Danas govorimo o Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivredi od kojeg, iskreno, niti nisam očekivao nešto spektakularno. Osobno smatram da se radi o jednom od najkompleksnijih resora u Hrvatskoj ali i jednom od najpodcjenjenijih. Vidi se to i iz egzaktnih podataka o stanju u poljoprivredi u našoj zemlji, poljoprivredi koja stagnira već dugi niz godina, i ne samo da stagnira nego u kontinuitetu ima negativan predznak a ova Vlada nema petlju, a još manje sposobnosti, uraditi konkretne, korjenite zahvate kako bi se poljoprivredna proizvodnja vratila tamo gdje i pripada-na sami vrh prioriteta u zemlji koja ima nevjerojatne prirodne resurse za proizvodnju hrane a u naravi smo na začelju zemalja Europske unije.

A razlog zašto od ovih izmjena nisam očekivao ništa spektakularno je, naravno ministar koji je, prvo, nekompetentan za ovu problematiku a drugo, što je čak i olakotno, tek je četiri mjeseca u ovom resoru kojega je njegova prethodnica, ministrica Vučković, svela na najniže grane od samostalnosti Lijepe naše. Inače, ministru čestitam što je smijenio ravnatelja Agencije za plaćanja u poljoprivredi, vjerojatno najlošijeg do sada na toj poziciji a koji je poznat jedino po vannastavnim aktivnostima. Ono što ipak očekujem od ministra Dabre reći ću na kraju ovog izlaganja.

Prije osvrta na predloženi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivredi podsjetiti ću da je o istima raspravljao prošli saziv Sabora u veljači ove godine i, zanimljivo, također u prvom čitanju, što god to značilo. O ozbiljnosti shvaćanja poljoprivrede govori činjenica da danas, 7 mjeseci poslije, govorimo o prepisanim izmjenama i dopunama i opet u prvom čitanju. Da li je u pitanju da netko ne zna čitati ili nešto drugo čuti ćemo od nekoga iz ministarstva, vjerojatno ne od ministra.

Prije tih 7 mjeseci je upozoreno kako predlagatelj navodi da, citiram: „Predloženim izmjenama i dopunama Zakona utjecat će se na smanjenje: potencijalnih prijevara u korištenju sredstava potpora koje se financiraju iz sredstava poljoprivrednih fondova Europske unije, umjetno stvaranih uvjeta za ostvarivanje prava na potporu, sukoba interesa, dvostrukog financiranja, usklađenje s odredbama posebnog propisa u dijelu kojim se uređuje izuzeće od ovrha sredstava potpore mjera poljoprivredne politike…“

U Hrvatskoj se mogu naći gotovo sve gore nabrojane sumnje u kršenje propisa, stoga bi bilo za očekivati da se ovaj dio europskih odredbi već ranije počeo primjenjivati kako bi se mogućnost prijevara svela na minimum i prestala sramotiti Hrvatska. Ali ne, nekima to očito nije bilo u interesu dok nisu bili prisiljeni na to. Evo nekoliko primjera iz nedavne prošlosti za našu tvrdnju:

1. 18. prosinca 2023. mediji opet pišu o subvencijskim prijevarama a EPPO podiže optužnicu protiv hrvatskog državljana zbog subvencijskih prevara i krivotvorenja isprava.

2. 21. prosinca 2023. mediji pišu o subvencijskim prijevarama i podizanju optužnice Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO) protiv dvojice optuženika, od kojih je jedan državni službenik (a drugi, zna se, bivši državni dužnosnik), zbog subvencijske prijevare i zlouporabe položaja i ovlasti nakon istrage o projektu izgradnje vinarije i sadnje vinograda sufinanciranom sredstvima unije.

3. 23. studenog 2023. saznajemo iz medija da „laže tko stigne“ pa tako jedna ministrica tvrdi da je geodete za snimanje zgrada nakon potresa plaćala nacionalnim novcem a ispada da su ipak u pitanju europska sredstva. Iako se sumnje ne odnosi na poljoprivredu, ovaj primjer jako dobro ilustrira situaciju u Hrvatskoj.

4. Studenog 2023. mediji izvještavaju o revizorima Europske komisije i Europskog revizorskog suda a na zahtjev Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF-a), koji dolaziti u Ministarstvo poljoprivrede pregledati sumnjive isplate iz europskih fondova.

Ili nešto malo starije:

1. Bivša ravnateljica Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju dobila poticaj za male poljoprivrednike „iako u imovinskoj kartici nije imala oranice, stoku ni OPG. Novac je ipak naknadno vratila.“

I tako u nedogled. Šta onda reći? Koliko god se zakonodavstvo usklađivalo sa propisima Europske unije, koliko god bilo govora o sprječavanju korupcije i kriminala, sva „radost i sreća“ da će ovim izmjenama i dopunama Zakona biti bolje nestaje izborom gospodina Turudića na funkciju Glavnog državnog odvjetnika! Ne kaže se uzalud da riba smrdi od glave i još se jednom potvrđuje dobro znana činjenica da mjerodavni u MP niti znaju svoj posao niti im je stalo da ga obave što kvalitetnije i na korist poljoprivrednika i poljoprivrede!

A rezultat takve HDZ-ove poljoprivredne politike je kronična nesamodostatnost u proizvodnji gotovo svih poljoprivrednih proizvoda, od voćarstva, povrćarstva, stočarstva, svinjogojstva…

Evo, ukratko o predloženim izmjenama Vlada RH je prijedlog zakona uputila u saborsku proceduru u srpnja 2024. radi potrebe daljnjeg usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s pravnim aktima Europske unije u dijelu kojim se osigurava zaštita financijskih interesa Europske unije, pretvorbe Sustava poljoprivrednih knjigovodstvenih podataka u Mrežu podataka o održivosti poljoprivrednih gospodarstava, utvrđivanja obveze izvješćivanja Europske komisije o tržištu etilnog alkohola poljoprivrednog podrijetla, kao i potreba dodatnog unaprjeđenja pojedinih normativnih rješenja u svrhu učinkovitije provedbe Strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike Republike Hrvatske 2023. – 2027.

Člankom 46.c predviđena je dodjela državne nagrade za promociju i razvoj prepoznatljivosti hrvatskih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Svaki oblik motivacije poljoprivrednih proizvođača i prerađivača, kako bi oplemenili svoj rad, je hvale vrijedan i pozdravljamo ga. Međutim, nebrojeno puta smo svjedočili zlouporabi i izvrtanju dobrih namjera pa upozoravamo da se 1) pravilnikom točno i vrlo precizno definiraju kriteriji za dodjelu nagrade i 2) ustanove dvije kategorije: mali i veliki proizvođači. Ako ovo ne bude postojalo, nikada mali, mladi, inovativni proizvođači i prerađivači neće nagradu vidjeti a baš je njima najpotrebnija. Velikima je ionako dobar motiv profit koji ostvare.

 

 

Članak 68.a govori o potrebi izvješćivanja Europske komisije o proizvodnji alkohola i alkoholnih pića i to gospodarski subjekti u proizvodnji etilnog alkohola poljoprivrednog podrijetla koji su upisani u registar trošarinskih obveznika u skladu s posebnim propisima kojima se uređuju trošarine na alkohol. O načinu izvješćivanja, izgledu obrasca, mjestu i načinu prikupljanja izvještaja, obradi te rokovima dostave podataka ministar će propisati pravilnikom. Nadamo se da će način izvješćivanja biti razumljiv, jednostavan i lak za proizvođače jer administrativnih poslova imaju ionako previše.

Dakle, kakva je situacija koja stoji iza krovnog Zakona u poljoprivredi U zakonodavstvu poljoprivrede vlada sveopći kaos kao uostalom i na terenu. Više se uopće ne zna tko pije, a zna se tko plaća. Zašto je Zakon po drugi put poslan u prvo čitanje nakon što je ono već obavljeno u veljači 2024., i to bez javnog savjetovanja. Poljoprivrednicima, koji su već na koljenima propisuju se obaveze, nameću dodatna administrativna opterećenja bez da im se da barem kratka informacija i mogućnost da na Zakon daju svoje mišljenje. Zar će Ministarstvo i ubuduće na ovaj način pripremati zakone?

Ove se godine kasnilo s isplatom poticaja, a akontaciju poljoprivrednici u pravilu dobivaju u zadnjem roku. Zar onda čudi da poljoprivredna proizvodnja drastično pada? Nedavno je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva objavilo Godišnje izvješće o stanju u poljoprivredi za 2023. i dok ostale države EU od toga prave medijska događanja i ozbiljno ih analiziraju mi ga objavljujemo u strogoj tajnosti. Možda zato što nam brojke baš ne govore u prilog? Prema podacima Državnog zavoda za statistiku u najlošijoj situaciji je stočarstvo. Smanjen je prirast goveda za 18,2%, prirast svinja za 13,3%, broj mliječnih farmi je ispod 3.000 a smanjena je proizvodnja i mlijeka i jaja.

Upravljanje krizom kod pojave svinjske kuge u Slavoniji dovelo je velik broj poljoprivrednika u očajnu situaciju. U poljoprivredi nedostaje radne snage jer mladi odlaze iz Slavonije pa već sada neki poljoprivrednici na svojim farmama zapošljavaju strance. Iskreno se nadamo da Domovinski pokret i ministar Dabro nemaju ništa protiv toga.

Cijene prehrambenih proizvoda otišle su u nebo, a seljak od toga nema nikakve koristi. Dobar primjer za to je kruh. Naime, prije par dana objavljen je podatak da su cijene gotovih pekarskih proizvoda u 2023. ostale iste, unatoč padu cijena sirovine (pšenice i brašna) od 40%. Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja otkrila je da su marže na pekarske proizvode bile više od 37% čime su bile među najvišima upravo u trgovačkim lancima. Na ovaj način trgovački lanci stavljaju novac u džepove, odnose ih u strane države a naš seljak je sve siromašniji.

Slično je vjerojatno i sa drugim prehrambenim proizvodima samo što to nitko ne kontrolira i nemamo podatke. Tražimo da se ispitaju sve marže na gotove prehrambene proizvode koje čine osnovu potrošačku košaricu i javno objave kako bi građani znali što plaćaju kad kupuju pojedini proizvod. Zanima nas što Ministarstvo planira poduzeti po tom pitanju? Zanima li Vladu kako onda gotovo 300 tisuća umirovljenika živi sa mirovinom od oko 300 eura i kupnjom osnovnih prehrambenih proizvoda plaća i takve marže trgovačkim lancima?

SDP se iz tog razloga zalaže za porez na ekstraprofit. Dosta je harača na svim poljima. Dok se šačica bogati velika većina jedva preživljava!

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva postalo je samo sebi svrha. Odgovorni rade što hoće i ponašaju se kao da im nitko ništa ne može. Pri tome zaboravljaju da njihove plaće financiraju porezni obveznici, poljoprivrednici, ribari, građani koji kupnjom robe jednu četvrtinu njene cijene direktno uplaćuju u državni proračun, a uz to kao što smo vidjeli na primjeru kruha i velike marže. Stoga upućujemo apel odgovornima u Ministarstvu da prestanu s bahatošću i počnu raditi u interesu svih!

Možemo reći da još uvijek nema nacionalne industrijske strategije jer je ovoj Vladi rentijerstvo i turizam primaran. Posljednju strategiju vezanu uz razvoj industrije je pripremila SDP-ova vlada za razdoblje 2014-2020. I naravno poljoprivreda i prehrambeno prerađivačka industrija zauzimala je u njoj mjesto koje joj pripada – strateška grana!

Poznatom privatizacijom provedenom po HDZ modelu privatizirane su poljoprivredne zadruge koje su bile nositelji ratarske i stočarske proizvodnje u Hrvatskoj. Jamčile su otkup i stručnu pomoć poljoprivrednicima. Gotovo da ih nema. Važnost zadružnog udruživanja za male poljoprivrednike se zanemaruje, a zadruge predstavlja kao ostavštinu prošlosti/socijalizma. Ali, nije baš tako. Na razini EU postoji 250.000 zadruga u vlasništvu 163 milijuna građana (skoro jedna trećina stanovništva EU) koje zapošljavaju 5,4 milijuna ljudi. Zadruge drže značajne tržišne udjele u industriji pa je tako u poljoprivredi npr. Nizozemske to 83%, Finske 79%, Italije 55% i Francuske 50%. HDZ-u, a sad i Domovinskom pokretu, takav model ne odgovara jer je usmjeren na većinu poljoprivrednika. Mogli bi govoriti o zadrugama i u drugim područjima (npr. energetike, stanovanja) koje HDZ ne želi definirati ili postavlja takva administrativna opterećenja da ih je gotovo nemoguće osnovati.

I na kraju bi naveli ministrovu izjavu: poljoprivreda u Hrvatskoj nije seksi, ali ja sam menadžer, vidim gdje je problem. Po prvi put u Hrvatskoj ministar poljoprivrede je potpuno nestručna osoba, imali smo šumare, veterinare, ekonomiste, agronome, ali kineziologe nikad! To samo govori o odnosu Vlade prema poljoprivredi kao strateškoj grani gospodarstva. A što je ministar menadžer – kinezoiolog prvo napravio kad je došao na novo radno mjesto? Promijenio je ime Ministarstva poljoprivrede u Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva. Tko još razmišlja o industriji i tamo nekim strateškim dokumentima. Da je pravi menadžer shvatio bi da takva izmjena predstavlja samo dodatne troškove. Ali naravno „pravim menadžerima“ to nije važno, to je baš seksi!

I sad, kako sam i najavio u uvodu ovog izlaganja, što očekujem od ministra Dabre, a nije nužno vezano za poljoprivrednu stručnost: dakle, očekujem od ministra smjenu predsjednika Uprave Hrvatskih šuma d.o.o. iz razloga značajnih šteta koje su učinjene u sanaciji tzv. Spačvanskog bazena hrasta lužnjaka, najkvalitetnijeg svjetskog drveta, ali i kompletnog šumskog područja koje je poharano katastrofalnim nevremenom u srpnju 2023. godine. O tome sam ministru već poslao dva zastupnička pitanja a govorio sam i u ovom visokom domu. I opet ću dok ne dobijemo adekvatan odgovor.

 

Mate Vukušić,
saborski zastupnik