Danas želim govoriti o prekarnom radu žena. Prekarni rad znači vrlo jednostavnu stvar: osoba ima posao, ali nema sigurnost. Nema stabilan ugovor, nema predvidivu plaću i nema sigurnost da će još sutra raditi. Drugim riječima, radi, ali živi u neizvjesnosti.

Nažalost, za mnoge žene u Hrvatskoj to nije iznimka nego svakodnevica. Prekarni rad posebno je raširen u trgovini, turizmu, uslugama i platformskom radu, ali ga nalazimo i u kulturi, znanosti, pa čak i u javnom sektoru. To su ugovori na nekoliko mjeseci koji se godinama produžuju, rad na projektima, rad preko posrednika ili lažno samozapošljavanje. Sve je formalno zakonito, ali bitno nesigurnije od redovnog radnog odnosa.

A iza svih tih pojmova stoje stvarni životi. Evo kako to izgleda u praksi.

Mlada žena u trgovini već treću godinu radi na određeno i ne usuđuje se otići na bolovanje jer zna da na njezino mjesto čekaju druge kandidatkinje. Sezonska radnica na moru radi deset ili dvanaest sati dnevno i ne zna hoće li iduće godine uopće biti pozvana natrag na to isto radno mjesto. Učiteljica godinama radi kao zamjena, putuje iz škole u školu i čeka stalni posao koji nikako ne dolazi.

Mlada medicinska sestra dobiva ugovor na šest mjeseci, pa opet na šest, pa na tri, i stalno živi s pitanjem hoće li nakon sljedećeg isteka imati posao ili će morati otići iz Hrvatske. To su životi u stalnoj neizvjesnosti: strah od bolesti, strah od odbijanja prekovremenog rada, strah da će ostati bez posla ako zatrudni.

Ovaj govor nije zamjena za raspravu o Međunarodnom danu žena, koji se obilježava u nedjelju, ali o tome ćemo govoriti sutra. Želim da budemo iskreni. Teško je ozbiljno govoriti o ravnopravnosti žena, a ignorirati činjenicu da velik dio žena i dalje živi u stalnoj radnoj nesigurnosti.

Prekarni rad nije tehnički detalj radnog zakonodavstva, nego pitanje kakav život omogućujemo ženama koje svakodnevno nose i posao i obitelj. Za socijalnu demokraciju odnos prema ženama na tržištu rada mjera je pravednosti društva. Ako žene rade u strahu i nesigurnosti, onda naše društvo nije ni pravedno ni socijalno.

U SDP-u smatramo da posao ne smije biti izvor straha, nego sigurnosti. To znači nekoliko vrlo konkretnih stvari.

Prvo, standardni ugovor o radu mora ponovno postati pravilo, a ne iznimka. Za posao koji je trajan mora postojati ugovor na neodređeno s punim radnim pravima.

Drugo, socijalna prava moraju pratiti radnice, a ne samo idealnog radnika s neprekinutim stažem. U suprotnom ćemo za dvadeset godina imati generacije žena koje su cijeli život radile, a u starosti će živjeti u siromaštvu.

Treće, inspekcija rada mora imati dovoljno ljudi i ovlasti da stvarno kontrolira poštuju li se zakoni, posebno u sektorima u kojima su žene najzastupljenije.

Četvrto, država mora prestati sama stvarati prekarni rad. Nije normalno da mladi ljudi, a često su to i mlade žene, godinama rade u javnom sektoru kao zamjene, projektni radnici ili honorarci. Ako država normalizira nesigurnost, teško možemo očekivati da će se tržište ponašati drugačije.

I zato želim završiti vrlo jasno. Rasprava o prekarnom radu nije samo pitanje radnog zakonodavstva. To je pitanje kakvo društvo želimo biti danas. Urediti prekarni rad nije radikalna ideja. To je minimum dostojanstva koji dugujemo ljudima koji rade.

A žene koje danas rade u nesigurnim uvjetima zaslužuju da ih ovaj Sabor vidi, čuje i ozbiljno shvati. Rad mora značiti sigurnost, dostojanstvo i budućnost.

Ana Puž Kukuljan,
saborska zastupnica SDP-a

Predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić osnovao je danas posebnu Radnu skupinu koja će pratiti eskalaciju ratnih sukoba u Iranu te analizirati moguće sigurnosne i ekonomske posljedice na Republiku Hrvatsku. Povod za osnivanje ovog stručnog tijela je izostanak jasne državne strategije i reakcije na rastuću globalnu nestabilnost i krizu. 

Nakon prvog sastanka Radne skupine, predsjednik SDP-a je komentirao: "Cilj ove radne skupine je da promišljeno, stručno i argumentirano predlaže inicijative i stajališta koja idu u smjeru zaštite hrvatskih interesa i bolje pripreme na krizu koja neizbježno dolazi," istaknuo je predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić.

U sastav Radne skupine imenovani su vodeći stručnjaci stranke za područja obrane, financija i gospodarstva:

• Robert Hranj, admiral u mirovini, predsjednik SDP-ovog Savjeta za obranu i nacionalnu sigurnost,

• Boris Lalovac, predsjednik saborskog Odbora za financije, bivši ministar financija,

• prof. dr. sc. Branko Grčić, sveučilišni profesor, bivši potpredsjednik Vlade i ministar regionalnoga razvoja i fondova EU te predsjednik Savjeta za regionalni razvoj i europske fondove,

• prof. dr. sc. Josip Tica, sveučilišni profesor i predsjednik Savjeta za gospodarstvo,

• prof. dr. sc. Jurica Šimurina, sveučilišni profesor i predsjednik Savjeta za klimu, zelenu tranziciju i energiju,

• Joško Klisović, međunarodni tajnik SDP-a Hrvatske i bivši zamjenik ministrice vanjskih poslova

Fokus rada Radne skupine bit će na analizi utjecaja rata u Iranu na cijene energenata te pripremi mjera za ublažavanje novog inflatornog udara na standard hrvatskih građana. Uz to, Radna skupina će pratiti i sigurnosne prijetnje i migracijska kretanja te predlagati jasna stajališta koja Hrvatsku pozicioniraju kao odgovornu članicu EU i NATO-a, ali s primarnim ciljem zaštite nacionalne sigurnosti.

Radna skupina će redovito izvještavati Predsjedništvo stranke i Klub zastupnika SDP-a te raditi na smjernicama za konkretne prijedloge zakona i stajališta stranke u cilju jačanja otpornosti hrvatskog gospodarstva i obrambenog sustava.

Svaki treći učenik je žrtva, a svaki četvrti počinitelj online vršnjačkog nasilja

Alarmantni podaci posljednjeg nacionalnog istraživanja o vršnjačkom nasilju u višim razredima osnovne škole: U online svijetu svaki treći učenik (34,2 %) doživljava nasilna ponašanja barem jednom mjesečno, dok svaki četvrti učenik (24,1 %) priznaje da u istom razdoblju čini nasilna ponašanja na internetu!

Povodom Dana nulte tolerancije na diskriminaciju, potpredsjednica Hrvatskoga sabora Sabina Glasovac održala je u Hrvatskom saboru tematski razgovor posvećen vršnjačkom digitalnom nasilju i njegovoj prevenciji na kojem su sudjelovale izvanredna profesorica Lucija Vejmelka, voditeljica istraživanja #deSHAME Hrvatska, Tea Čičić iz Centra za sigurniji internet te Marijana Zagorac iz A1 Hrvatska.

U uvodnom obraćanju potpredsjednica Glasovac naglasila je kako digitalni prostor više nije paralelna stvarnost, već produžetak dječjeg društvenog života. Djeca samostalno počinju koristiti internet već oko šeste godine života. Internet koristi svakodnevno, a značajan dio djece provodi više sati dnevno u online okruženju.

„Digitalno nasilje jest stvarno nasilje. Ono ostavlja dugotrajne posljedice na mentalno zdravlje, osjećaj sigurnosti i dostojanstvo djece. Jednom objavljeni sadržaji ne nestaju – oni se šire i vraćaju, proizvodeći dodatnu štetu“, istaknula je Glasovac.

Potpredsjednica je istaknula žaljenje što ne postoji jedinstveni zakonodavni okvir, krovna strategija koja izravno uređuje pitanje digitalne sigurnosti djece. Vlada Republike Hrvatske je u svom Programu za razdoblje 2024.–2028. preuzela obvezu izrade Nacionalnog programa za djecu i mlade u digitalnom okruženju za razdoblje 2024.–2026. Radna skupina bila je formirana, nacrt dokumenta dovršen, no Program do danas nije usvojen.

„U trenutku kada raspolažemo jasnim podacima, stručnim preporukama i iskustvima s terena, nemamo krovni dokument koji bi jasno definirao mehanizme zaštite, edukacije i odgovornosti prema djeci i mladima u digitalnom prostoru. Djeca ne mogu čekati administrativne dorade“, poručila je.

U nastavku sastanka sudionice su predstavile rezultate istraživanja, iskustva iz rada s djecom i roditeljima te primjere dobre prakse u području edukacije i prevencije.

Tea Čičić govorila je o iskustvima Centra za sigurniji internet koji već gotovo 20 godina djeluje u području zaštite djece od zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja putem interneta. Putem linije Helpline za pomoć i podršku u 2025. godini je evintirano 1200 kontakata što je povećanje od 27% u odnosu na 2024. godinu, a  putem Hotline obrasca prijavilo se preko 200 ilegalnih sadržaja. Centar za edukaciju unutar CSI-a koji s A1 Hrvatska djeluje putem projekta #BoljiOnline u 2025. godini je imao preko 1400 aktivnosti sa sveukupno preko 63 000 sudionika diljem Hrvatske.

„Baš danas se otvara i novi ured Centra za sigurniji Internet u Puli čime se čini važan iskorak u sustavnoj zaštiti djece i mladih u digitalnom okruženju na području Istarske županije“ - s ponosom je zaključila Čičić.

Marijana Zagorac predstavila je aktivnosti A1 Hrvatska u okviru inicijative #BoljiOnline, uključujući edukativne programe, suradnje sa školama i razvoj alata za sigurnije korištenje interneta.

„Mreža najvažnijih influesera, odnosno program usavršavanja za učitelje kroz koji je do sada prošlo više od 600 učitelja i profesora jedan je od značajnijih projekata kroz zajedničku platformu #BoljiOnline. Također današnjoj djeci koja žive u svijetu influensera izuzetno je bitno pratiti influensere koji znaju važnosti odgovornog ponašanja u online svijetu, a upravo to se uči kroz šest edukacijskih modula na digitalnoj platformi Škola odgovornog influensanja“ - naglasila je Zagorac.

Izvanredna profesorica Lucija Vejmelka predstavila je ključne nalaze istraživanja Vršnjački odnosi i nasilje među djecom u Hrvatskoj: Nacionalno istraživanje u osnovnim školama  /  deSHAME 3 Hrvatska te istaknula važnost rane prevencije i sustavne edukacije djece, roditelja i nastavnika.

„Prosječna dob kada učenici dobivaju vlastiti mobitel je 8 godina, a prvi profili na društvenim mrežama otvaraju se već s prosječnih 10 godina. To znači da najmanje polovica učenika do kraja 4. razreda već ima aktivan profil. Prosječna dob otvaranja profila pokazuje generacijski pomak – današnji učenici 8. razreda u prosjeku su kasnije počinjali koristiti društvene mreže nego današnji učenici u 5. razredu. Vezano za online svijet, svaki treći učenik (34,2 %) doživljava nasilna ponašanja barem jednom mjesečno, dok svaki četvrti učenik (24,1 %) priznaje da u istom razdoblju čini nasilna ponašanja na internetu“ – kazala je Vejmelka.

„Današnji adolescenti nemaju mogućnost razvijanja osobnih odnosa. Na pitanje imaju li prijatelje odgovaraju da ih imaju jako puno, ali oni u biti nemaju duboke odnose. Imaju po nekoliko profila na jednoj društvenoj mreži. Kako će ta generacija naučiti biti autentična?“ – zapitala se Vejmelka te je posebno istaknula kako današnja djeca odrastaju u kulturi nepovjerenja. „Više od polovice djece (54,2 %) izjavljuje da ne bi nikome reklo da su doživjeli nasilje online. Roditeljima bi se obratilo tek 31,9 %, a nastavnicima svega 23,7 %. Djeca se pritom češće oslanjaju na tehničke mjere – blokiranje počinitelja (72,3 %) i prijavljivanje platformama (66,2 %) – nego na pomoć odraslih. S druge strane djeca jasno naglašavaju važnost  međusobnog prihvaćanja, podrške i učenja o posljedicama nasilja. One pokazuju da djeca žele sigurnije i inkluzivnije okruženje u kojem nitko nije isključen i da traže više edukativnih i preventivnih sadržaja.“ – nastavila je Vejmelka.

„Naša zadaća u politici je da ovakva istraživanja i iskustva s terena pretočimo u konkretne javne politike. Djeca moraju znati da ih čujemo i da ih štitimo – i offline i online“, poručila je Glasovac, naglasivši kako je borba protiv digitalnog nasilja zajednička odgovornost institucija, sustava i cijelog društva.

Zaključno, potpredsjednica Glasovac zahvalila je sudionicama na njihovoj stručnosti, predanosti i kontinuiranom radu na terenu.

Predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić u razgovoru s Romanom Bolkovićem govori o koaliciji s Možemo, poreznoj reformi, priuštivom stanovanju, socijaldemokraciji, odnosu prema HDZ-u i Plenkoviću, ratu u Ukrajini te ulozi Hrvatske u Europskoj uniji i novom svjetskom poretku.

O akademskoj tituli: Ja sam jednostavno Siniša

Na primjedbu Romana Bolkovića voditelja da se nikada ne potpisuje kao docent ili doktor znanosti, Hajdaš Dončić odgovorio je da tu titulu smatra primjerenom isključivo akademskom okruženju.

– Predavao sam dvije godine na sveučilištu i ta titula mi služi za akademsku zajednicu. Ne vidim potrebu da se u svakodnevnom govoru ili javnom nastupu potpisujem kao docent ili doktor znanosti, rekao je.

Istaknuo je da preferira neposredan i prisniji odnos sa sugovornicima.

– Ja sam jednostavno Siniša. Volim ljudski, neformalni pristup i brzo, uz dopuštenje sugovornika, prijeći na „ti“. To mi je prirodno, poručio je.

'HDZ se boji gubitka izbora, nameće lažni narativ'

Govoreći o percepciji SDP-a kao trajno slabijeg protivnika HDZ-u u anketama, Siniša Hajdaš Dončić je kazao kako je slabiji rejting u prošlosti bio posljedica unutarstranačkih neslaganja, kojih više nema.

– Taj javni narativ, o 'slabijem SDP-u', koji je duboko ušao u hrvatsku mainstream političku misao, producira sam HDZ jer se boji gubitka sljedećih izbora. Pokušava stvarati buku, iracionalnost i negativne emocije tako da predsjednika SDP-a, tko god on bio, proglašava podkapacitiranim, a SDP strankom bez programa i bez ljudi, ustvrdio je.

Dodao je kako je obilježje SDP-a otvorenost te da se unutarstranačke rasprave demokratski komuniciraju, dok, kako tvrdi, u HDZ-u situacija nikada nije bila stabilna.

– Sve ovo sada služi premijeru Andreju Plenkoviću da sakrije što će se događati nakon njegova poraza na sljedećim izborima, a to će biti 'bratoubilački rat', borba više frakcija za njegova nasljednika, smatra.

Zaključno je poručio da je SDP stabilan, da ima ljude, program i rješenja za ključne probleme u Hrvatskoj - inflacija, standard, mirovine, plaće, zdravstvo i korupcija.

'Povezani političari i glasanje na temelju interesa'

Kazao je da HDZ ima minimalnu potporu od oko 23 posto, ispod koje, prema njegovu mišljenju, teško može pasti, što potvrđuju i ankete.

– To je njihova minimalna baza nastala kroz 85 posto vremena koliko upravljaju Hrvatskom. Postoji velik skup povezanih osoba – zaposlenika općina, gradova i županija, udruga, sportskih saveza i drugih sustava vezanih uz lokalnu vlast, gdje HDZ dominira – rekao je.

Dodao je kako je riječ o interesnoj skupini kojoj postojeći sustav odgovara te da, uz izlaznost nešto višu od 50 posto, HDZ teško može pasti ispod tog praga.

– To je ono ključno što želim naglasiti – istaknuo je, naglasivši da politički uspjesi i padovi nikada nemaju samo jedan uzrok.

Sustav treba mijenjati: Rast ne znači i razvoj

Hajdaš Dončić kritizirao je model korištenja europskih sredstava, ocijenivši da je Hrvatska pogriješila fokusirajući se na brzu apsorpciju novca, umjesto na razvoj.

Smatra da je hrvatski gospodarski model i dalje pretežno oslonjen na građevinu i turizam, koji, kako kaže, ostvaruju rast, ali ne i razvoj.

Predložio je drugačiji koncept industrijske politike, usmjeren na kvalitetu projekata i sustav koji može brzo reagirati na promjene u gospodarstvu.

– Danas govorimo o jednoj industriji, primjerice dronova, a za dvije ili tri godine to će biti nešto drugo. Moramo imati sustav koji može raditi nove evaluacije i omogućiti iskorake u gospodarskim granama s dodanom vrijednošću, poručio je.

Istaknuo je da se industrijska politika mora temeljiti na sustavu, a ne na konačnom rezultatu, te da Hrvatska ne može razvijati infrastrukturu bez ljudi.

Zaključno je ustvrdio da je hrvatski i europski model previše usmjeren na brzu apsorpciju sredstava, a premalo na dugoročni razvoj, te da SDP nudi drukčiji program i želi otvoriti argumentirani dijalog o budućnosti hrvatskog ekonomskog modela.

Četiri ključne ekonomske teme

Hajdaš Dončić podsjetio je da je SDP na nedavnoj konvenciji otvorio četiri ključne ekonomske teme, a sve su, kako kaže, bile povezane s utjecajem umjetne inteligencije na tržište rada.

Upozorio je da je kroz povijest svaka velika tehnološka promjena, poput industrijalizacije, prvo pogodila radnike u proizvodnji, koje su zamijenili strojevi, dok bi sada umjetna inteligencija mogla zahvatiti i administrativne poslove, bankarski sektor, pa čak i pojedine djelatnosti u zdravstvu.

Kao jedno od mogućih rješenja naveo je skraćivanje radnog tjedna, smatrajući da bi se time moglo odgovoriti na promjene koje donosi automatizacija i digitalizacija. Istaknuo je da takve rasprave želi otvoriti u hrvatskom društvu kroz argumentiran dijalog te da su te ideje povezane i s drugačijom poreznom i industrijskom politikom.

'Ne može se izjednačiti partizane i ustaše'

Govoreći o podjelama na „crvene i crne“, Hajdaš Dončić ustvrdio je da je problem u tome što je, kako tvrdi, predsjednik Vlade Andrej Plenković pomaknuo granicu političkog desnog centra prema radikalnoj desnici.

Smatra da je Plenković, u strahu od konkurencije na desnici, „proširio crvenu liniju“ kako bi zadržao politički prostor. S druge strane, kaže da je njegov izazov bio suprotan – zadržati SDP unutar okvira lijevog centra.

Ponovno je pozvao na donošenje jasnog zakonskog okvira koji bi precizno definirao što je u javnom prostoru dopušteno, a što nije, kada je riječ o povijesnim simbolima i interpretacijama.

– Ne može se izjednačiti partizane i ustaše. Partizani su bili na pravoj strani povijesti, rekao je, dodajući da ne negira zločine počinjene nakon 1945., ali da se o njima treba govoriti bez relativizacije temeljnih povijesnih činjenica.

Ustvrdio je da HDZ izbjegava takav dogovor jer mu, kako kaže, odgovara zadržavanje otvorenog prostora u kojem se mobilizira dio birača sklonih nostalgiji prema NDH.

Hajdaš Dončić tvrdi da je više puta nudio razgovor HDZ-u kako bi se postigao dogovor o temama koje opterećuju društvo, no smatra da za to nema političke volje.

Ponovio je kako današnji HDZ više ne vidi kao umjerenu opciju, nego kao stranku koja je, po njegovu sudu, pomaknula političku granicu radikalno udesno, posebno nakon ulaska Domovinskog pokreta u Vladu.

(tekst: Vijesti HRT)

SDP-ov Arsen Bauk komentirao je u utorak podizanje prekršajne prijave protiv Josip Dabro zbog pjevanja ustaške pjesme, ocijenivši taj potez „očekivanim početkom pravosudnog epiloga“.

Prema njegovim riječima, policijski prijedlog zbog narušavanja javnog reda i mira predstavlja kvalificirani oblik prekršaja za koji je predviđena novčana kazna.

Istaknuo je kako je takav razvoj događaja bilo moguće predvidjeti već prvoga dana te da sama prijava u suštini ne mijenja političku situaciju.

Bauk smatra da tema ne bi trebala ostati na pojedincu, već da je odgovornost i na stranci - DP-u, koji se, kako tvrdi, nije jasno ogradio od Dabrinog postupka.

Dodao je kako je problem širi od samog prekršajnog postupka jer, prema njegovu mišljenju, u Vladi i dalje sudjeluje radikalno desna politička opcija.

U izjavi se osvrnuo i na premijera Andrej Plenković, poručivši da politička dinamika unutar vladajuće većine pokazuje način na koji se aktualna vlast održava.

"S ovom prekršajnom prijavom se u stvari ništa nije promijenilo. I dalje imamo u Vladi jednu radikalno desnu stranku, a onda prema tome možemo reći i da je Plenković radikalno desni premijer. Jedan od onih u Europi koji se na taj način održava na vlasti", zaključio je Bauk.

U Hrvatskom saboru sutra će se, po prvi put sustavno i ozbiljno, otvoriti pitanje digitalne zaštite djece. Najavile su to saborske zastupnice SDP-a i Možemo!, Sabina Glasovac i Ivana Kekin, predstavljajući zakonski prijedlog kojim se želi ograničiti pristup društvenim mrežama djeci mlađoj od 15 godina te uvesti jasnija pravila zaštite u digitalnom prostoru.

U Hrvatskoj danas više od 50.000 djece ima poteškoće s mentalnim zdravljem, dok je dostupno tek oko 50 dječjih i adolescentnih psihijatara. To u praksi znači da mnoga djeca do stručne pomoći dolaze tek kada su već u akutnoj krizi.

Posljednjih deset do petnaest godina bilježi se dramatičan porast depresivnosti, anksioznosti, poremećaja pažnje, sna i hranjenja, kao i samoozljeđivanja i suicidalnosti među djecom i mladima – trend koji nije prisutan samo u Hrvatskoj, već i šire na Zapadu.

Prema znanstvenim istraživanjima, jedan od ključnih faktora povezanih s tim rastom jest masovna i nekontrolirana izloženost djece društvenim mrežama. Djeca u dobi od 9 do 15 godina u Hrvatskoj provode više od tri sata dnevno pred ekranima, a 70 posto učenika viših razreda osnovne škole izjavljuje da je online dulje od tri sata dnevno. Profile na društvenim mrežama djeca u prosjeku otvaraju već s deset godina.

Trećina djece barem jednom mjesečno doživljava online nasilje, a četvrtina priznaje da je barem jednom mjesečno sudjelovala u takvom nasilju.

Kekin je posebno naglasila da algoritmi društvenih mreža nisu neutralni.

“Njihov je cilj zadržati pažnju i potaknuti što dulju konzumaciju sadržaja”, upozorila je, usporedivši digitalne platforme s industrijama nikotina, alkohola i kockanja – koje također profitiraju na poticanju ovisničkog ponašanja.

Prijedlog zakona, koji je izrađen nakon godinu dana konzultacija sa stručnjacima, roditeljima i nastavnicima, temelji se na tri ključna stupa:

1. Zaštita djece u školama – zabrana korištenja mobitela u osnovnim školama te uvođenje filtriranih školskih mreža koje onemogućuju pristup neprimjerenim sadržajima.

2. Dobna granica za društvene mreže – zabrana otvaranja profila djeci mlađoj od 15 godina bez izričitog pristanka roditelja, uz sustav sigurne provjere dobi koji ne prikuplja osobne podatke, fotografije ni biometrijske podatke.

3. Sustavna borba protiv online nasilja – obveza platformi da omoguće jednostavne i djeci razumljive prijave nasilja, brzo uklanjanje štetnog sadržaja te jasne mehanizme prevencije, uz državnu podršku žrtvama.

Kekin je poručila kako je apsurdno da je za objavu fotografije djeteta na školskim stranicama potrebna roditeljska suglasnost, dok za komunikaciju nepoznatih osoba s djecom na društvenim mrežama takva suglasnost nije potrebna.

Zaključila je jasnom porukom: “Ako reguliramo alkohol, nikotin i kockanje, moramo regulirati i digitalni prostor u kojem djeca odrastaju.”

Sabina Glasovac istaknula je da bi zaštita djece trebala biti tema oko koje je moguće postići i politički i društveni konsenzus.

Podsjetila je na angažman zastupnice Biljana Borzan u Europskom parlamentu na pitanjima zaštite potrošača i djece u digitalnom okruženju, naglasivši da inicijativa ima i europski kontekst.

Glasovac je upozorila kako djeca u Hrvatskoj internet počinju koristiti u prosjeku sa šest godina, prvi mobitel dobivaju s osam, a profile na društvenim mrežama otvaraju s deset godina. Svako treće dijete u višim razredima osnovne škole doživjelo je online nasilje, a svako sedmo barem je jednom dogovorilo susret s neznancem upoznatim putem interneta.

“Digitalni prostor danas odgaja djecu jednako snažno kao i roditelji i škola – ako ne i snažnije. Ali u tom prostoru nema jasnih pravila ni odgovornosti”, poručila je.

Naglasila je da zakon nije usmjeren protiv tehnologije, već protiv “neodgovorne eksploatacije dječje pažnje”.

“Škola mora biti sigurna zona, roditelj saveznik, a država regulator”, rekla je, dodajući da roditelji bez jasnih alata i podrške ostaju nemoćni, a škole prepuštene same sebi.

Glavna poruka prijedloga zakona sažeta je u rečenici koju su obje zastupnice ponovile: djeca moraju biti ispred profita.

“Ako mi ne postavimo granice, postavit će ih tržište. Ali tržište neće štititi djecu – štitit će profit”, zaključila je Glasovac, izrazivši nadu da će rasprava u Saboru otvoriti put prema širokom društvenom konsenzusu o nužnosti regulacije digitalnog prostora radi zaštite najmlađih.

Prošlo je tjedan dana od kada je u ovoj sabornici prisegnuo novi ministar Alen Ružić. Izglasan je sa 77 glasova,  što je dalo naslutiti što će se događati ovaj tjedan u kuhinji Andreja Plenkovića. Miris aromatične kave s čarobnim sastojcima, kao što vidimo, privlači nekolicinu, a oni koji je popiju, ozareni otrče u zagrljaj HDZ-u. Najgori je to oblik političke korupcije i izdaje glasača.

No, vratimo se ministru Ružiću.

Iako se, po navodima mnogih, spremao preuzeti Ministarstvo znanosti i obrazovanja, preko noći je uskočio u sasvim drugi resor - Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Iznimno bitan resor koji se raspada pred našim očima. Zamijenio je ministra Piletića kojemu nije pomogao ni sveti Josip radnik, jer i sveci dižu ruke od nesposobnih, a premijer ga se odriče uz smiješno obrazloženje da se čovjek umorio pa se vraća u Hrvatski sabor, da se malo odmori kaže predsjednik Jandroković.

Kako i neće biti umoran kad dolazi iz sustava koji je zgazio 38 ministara i sada nam servira 39.

Alen Ružić bio je godinama na čelu riječkog KBC-a, kažu ugledan liječnik što ne sporimo, ali zapamćen po učestalom kršenju radničkih prava, po nezakonitim otkazima koji su riječku bolnicu stajali 250.000 eura nakon odluka suda.  I valjda su to kompetencije koje su ga dovele na čelo sustava koji treba štititi radnička prava. Sam ministar kaže da je spreman, da ima energije, da poznaje sustav i da će u kratkom vremenu isporučiti rezultate.

No, sustav već sada gori, u prvom tjednu imamo najavu bijelog štrajka socijalnih radnika. To nije prijetnja, to je vapaj ljudi koji rade najteže poslove u državi i koji su dovedeni do ruba.

Kap koja je prelila čašu je pritisak nadređenih da socijalni radnici moraju odgovarati ljude od podnošenja zahtjeva za inkluzivni dodatak, da im u prikupljanju dokumentacije ne smiju pomagati, jer oni koji to učine izloženi su prijetnjama. Nevjerojatno! Umjesto da su usmjereni na što brže rješavanje gotovo 100000 zahtjeva, oni su usmjereni na sprječavanje ljudi u podnošenju zahtjeva.

Materijalni uvjeti u nekim ustanovama su takvi da ugrožavaju život i rad štićenicima i djelatnicima. Organizacija rada, radno-pravni status, nedostatak kadra, poteškoće u ostvarivanju prava korisnika je ono na što upozoravaju već dugi niz godina, a sad su primorani na javne anonimne apele zbog straha od odmazde, kao što je slučaj s Centrom za odgoj i obrazovanje Dubrava.

Vidimo i da su Sindikati  nezadovoljni postojećim stanjem i socijalnim dijalogom, a kad sindikati to kažu znači da su spremni na sve oblike pritiska i da neće dugo čekati. I resor rada i mirovina također traži punu pažnju, posebno u kontekstu inflacije i pritiska na plaće i mirovine.

U ovom trenutku više nego ikad svjedočim nizu signala koji upućuju na duboke strukturne slabosti sustava koji je dugoročno zapušten i nedovoljno organiziran.

Ne očekujemo čuda, ali očekujemo da ministar zna gdje je došao i zašto je došao, očekujemo brzu procjenu i konkretne mjere, jer u  ovom sustavu više nema snage za još jedan mandat improvizacije.

Samo sustav koji je učinkovit, pravedan i usmjeren na  čovjeka može biti temelj snažnog i solidarnog društva. A ministar Ružić nema vremena, on mora hrvatskim građanima pokazati kojoj strani pripada: strani radnika, ranjivih skupina, sindikata i umirovljenika ili strani stranačkih kalkulacija i vlastitih političkih ambicija.

Irena Dragić,
saborska zastupnica SDP-a

Potpredsjednica SDP-a Mirela Ahmetović gostovala je na N1 televiziji, gdje je komentirala aktualne napetosti između Hrvatske i Mađarske vezane uz odnose oko INA-e, MOL-a i poslovanja JANAF-a.

Govoreći o navodnom ultimatumu mađarske strane prema Hrvatskoj, Ahmetović je izrazila čuđenje “dozom samouvjerenosti” Vlade RH u nastupu prema Mađarskoj, istaknuvši da je odnos prema toj državi posljednjih desetak i više godina bio znatno blaži.

Ahmetović je podsjetila kako je, prema njezinim riječima, Hrvatska energetsku politiku i ključne resurse prepustila mađarskoj strani još za vrijeme vlade Ive Sanadera, kada je, tvrdi, INA predana na koruptivan način. Kritike je uputila i aktualnoj vladi, navodeći da su se i za mandata premijera Andreja Plenkovića donosile odluke koje su išle u korist mađarskih interesa.

Kao primjere navela je prepuštanje 50 posto kapaciteta na plinskom terminalu mađarskoj strani, gašenje rafinerije u Sisku te smanjenje kapaciteta riječke rafinerije. Također je spomenula i odluke bivšeg ministra gospodarstva Tomislava Ćorića, koje su, kako tvrdi, rezultirale predajom hrvatske nafte mađarskoj strani.

Ahmetović smatra da aktualna retorika između Zagreba i Budimpešte ima i snažnu političku dimenziju. Ocijenila je kako se radi o svojevrsnoj predstavi za javnost, u kojoj se donedavni partneri sada predstavljaju kao protivnici.

“Za kojekakve interese trgovalo se nacionalnim resursima, a danas se govori o obrani suvereniteta”, poručila je, dovodeći u pitanje dosljednost aktualne politike.

Iako je kritizirala političku retoriku s obje strane, Ahmetović je naglasila da pitanje odnosa oko nafte i transporta energenata nije isključivo političko, već prije svega pravno i diplomatsko.

Pozvala je Vladu da se, umjesto “jeftine politike”, osloni na najpriznatije energetske i pravne stručnjake te sagleda poziciju Hrvatske s aspekta međunarodnog prava i međunarodnih odnosa.

“Nije teško okupiti dobre odvjetnike i pravnike, sagledati pravne pozicije i potom diplomatski nastupiti kako bi se zaštitili hrvatski interesi”, istaknula je.

Komentirajući činjenicu da je premijer Plenković po struci pravnik, Ahmetović je ustvrdila da je upravo on, unatoč toj kvalifikaciji, u više navrata kršio ustavne i zakonske odredbe.

Kao primjer navela je organizaciju dočeka hrvatskih rukometaša u Zagrebu, za koji tvrdi da je proveden mimo nadležnosti jedinica lokalne samouprave i Grada Zagreba.

Zaključno je poručila da Hrvatska treba štititi svoje nacionalne interese, ali ne na način na koji je to, prema njezinu mišljenju, činjenjeno u slučaju INA-e.

Napetosti između Hrvatske i Mađarske oko energetskih pitanja i dalje su u fokusu javnosti, a rasprava o odnosu države prema strateškim resursima ponovno je otvorila pitanje dugogodišnje energetske politike i upravljanja nacionalnim interesima.

Zastupnik Mišo Krstičević u Hrvatskom saboru upozorio je na ubrzanu privatizaciju zdravstvenog sustava i, kako tvrdi, kronično nedovoljno financiranje javnog zdravstva. Pozivajući se na istraživanje ekonomista Tonija Pruga i njegovih suradnika, Krstičević je iznio podatke koji pokazuju snažan rast privatnog sektora u zdravstvu.

Prema navedenom istraživanju, udio privatnog sektora u ukupnim prihodima zdravstva u Zagrebu porastao je u posljednjih pet godina s 20 na 23 posto, dok je udio radnika zaposlenih u profitnom dijelu sustava narastao s 15 na 20 posto.

Istodobno, broj novoosnovanih privatnih poliklinika i ustanova u Hrvatskoj dramatično raste – prije dvadeset godina osnivalo se oko pet godišnje, a danas čak 57. Krstičević tvrdi da privatne zdravstvene ustanove „rastu kao gljive poslije kiše“, osobito nakon 2010. godine, i to uglavnom u urbanim sredinama, blizu velikih bolnica i područja veće platežne moći.

S druge strane, upozorava da ruralni krajevi i periferija ostaju bez osnovne zdravstvene skrbi.

Krstičević smatra da većina građana, ali i dio političke elite, pogrešno vjeruje da je glavni problem hrvatskog zdravstva – prevelika potrošnja. No, tvrdi da je istina suprotna.

„Ljudi mjesecima čekaju preglede, ponekad i godinama operacije. Bolnice su stare i zapuštene, zdravstveni radnici rade pod golemim pritiskom. Oni koji mogu, odlaze privatno i plaćaju“, istaknuo je.

Prema njegovim riječima, Hrvatska za zdravstvo izdvaja oko 1.650 eura po stanovniku godišnje, odnosno 7 posto BDP-a. Usporedbe radi, Češka izdvaja oko 2.650 eura (8 posto BDP-a), Slovenija 2.800 eura (9 posto BDP-a), dok je prosjek Europske unije oko 3.800 eura (10 posto BDP-a). Njemačka pak ulaže gotovo 6.000 eura po stanovniku, odnosno 12 posto BDP-a.

Krstičević tvrdi da se u Hrvatskoj ne troši previše – nego premalo, i pritom neracionalno. Lakše je, kaže, govoriti o rasipanju i korupciji nego otvoriti pitanje nedostatnog ulaganja u sustav.

„Kada bi netko rekao da kao društvo ne dajemo dovoljno novca za ono najdragocjenije – zdravlje ljudi – to bi otvorilo neugodna pitanja“, poručio je.

Upozorio je i na političku logiku koja, prema njegovim riječima, sustavno slabi javni sektor kako bi se prostor prepustio privatnom kapitalu. Takav model nazvao je neoliberalnim pristupom koji rezultira zapuštenim bolnicama, kadrovskim deficitom i rastućim nezadovoljstvom građana.

Na kraju obraćanja, Krstičević je poručio kako vjeruje da većina građana Hrvatske ipak preferira model jednakosti i solidarnosti, a ne sustav u kojem se svatko brine isključivo za sebe.

„U temelju problema našeg javnog zdravstva i njegove sve brže privatizacije jest nemoć politike da riješi stvarne probleme ljudi“, zaključio je.

Rasprava o financiranju i budućnosti zdravstvenog sustava time je ponovno otvorena, uz jasnu poruku dijela oporbe: bez snažnijeg ulaganja u javno zdravstvo, trend privatizacije će se nastaviti.

Zastupnik SDP-a Matej Mostarac u Hrvatskom saboru oštro je kritizirao dosadašnju stambenu politiku vladajućih, poručivši da je HDZ svojim mjerama i ignoriranjem problema u proteklom desetljeću generirao stambenu krizu u Hrvatskoj.

Prema Mostarcu, pitanje stanovanja godinama je zanemarivano, dok je tržište nekretnina postalo prostor za špekulacije i mešetarenje.

Mostarac je upozorio na podatak o čak 600.000 praznih stanova u Hrvatskoj, ističući kako to pokazuje duboku neravnotežu na tržištu. Dodatno, naglasio je da se oko 70 posto kupoprodaja stanova i kuća odvija gotovinski, bez adekvatnog praćenja, što, kako tvrdi, dodatno potiče netransparentnost i rast cijena.

„To je uzrokovalo ovakvu krizu u Hrvatskoj kakva je danas“, poručio je.

Usporedio je i kretanje cijena nekretnina u Hrvatskoj s ostatkom Europe. Dok su u mnogim europskim zemljama cijene rasle oko 35 posto, u Hrvatskoj su, prema njegovim riječima, porasle čak 130 posto. Posljedica toga je da sve veći broj građana živi u prenapučenim stanovima.

Mostarac je podsjetio da je SDP još prije četiri godine predstavio svoj “Plan za stan”. Tvrdi da bi, da je taj prijedlog tada prihvaćen, danas u Hrvatskoj već postojale tisuće novih stanova, a učinci krize bili bi znatno blaži i usporedivi s europskim prosjekom.

Prema njegovim riječima, propuštena je prilika za sustavno i dugoročno rješavanje problema priuštivog stanovanja.

Posebno se osvrnuo na najave o izgradnji i prenamjeni mikrostanova. Smatra da je riječ o pokušaju ostvarivanja obećanih brojki bez stvarnog rješavanja problema.

„Veliku količinu tih mikrostanova planiraju dobiti u postojećim objektima, primjerice hotelima, i predstavljaju ih kao privremeno stanovanje. No to ne rješava krizu stanovanja“, istaknuo je.

Takav pristup ocijenio je kao “vatrogasnu mjeru” koja će zahtijevati značajna sredstva za obnovu objekata, ali bez dugoročnog i održivog učinka na tržište stanovanja.

Mostarac je zaključio kako je Hrvatskoj potrebna cjelovita i dugoročna stambena politika, a ne kratkoročna rješenja koja, kako tvrdi, samo prikrivaju razmjere problema.

„Mislim da ni HSLS ni Domovinski pokret neće napuštati koaliciju jer su nakon izlaska iz nje politički mrtvaci na izbornom tržištu Hrvatske. Gotovo da nemaju potporu i teško da bi mogli postići ozbiljan politički rezultat pa će do konca ovog izbornog ciklusa ostati partneri Andreju Plenkoviću. Od HSLS-a više nema ni H ni S ni L ni S. Ozbiljna politička stranka se odlaskom Budiše svela na čistu političku trgovinu i to da Grad Bjelovar dobije određene koncesije što zadovoljava gospodina Hrebaka. A ekipa iz Domovinskog pokreta je radikalno desna frakcija HDZ-a”, kaže predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić.

„Veličanje NDH i ustaštva, što je katastrofa, postalo je normalno zahvaljujući radikalnom desničaru Plenkoviću koji vodi Vladu koja je radikalno desna. Ako vodiš takvu Vladu, onda si radikalni desničar. Ako hodaš kao patka i glasaš se kao patka, ti si patka”, zaključuje Hajdaš Dončić.

Tvrdi da je suradnja SDP-a i Možemo! u Zagrebu i na nacionalnoj razini vrlo dobra te da se ostvaruju svi preduvjeti za potpisivanje strateške koalicije stranaka ljevice i lijevog centra.

Ističe da želi u javnosti nametnuti teme poput toga da Hrvatska nije iskoristila pozitivnu klimu i promijenila svoj ekonomski model, nego je ostala ovisna o EU fondovima. Kao važne teme navodi i skraćivanje radnog vremena, osobito za ljude pri kraju radne karijere.

„Zanimaju me teme poput zdravstva, poljoprivrede, javnih poduzeća, inflacije, porezne politike...”, govori Hajdaš Dončić, koji smatra da neće doći do formiranja liberalnog centrističkog bloka koji će zajedno ići na izbore.

„Selak Raspudić nije liberal. Ona je, realno govoreći, OPG. HNS i HSLS sa svojim držanjem ljestvi HDZ-u gube bilo kakvu ozbiljnost. S Matijom Posavcem već sada surađujemo jer su njegova dva zamjenika članovi SDP-a. Ako surađujemo na regionalnoj, možemo i na nacionalnoj razini. To vrijedi i za IDS. Do parlamentarnih izbora će se još svašta u Hrvatskoj događati. Ovo je vrijeme buke i medijskih spinova kao lista Zorana Milanovića. Svašta se priča. Samo ću reći i želio bih da dobronamjerni ljudi razmisle o tome – Zoranu Milanoviću mandat istječe 2030. godine, dvije godine nakon redovnih parlamentarnih izbora. Mislim da sam time sve rekao”, naglašava Hajdaš Dončić.

„Desnica je u javnom prostoru otvorila natječaj za lidera ljevice. Logično je da predsjednik najveće stranke koja dobije izbore bude i premijer. Na prošlim izborima su bile drugačije okolnosti. Ekonomski sam i politički fokusiran i čiste sam glave, a to je najvažnije. Ja sam timski igrač jer mi to ostavlja prostor za osobni rast. Formirao sam jake savjete u kojima su ljudi koji će mi, kao i neki zastupnici u Saboru, biti kandidati za ministre. Cilj premijera je da upravlja tim brodom, a ne da je na ego tripu i da se smatra velikim vođom. Mislim da je Hrvatima dosta velikih vođa i da je vrijeme za jednog racionalnog, normalnog kandidata za premijera koji zna upravljati sustavom. Urušen nam je zdravstveni sustav, a socijalni gotovo ne postoji. Moramo graditi sustav i društvo. Tu sam bolji od Plenkovića”, tvrdi Hajdaš Dončić, koji se do izbora, kaže, neće baviti popravljanjem svog imidža u javnosti, nego će kao i do sada okupljati ljude i plasirati SDP-ove politike.

„Da nemam nešto u sebi, ne bi se u naš savjet priključili general Hranj, Zlata Đurđević, Ivan Grdešić, Maja Krčum, Gordan Gledec... U savjetu su većinom nestranački ljudi. Oni dolaze zbog osobe koja je dovoljno osjetljiva i pametna da ih privuče. Sa svima sam ja obavio razgovore. Onda valjda nešto vrijedim. U zadnja dva ili tri izborna ciklusa dobio sam najviše preferencijalnih glasova u 3. izbornoj jedinici. Ponovno ću izaći u 3. izbornoj jedinici i dobiti mnogo glasova. Živim u Zaboku. Da se kandidiram u Zagrebu, to bi bila prevara birača”, ističe Hajdaš Dončić.

Najavljuje ozbiljan paket reformi na kojem radi Vedran Đulabić, koji vodi savjet za javnu upravu.

„Obećavam da ćemo, kada pobijedimo, promijeniti izborni sustav jer postojeći pogoduje HDZ-u. I to ćemo predstaviti prije izbora”, kaže Hajdaš Dončić. Tvrdi da su navedeni ljudi spremni preuzeti upravljačke funkcije, kao i Sara Medved, Sanja Bježančević, Matej Mostarac, Saša Đujić.

Otkriva da će Matej Mišić, Mario Jelavić i Sandro Glumac biti kandidati za predsjednike SDP-ovih gradskih organizacija u Zagrebu, Osijeku i Splitu, a hoće li biti izabrani, ovisit će o članovima stranke.

„Plenković je prekršio Ustav prilikom dočeka rukometaša u Zagrebu. Napravio je doček jednom pjevaču, a ne rukometašima. HDZ može na sjednicu Sabora pustiti kandidatkinju za vrhovnu sutkinju pa ćemo glasati kao i za ustavne suce. O imenima nećemo pregovarati s HDZ-om, ali smo spremni sudjelovati u glasanju”, govori Hajdaš Dončić. Priznaje da nije optimističan oko skore uspostave mira u Ukrajini.

„Bojim se da će u Ukrajini ostati zamrznuta linija razdvajanja bez nekakvog generalnog završetka konflikta. Toga se bojim zbog sigurnosti Europe. Ključna tema o kojoj u Hrvatskoj nitko argumentirano ne razgovara je što će biti s Europskom unijom. Treba li nam više ili manje Europe? EU će biti funkcionalna dokle god postoji strateški savez Njemačke i Francuske. Moramo znati da Francuzi i Nijemci imaju drugačije ekonomske politike. Hrvatskoj je potrebne više Europe zbog okruženja u kojem se nalazimo. Razlika između naše i Plenkovićeve vanjske politike je u tome što ja smatram da Hrvatska mora biti produžena ruka EU za Bosnu i Hercegovinu, Sjevernu Makedoniju i Crnu Goru. Namjerno nisam spomenuo Srbiju. Dok je tamo Vučićev režim, Hrvatska ne treba izigravati ni prijatelja ni neprijatelja Srbiji. Neka se sami sa sobom dogovore što hoće. Moramo biti malo sebičniji i gledati vlastite interese. Ako ćemo izigravati pijune određenih krugova iz Bruxellesa, loše ćemo završiti”, kaže Hajdaš Dončić, koji podržava stav Zorana Milanovića da Hrvatska ne treba surađivati s izraelskom vojskom i vojnom industrijom.

(tekst: Jutarnji list)

Saborski zastupnik SDP-a Boris Lalovac upozorio je u Hrvatskom saboru na zabrinjavajuće podatke o visini mirovina i padu prihoda građana nakon izlaska iz svijeta rada.

Pozivajući se na najnovije podatke koje je objavio Eurostat, Lalovac je istaknuo kako se situacija u posljednjih deset godina nije bitno promijenila – umirovljenici i dalje bilježe drastičan pad primanja pri odlasku u mirovinu.

Prema podacima Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, prošle je godine u mirovinski sustav ušlo oko 40.000 novih korisnika. Taj broj, naglašava Lalovac, ponavlja se iz godine u godinu.

Problem je, kaže, u visini njihovih mirovina. Tako tzv. „friški“ umirovljenici u sustav ulaze s prosječnom mirovinom od oko 570 eura, odnosno oko 670 eura ako se izuzmu mirovine ostvarene prema međunarodnim ugovorima.

„To znači da dio ljudi odmah po ulasku u mirovinu prelazi na socijalna davanja“, upozorio je Lalovac, dodajući da mirovina ne bi smjela biti oblik socijalne pomoći, već zarađeno pravo koje osigurava dostojanstven život.

Lalovac je otvorio pitanje dugoročne održivosti mirovinskog sustava, osobito u kontekstu gospodarskog rasta i tvrdnji Vlade da je Hrvatska dosegnula oko 80 posto prosjeka Europske unije.

„Ako nakon radnog vijeka građani odmah padaju na tako niska primanja, postavlja se pitanje kako dugoročno održavati sustav“, poručio je.

Prema europskim podacima, između 12 i 15 posto umirovljenika u EU ulazi u zonu rizika od siromaštva, dok je u Hrvatskoj taj problem još izraženiji. Lalovac smatra da se sustav previše oslanja na minimalne korekcije i jednokratne dodatke, umjesto na strukturne promjene koje bi trajno povećale mirovine.

Posebno se osvrnuo na praksu isplate neoporezivih primitaka – regresa, božićnica i drugih dodataka – na koje se ne plaćaju mirovinski doprinosi.

Prema podacima Ministarstva financija, u posljednje tri godine isplaćeno je 7,5 milijardi eura neoporezivih primitaka, a samo prošle godine oko 3 milijarde eura.

„Na te iznose nisu uplaćeni mirovinski doprinosi. Dokle ćete poticati isplatu neoporezivih primitaka bez uplata za mirovinsko osiguranje?“ upitao je Lalovac.

Upozorio je da takva praksa kratkoročno povećava neto primanja radnika, ali dugoročno smanjuje njihove buduće mirovine, čime se dodatno opterećuje socijalni sustav.

U ime SDP-a Lalovac je poručio da je nužna promjena modela. SDP predlaže poticanje rasta plaća kroz porezne izmjene koje bi motivirale poslodavce na isplatu većih plaća, uz manje porezno opterećenje dobiti.

„Umjesto da se potiče isplata neoporezivih dodataka, treba poticati rast plaća koji osigurava i veće uplate u mirovinski sustav“, naglasio je.

Zaključno je poručio kako je ključno uskladiti porezne, gospodarske i mirovinske politike kako bi budući umirovljenici imali dostojanstvene prihode, a ne bili prisiljeni odmah po odlasku u mirovinu oslanjati se na socijalnu pomoć.