izdvojena vijest:

Na Svjetski dan zdravlja SDP upozorio na probleme u zdravstvu

izdvojena vijest:

Na Svjetski dan zdravlja SDP upozorio na probleme u zdravstvu

Učitavanje...

SDP najavljuje panel u Zaprešiću o skraćenju radnog vremena

SDP Hrvatske nakon mjeseca ožujka, u kojemu je diljem Hrvatske organizirala panel rasprave na temu prekarijata, travanj posvećuje problematici skraćenja radnog vremena – još jednom od ključnih stupova iz Programske deklaracije SDP-a predstavljene na siječanjskoj konvenciji. Nakon prve tribine održane u Velikoj Gorici, rasprava se nastavlja u Zaprešiću.

Panel rasprava pod nazivom „Raditi da bismo živjeli“ održat će se u srijedu, 15. travnja 2026. godine, s početkom u 19 sati u maloj dvorani Pučkog otvorenog učilišta u Zaprešiću.

Panel će moderirati Denis Begić, predsjednik GO SDP-a Zaprešić, a u raspravi sudjeluju Mihael Zmajlović, SDP-ov saborski zastupnik i Zvonimir Novosel, SDP-ov gradonačelnik Jastrebarskog te dr. sc. Ivan Matasić, predsjednik SDP-ova Savjeta za digitalno društvo.

U fokusu rasprave bit će pitanje skraćenja radnog vremena kao odgovora na suvremene izazove tržišta rada. Sve izraženiji tempo života, rastući pritisci na radnike i ubrzani tehnološki razvoj otvaraju prostor za promišljanje drugačije organizacije rada – one koja stavlja naglasak na kvalitetu života, a ne isključivo na broj odrađenih sati.

Rasprava će otvoriti i šire pitanje pravedne raspodjele koristi od rasta produktivnosti, s naglaskom na to da tehnološki napredak mora rezultirati većim standardom i slobodnim vremenom za radnike, a ne samo rastom dobiti.

SDP u Programskoj deklaraciji usvojenoj u siječnju zagovara postupno uvođenje četverodnevnog radnog tjedna uz zadržavanje pune plaće, uz uvjerenje da rast produktivnosti i tehnološki napredak moraju donijeti korist svim radnicima. Rasprava u Zaprešiću obuhvatit će ključna pitanja: može li kraće radno vrijeme povećati zadovoljstvo i učinkovitost radnika, kako ga prilagoditi različitim sektorima te na koji način osigurati da takva promjena bude pravedna i održiva. Sudionici će raspravljati i o konkretnim modelima uvođenja skraćenog radnog vremena, uključujući fazni pristup i prilagodbu različitim sektorima – od industrije i javnih službi do privatnog sektora gdje se rad sve više mjeri rezultatima, a ne satima.

Poseban naglasak bit će stavljen na ravnotežu između poslovnog i privatnog života, kao i na sve važnije pitanje prava na digitalno isključenje u vremenu stalne dostupnosti. Sudionici će raspravljati i o ulozi sindikata, kolektivnog pregovaranja te potrebi prilagodbe zakonodavnog okvira novim okolnostima rada.

Posebna pažnja posvetit će se i ulozi umjetne inteligencije koja sve više preuzima rutinske i administrativne poslove, otvarajući prostor za kraće radno vrijeme bez smanjenja produktivnosti. Također će se otvoriti pitanje može li skraćenje radnog vremena pridonijeti zadržavanju mladih i poboljšanju kvalitete života u lokalnim zajednicama poput Zaprešića, kao i stvaranju dugoročno održivijeg gospodarskog modela koji ne počiva na iscrpljivanju radnika. Tijekom panel rasprave bit će predstavljeni i konkretni primjeri iz Hrvatske, uključujući tvrtku iz Zagrebačke županije koja je uvela četverodnevni radni tjedan i kroz reorganizaciju rada u timovima uspjela zadržati produktivnost, povećati zadovoljstvo zaposlenika i osigurati kontinuitet poslovanja.

Nakon panel diskusije predviđeno je vrijeme za pitanja iz publike.

Iz SDP-a poručuju kako skraćenje radnog vremena nije samo radničko pitanje, već i razvojno pitanje koje utječe na zdravlje društva, demografiju i ukupnu kvalitetu života, uz poziv predstavnicima medija i svim zainteresiranim građanima da se pridruže panel raspravi u Zaprešiću.

Borzan upozorava: Jest ćemo umjetnu hranu kao Amerikanci

Konvencija SDP-a Zagreb: Matej Mišić izabran za predsjednika

Na Izbornoj konvenciji Gradske organizacije SDP-a Zagreb za predsjednika je izabran Matej Mišić, dok su za potpredsjednike izabrani Alen Čičak i Snježana Prusec-Kovačić.

Mišić je u pobjedničkom govoru zahvalio članicama i članovima na povjerenju, naglasivši i osobnu odgovornost koju preuzima zajedno s vodstvom organizacije. Poručio je: „Želim se zahvaliti članicama i članovima na povjerenju, ali i svojim potpredsjednicima Snježani i Alenu. To je za nas velika čast i odgovornost, ali i obveza da gradimo najjaču SDP-ovu organizaciju u Hrvatskoj.“

Istaknuo je da je njegov politički put dug gotovo dva desetljeća te da je kroz godine prošao sve razine političkog djelovanja u Zagrebu, od lokalne razine do Gradske skupštine. Naglasio je i snažnu osobnu povezanost s gradom: „Uvijek sam bio vezan uz Zagreb te će moj rad kao predsjednika gradske organizacije biti posvećen isključivo Zagrebu.“

U svom govoru posebno se osvrnuo na potrebu okretanja budućnosti i učenja iz političkih izazova i grešaka iz prošlih godina. „Ne moramo bježati od prošlosti i svih problema koje gradska organizacija ima, ali to nam treba biti pouka“, rekao je, dodajući kako SDP u Zagrebu mora biti fokusiran na konkretne politike, a ne unutarnje sukobe. „SDP će se u Zagrebu baviti politikama, građanima i poboljšanjem njihovog standarda, a ne unutarnjim previranjima“, istaknuo je.

Govoreći o dosadašnjem radu i ulozi stranke u Gradskoj skupštini, Mišić je naglasio važnost suradnje s lokalnim organizacijama i konkretnih rješenja za građane. „Većina amandmana koje je SDP podnio na proračun kreirana je u suradnji s našim lokalnim organizacijama i tako ćemo nastaviti i dalje“, poručio je, dodajući da SDP mora ostati snažno usmjeren na komunalne i socijalne teme.

Poseban naglasak stavio je na mjere koje su, kako je rekao, izravno usmjerene na poboljšanje života građana – od obrazovanja do socijalne skrbi. U tom kontekstu istaknuo je povećanje satnice pomoćnicima u nastavi, uvođenje novih naknada za osobe s invaliditetom te povećanje naknade za novorođenčad. „Škole i vrtići, domovi za starije, poboljšanje položaja naših sugrađana – to su teme kojima ćemo se baviti“, naglasio je.

Na kraju govora najavio je i početak izbornog ciklusa te mobilizaciju stranke na svim razinama: „Danas počinje priprema stranke za izbore – prvo nacionalne, a zatim i lokalne.“ Dodao je kako je snaga organizacije u terenskom radu i ljudima u kvartovima: „To ćemo graditi kroz snažne organizacije, od kvarta do kvarta – od Kašine do Gajnica, od Gračana do Kupinečkog Kraljevca.“

Predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić u svom je govoru dao širi politički okvir i naglasio važnost organiziranosti i argumentirane politike. U uvodu se poslužio sportskom metaforom, uspoređujući politički rad s pripremom za utakmicu: „Iza svakog rezultata stoje tjedni rada, analiza i razgovora“, poručio je.

Posebno je istaknuo važnost političke kulture i dijaloga u društvu: „Hrvatskoj danas nedostaje demokratska kultura. Nedostaje razgovor na temelju argumenata, činjenica i dokaza.“ Dodao je kako SDP svoj rad temelji upravo na tim principima: „SDP je uvijek bio stranka koja svoje odluke donosi na temelju činjenica, argumenata i dokaza – i tako ćemo nastaviti.“

U nastavku govora fokusirao se na probleme građana, od zdravstva do stambene politike i položaja mladih i umirovljenika. „Kada vidite mlade koji se pitaju hoće li ostati u Hrvatskoj… kada se umirovljenici pitaju je li sav njihov rad bio vrijedan – to su pitanja na koja moramo dati odgovore“, rekao je.

Naglasio je i važnost terenskog rada članova stranke: „Svaki član, svaki susjed, svaki građanin koji se pita jesmo li svi isti – vaša je misija da im kažete: nismo.“ Dodao je kako su upravo članovi SDP-a ključni za promjene u lokalnim zajednicama.

Zaključno je izrazio snažno uvjerenje u politički uspjeh SDP-a: „SDP je pobjeđivao i SDP će pobijediti“, te simbolično poručio: „Od danas kreće naša Liga prvaka – SDP-ova Liga prvaka.“

U Predsjedništvo SDP-a Zagreb su izabrani: Tesa Goldstein, Sara Medved, Tanja Sokolić, Igor Dragovan, Dean Joketović, Nebojša Aleksić, Ivan Račan, Andrea Rain, Petar Kriste, Davor Nikolić.

U Gradski odbor su izabrani: Hrvoje Dokoza, Anamarija Brkić, Jelena Vuković, Ljiljana Klašnja, Josip Markanović, Alen David Jeđud, Mirando Mrsić, Tatjana Kralj, Vesna Nikolić, Renata Vojnović, Mirjana Šimac, Nevena Glumbić, Dražen Bonić, Heidi Eterović, Darko Dujić, Božena Horvat Alajbegović, Goran Petrović, Milenko Horvatić, Davor Miškulin, Barbara Šimek Mladiček, Filip Radanović, Darko Džinić, Juraj Jerin, Ronald Radojević, Zdravko Harmičar, Dijana Mašala Perković, Vlado Varat.

Konvencija SDP-a Zagreb: Stabilizacija, jedinstvo i borba za građane

Predsjednik SDP-a Hrvatske Siniša Hajdaš Dončić sudjelovao je na Izbornoj konvenciji SDP-a Grada Zagreba, na kojoj se bira novo vodstvo gradske organizacije.

Uz njega su se medijima prije same Konvencije obratili politički tajnik i povjerenik za Zagreb Saša Đujić te predsjednik Gradske skupštine Grada Zagreba Matej Mišić, ujedno i jedini kandidat za novog predsjednika zagrebačkog SDP-a.

Konvencija u Zagrebu dio je šireg procesa unutarstranačkih izbora koji se provode nakon reorganizacije stranke, a kako je najavljeno, bit će dovršeni do 22. svibnja.

Govoreći o procesu konsolidacije, Đujić je istaknuo kako je zagrebačka organizacija u proteklih deset mjeseci uspjela očuvati svoj politički identitet i stabilnost unatoč raspuštanju svih tijela: “U ovom izazovnom razdoblju sačuvali smo ono najvažnije – identitet i prepoznatljivost SDP-a. Danas je organizacija konsolidirana, stabilizirana i spremna za nove pobjede.”

Dodao je i kako je Zagreb prva od velikih organizacija koja prolazi kroz ovaj proces: “Ovo je prva od velikih organizacija koja ide na konvenciju, a do kraja svibnja završit ćemo izbore u cijeloj Hrvatskoj.”

Matej Mišić naglasio je kako današnja konvencija predstavlja završetak procesa stabilizacije, ali i potvrdu političke zrelosti organizacije: “Pokazali smo da SDP u Zagrebu može promovirati svoje politike, a ne unutarnje podjele. To je ključna poruka ove konvencije.”

Istaknuo je i konkretne rezultate ostvarene u Gradu Zagrebu: “Kao partner u gradskoj vlasti bavili smo se standardom građana – od povećanja satnice za pomoćnike u nastavi, do novih naknada za osobe s invaliditetom i povećanja naknada za novorođenčad.”

Dodao je kako SDP aktivno sudjeluje i u oblikovanju gradskog proračuna: “Kroz naše amandmane radimo na poboljšanju kvalitete života građana i taj smjer ćemo nastaviti i nakon izbora novog vodstva.”

Predsjednik SDP-a Hajdaš Dončić naglasio je kako unutarstranački izbori nisu sami sebi svrha, već sredstvo za jačanje političkog djelovanja usmjerenog na građane: “Ovo su interni procesi, ali važno je da smo pokazali demokratsku odgovornost. Sada se moramo okrenuti stvarnim problemima građana.”

Kao ključne teme istaknuo je inflaciju, stanovanje i gospodarsku strukturu Hrvatske: “Vrijeme je da razgovaramo o problemima koji muče hrvatske obitelji – inflaciji, stanovanju i ovisnosti o uvozu, posebno u prehrambenom sektoru.”

Govoreći o ulozi socijaldemokracije, poručio je: “Socijaldemokracija nije umrla. Ona je jedina koja može istovremeno poticati rad i osigurati pravednu raspodjelu.”

Upozorio je i na ekonomske politike Vlade: “Ne smijemo dopustiti da radnici, umirovljenici i građani snose teret inflacije. Plaće nisu uzrok inflacije – one su njezina posljedica.”

Zaključno je pozvao na politički dijalog: “Vrijeme je za ozbiljan razgovor u institucijama, bez buke i bez podjela. SDP je spreman ponuditi rješenja i stručne ljude.”

Izbor novog vodstva zagrebačkog SDP-a označit će završetak ključne faze stabilizacije jedne od najvažnijih organizacija stranke, uz najavu daljnjeg jačanja političkog djelovanja i fokusa na javne politike koje izravno utječu na kvalitetu života građana.

Zadnje vijesti

SDP pokrenuo raspravu o skraćenju radnog vremena

SDP Hrvatske nakon mjeseca ožujka u kojemu je diljem Hrvatske organizirao panel rasprave na temu prekarijata, travanj posvećuje problematici skraćenja radnog vremena, još jednom od stupova iz Programske deklaracije SDP-a predstavljene na siječanjskoj konvenciji.

U tom je kontekstu u Velikoj Gorici proteklog vikenda održana panel diskusija pod nazivom „Raditi da bismo živjeli“, koju je moderirala Ivana Mlinar, predsjednica Kluba gradskih vijećnika i SDP-a Velika Gorica, dok su u panel raspravi sudjelovali Mišo Krstičević i Denis Kralj, saborski zastupnici SDP-a te Gordan Gledec, predsjednik Središnjeg savjeta SDP-a i Ivo Jelušić, predsjednik Foruma seniora SDP-a.

U uvodnom dijelu moderatorica je istaknula kako rasprava o skraćenju radnog vremena nadilazi pitanje samog broja radnih sati te zadire u širu definiciju društvene pravednosti. Naglasila je kako tehnološki napredak i rast produktivnosti ne rezultiraju nužno većom kvalitetom života radnika, zbog čega SDP zagovara postupno skraćenje radnog tjedna uz zadržavanje iste plaće, kao i uvođenje prava na digitalno isključenje.

Tijekom panel rasprave istaknuto je kako je skraćenje radnog vremena jedan od ključnih alata za postizanje bolje ravnoteže između poslovnog i privatnog života. Panelisti su naglasili da cilj nije smanjenje plaća, već pravednija raspodjela stvorenog bogatstva, pri čemu tehnološki napredak treba služiti cijelom društvu, a ne samo kapitalu. Poseban naglasak stavljen je na ulogu sindikata i kolektivnog pregovaranja kao mehanizama zaštite radničkih prava u uvjetima promjenjivog tržišta rada.

"Sto godina nakon što je uvedeno osmosatno radno vrijeme, moderne tehnologije nam omogućuju daljnji iskorak u borbi za prava radnika, a to je radni tjedan od četiri dana. Promoviranjem skraćivanja radnog tjedna SDP se vraća radničkim temeljima i zastupanju interesa radnika. Omjer plaća direktora u odnosu na plaće radnika sredinom prošlog stoljeća u razvijenim svijetu bio je 1:20, a danas je 1:300 pa i više. Profit je potrebno pravednije podijeliti između radnika i poslodavaca. Dodatnim slobodnim danom radnici će biti zadovoljniji, jednako produktivni, a imat će više vremena za obiteljske obaveze i zaustavit će se iseljevanje u inozemstvo," rekao je tijekom panela Denis Kralj.

U raspravi su otvorena i pitanja konkretne provedbe. Istaknuto je kako umjetna inteligencija i automatizacija mogu preuzeti rutinske poslove, čime se otvara prostor za kraći radni tjedan bez pada produktivnosti. Također se raspravljalo o tome može li kraće radno vrijeme postati važan faktor za privlačenje mladih obitelji u manje sredine poput Velike Gorice ili Vrbovca te doprinijeti kvaliteti društvenog života lokalne zajednice. Panelisti su naglasili i potrebu razvoja novih vještina koje omogućuju veću učinkovitost u kraćem vremenu, kao i važnost zaštite radnika od stalne digitalne dostupnosti izvan radnog vremena.

"Umjetna inteligencija u Hrvatskoj ne bi trebala biti bauk koji donosi otkaze, nego prilika za povijesno skraćenje radnog tjedna. Ako AI poveća produktivnost, taj se dobitak mora podijeliti s radnicima kroz više slobodnog vremena, a ne samo pretočiti u veći profit vlasnika. Rutinske poslove (administracija, logistika) treba što više prepustiti AI-ju kako bi se otvorio prostor za četverodnevni radni tjedan uz punu plaću. Konkurentnost temeljena na izrabljivanju je utrka prema dnu. Podaci iz europskih pilot-projekata pokazuju da su odmorniji radnici fokusiraniji i rade manje grešaka," rekao je tijekom panela Gordan Gledec, dodajući kako socijaldemokratski odgovor na digitalizaciju nije otpor prema tehnologiji, nego zahtjev za digitalnom dividendom koja pripada svima.

"Cilj je društvo u kojem robot ne zamjenjuje radnika da bi ga učinio siromašnim, nego da bi mu oslobodio vrijeme za obitelj, zdravlje i osobni razvoj," poentirao je Gledec.

Predsjednik foruma Seniora SDP-a, Ivo Jelušić, također je naglasio potrebu za povijesnom promjenom vezano uz radno vrijeme, istaknuvši kako za to postoje uvjeti.

"Krajem 19. stoljeća socijaldemokracija se, zajedno sa sindikatima, izborila za osmosatno radno vrijeme. Danas, gotovo 150 godina kasnije, vrijeme je da socijaldemokracija pokrene novu inicijativu za skraćivanje radnog vremena, kao što to sada pokušavamo u Hrvatskoj. Naravno, riječ je o dugotrajnom procesu, ali negdje se mora započeti. Prostora za to, kada je riječ o financijskim kapacitetima, ima. Primjerice, u 2024. godini hrvatski poduzetnici ostvarili su bruto dobit jednaku ukupnom iznosu svih neto isplaćenih plaća njihovim zaposlenicima. Dakle, prostor za promjene postoji," rekao je Jelušić, dodajući kako se država pritom mora pobrinuti za one u javnom sektoru s najnižim plaćama, a posebno za umirovljenike.

"Mnogi od njih žive vrlo teško, često na granici siromaštva. Istovremeno, država za to ima, i mora imati, financijske kapacitete. Hrvatska trenutno izdvaja oko 9,5% BDP-a za mirovine, dok je prosjek u Europskoj uniji oko 13%. Ako druge zemlje mogu izdvajati više, nema razloga da to ne može i Hrvatska," rekao je Gledec.

Poseban dio tribine bio je posvećen konkretnim primjerima iz prakse. Istaknuta je tvrtka s područja Velike Gorice koja je uvela četverodnevni radni tjedan, pri čemu je zadržala ili povećala razinu produktivnosti i zadovoljstva zaposlenika. Uvođenjem rada u dva tima osigurana je kontinuirana dostupnost usluge, dok su radnici dobili dodatni slobodni dan. Ovaj primjer pokazuje kako kraće radno vrijeme nije ograničeno samo na određene sektore, već se može uspješno primijeniti i u industrijskim i servisnim djelatnostima.

U raspravi je naglašeno kako takvi modeli mogu potaknuti promjenu poslovne paradigme – s mjerenja rada kroz sate provedene na poslu prema mjerenju stvarnih rezultata i kvalitete rada. Također je istaknuto da zadovoljstvo radnika, bolje mentalno zdravlje i smanjenje stresa izravno utječu na veću produktivnost i dugoročnu stabilnost poslovanja.

Zaključno, istaknuto je kako Hrvatska mora težiti modelu razvoja koji ne počiva na niskoj cijeni rada, već na kvalitetnim radnim mjestima i dostojanstvenim uvjetima rada. Skraćenje radnog tjedna uz zadržavanje iste plaće prepoznato je kao ključna mjera za postizanje tog cilja.

Sudionici su naglasili tri ključne poruke: smanjenje radnog vremena ne smije značiti smanjenje plaća, uvođenje mora biti postupno i prilagođeno različitim sektorima te slobodno vrijeme predstavlja važan društveni resurs koji doprinosi zdravlju, kreativnosti i općem blagostanju.

Stajalište SDP-a: Hrvatska obrana i sigurnost

KONTEKST I POZADINA

Nacionalna sigurnost predstavlja jedan od temelja stabilnosti, suvereniteta i prosperiteta svake države. U okolnostima rastućeg trenda ubrzanih globalnih promjena, sve izraženijih geopolitičkih nestabilnosti, tehnološkog napretka i širokog spektra transnacionalnih prijetnji, osiguranje nacionalne sigurnosti postaje sve složeniji i sveobuhvatniji izazov. Stoga bi Republika Hrvatska, iako je članica zapadnih saveza (EU, NATO), trebala kontinuirano jačati vlastite sigurnosne kapacitete, razvijati institucionalni okvir i usklađivati svoje strateške dokumente s ciljem očuvanja stabilnosti zemlje, zaštite građana i obrane nacionalnih interesa.

Euroatlantsko područje nalazi se u turbulentnim vremenima, prije svega zbog transakcijskog djelovanja velikih sila – SAD-a, Rusije, Kine, globalne krize multilateralizma, jačanja autokratskih režima i autokratskih tendencija unutar liberalnih demokracija, neriješenih odnosa na Bliskom istoku i agresivnog ponašanja Izraela. U veljači 2026. godine rat Rusije protiv Ukrajine ušao je u petu godinu bez naznaka svojeg završetka. Nekoliko dana kasnije SAD i Izrael iznenada napadaju Iran i izazivaju geopolitičke šokove prekidajući dobavne pravce energenata (nafte i plina), uz prilično veliki porast cijene i posljedične ekonomske turbulencije na svjetskom tržištu. Paralelno se europske i azijske države naoružavaju brzinom i intenzitetom koji nije viđen od kraja hladnog rata. Članice NATO-a, ali i EU su pod vanjskim i unutarnjim pritiscima, iako nijedna institucija nije još institucionalno ugrožena.

Republika Hrvatska je smještena u strateški važnom dijelu jugoistočne Europe, na raskrižju srednje Europe, Balkana i Mediterana. Geopolitička složenost neposrednog okruženja, koje obuhvaća zemlje zapadnog Balkana, Jadranskog mora i jugoistočnog europskog susjedstva, izvor je brojnih sigurnosnih izazova i rizika. Iako se sigurnosna situacija u regiji značajno stabilizirala nakon razdoblja ratova 90-ih godina prošlog stoljeća, brojni neriješeni politički i etnički sporovi, institucionalna slabost te spor napredak prema euroatlantskim integracijama stvaraju prostor za nestabilnosti koje mogu imati direktan ili indirektan učinak na sigurnost RH. Zapadni Balkan je strateški važna regija u kojoj se isprepliću djelovanja mnogih izvaneuropskih aktera s interesima uvelike drugačijim od europskih. Treba podržati budućnost svih zemalja Zapadnog Balkana u EU, ali ciljevi i metode drugih aktera poput Rusije, Kine, zaljevskih zemalja i Turske često se ne podudaraju s našim.

U sve povezanijem i sve rastuće turbulentnijem globalnom okruženju, RH se suočava s nizom sigurnosnih prijetnji i rizika koji nadilaze nacionalne i regionalne granice. Ove prijetnje oblikuju naše sigurnosno okružje kroz djelovanje brojnih državnih i nedržavnih čimbenika, ubrzani tehnološki razvoj, sve agresivnije kampanje dezinformiranja (FIMI),klimatske promjene, narušavanje energetske sigurnosti te promjene u globalnom međunarodnom poretku. Njihova složenost i međusobna povezanost zahtijevaju sustavan pristup nacionalnoj sigurnosti.

Naša, ali i iskustva drugih država pokazuju da nam je, i uz sve dostupne moderne obavještajne i analitičke alate, još uvijek nemoguće dovoljno precizno predvidjeti izbijanje krize ili rata, ne samo dugoročno, već i u srednjoročnom razdoblju.

STAVOVI I RAZMATRANJA

NATO

Najnovije izjave Trumpa i ostalih čelnika njegove administracije ukazuju na to da bi NATO, barem onaj NATO kakvog ga pamtimo do sada, mogao nestati. Svakako, najvažnije svojstvo NATO-a da djeluje kao snaga odvraćanja kroz garanciju kolektivne obrane svakom danom postaje manje uvjerljivo. Uvjerljivost tog odvraćanja ovisi, prije svega, o političkoj vjerodostojnosti SAD-a. Ta se vjerodostojnost sve češće dovodi u pitanje. NATO, barem formalno, i dalje raspolaže snažnim vojnim kapacitetima (ne nadnacionalno, već kao kolekcija vojnih sposobnosti članica), integriranom zapovjednom strukturom i dugoročnim planovima obrane i razvoja snaga. Međutim, ono što je oslabjelo jest percepcija njegove vjerodostojnosti, ponajviše zbog retorike američkog predsjednika Donalda Trumpa i sve češćih i otvorenijih razmirica između SAD-a i europskih saveznika oko raznih pitanja. Zahtjev za preuzimanje Grenlanda je najeklatantniji primjer odstupanja američke administracije od politike savezništva s Europljanima. Ovisnost o Sjedinjenim Američkim Državama postaje sve vidljivija upravo u trenucima krize. Istovremeno, političke promjene unutar SAD-a otvaraju pitanje kontinuiteta te podrške. To stvara novu vrstu nesigurnosti – ne onu koja proizlazi isključivo zbog vanjskih prijetnji, nego zbog neizvjesnosti savezništva. Napad SAD-a i Izraela na Iran te reakcije europskih saveznica je iznenada su postali pitanje s najvećim potencijalom da snažno poremeti odnose između SAD-a i europskih članica NATO-a.

NATO se, vjerojatno, neće raspasti, barem ne još neko vrijeme, ali mogao bi postati, kao što pokazuju i neke tendencije u EU, savez “više brzina”. Istočno krilo (Poljska, Baltik) i dalje će smatrati NATO egzistencijalnim jamcem sigurnosti, dok će zapadne članice sve više promovirati koncept europske strateške autonomije. Neki analitičari smatraju da je NATO još ipak (pre)važan da bi ga SAD potpuno odbacio. Stoga, uvažavajući nemogućnost predviđanja poteza američke administracije, najveći rizik nije potpuni izlazak SAD-a iz NATO-a, nego postupno relativiziranje američkog angažmana u NATO-u. SAD je već počeo postupno smanjivati svoje sudjelovanje u zapovjednim strukturama i institucijama. Američki Kongres formalno je zabranio da administracija predsjednika Trumpa smanji broj američkih vojnika u Europi ispod 76.000, ali administracija pronalazi načina da zaobiđe ovo ograničenje te postupno, “ispod radara” povlači vojnike iz zapovjednih struktura NATO-a. Nakon prepuštanja dvaju zapovjednih pozicija Europljanima (Joint Forces Command Napulj i JFC Norfolk), SAD ipak zadržava glavnu poziciju u NATO-u, SACEUR-a, kao i Allied Air Command, Allied Land Command i Allied Maritime Command.

To dugoročno erodira utjecaj SAD-a na procese u NATO-u i relativizira snagu odvraćanja, čak i bez velikih formalnih promjena. Treba očekivati da će SAD, barem u mandatu Trumpove administracije, djelovati transakcijski, što znači reagirati kasnije, uvjetno ili ograničeno. Možemo se nadati da će NATO ostati funkcionalan još neko vrijeme, ali će vjerojatno prelaziti iz faze “zajamčene sigurnosti” u fazu “uvjetne sigurnosti”. To tjera europske države da se pripremaju na situacije u kojima će američka podrška biti vjerojatna, ali ne nužno pravovremena, potpuna ili bezuvjetna. Potvrda ove teze vidljiva je u novoj američkoj Nacionalnoj sigurnosnoj strategiji, u kojoj se tvrdi da SAD mora preispitati svoju vojnu prisutnost na zapadnoj hemisferi. Naglasak je na prilagodbi njihove globalne vojne prisutnosti kako bi se suočili s hitnim prijetnjama u vlastitoj hemisferi, posebno s misijama identificiranima u ovoj strategiji, i dalje od područja čija je relativna važnost za američku nacionalnu sigurnost opala u posljednjim desetljećima ili godinama.

Europska obrana jača, investicije u obrambene sustave brzo se i značajno povećavaju, ali već se naslućuju i potencijalni problemi: nejedinstvo vanjske politike, fragmentiranost kapaciteta vojne industrije, nejedinstvo u “zajedničkim” projektima (npr. projekt novog europskog borbenog aviona, više multinacionalnih projekata PZO,…), nedostatak jedinstvene strateške vizije kolektivne obrane…

Europska obrambena tehnološka i industrijska baza ostaje fragmentirana duž nacionalnih linija, sprječavajući punu eksploataciju potencijala ekonomije razmjera. Tako, još uvijek otprilike 75 % nedavnih izdataka za nabavu zemalja EU odlazi dobavljačima izvan EU-a, uglavnom SAD-u. Unatoč značajnom povećanju nominalne potrošnje, europska obrambena industrija teško povećava proizvodnju streljiva, raketa i obrane od dronova potrebnom brzinom i količinom.

Povećanje izdvajanja za obranu (ukupna potrošnja članica EU u 2025. iznosi oko 381 milijardi €, 11-postotno povećanje u odnosu na 2024.) nije popraćeno dovoljnim stupnjem standardizacije, zajedničke nabave i industrijske koordinacije. EU se suočava s ozbiljnim nedostacima u sposobnostima za visoki intenzitet ratovanja. Ključne praznine koje treba riješiti do 2030. uključuju:

Protuzračna i proturaketna obranu: uspostava integriranog “europskog zračnog štita”.
Strateške potporne sposobnosti: poboljšanje zračnog dopunjavanja goriva, strateškog zračnog prijevoza i prikupljanja obavještajnih podataka.
Vojna mobilnost: uspostava sveobuhvatne mreže na razini EU-a za brzo premještanje trupa i opreme, s rokom do 2027.
Kibernetička sigurnost, umjetna inteligencija i elektroničko ratovanje, poboljšanje kontrole elektromagnetskog spektra (EMS).

Pojedine nove/stare inicijative (Europa više brzina, E3, europska inačica “5 Eyes”, koalicije voljnih, odlučivanje većinom umjesto konsenzusom,…) prijete jedinstvu EU. Nasuprot tome, određene inicijative trebale bi pokazati mogućnost jedinstvenog djelovanja i u području zajedničke sigurnosti i obrane. EU-ova “Spremnost 2030” treba riješiti te izazove kroz nekoliko projekta: Istočni Flank Watch, Europska inicijativa za obranu dronova, Europski zračni štit i Europski svemirski štit.

Na nacionalnoj razini članice bi trebale i dalje povećavati izdvajanja za obranu, značajno i brzo povećati zalihe streljiva i projektila, ojačati PZO i PRO sustave (s posebnim fokusom na razvoj i opremanje sustavima za borbu protiv dronova), razviti pričuvu i mobilizacijske kapacitete, unaprijediti zaštitu kritične infrastrukture te tražiti rješenje za problem demografije koji se neposredno reflektira na broj osoba spremnih za obranu. Nedostatak radne snage problem je koji se javlja i u ovom području. Po nekim procjenama europski obrambeni sektor zahtijeva više od 250000 dodatnih kvalificiranih tehničara i inženjera u sljedećih pet godina, što predstavlja značajan izazov nedostatka vještina.

EU kolektivno treba razviti koncept okrupnjavanja proizvodnih kapaciteta i brzo povećati proizvodnju za potrebe kolektivne obrane, standardizirati opremu (ako treba, kopirati rješenja NATO-a) i razviti vlastite strateške sposobnosti koje će zamijeniti američke (posebno: C4ISR, nadopuna gorivom u zraku, strateški prijevoz zrakom, sateliti, logistika), uspostaviti funkcionalni i operativni mehanizam brze vojne spremnosti. U te projekte trebalo bi uključiti i partnere (UK, Norvešku, Kanadu).

Europa ne smije biti ta koja će dići ruke od NATO-a, već se mora truditi da NATO preživi kao funkcionalna organizacija kolektivne obrane, makar i s određenim slabostima. U tom se smislu mora pripremati za scenarije u kojima američki doprinos kolektivnoj obrani i odvraćanju neće biti brz i snažan, kao što se to do sada podrazumijevalo i očekivalo.

OSRH

OSRH moraju biti sposobne prilagoditi se promjenama kako bi ostale uspješne, relevantne i sposobne u svijetu kojeg obilježava tehnologija koja se često razvija brže nego institucije i organizacije koje koriste tu tehnologiju.

OSRH moraju biti organizirane fleksibilno, prvenstveno po modelu manjih, operativno samodostatnih borbenih postrojbi, što će im omogućiti brzu prilagodbu novim rješenjima. Isto tako, sustav zapovijedanja i nadzora (C2) mora biti interoperabilan (vertikalno, kroz cijelu vlastitu strukturu i sve domene ratovanja, i horizontalno, sa saveznicima) te žilav i fleksibilan na napade i ometanja. Svakako, ključna rješenja budućeg ustroja OS trebaju bit utemeljena na stručnoj raspravi.

Najveću razinu prioriteta moraju imati sustavi koju nam garantiraju zaštitu od napada iz svih domena, zraka, svemira, mora, kopna, kibernetičkog prostora. Ključni prioriteti RH u području obrane mogu se sažeti kako slijedi:

Procesi nabave koji su pokrenuti moraju se završiti, sustavi se moraju što prije staviti u operativnu uporabu, a vojna organizacija se mora njima prilagoditi kroz organizacijska i doktrinarna rješenja, te obuku poslužitelja.
U slijednim koracima, potrebno je kontinuirano revidirati obrambene planove i planove za strukturiranje naših snaga, što bi moglo rezultirati revizijom liste sposobnosti koje nam kritično nedostaju. Radi se, prije svega, o
sustavima za cjelovitu, slojevitu protuzračnu obranu kratkog i srednjeg dometa, uključivo i obranu protiv dronova,
razvoju jedinstvenog, modernog i žilavog zapovjedno-informacijskog sustava,
nabavi sustava koji obilježavaju moderne sukobe–dronove svih vrsta i sposobnosti, u svim domenama (zrak, kopno, more, podmorje), te se za te sustave trebamo pripremiti, također organizacijski, doktrinarno i personalno
osiguranju dovoljnih sposobnosti za precizne udare na velikim daljinama, uz naglašenu potrebu obnove zaliha streljiva (posebno, tzv. “borbeno odlučujuće streljivo”),
pomorskim sposobnostima za nadzor mora i odvraćanje, kao što su radari, senzori, raketni sustavi, višenamjenski brodovi,
jačanju otpornost i žilavosti cijelog sustava kroz izgradnju potpornih sposobnosti, kao što su logistički kapaciteti, streljivo, vojna mobilnost, infrastruktura
unaprjeđenju sposobnosti sigurnosno-obavještajnih djelatnosti (SIGINT, ISTAR…)
unaprjeđenju sposobnosti elektronskog ratovanja (EW), poglavito u domeni ometanja (dronovi).

Svakako se ne smije zaboraviti ni potencijalno najveći problem, a to je osiguranje potrebnog ljudskog potencijala. S jedne strane, sve je manji odaziv vojnom pozivu, a s druge, obrazovna kvaliteta se sve više razlikuje od potreba modernih OS (VVS iz područja tehničkih i prirodnih znanosti). To je, uglavnom, rezultat nepovoljnih demografskih trendova. Zbog toga pristup tom problemu podrazumijeva razradu politika i planova za efikasnije privlačenje mladih ljudi, prvenstveno kroz unaprjeđenje životnih i radnih uvjeta. Vojska neće biti jača ako nabavljamo nove sustave, a zanemarujemo ljude koji će koristiti te sustave. To je važno razumjeti jer to znači i odgovarajuću strukturu vojnog proračuna. Na primjer u NATO-u se kao optimalni model navodi struktura troškova u približnim odnosima 50%-30%-20%, a odnose se na razmjere između troškova za osoblje-operativnih troškova i održavanja-opremanja i modernizaciju. Naravno, to je iskustveni, okvirni model, a konkretna rješenja ovise o strateškim ciljevima i planovima pojedinih država u NATO-u.

OS moraju inzistirati na prihvaćenim načelima vojnog profesionalizma, uz sve veći naglasak na obrazovanju i vojnom školovanju svojeg kadra. Posebno, uz naglasak na kvaliteti, stručnosti i načelima meritokracije, OS moraju ostati depolitizirane, što se posebno odnosi na vojni vrh. To se može postići kvalitetnom i kontinuiranom pripremom i obrazovanjem vojnog, ali i civilnog upravljačkog sloja u obrambenom sustavu i šire (MORH, Sabor,…). Najvažnije, postojeće zakonske odredbe u tom smislu treba provoditi striktno, bez izuzetka (npr. djelatne vojne osobe ne mogu obnašati dužnosti koje se smatraju političkim).

Odluku o vraćanju obavezne vojne obuke (TVO, Temeljno vojno osposobljavanje) za šire slojeve hrvatskih građana treba pozdraviti. Međutim, uz prepoznavanje određenih, trenutno nedovoljno dobro definiranih rješenja (trajanje TVO, širina obuhvata obveznika, pitanje TVO za žene,…), uvođenje TVO treba pažljivo pratiti uz kontinuirano predlaganje promjena s primarnim ciljem da se cijeli projekt unaprijedi i poboljša. Treba naglasiti da vraćanje obaveznog vojnog osposobljavanja neće nužno povećati popunu djelatnog sastava, ali je ipak kritično važno za obuku širih slojeva populacije za potrebe ustrojavanja kvalitetne pričuve.

MORH

Treba razumjeti da je nabava novog, modernog oružja samo jedan od koraka u procesu modernizacije Oružanih snaga. Cjelovit pristup modernizaciji podrazumijeva definiranje strategija, planova i politika, ciljeva, procjenu prijetnji, analizu trendova ratovanja, te slijednoj prilagodbi doktrinarnih i taktičkih rješenja. Treba inzistirati na izradi novih i kontinuiranoj reviziji postojećih strateških dokumenata (Strategija nacionalne sigurnosti, Strategija obrane) te na unaprjeđenju sustava obrambenog planiranja (Dugoročni plan razvoja OSRH, godišnji planovi razvoja,…). Vremena brzih promjena nameću potrebu da se strateški dokumenti donose u kraćim ciklusima (npr. može se razmotriti uvođenje zakonske odredbe da svaka nova vlada donosi svoju Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju obrane, a da DPR pokriva kraći vremenski okvir, cca 6 – 8 godina), čime bi se osiguravala fleksibilnost te politički i stručni nadzor nad razvojem OS-a.

Glavna zadaća MORH-a je izrada proračuna za obranu i nadzor njegovog izvršenja. Pored toga MORH mora definirati planove i politike za realizaciju obrambenih ciljeva. Pored procesa obrambenog planiranja, obrambene politike te personalne politike, najvažniji aspekt provedbe tih politika je opremanje i modernizacija OSRH, odnosno nabava vojne opreme. Za kvalitetnu i transparentnu nabavu potrebni su kvalitetni i transparentni dokumenti strateškog i provedbenog planiranja.

Hrvatska se obvezala izdvajati velika sredstva u razvoj vojnih sposobnosti (odluka o izdvajanju za obranu na razino od 5 % od BDP-a do 2030), što će zasigurno biti veliki politički i socijalni izazov za cijelo društvo. Za ilustraciju veličine tog izazova, uz procjenu da će nam BDP u 2026. biti oko 100 milijardi eura, kada bi u ovom trenutku izdvajali za obranu u relativnom iznosu od 5 % od BDP-a, proračunska izdvajanja za obranu bila bi oko 5 milijardi eura, odnosno proračun za obranu (na razini 3,5 % od BDP-a) bio bi oko 3,5 milijardi eura.

Proračun za obranu za 2026. iznosi 1,63 milijarde eura, što bi, uz iznos za braniteljske mirovine koji se pripisuje “troškovima obrane” (Defense Expenditures), moglo biti malo iznad 2 % od BDP-a. Može se zaključiti da će u narednim godinama podizanje proračuna za obranu s ciljem dostizanja 3,5 % biti teška zadaća.

Izdvajanja za nabavu u narednim godinama bit će velika. Najavljeno je investiranje od 1,9 milijardi eura za tenkove Leopard, haubice Caesar, kamione Tatra, protu-dronske sustave, ali bez korveta (€600M-1200M) i PZO sustave (€1000M-1500M). Stoga bi Hrvatska trebala maksimalno koristiti kolektivne mehanizme financiranja razvoja vojnih sposobnosti koji se razvijaju u EU (za usporedbu, kroz SAFE Hrvatska je zatražila “samo” 1,7 milijardi eura, a Mađarska 16 milijardi eura).

Izuzetno je važno da se procesi vezani uz obnovu i modernizaciju OS odvijaju zakonito i transparentno. U tom cilju Ministarstvo obrane RH, kao civilno i političko tijelo koje upravlja razvojem OS i nadzire njihov rad, mora biti sastavljeno dominantno od profesionalnih, karijernih civilnih dužnosnika, lojalnih Ustavu i zakonima, a ne političkim strankama. Poslovni procesi u MORH-u trebaju proći reviziju i treba razmotriti da se određene izvršne funkcije prebace u Oružane snage ili da se, eventualno, razmotri stvaranje agencijskog modela koji bi preuzeo određen broj izvršnih procesa. Organizacijska struktura Ministarstva obrane se mora racionalizirati, što znači smanjiti i pojednostaviti. To se može postići stvaranjem jednostavnije i pliće organizacijske strukture (trenutno je 10 % pozicija u MORH-u upravljačko), uz podizanje kvalitete civilnih dužnosnika i smanjivanje broja djelatnih vojnih osoba u MORH-u (koji su vrlo često na civilnim pozicijama). Time se dodatno naglašava uloga MORH-a po pitanju osiguravanja zdravih civilno-vojnih odnosa i civilnog nadzora nad Oružanim snagama.

HRVATSKA VOJNA INDUSTRIJA

Hrvatska namjerava potrošiti prilično velika sredstva na nabavu vojne opreme u cilju povećanja sposobnosti OSRH. Velikim dijelom ta će se sredstva osigurati kroz kolektivne mehanizme EU, ali ipak najveći dio tih sredstava doći će iz vlastitih proračunskih izvora. Zbog toga utrošak tih sredstava mora biti zakonit i transparentan.

Jedan od ciljeva u procesu nabave vojne opreme mora biti da se što veći dio tih investicija usmjeri u nacionalnu industriju. To je teška i zahtjevna zadaća koja mora uključivati ne samo MORH već i brojne druge institucije države. Hrvatska mora, kroz reformu zakonskog okvira i unaprjeđenje organizacijskih rješenja u MORH-u i propisivanje drugačijih, jednostavnijih poslovnih procesa, jasnije i znatno snažnije pomagati razvoj proizvodnje vojne opreme i naoružanja u hrvatskim poduzećima.

Naša je industrija vojne opreme, na žalost, radikalno smanjena. U ovom trenutku dobro posluje svega nekoliko firmi koje su se usmjerile na međunarodno tržište jer potrebe OSRH za vojnom opremom ne garantiraju ni jednoj firmi preživljavanje na tržištu.

Državne institucije (MORH, MF, MG) moraju biti energičnije i efikasnije u pregovorima o nabavi vojne opreme te ugovarati obavezu reinvestiranja u domaću industriju. Ovi aspekti u ugovorima o nabavi moraju biti precizniji, a nadzor njihove realizacije mora biti puno efikasniji.

Jedan od pristupa podrazumijeva veće investiranje u istraživanje i razvoj (R&D). Pored jasnijih i eksplicitnijih zakonskih rješenja u pomaganju R&D domaćih privrednih subjekata, potrebne su i promjene u državnim institucijama. Tako bi MORH trebao vratiti organizaciju za istraživanje i razvoj u svoj organizacijski sastav. Od te organizacije ne treba očekivati da se bavi R&D (što je za administraciju male države, kao što je RH, preteška zadaća). Takva bi organizacija bila zadužena za prepoznavanje potencijalnih kompanija na tržištu, koordinaciju napora u R&D između privrednih subjekata i države (MORH-a) te nadziran i planiran angažman proračunskih sredstava za R&D kroz prepoznate firme u području od interesa za obranu.

Zaključci – Strateške opcije RH vezane uz ibranu i sigurnost

Hrvatska je mala država ograničenih gospodarskih i vojnih resursa, uključujući i ljudski potencijal, geografskim položajem i oblikom izložena nestabilnom zapadnobalkanskom prostoru, pomorska država s dugom obalom i država bez strateške dubine teritorija. Hrvatska svojom veličinom, ekonomskom snagom i vojnim potencijalima neće biti u poziciji presudno utjecati na sudbinu NATO-a i EU.

S druge strane, Hrvatska će imati svoj značaj i može biti bitna poluga u jugoistočnoj Europi, prvenstveno zbog geografskog strateškog položaja i dobavnog pravca opskrbe energentima (LNG Krk i JANAF) bitnim za dio članica NATO i EU u cilju ojačanja energetske sigurnosti.

Za Hrvatsku je važno da se ne stavi u poziciju da bira između SAD i Europe. Hrvatskoj mora biti u interesu da SAD ostane aktivno angažiran u NATO-u, a da EU nastavi s izgradnjom i jačanjem obrambenih sposobnosti uz zadržavanje pragmatičnog pristupa suradnji sa SAD-om. Problem je u tome što EU ne može dovoljno brzo razviti potrebne sposobnosti kojima bi, u obrambenom smislu, bila neovisna o američkim vojnim kapacitetima.

Promjene u našem užem i širem okružju, brze promjene u trendovima u načinu ratovanja te izuzetno brz razvoj tehnologije koja se može koristiti za vojne svrhe otežava donošenje odluke o specifičnim vojnim sustavima koji će i u bliskoj budućnosti imati svoju relevantnost u obrani zemlje. Moderni vojni sustavi, posebno oni najskuplji, nabavljaju se s očekivanjem da će trajati nekoliko desetaka godina. Sadašnja iskustva nam govore da se današnji sustavi, temeljeni na novim tehnologijama, uvode u oružane snage brzinom koja je veća od sposobnosti obrambenih sustava da se prilagođavaju tim promjenama. Tako nam iskustva iz rata u Ukrajini ukazuju da se dronovi (sustavi, doktrina i taktika njihove uporabe) i sustavi za borbu protiv dronova, kao relativno novi fenomeni u ratovanju, mijenjaju gotovo na mjesečnoj razini.

1. Održavanje savezništva sa SAD-om

Iako se u ovom trenutku može činiti kontra intuitivnim, Hrvatska mora održavati dobre odnose sa SAD-om, kao najsnažnijom članicom NATO-a i najvećom vojnom i ekonomskom silom na svijetu. Mnogi analitičari smatraju da Amerika nakon Trumpa neće više biti ista kao prije Trumpa. SAD će vjerojatno ublažiti neke ekstremne politike i stavove prema europskim saveznicima i NATO-u, ali Europa treba očekivati drugačiju Ameriku: vrijednosti koje podržava većina američkog društva klize udesno, američki ekonomski, politički i vojni fokus se seli na Daleki istok, a Europska unija, koja nije nikad ni bila omiljena u američkim vladama, dobiva drugorazredni značaj.

U odnosu prema SAD-u, Hrvatska treba održavati partnerstvo u mjeri u kojoj je to realno i racionalno moguće. Za Hrvatsku, kao i za većinu europskih država, SAD ostaje ključan po pitanju visokotehnoloških sposobnosti, obavještajnih kapaciteta, strateškog odvraćanja, strateškog prijevoza snaga i preciznih vatrenih udara na velikim daljinama. Međutim Hrvatska ne smije planirati obranu pod pretpostavkom da će SAD automatizmom ponuditi pomoć. Jednako tako, naša zemlja se ne smije automatski podređivati svakom američkom vojno-političkom djelovanju.

NATO, ako i krene u krivom smjeru, vjerojatno se neće odmah raspasti, već će postupno gubiti kredibilitet i uvjerljivost. Hrvatskoj treba neko vrijeme (5 – 10 godina) da izgradi vojne sposobnosti koje bi joj garantirale zadovoljavajuću razinu odvraćanja i obrane. Međutim, neovisno o raspravama o dugovječnosti, efikasnosti i kredibilnosti vojno-političkih saveza, interoperabilnost OSRH-a s oružanim snagama saveznica (NATO i EU) ostaje jedna od prioritetnih smjernica za njihov daljnji razvoja.

2. Intenzivna potpora razvoju strateške autonomije EU

Odnos prema EU treba biti središnji stup hrvatske strategije. EU ipak nudi ono što Hrvatska sama ne može postići. Prije svega, u području obrane i sigurnosti to je ekonomija razmjera, industrijska baza, financiranje, logistička potpora. Bilo bi dobro da se europski obrambeni identitet razvija unutar NATO-a, barem narednih nekoliko godina. U nekim se europskim krugovima razmatra opcija može li NATO postojati bez SAD-a, a instituti i think-tankovi analiziraju koliko godina i koliko novca, vojnika i vojne opreme treba Europskoj uniji da se stvori “Europski” NATO.

Ako se ta ideja pokaže neprovedivom, za Hrvatsku jedina alternativa NATO-u može biti Europska unija i njezin razvoj u smjeru organizacije koja bi bila samostalna i uvjerljiva kao obrambeni savez. Ali EU je relativno daleko od statusa organizacije koja bi imala uvjerljivost koju je do nedavno uživao NATO. EU, za razliku od NATO-a, nema jednu članicu koja je dominantna i “ravnopravnija” od ostalih, te će donošenje odluka, posebno u području obrane, biti teško.

Hrvatski utjecaj na zbivanja u EU i njezini vanjskopolitički dometi nisu veliki, ali su važni i ne smiju se zanemariti. Hrvatska mora aktivno dati maksimalni doprinos stvaranju strateške autonomije EU-a i njezinih vojnih mehanizama i sposobnosti. U tom smislu, EU treba jedinstvo, pri čemu svaka disidentska članica može oslabiti takav projekt.

3. Oslanjanje na vlastite snage

Iako je ovo najlošiji scenarij, i za sada malo vjerojatan, za njega se treba pripremati stalno i u najvećoj mogućoj mjeri.

Moguća degradacija kohezije i kredibiliteta NATO-a, turbulencije unutar Europske unije te spekulacije o povlačenju SAD-a iz Europe (uključivo Balkana) mogu potencijalno stvoriti krajnje nepovoljno sigurnosno okruženje za malu zemlju kao što je Hrvatska. Više kao još jedan dokaz brzih promjena u svijetu i nemogućnosti predviđanja događaja u području nacionalne sigurnosti čak i u srednjoročnim vremenskim okvirima, vrijedi primijetiti da je Strategija obrane RH, usvojena u kolovozu 2025., navela da ne postoje izravne vojne prijetnje Republici Hrvatskoj zahvaljujući njezinu članstvu u NATO-u i Europskoj uniji. Ovakav stav postaje sve više upitan i Hrvatska mora žurno razviti nove strateške opcije i politike kojima će smanjiti rizik ugroza vlastite sigurnosti u odsustvu čvrstih garancija kolektivne obrane.

Hrvatska je članica NATO-a i EU. Obje organizacije još uvijek pružaju određene garancije kolektivne obrane. Hrvatska mora razviti koncept obrane po kojem bi bila sposobna izdržati inicijalnu fazu krize ili napada te zatražila pomoć saveznika i integrirala svoje obrambene kapacitete sa savezničkim. To znači da mora izgraditi sposobnosti za preživljavanje i odbacivanje napada, nakon čega bi mogla očekivati pomoć saveznica (NATO i/ili EU). Realna nepoznanica, sada i u budućnosti, ostaje: može li se Hrvatska stvarno oslanjati na mehanizam garancija kolektivne obrane NATO-a i EU (North Atlantic Treaty, članak 5; Treaty on European Union, članak 42/7). Ni jedan od tih mehanizama nema povijesnu potvrdu (čak se ni aktiviranje članka 5. nakon terorističkog napada na SAD 11 rujna 2001. ne može interpretirati kao stvarno aktiviranje klauzule o zajedničkoj obrani).

Hrvatskoj preostaje oslanjanje na te mehanizme kolektivne obrane sve dok oni i formalno postoje. Međutim, odgovornost svih ključnih institucija nadležnih za nacionalnu sigurnost je da se država uvijek sprema, u mjeri u kojoj je to realno moguće, na “najgori scenarij”— na obranu vlastitim snagama.

Dodatni izazov čini brzo naoružavanje nekih od naših susjeda, koji uz velike projekte nabave inozemne vojne opreme, nastavljaju s razvojem vlastite vojne industrije, uz povećanje proračuna za obranu. To pred sustav obrambenog planiranja i nabave oružja i opreme postavlja velike dileme jer pogreške u odabiru smjera opremanja Oružanih snaga mogu biti skupe i opasne.

U svim opcijama, Hrvatska se mora fokusirati na pitanja osiguranja efikasne vojne organizacije te potrebnog broja kvalitetnog osoblja na svim razinama. Hrvatski obrambeni potencijali, u smislu organizacije i kvalitete osoblja, moraju biti sposobni i fleksibilni brzo prihvatiti nova rješenja koja nam danas možda nisu ni poznata u potpunosti. U tom smislu, intenzivno investiranje u ljudski potencijal, prije svega kroz mehanizme privlačenja i zadržavanja osoblja. To podrazumijeva kontinuirano investiranje u kvalitetu života i rada profesionalnih vojnika. Isto tako, jačanje pričuve (obuka, opremanje) mora biti jedan od najviših prioriteta u budućim planovima razvoja obrambenih sposobnosti Republike Hrvatske.

U tom cilju treba nastaviti s intenzivnim, na žalost uvijek dugim i skupim razvojem i modernizacijom naših Oružanih snaga. Treba podržati značajne napore koji su uloženi u zadnjih desetak godina u razvoj sposobnosti OSRH. Pitanje obrane domovine i pitanje razvoja Oružanih snaga moraju imati nadstranački tretman i široku političku i socijalnu potporu u Hrvatskoj.

Đujić o ustavnim sucima: HDZ se ponašao sporo i nezainteresirano

Saša Đujić, politički tajnik SDP-a, dao je u četvrtak izjavu za medije nakon sjednice Odbora za Ustav koja je na kraju odgođena.

"U cijelom ovom procesu HDZ se ponašao vrlo sporo i nezainteresirano. Danas na ovom Odboru, naša intencija je bila da se izjasnimo o ovih 13 kandidata i da ih sve pošaljemo na plenarnu sjednicu. Međutim nakon zahtjeva HDZ-a za stankom, mi smo na tom zatvorenom sastanku HDZ-u ponudili određene modele rješenja ove krize, oni su izmislili neke svoje koji se ne poklapaju 100 posto s našim, ali mislimo da nakon ovog razgovora danas nije nedostižna pozicija da možda izaberemo tri suca Ustavnog suda. S naše strane sigurno postoji volja za tim", rekao je Đujić i dodao da imaju određene preduvjete.

"Prvi je da se ne veže trgovina izbora predsjednika Vrhovnog suda i izbora ustavnih sudaca. Smatramo da bi HDZ trebao deblokirati proces izbora predsjednika Vrhovnog suda, a mi smo spremni razgovarati o izboru tri suca Ustavnog suda", rekao je Đujić.

Odgovorio je i na pitanje u kojim modelima su se poklopili s HDZ-om.

"Poklopili smo se da smo svjesni i jedni i drugi da Ustavni sud od nedjelje dolazi u sastav 10 sudaca i da će na taj način sigurno biti otežano funkcioniranje samog Ustavnog suda", kaže Đujić i dodaje da se ipak još nisu ništa dogovorili nego da su izrazili spremnost da pokušaju riješiti problem u narednih 10 dana.

(tekst: N1)

SDP u Velikog Gorici otvara raspravu o kraćem radnom vremenu

Socijaldemokratska partija Hrvatske nakon mjeseca ožujka, u kojem je javnosti predstavila niz konkretnih rješenja za problem prekarijata na tribinama u Vinkovcima, Slavonskom Brodu i u Zagrebu, nastavlja s programskim aktivnostima usmjerenima na unapređenje prava radnika. U fokusu novog ciklusa tribina nalazi se skraćenje radnog vremena – još jedan od ključnih stupova Programske deklaracije usvojene na siječanjskoj konvenciji SDP-a.

Prva u nizu tribina o kraćem radnom vremenu pod nazivom „Raditi da bismo živjeli" održat će se u petak, 10. travnja 2026. godine u 18 sati u prostorijama Gradske organizacije SDP-a Velika Gorica (Cvjetno naselje 11).

Tribinu će moderirati Ivana Mlinar, predsjednica Kluba gradskih vijećnika i SDP-a Velika Gorica, a u panel raspravi sudjelovat će Mišo Krstičević i Denis Kralj, saborski zastupnici SDP-a te Gordan Gledec, predsjednik Središnjeg savjeta SDP-a i Ivo Jelušić, predsjednik Foruma seniora SDP-a.

U središtu rasprave bit će prijedlog SDP-a o postupnom uvođenju kraćeg radnog tjedna uz zadržavanje iste plaće, kao i pravo radnika na digitalno isključenje. Sudionici će otvoriti pitanje nove definicije društvene pravednosti u uvjetima ubrzanog tehnološkog razvoja i rasta produktivnosti, ističući potrebu za pravednijom raspodjelom stvorenog bogatstva.

Programska deklaracija SDP-a naglašava kako skraćenje radnog vremena nije samo pitanje radnih sati, već ključan alat za postizanje bolje ravnoteže između poslovnog i privatnog života, povećanja produktivnosti i općeg društvenog blagostanja. Poseban naglasak stavlja se i na jačanje uloge sindikata i kolektivnog pregovaranja kako bi se osigurala zaštita radničkih prava u promjenjivim tržišnim uvjetima.

Na tribini će se raspravljati i o konkretnim primjerima iz prakse, uključujući iskustva hrvatskih tvrtki koje su već uvele četverodnevni radni tjedan, pokazujući da takav model može rezultirati većom efikasnošću, zadovoljnijim radnicima i boljim poslovnim rezultatima.

SDP ovim ciklusom tribina otvara široku javnu raspravu o nužnosti modernizacije tržišta rada u Hrvatskoj, s ciljem stvaranja društva u kojem rad omogućuje dostojanstven život, ali i dovoljno vremena za obitelj, zdravlje i osobni razvoj.

Pozivamo predstavnike medija i građane da poprate tribinu i sudjeluju u raspravi.

Hajdaš Dončić: Rast nije isto što i razvoj. Hrvatska ne napreduje

U ime Kluba zastupnika SDP-a, predsjednik stranke Siniša Hajdaš Dončić u Hrvatskom saboru u srijedu je održao govor u kojemu je komentirao izvješće premijera Andreja Plenkovića s posljednjeg sastanka Europskog vijeća, poručivši kako se - unatoč riječima Andreja Plenkovića kako Hrvatska ide u dobrom smjeru, Vlada vodi odgovornu politiku, a građani su zaštićeni - više ne može sakriti stvarno stanje u Hrvatskoj.

Hajdaš Dončić istaknuo je da se godinama ponavljaju iste poruke o uspješnosti Vladine politike, dok stvarni pokazatelji govore drugačije. Naveo je kako Hrvatska danas ima BDP po stanovniku na oko 55 % europskog prosjeka, dok su plaće na svega 46 %, uz visoke cijene i inflaciju koja je u Hrvatskoj još uvijek najveća u cijeloj eurozoni - 4,8 posto.

"Tko je zaradio na toj inflaciji? Podaci su jasni. Profit nefinancijskih tvrtki se u pet godina udvostručio. Profit banaka isto. Inflacija se u Hrvatskoj nije hranila rastom plaća — hranila se rastom profitnih marži. Posebno u bankarstvu, u trgovačkim lancima, u telekomunikacijama. Dakle, u sektorima koje uglavnom kontroliraju strani vlasnici koji štite vlastite prihode. A dokaz da to nije teorija, nego stvarnost svakog kućanstva su cijene: cijene u Hrvatskoj dostigle su 73 % europskog prosjeka. Plaće su, rekao sam, na 46 posto. To nije usklađenost. To je raskorak koji ima ime i prezime — i koji se osjeća svaki dan. Znate što to konkretno znači? Znači da hrvatski građani u Konzumu stavljaju sir u košaricu plaćajući europsku cijenu — ali u novčaniku imaju pola europske plaće. Znači da obitelj koja puni auto na pumpi plaća europske litre — ali ne zarađuju europski. I to je jedina računica koja se stvarno broji," rekao je Hajdaš Dončić, posebno se osvrnuvši i na problem produktivnosti, istaknuvši da je ona u posljednjih deset godina rasla znatno sporije nego u usporedivim zemljama srednje i istočne Europe, koje su Hrvatsku u međuvremenu prestigle.

"U deset godina produktivnost rada u Hrvatskoj porasla je svega devet posto. Ali nije problem samo u tome koliko sporo rastemo. Važno je gdje padamo. Produktivnost pada upravo u sektorima gdje bi trebala rasti: u industriji, u informacijskim tehnologijama, u financijama. A raste jedino tamo gdje ne trebaju posebna ulaganja ni reforme — u turizmu, nekretninama i građevini. To nije slučajnost. To je rezultat deset godina politike koja je birala liniju manjeg otpora," rekao je Hajdaš Dončić, dodajući kako novac iz europskih fondova nije promijenio tu strukturu.

"Slovenija je dobila znatno manje sredstava, ali ih je usmjerila prema reformama koje grade produktivnost. A to su ulaganja visoke dodane vrijednosti, digitalna i zelena tranzicija. Rezultati se vide. Kod nas se ne vide jer se previše toga svelo na infrastrukturu, administraciju i projekte koji su samo dobro izgledali u tablicama. Rast nije isto što i razvoj. Hrvatska raste. Ali ne napreduje," rekao je Hajdaš Dončić, ocijenivši i kako se na Europskom vijeću danas ne odlučuje samo o ekonomiji.

"Odlučuje se o budućoj europskoj sigurnosnoj arhitekturi. O ratu u Ukrajini i o tome hoće li i kada Ukrajina ući u Europsku uniju. O ulasku zemalja zapadnog Balkana — naših susjeda, s kojima dijelimo povijest i budućnost — i o tome kakva će ta Europa biti kad se proširi. O odnosu prema Rusiji — ne kao ideološkom pitanju, nego kao geostrateškom: gdje je Europa pogriješila, što se moglo napraviti drugačije i kako se to ne smije ponoviti. Govori se i o krizi partnerstva sa Sjedinjenim Državama i o tome što to znači za budućnost NATO saveza kakav smo poznavali. To su pitanja koja će oblikovati Hrvatsku u sljedećih dvadeset, možda trideset godina. I upravo zato što su tako velika — ne smije ih rješavati jedan čovjek prema strategiji vlastite karijere," napomenuo je Hajdaš Dončić, dodajući i kako se o tim pitanjima i sudbini države ne odlučuje na jednoj konferenciji ili jednom telefonskom pozivu — nego u Hrvatskom saboru, nakon argumentiranog razgovora koji nije uokviren ni partikularnim interesima ni karijerom pojedinog političara.

"A Hrvatska za ta pitanja nije pripremljena — ne samo diplomatski, nego ni materijalno. U proteklom desetljeću nismo izgradili energetsku neovisnost. Nismo razvili domaću prehrambenu proizvodnju — uvoz hrane se udvostručio. Nismo izgradili industrijsku osnovu koja bi nas činila manje ranjivima na vanjske šokove. Otpornost nacije nije samo vojska i nabavka aviona. Otpornost je domaća hrana na stolu, vlastita energija u mreži i industrija koja ne ovisi o uvoznim lancima. To je lekcija koju nas ratovi svaki dan iznova uče — i koju ova Vlada svaki dan iznova ignorira," rekao je Hajdaš Dončić, podsjetivši zastupnice i zastupnike u Hrvatskom saboru kako je politička odgovornost nekad izgledala.

"Premijer Račan i predsjednik HDZ-a Sanader nisu se slagali ni u čemu — ali su u trenutcima koji su oblikovali Hrvatsku znali naći zajednički jezik. Za NATO. Za europski put. Za stvari koje su bile veće od stranačke linije. Bez te kulture razgovora koji nije zarobljen partikularnim interesom — ne može se odlučivati o prevažnim pitanjima. Ne može se graditi ni vanjska politika koja štiti nacionalne interese, ni ekonomska politika koja mijenja strukturu gospodarstva. Odgovornost saborskih zastupnika — svih nas, bez razlike stranačke boje — jest da taj razgovor pokrenemo. Da saslušamo političkog protivnika. Da razmislimo o onom što smo čuli. I da odlučimo — ne prema stranačkoj logici, nego prema onome što je dobro za ovu zemlju," rekao je Hajdaš Dončić, podsjetivši kako je SDP na stranačkoj Konvenciji u siječnju predstavio razvojni model Hrvatske koji donosi porezno rasterećenje za poduzetnike koji povećavaju plaće i produktivnost, pravednije oporezivanje kapitala i renti te industrijsku politiku koja stvara poslove visoke dodane vrijednosti — a ne samo puni uvozne lance i održava jeftinu radnu snagu.

"Jer dok god rast ide kapitalu, a ne radnicima — dok god inflacija pohlepe zarađuje na svakoj litri mlijeka, na svakom stanu, na svakom računu za struju — naš građanin koji sve to osjeća na vlastitoj koži ima pravo pitati: za koga, zapravo, ova država radi? Naš odgovor je jasan. Država radi za njega. Domoljublje nije hvalospjev onome što jest. Domoljublje je odgovornost prema onome što bi moglo biti — i prema svakom građaninu koji tu budućnost gradi vlastitim radom, svaki dan, za sebe, svoju djecu i prije svega svoju zemlju. Hrvatska ima sve što joj treba da bude uspješna mala europska država. Ne da bude uspješna na sredini europskih statističkih tablica — nego blizu vrha. Za to ne trebamo čekati povoljne okolnosti. Trebamo odluku. I trebamo je donijeti zajedno. U ovoj dvorani. Ovi ljudi. Ljevica i desnica." zaključio je Hajdaš Dončić.

Na Svjetski dan zdravlja SDP upozorio na probleme u zdravstvu

Povodom Svjetskog dana zdravlja, SDP je u pet hrvatskih gradova – Bjelovaru, Varaždinu, Puli, Vukovaru i Svetom Ivanu Zelini – održao konferencije za medije kako bi upozorio na alarmantno stanje u javnom zdravstvu i posljedice nemara HDZ-ove vlasti.

Na konferenciji održanoj u Puli govorili su Sanja Radolović, saborska zastupnica SDP-a i Vili Bassanese, gradonačelnik Umaga dok je prisutan bio i Siniša Gordić, pulski dogradonačelnik.

Radolović je upozorila kako stanje u hrvatskom zdravstvu ne ostavlja prostor za optimizam: čak 400 tisuća građana nema svog obiteljskog liječnika, nedostaje 180 timova obiteljske medicine, a 300 tisuća žena nema svog ginekologa. Istaknula je i da se u sustavu nalazi oko milijun uputnica na čekanju te da Hrvatska bilježi porazne zdravstvene ishode, uključujući visoku stopu prerane smrtnosti i oko 14.000 umrlih godišnje od malignih bolesti, unatoč mogućnostima prevencije.

Govoreći o lokalnim problemima u Istarskoj županiji, upozorila je na slom primarne zdravstvene zaštite – nedostaje 39 liječnika obiteljske medicine, a u narednim godinama prijeti dodatni odlazak kadra. U cijeloj županiji trenutno radi svega šest pedijatara i devet ginekologa, rekla je Radolović, posebno istaknuvši i problem neuspjelog natječaja za ravnatelja Istarskih domova zdravlja.

Vili Bassanese je poručio kako je zdravstvo jedan od ključnih stupova svakog uređenog društva, uz sigurnost i ekonomsku stabilnost, te upozorio da narušavanje tog sustava znači i narušavanje temelja društva.

U Bjelovaru su na Svjetski dan zdravlja govorili Nenad Nekvapil, predsjednik bjelovarskog SDP-a te SDP-ovi saborski zastupnici Mišel Jakšić i Anita Curiš Krok.

Nekvapil je upozorio da bjelovarskoj bolnici prijeti gašenje odjela dermatologije zbog odlaska liječnica u mirovinu, kao i da bolnica nema zaseban odjel infektologije. Naglasio je kako građani ne smiju ostati bez ključnih zdravstvenih usluga. Jakšić je istaknuo da, unatoč ulaganjima i korištenju europskih sredstava, građani ne osjećaju poboljšanja, dok bolnice u Bjelovaru, Koprivnici, Čakovcu i Varaždinu rade na rubu kapaciteta zbog odlaska liječnika i gašenja odjela. Posebno je upozorio na kolaps primarne zdravstvene zaštite izvan velikih urbanih sredina.

Curiš Krok je naglasila kako zdravstvo nije besplatno te da je prosječni građanin RH u deset godina uplatio oko 35.000 eura u sustav. Upozorila je i na činjenicu da građani Hrvatske žive kraće od prosjeka Europske unije te na nedostatna ulaganja u prevenciju i dostupnost zdravstvene skrbi u ruralnim i otočnim područjima.

U Vukovaru su govorili predsjednik lokalne organizacije SDP-a Kruno Raguž i Mario Milinković, saborski zastupnik SDP-a, koji su istaknuli kako se nacionalni problemi posebno snažno reflektiraju na lokalnu razinu. Raguž je upozorio na izostanak dežurne ljekarne u Vukovaru, zbog čega građani moraju putovati u Vinkovce, kao i na nedostatak liječnika i specijalista. Posebno je naglasio problem nedostatka rendgena za zube, zbog čega građani moraju ići u Ilok, te izostanak dijaliznog aparata u bolnici, zbog čega pacijenti svakodnevno putuju u Vinkovce.

Raguž i Milinković ukazali su i na dugotrajna čekanja, česte zamjene u primarnoj zaštiti i nedostatak strategije za privlačenje medicinskog kadra. Zaključeno je kako takvo stanje dovodi do odustajanja građana od preventivnih pregleda i pogoršanja zdravstvenog stanja stanovništva.

Na konferenciji u Varaždinu govorili su saborski zastupnik SDP-a Miroslav Marković te Mario Klapša, načelnik Općine Maruševec.

Marković je upozorio na ozbiljno urušavanje sustava, naglasivši kako zdravstvo nije opterećeno samo brojem pacijenata, već i korupcijom i lošim upravljanjem. Također je istaknuo problem dugih lista čekanja, loše dostupnosti dijagnostike i poraznih zdravstvenih pokazatelja.

Posebno je ukazao na stanje u varaždinskoj bolnici – kvarove opreme, nedostatak kadra i organizacijske probleme – kao i na nepravilnosti u upravljanju koje dodatno narušavaju povjerenje građana.

Klapša je upozorio na smanjenje radnog vremena ljekarne u Maruševcu, što izravno pogađa više od šest tisuća stanovnika te dodatno smanjuje dostupnost zdravstvene skrbi.

U Svetom Ivanu Zelini, na konferenciji za novinare govorili su saborski zastupnici SDP-a Mihael Zmajlović i Denis Kralj te Kristina Marečić, SDP-ova gradska vijećnica Kristina Marečić. Marečić je upozorila kako se već 25 godina u Svetom Ivanu Zelini govori o rendgenu, a on i dalje ne postoji. Stariji građani i djeca time su najviše pogođeni, istaknula je SDP-ova vijećnica, jer upravo oni najčešće ovise o svojim bližnjima – roditeljima i unucima – koji ih moraju voziti u okolne gradove poput Vrbovca ili Zagreba na preglede i snimanja.

Saborski zastupnik SDP-a i gradonačelnik Vrbovca Denis Kralj rekao je kako zdravstvene usluge koje su nekad bile dostupne starijim generacijama, danas u Hrvatskoj više ne postoje - bar ne u dovoljnoj mjeri. U Vrbovcu nedostaje pedijatar, istaknuo je, a u gradu se pojavio i problem s ginekološkom skrbi, zbog čeha je grad bio prisiljen uvoditi dodatne mjere i plaćati dodatne naknade za specijaliste u ginekologiji i pedijatriji. Mihael Zmajlović je rekao kako se u posljednjih deset godina HDZ-ovog upravljanja državom zdravstveni sustav potpuno urušio, što potvrđuju i iskustva građana, kao i primjeri iz Svetog Ivana Zeline i Vrbovca koji jasno pokazuju koliko je sustav loš i koliko je građanima otežan pristup zdravstvenim uslugama.

Zaključno, sa svih lokacija poslana je jasna poruka: zdravstveni sustav u Hrvatskoj ne funkcionira u interesu građana. Unatoč velikim izdvajanjima, dostupnost i kvaliteta zdravstvene zaštite kontinuirano padaju.

SDP je poručio kako zdravlje mora biti temeljno pravo, a ne privilegija, te najavio nastavak borbe za javni zdravstveni sustav koji će biti dostupan svima, bez obzira na mjesto stanovanja ili financijske mogućnosti.

Sonja Kovač sudjelovala na kongresu Alijanse žena DPS-a u Crnoj Gori

Potpredsjednica Foruma žena SDP-a Hrvatske Sonja Kovač sudjelovala je proteklog vikenda u Crnoj Gori na izbornom kongresu Alijanse žena Demokratske partije socijalista.

Na kongresu je za predsjednicu Alijanse žena izabrana Nela Savković Vukčević.

Kovač se sudionicima obratila u ime SDP-a Hrvatske i Foruma žena SDP-a, istaknuvši važnost međunarodne solidarnosti među progresivnim političkim snagama, posebno u vremenu rastućih izazova za rodnu ravnopravnost.

U svom govoru naglasila je kako slogan kongresa „Jednake. Glasne. Nezaustavljive.“ predstavlja više od poruke – riječ je o pozivu na djelovanje i zajedničkoj viziji društva.

„Rodna ravnopravnost nije sporedno pitanje – ona je temelj demokracije“, poručila je Kovač, upozorivši na sve izraženije prijetnje stečenim pravima žena diljem Europe, uključujući porast populizma i pokušaje ograničavanja reproduktivnih prava.

Istaknula je kako su žene u krizama često prve koje snose posljedice, a posljednje koje sudjeluju u donošenju odluka, zbog čega borba za ravnopravnost danas znači i obranu već ostvarenih prava.

„Solidarnost među progresivnim snagama nije opcija – ona je nužnost“, poručila je, dodajući kako SDP Hrvatske rodnu ravnopravnost postavlja kao konkretan politički prioritet.

Na kraju je čestitala novoizabranom vodstvu te istaknula kako borba za ravnopravnost zahtijeva upornost, odlučnost i zajedništvo, uz poruku da žene u toj borbi nisu same.

SDP i Možemo! predali zahtjev za ocjenu ustavnosti „Bačićevih zakona“

Predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić i koordinatorica stranke Možemo! Sandra Benčić u utorak su Ustavnom sudu predali zahtjev za ocjenu ustavnosti zakona o prostornom uređenju, u javnosti poznatijeg kao „Bačićevi zakoni“. Predaji zahtjeva prisustvovali su i saborski zastupnici i zastupnice SDP-a Ivan Račan, Arsen Bauk, Tanja Sokolić te zastupnice i zastupnici Možemo! Urša Raukar Gamulin i Marin Živković.

"Ovaj zakon o prostoru – a prostor je, uz ljude, najvrjedniji hrvatski resurs – predstavlja ponižavanje hrvatskih građana, prije svega hrvatskih obitelji, zatim lokalne i regionalne samouprave, ali i same države," rekao je Siniša Hajdaš Dončić, dodajući da ovi zakoni - koje oporba naziva "zakonom o prostornoj devastaciji" - omogućuju investitorima da ljudima oduzimaju zemlju.

"Vaše je ustavno pravo da sami raspolažete i upravljate prostorom – govorim o gradovima i općinama. A ovim zakonima netko može provesti komasaciju, netko može sva sredstva koja su uložena, bilo nacionalna bilo europska, u izradu prostornih planova po jednom modelu uništiti, pregaziti i onda to saborskom većinom usvojiti," rekao je Siniša Hajdaš Dončić, dodajući da je predaja zahtjeva za ocjenu ustavnosti ovih zakona zajednička inicijativa SDP-a i kolega iz Možemo.

"To je zapravo krik i poziv građanima da reagiraju i da znaju da se sutra može dogoditi da njihovo zemljište bude oduzeto, da se pod krinkom priuštivog stanovanja zapravo pogoduje građevinskoj mafiji koja će ponovno upumpavati novac u beton, željezo i kamen, dok će cijene nekretnina i stanova za hrvatske ljude i obitelji i dalje rasti u nebo," istaknuo je Hajdaš Dončić, naglasivši kako su "Bačićevi zakoni" nenarodni i kako pogoduju isključivo krupnom kapitalu, zbog čega će se SDP i dalje, kako u Saboru tako i kroz gradove i općine gdje je na vlasti, tome suprotstavljati.

"Očekujem od Ustavnog suda da počne djelovati u korist hrvatskih obitelji i građana, a ne da se bavi sam sobom i izborom svojih sudaca, iako je i to važno," rekao je zaključno Hajdaš Dončić

"Mala zemlja za velike špekulacije – tako bi se mogao zvati naslov poglavlja o deset godina vladavine Andreja Plenkovića Republikom Hrvatskom," rekla je uvodno koordinatorica stranke Možemo! Sandra Benčić, dodajući kako se to posebno vidi na slučaju nekretnina, čije su cijene rasle stopama od 12 % i više godišnje.

"Vidjeli smo to i kroz korupciju i brojne afere Vlade, kao i kroz pogodovanje investitorima putem različitih zakona. Međutim, vrhunac poticanja špekulacija u Hrvatskoj upravo je ovaj zakon o prostornom uređenju. Zato smo danas predali zahtjev za ocjenu ustavnosti, nakon što su to već učinile brojne općine, gradovi i županije," naglasila je Benčić, koja je istaknula i četiri ključne točke iz zahtjeva oporbe koje raskrinkavaju "Bačićeve zakone" kao nepogodne za hrvatske građane.

"Prvo, potpuno ograničavanje lokalne samouprave i de facto ukidanje njezine autonomije zajamčene Ustavom. Drugo, nerazmjerno ograničavanje prava građana u korist investitora. Treće, isključivanje javnosti iz sustava planiranja kroz tzv. dinamičko planiranje.
Četvrto, potreba da se spriječi otimačina zemljišta građanima koji nemaju ekonomsku snagu da se obrane od velikih investitora, odnosno špekulanata," navela je Benčić, dodajući kako vjeruje da će Ustavni sud postupiti u skladu sa svojom dosadašnjom praksom i zaustaviti ozbiljno narušavanje vladavine prava u Hrvatskoj.

"Podsjećam i da smo u posljednja dva tjedna imali dva međunarodna izvješća koja upozoravaju da Hrvatska klizi u autoritarnost i snižava demokratske standarde. Ovaj zakon to potvrđuje – kao što potvrđuje i centralizaciju moći i povećanje koruptivnog rizika," zaključila je Benčić, dodavši i kako vjeruje da će se problem "Bačićevih zakona" riješiti što prije, a ako neće - građani će zaštitu tražiti referendumom.

Posao bez straha: Panel u Zagrebu o nesigurnim oblicima rada

Nakon tribina u Vinkovcima i Slavonskom Brodu, i u središnjici SDP-a na Iblerovom trgu održana je tribina posvećena prekarnom radu pod nazivom "Posao bez straha". O temi su razgovarali Mišel Jakšić, saborski zastupnik SDP-a, Matej Mišić, predsjednik zagrebačke gradske skupštine te Ana Milićević Pezelj, diplomirana politologinja i bivša izvršna tajnica Saveza samostalnih sindikata Hrvatske za javne politike i socijalni dijalog.

Mišel Jakšić, moderator panela, u uvodnom je dijelu istaknuo kako se u medijima rijetko raspravlja o prekarnoj radnoj snazi, iako je ta tema ključna za hrvatsko društvo. "Iako vlada često ističe pozitivne statistike zaposlenosti, stvarnost prekarnih radnika, koji su stalno u nesigurnom statusu, ostaje prešućena," rekao je Jakšić, naglasivši kako radnici na ugovorima na određeno, sezonski radnici i dostavljači često nemaju nikakvu zaštitu i ne mogu planirati svoju budućnost jer ne mogu dobiti kredit od banke ili bilo što dugoročno planirati.

Panelisti su iznijeli različite poglede na pitanje prekarnog rada i njegovih učinaka na društvo. Matej Mišić je naglasio da je situacija u kojoj se mladi ljudi nalaze zbog ugovora na određeno zabrinjavajuća. Mladi radnici, koji žive od kratkoročnih ugovora, nemaju nikakvu sigurnost i onemogućeni su u osnovnim životnim odlukama poput kupovine stana ili osnivanja obitelji. "Ti radnici nemaju stabilnost, a ona je ključna za mnoga životna pitanja", istaknuo je Mišić, dodajući kako izbjegavanje poreza kroz nesigurne oblike rada ugrožava budućnost hrvatskog mirovinskog i zdravstvenog sustava. Mišić je također istaknuo kako "borba za ugovore na neodređeno nije samo borba za svakog pojedinog radnika, nego borba za opstanak mirovinskog sustava i zdravstva u Hrvatskoj, kako ih u teoriji poznajemo."

Ana Milićević Pezelj je ukazala na širu sliku prekarnih radnih uvjeta, napomenuvši kako prekarni rad ne obuhvaća samo ugovore na određeno, već i mnoge oblike građanskopravnih ugovora, poput autorskih ugovora, koji također ne pružaju adekvatnu zaštitu radnicima. Pezelj je također istaknula da Hrvatska već 35 godina nije postavila temeljna pitanja o tome kakvo društvo želi graditi. Istaknula je primjer skandinavskih država, gdje postoji određeni društveni konsenzus o tome da svaki radnik mora živjeti dostojanstveno od svog rada.

"U Hrvatskoj se 35 godina nismo ozbiljno bavili pitanjem kakvo društvo želimo graditi. Pitanje prekarnih radnika nije samo pitanje prava, nego pitanje toga želimo li uopće graditi društvo u kojem radnici mogu živjeti od svog rada," istaknula je Pezelj.

Tema platformskog rada također je bila važna točka diskusije. Ana Milićević Pezelj upozorila je na problem legalizacije postojanja "agregatora", posrednika koji preuzimaju ugovore između radnika i platformi. Agregatori su omogućili postojanje radnih odnosa koji zapravo nisu radni odnosi, zbog čega radnici nemaju osnovna prava, poput bolovanja, godišnjeg odmora ili mirovinskih doprinosa. Pezelj je naglasila da je potrebno stvoriti jasnu pravnu regulativu za platformski rad, gdje će se radnicima jamčiti osnovna prava, bez postojanja nepotrebnih posrednika.

Mišić je također govorio o situaciji u Zagrebu, gdje radi gotovo 80 % svih platformskih dostavljača u Hrvatskoj, ali ti radnici često rade u lošim uvjetima, izloženi kiši ili snijegu, bez pristupa osnovnoj infrastrukturi poput mjesta za odmor ili sanitarnih čvorova. Istaknuo je kako bi grad Zagreb mogao sudjelovati u rješavanju tih problema, ali i naglasio da bi nacionalno zakonodavstvo trebalo biti prvo mjesto za rješenja. "Platformski radnici u Zagrebu žive u lošim uvjetima i to je neupitno. Osobno podržavam ideju da se naprave hub-ovi za dostavljače, ali važno je da to bude zajednički projekt Grada Zagreba i platformi," izjavio je Mišić. Pored toga, istaknuo je kako platforme također moraju preuzeti odgovornost za uvjete rada svojih radnika, jer je jasno da se profit ostvaruje na njihov račun.

Pitanje sindikalnog organiziranja također je bilo prisutno u diskusiji. Ana Milićević Pezelj istaknula je da, unatoč tome što svi radnici u Hrvatskoj imaju pravo na sindikalno organiziranje, konkretni problemi nastaju zbog toga što su radnici na platformama često izolirani i nemaju priliku za zajedničku organizaciju i komuniciranje o svojim problemima. Dodala je i kako bi vlast trebala razumjeti da sindikati nisu remetilački faktor, već sastavni dio demokratskog društva.

Tribina je zaključena s naglaskom na to da borba protiv prekarnog rada nije samo borba za prava radnika, već i borba za opstanak hrvatskog socijalnog sustava. Mišel Jakšić zaključio je da prekarni rad nije samo socijalni problem, već i ekonomski, jer usporava strukturne promjene potrebne za razvoj hrvatskog gospodarstva. Zaključno, Jakšić je istaknuo kako je SDP na Konvenciji donio Programsku deklaraciju, u sklopu koje je i posebno poglavlje vezano uz prekarni rad te kako SDP-ova politika s porukom "Posao bez straha" ima jasan cilj: osigurati da svaki rad nosi sa sobom puno dostojanstvo i zaštitu.

Siguran posao temelj je za planiranje obitelji, za zdravlje i za ostanak mladih u ovoj zemlji, zaključili su sudionici panel-rasprave.

Hajdaš Dončić s delegacijom u službenoj posjeti Sjevernoj Makedoniji

Predsjednik SDP-a Hrvatske Siniša Hajdaš Dončić boravio je proteklog vikenda u službenoj posjeti Sjevernoj Makedoniji, zajedno s izaslanstvom SDP-a, gdje su održani brojni sastanci s predstavnicima sestrinske stranke Socijaldemokratski savez Makedonije (SDSM).

Tijekom dvodnevnog posjeta predsjednik SDP-a susreo se s predsjednikom SDSM-a, Venkom Filipčevim, s kojim je održao tet-a-tet sastanak, a potom i širi sastanak s Izvršnim odborom SDSM-a. Razgovaralo se o aktualnim političkim izazovima, jačanju regionalne suradnje te razmjeni iskustava u vođenju javnih politika.

U sklopu programa održana je i zajednička konferencija za medije predsjednika SDP-a i SDSM-a, na kojoj su naglašene zajedničke vrijednosti, važnost suradnje progresivnih snaga u regiji te snažna podrška europskom putu Sjeverne Makedonije.

SDP je tom prilikom jasno i nedvosmisleno izrazio podršku Sjevernoj Makedoniji na njezinom putu prema članstvu u Europskoj uniji, ističući kako je riječ o strateškom interesu ne samo te zemlje, već i stabilnosti i razvoja cijele regije.

Poseban naglasak stavljen je na konkretnu suradnju na lokalnoj razini. Dogovoreno je intenzivnije povezivanje gradonačelnika i načelnika iz redova SDP-a i SDSM-a, s ciljem razmjene iskustava u upravljanju lokalnim zajednicama, učinkovitijem korištenju EU fondova te provedbi razvojnih projekata. Ova inicijativa ima za cilj dodatno osnažiti lokalne kapacitete i kvalitetnije pripremiti zajednice za izazove i prilike koje donosi članstvo u Europskoj uniji.

Uz politički dio programa, održan je i niz radnih prezentacija usmjerenih na razmjenu znanja i dobrih praksi. Gradonačelica Zaboka Valentina Đurek predstavila je iskustva u području lokalne samouprave, uključujući EU projekte i inicijative poput Regeneratora.

Program posjeta uključivao je i dodatne aktivnosti, poput intervjua predsjednika SDP-a za medije te neformalne susrete, čime je dodatno učvršćena međustranačka i institucionalna suradnja.

Ovaj posjet još je jednom potvrdio snažno partnerstvo između SDP-a i SDSM-a, kao i zajedničku predanost vrijednostima socijaldemokracije, solidarnosti i europske perspektive. Kroz daljnje jačanje političke i operativne suradnje, obje stranke nastavljaju aktivno doprinositi stabilnosti, razvoju i europskoj budućnosti jugoistočne Europe.

Održana 13. humanitarna akcija „Omiljeni cvijet Ane Rukavine“

U subotu, 28. ožujka 2026., na rođendan prerano preminule Ane Rukavine, održana je 13. humanitarna akcija „Omiljeni cvijet Ane Rukavine“ u organizaciji Foruma žena SDP-a. Prodaja tulipana, Aninog omiljenog cvijeta, organizirana je u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku.

Prikupljena sredstva namijenjena su Zakladi Ana Rukavina, s ciljem razvoja Registra dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica, promicanja javne Banke krvi iz pupkovine te stručnog usavršavanja mladih liječnika.

U Zagrebu su akciju podržali i o njezinu značaju govorili Sabina Glasovac, potpredsjednica Hrvatskoga sabora, Sandra Krpan, predsjednica Foruma žena SDP-a i saborska zastupnica, te Mirando Mrsić, medicinski direktor Zaklade Ana Rukavina.

"Danas bi jedna Ana, divna Ana, velika Ana, Ana Rukavina, imala 49 godina. U svom posljednjem pismu kojim se obratila javnosti izjavila je: ‘Želim život.’ U te dvije kratke riječi, u toj jednostavnoj rečenici, krilo se toliko nade, toliko želje, snage i borbe za život – ne samo Anin, nego i svih oboljelih. Zato svake godine, upravo sjećanjem na Anu, koja još uvijek živi zahvaljujući organizaciji ove akcije ‘Omiljeni cvijet Ane Rukavine’, želimo osvijestiti javnost o važnosti prevencije i informiranja, ali isto tako i zahvaliti svima onima koji će ne samo danas kupiti tulipan, nego i tijekom godine donirati Zakladi i na taj način pomoći spašavanju života", rekla je potpredsjednica Sabora Sabina Glasovac.

"Ono što je danas posebno važno jest da je upravo danas rođendan Ane Rukavine, 28. ožujka, i želimo se zahvaliti diljem Hrvatske našim građanima i građankama koji su izašli i podržali ovu humanitarnu akciju“, rekla je Sandra Krpan.

Medicinski direktor Zaklade Ana Rukavina Mirando Mrsić izjavio je kako je u ime Zaklade uvijek spreman podržati ovakve akcije.

"Ovo je postala humanitarna akcija koja obilježava samu Zakladu te nam je drago da se ona nastavlja. U proteklih 20 godina iz Registra smo dali priliku za život za 211 pacijenata. Također mi je drago da smo omogućili našim mladim kolegama odlazak u svijet, gdje su stekli znanja koja prenose u Hrvatsku. Nastavljamo tim putem - humanitarne akcije i prikupljanje darivatelja se nastavljaju, a sredstvima koja prikupimo možemo pomoći hrvatskom zdravstvu i podizati standard liječenja hematoloških bolesnika.

Zahvaljujem kolegicama iz SDP-a i SDP-u na ovoj humanitarnoj akciji te se nadam da ćemo se i sljedećih godina vidjeti na Cvjetnom trgu i nastaviti obilježavati ovaj dan, koji je za Zakladu jedan od najvažnijih", zaključio je Mrsić.

Ahmetović o Skijaškom savezu: Najveću cijenu plaćaju naši sportaši

Povodom informacija o mogućim financijskim nepravilnostima u Hrvatskom skijaškom savezu, gdje se prema dostupnim podacima u proteklih 20 godina iz sustava izvuklo najmanje 30 milijuna eura, saborska zastupnica Mirela Ahmetović odgovorila je na pitanja novinara i iznijela ozbiljne sumnje u sustav nadzora i odgovornosti.

Ahmetović ističe kako je teško povjerovati da je novac, koji je trebao biti pod nadzorom više razina kontrole, mogao nestajati tijekom tako dugog razdoblja bez ikakvih reakcija.

„Čini se nevjerojatnim da je novac, koji je morao biti kontroliran na najmanje tri, ako ne i više razina, mogao ‘isparavati’ godinama, a da nitko o tome ništa nije znao“, rekla je.

Podsjetila je kako Hrvatski skijaški savez prema statutu ima nadzorni odbor koji prati financijska izvješća i način trošenja sredstava. Uz to, angažirana je i renomirana revizorska kuća koja je, kako navodi, davala bezuvjetna mišljenja o poslovanju.

Također, sredstva su dolazila i putem Hrvatskog olimpijskog odbora te nadležnog ministarstva, što dodatno otvara pitanje odgovornosti.

„Imamo više razina kontrole – nadzorni odbor, reviziju, Hrvatski olimpijski odbor i ministarstvo. Ako nitko nije znao, postavlja se pitanje je li trebao znati. A ako jest, zašto nije reagirao?“, naglasila je.

Ahmetović smatra da je ključni problem nedostatak potpune transparentnosti u trošenju javnog novca. Podsjetila je na izmjene Zakona o proračunu kojima je uvedena obveza javne objave trošenja sredstava za jedinice lokalne samouprave, ali ističe kako ta razina transparentnosti nije proširena na sve korisnike javnog novca.

„Da građani mogu jednim klikom vidjeti svaki račun – tko je, kada i zašto trošio javni novac – ovakve stvari se ne bi mogle događati desetljećima“, poručila je.

Posebno problematičnim smatra netransparentne stavke poput “ostalih usluga” koje dosežu stotine tisuća eura bez jasnog obrazloženja, kao i potencijalno nenamjensko trošenje sredstava na luksuzne proizvode, putovanja i druge privatne troškove.

„Postavlja se pitanje – tko je konzumirao taj novac, u koju svrhu i zašto to nikoga nije zanimalo? Kako je moguće da nitko nije pitao što se točno financira?“, dodala je.

Ahmetović je izrazila sumnju da je riječ o sustavnom propustu, a ne o izoliranom slučaju.

„Jedino logično objašnjenje jest da su svi koji su trebali znati – znali. I da su svjesno propustili reagirati“, rekla je.

Upozorila je i na širu štetu koju ovakvi slučajevi nanose, posebno sportašima.

„Najveću cijenu plaćaju pošteni hrvatski sportaši koji svojim radom predstavljaju Hrvatsku u najboljem svjetlu. Sada su upravo oni ti koji nose teret ove afere“, istaknula je.

Na kraju je pozvala na hitno utvrđivanje odgovornosti i konkretne poteze.

„Nevjerojatno je da još uvijek nema ostavki. Odgovornost mora postojati – i u savezu, i u Hrvatskom olimpijskom odboru, ali i na razini ministarstva. Govorimo o 30 milijuna eura javnog novca. To nije sitnica, to je novac građana“, zaključila je Ahmetović.

Naglasila je i potrebu za sustavnim promjenama kako bi se spriječile slične situacije u budućnosti, uključujući strože zakonske okvire i potpunu transparentnost trošenja javnih sredstava.

Ahmetović: Hrvatska ne smije biti protočni bojler Europe

Zastupnica Mirela Ahmetović oštro je kritizirala način na koji je Vlada upravljala sredstvima iz Mehanizma za oporavak i otpornost, postavljajući ključno pitanje: gdje je potrošeno gotovo 6 milijardi eura namijenjenih jačanju otpornosti hrvatskog gospodarstva.

Umjesto izgradnje stabilnog i samodostatnog energetskog sustava, Ahmetović upozorava kako je Hrvatska ostala “energetski protočni bojler” – zemlja koja služi kao tranzit i skladište za tuđe energente, dok vlastiti resursi stagniraju ili završavaju u privatnim interesima.

Istaknula je kako ekonomski pokazatelji potvrđuju pogrešan smjer politika: inflacija u Hrvatskoj iznosi 3,9 posto, što je, kako navodi, dvostruko više od prosjeka Europske unije, dok je kumulativna inflacija posljednjih godina čak trostruko viša od europskog prosjeka. Građani, upozorava, sve teže podnose rast cijena hrane i režija, dok se Vlada poziva na statističke pokazatelje.

Ahmetović je posebno kritizirala stanje u energetskom sektoru, prozvavši upravljanje kompanijama poput INA i HEP, gdje, kako tvrdi, vlada sustavna korupcija i izvlačenje novca. Usporedila je hrvatsku energetsku politiku s državama poput Španjolske i Italije koje provode energetsku tranziciju, dok Hrvatska, prema njezinim riječima, bilježi “energetsku pljačku”.

Kritike su upućene i premijeru Andrej Plenković, čije mjere Ahmetović opisuje kao kratkoročne i neučinkovite, posebno ističući politiku zamrzavanja cijena koja, kako tvrdi, nije uspjela zaustaviti njihov kontinuirani rast.

Uz kritiku, predstavila je i niz konkretnih mjera za stabilizaciju energetskog sektora i zaštitu standarda građana. Među njima su hitno smanjenje trošarina i poreza na energente, uvođenje privremenih rabata za sve potrošače, stroga regulacija cijena električne energije te osiguravanje dugoročno stabilnih cijena za industriju.

Predlaže i strožu kontrolu maloprodajnih cijena goriva, ograničavanje trgovačkih marži te uvođenje transparentne formule za izračun cijena bez skrivenih troškova. Poseban naglasak stavlja na subvencije za energetski intenzivnu industriju te usmjeravanje pomoći prema najugroženijim skupinama.

Dugoročno, Ahmetović zagovara snažna ulaganja u obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost, ističući kako je “štednja najjeftiniji izvor energije”. Također poziva na aktiviranje državnih poduzeća kao stabilizacijskih mehanizama, a ne izvora financiranja za uske interesne skupine.

Zaključno poručuje kako Hrvatska mora promijeniti smjer: “Hrvatska ne smije biti prometnica i tržište za tuđe energente, već siguran dom za svoje građane. Vrijeme je za ozbiljan rad na zaštiti životnog standarda.”

Učitavanje...

Podrži nas. Doniraj danas.

Učitavanje...

SDP najavljuje panel u Zaprešiću o skraćenju radnog vremena

Borzan upozorava: Jest ćemo umjetnu hranu kao Amerikanci

Konvencija SDP-a Zagreb: Matej Mišić izabran za predsjednika

Konvencija SDP-a Zagreb: Stabilizacija, jedinstvo i borba za građane

Zadnje vijesti

SDP pokrenuo raspravu o skraćenju radnog vremena

Podrži nas. Doniraj danas.

Vijesti

Uključi se

Naši ljudi

Naši ljudi

Forum seniora

Forum žena

Forum mladih

Struktura

Dokumenti

SDP Statut

Pravila privatnosti

Obavijest o obradi podataka članova

Brisanje profila

Samo zajedno možemo izgraditi dobro društvo. Podrži nas.