SDP Hrvatske najavljuje panel raspravu na temu prekarnog rada i sigurnosti zaposlenja pod nazivom „Posao bez straha“, koja će biti održana u utorak, 10. ožujka, s početkom u 18 sati u dvorani hotela Art u Slavonskom Brodu.

Panel će moderirati SDP-ova saborska zastupnica Ivana Ribarić Majanović, a u raspravi sudjeluju i SDP-ov saborski zastupnik Mišo Krstičević i Karlo Vedak, SDP-ov zastupnik u Skupštini Grada Zagreba.

U javnom prostoru često se govori o rekordnim stopama zaposlenosti, no iza tih statistika stoje tisuće mladih koji rade na ugovore od mjesec dana, kao i platformski radnici bez prava na bolovanje te radnici koji godinama žive u „privremenom“ statusu. SDP-ova politika s porukom „Posao bez straha“ ima jasan cilj: osigurati da svaki rad nosi dostojanstvo, sigurnost i punu zaštitu radničkih prava, jer siguran posao mora postati temelj planiranja obitelji, očuvanja zdravlja i ostanka mladih u Hrvatskoj.

U sklopu panel diskusije bit će predstavljena Programska deklaracija donesena na siječanjskoj Konvenciji SDP-a, s posebnim naglaskom na dio o suzbijanju prekarnog rada. Sudionici će raspravljati o tome znači li borba protiv prekarnosti istodobno i borbu za opstanak sindikalizma i radničkog dostojanstva u 21. stoljeću, kako ugovori na određeno utječu na mogućnost mladih da planiraju život, podignu kredit ili zasnuju obitelj te ugrožava li nestandardni rad dugoročnu stabilnost mirovinskog i zdravstvenog sustava.

Poseban dio rasprave bit će posvećen i konkretnim primjerima iz Slavonskog Broda i Brodsko-posavske županije. Razgovarat će se o snažnom rastu broja radnih dozvola za strane radnike, što otvara pitanje zamjenjuju li se trajna radna mjesta agencijskim i privremenim angažmanima, kao i o listama deficitarnih zanimanja poput zavarivača, bravara, vozača i zidara, koje se godinama ponavljaju, dok plaće u tim sektorima ne rastu dovoljno da bi zadržale domaće radnike - što znači da poslodavci koriste agencijski uvoz radne snage radije nego da poboljšaju uvjete rada za stalno zaposlene domaće radnike.

Jedna od tema panel diskusije bit će i zabrinjavajući demografski pokazatelji – pad broja upisanih prvašića u školama – kao jasan signal odlaska mladih obitelji koje bez sigurnog zaposlenja ne mogu planirati budućnost, a razgovarat će se i o fenomenu tzv. tjednih migracija, odnosno, radnika koji rade u Zagrebu, a vikendom se vraćaju obiteljima u Slavonski Brod, što predstavlja dodatni financijski i obiteljski teret te oblik prikrivene prekarnosti.

Nakon panel rasprave predviđeno je vrijeme za pitanja iz publike. Borba protiv prekarijata nije samo pravno, već i razvojno pitanje. Prekarni rad ne predstavlja samo socijalni problem – on usporava gospodarski razvoj i dugoročno potkopava stabilnost zajednice.

SDP-ova poruka „Posao bez straha“ poruka je da Hrvatska mora postati zemlja u kojoj se rad cijeni, a radnik poštuje. Iz SDP-a pozivaju predstavnike medija i sve zainteresirane građane da se pridruže panel raspravi na temu prekarnog rada.

Saborske zastupnice SDP-a Sabina Glasovac, Martina Vlašić Iljkić i Anita Curiš Krok upozorile su u utorak u središnjici SDP-a na Iblerovom trgu na ozbiljne probleme u sustavu socijalne skrbi, ocijenivši da je sustav doveden u stanje kaosa u kojem najviše trpe najranjiviji građani, dok socijalni radnici već danima provode bijeli štrajk zbog uvjeta rada i preopterećenosti.

Sabina Glasovac poručila je kako aktualni ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Alen Ružić pokazuje da nema potrebne kompetencije za vođenje tog resora. Podsjetila je kako je bez zadrške prihvatio ministarsku funkciju iako je ranije bio predviđen za drugi resor.

Istaknula je da se ministar danima ne oglašava dok socijalni radnici upozoravaju na preopterećenost sustava, nedostatak kadra i teške uvjete rada. Umjesto konkretnih rješenja, dodala je, iz Ministarstva dolaze samo općenite izjave i najave reorganizacija, dok ljudi u sustavu nemaju vremena čekati dugoročna rješenja.

Glasovac je naglasila da bijeli štrajk socijalnih radnika nije nastao preko noći, nego je rezultat višegodišnjeg ignoriranja upozorenja iz sustava o preopterećenosti i nedostatku stručnih radnika.

Glasovac je uputila i tri pitanja novom HDZ-ovom ministru. Prvo se odnosi na razloge zbog kojih se Ministarstvo godinama oglušuje na upozorenja stručnjaka iz sustava te je li njegov prethodnik imao konkretan razlog zašto na ta upozorenja nije reagirao. Drugo pitanje odnosi se na činjenicu da pravilnici potrebni za provedbu sustava osobne asistencije još nisu stavljeni u javnu raspravu. Treće pitanje odnosi se na povlačenje žalbe Ministarstva u vezi sa sudskim postupkom Marina Piletića, pri čemu Glasovac traži objašnjenje je li riječ o priznanju da je politika prethodnog ministra bila pogrešna ili o političkom potezu kojim se, kako je rekla, pokušava stvoriti dojam rješavanja problema koje je isto ministarstvo stvorilo.

Martina Vlašić Iljkić ocijenila je da je sustav socijalne skrbi pretvoren u prostor kaosa u kojem najveću cijenu plaćaju najranjiviji građani. Smatra da je do takvog stanja došlo jer prethodni ministar nije riješio ključne probleme, a novi je preuzeo resor bez jasnog plana i konkretnih rješenja.

Naglasila je da su socijalni radnici temelj sustava socijalne skrbi te da moraju imati zaštitu, podršku i uvjete koji će im omogućiti kvalitetan rad. Umjesto toga, tvrdi Vlašić Iljkić, suočavaju se s prebacivanjem krivnje i organizacijskim problemima, iako je jasno da je zakazao sustav, a ne ljudi koji u njemu rade.

Upozorila je i na neusklađenost podataka o broju zaposlenih. Dok ministarstvo govori o povećanju broja radnika, stručnjaci iz sustava navode da se to uglavnom odnosi na zaposlenike u središnjim službama i administraciji, a ne na one koji rade izravno s korisnicima.

Poseban problem vidi i u činjenici da se sustav od 2022. centralizirao, ali i dalje vrijedi pravilnik o minimalnim uvjetima stručnih radnika iz 2014. godine, koji više ne odgovara stvarnim potrebama. Dodala je da se broj korisnika dodatno povećao zbog provedbe Zakona o inkluzivnom dodatku, a da pritom sustav nije prilagođen novim obvezama.

Prema njezinim riječima, potrebno je izmijeniti Zakon o inkluzivnom dodatku kako bi se uklonile odredbe koje dodatno opterećuju korisnike, ali i ubrzati donošenje rješenja o pravima iz tog zakona. Također smatra da je nužno kadrovski ojačati Zavod za vještačenje, rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom kako bi se ubrzali postupci, dok bi administriranje velikog broja zahtjeva trebalo izmjestiti iz sustava socijalne skrbi.

Anita Curiš Krok upozorila je na svakodnevne probleme s kojima se susreću socijalni radnici, ističući da su djelatnici često prepušteni sami sebi te da se suočavaju s teškim uvjetima rada i velikim administrativnim opterećenjem.

Naglasila je da uz povećanje broja  zaposlenih treba poboljšati i uvjete rada, smanjiti opterećenost djelatnika i reorganizirati sustav. Djelatnici na terenu, dodala je, najbolje znaju s kakvim se problemima sustav suočava i zato ih treba slušati kada upozoravaju na nužne promjene. Zbog kaosa u sustavu najviše pate krajnji korisnici, koji su najranjivija  skupina našeg društva, a centralizirana država i urušeni sustav socijale šalje sliku države, jer, kaže se, koliko imaš socijalnih radnika i koliko ima potrebe za njima, toliko si socijalna država.

"Izgleda da mi i dalje nismo socijalna država, a s ovakvim ponašanjem nismo ni na dobrom putu”, zaključila je Curiš Krok.

Povodom Međunarodnog dana žena, Socijaldemokratski forum žena SDP-a Hrvatske podsjeća da prava žena nikada nisu bila poklonjena – ona su izborena dugom borbom za jednakost, dostojanstvo i socijalnu pravdu. I upravo zato se moraju stalno braniti. Svaka generacija ima

odgovornost čuvati postignuta prava i širiti prostor slobode za žene koje dolaze nakon nas.

Unatoč društvenom napretku, žene se i dalje suočavaju s nejednakošću u mnogim područjima života – od rodno uvjetovanog nasilja i nesigurnosti, preko nejednake raspodjele neplaćenog rada, do prepreka u ostvarivanju reproduktivnih i ekonomskih prava. Nasilje nad ženama ostaje jedan od najtežih društvenih problema. Prošle je godine u Hrvatskoj zabilježeno petnaest femicida. Petnaest izgubljenih života. Petnaest podsjetnika da žene ni danas nisu sigurne ni u vlastitim domovima. Nasilje nad ženama nije privatna tragedija – ono je društveni i politički problem na koji država mora odgovoriti odlučno i sustavno. Potrebne su snažnije preventivne politike, bolja zaštita žrtava i jasna društvena osuda svakog oblika nasilja.

Kada je riječ o reproduktivnim pravima, pozdravljamo uspjeh inicijative „Moj glas, moj izbor“ i europske napore za osiguravanje sigurnog i dostupnog pobačaja. No Hrvatska i dalje ima ozbiljan problem dostupnosti ove zdravstvene usluge. Socijaldemokratske vrijednosti podrazumijevaju društvo u kojem žene imaju stvarnu, a ne samo formalnu ravnopravnost. To znači i pravo žena da slobodno odlučuju o vlastitom tijelu i reproduktivnom zdravlju, uz osiguranu dostupnost zdravstvenih usluga bez diskriminacije.

Ravnopravnost znači i ekonomsku pravdu. Žene i dalje obavljaju tri puta više neplaćenog rada – brinu o djeci, starijima i kućanstvu. U čak 90 % kućanstava žene nose najveći teret kućanskih poslova. Takva nejednaka raspodjela odgovornosti produbljuje društvene i ekonomske nejednakosti. Zato je pitanje ravnopravnosti žena i pitanje društvene organizacije rada, solidarnosti i javnih politika koje prepoznaju vrijednosti skrbi i jednakosti.

Istinska ravnopravnost počinje i u odgoju. Potrebno je graditi društvo u kojem djevojčice odrastaju znajući da mogu ostvariti sve svoje potencijale, ali i društvo u kojem dječaci odrastaju učeći da su ravnopravnost, solidarnost i dijeljenje odgovornosti temelj pravednog društva.

Ravnopravnost nije borba između žena i muškaraca – ona je zajednički posao stvaranja društva jednakih mogućnosti, socijalne sigurnosti i međusobnog poštovanja. Socijaldemokratski forum žena SDP-a Hrvatske već više od tri desetljeća dosljedno zagovara politike ravnopravnosti, socijalne pravde i solidarnosti. Na ovaj 8. mart ponovno poručujemo: borba nije završena. Jer ravnopravnost žena nije privilegij – ona je temeljno demokratsko pravo i preduvjet pravednog društva.

Saborski zastupnik SDP-a Boris Lalovac upozorio je da bi aktualna geopolitička napetost na Bliskom istoku mogla imati posljedice i za hrvatske građane kroz rast cijena energenata i inflacije. Istaknuo je kako Vlada ima nekoliko instrumenata kojima može ublažiti eventualni udar na kućanstva.

Prema njegovim riječima, prvi šokovi na energetskim tržištima trenutačno su ponajprije rezultat špekulacija i neizvjesnosti, pa tek treba vidjeti hoće li se dugoročno zadržati. Upravo zato, smatra Lalovac, važno je da država reagira na vrijeme kako bi spriječila prelijevanje viših troškova na građane.

Tri ključne mjere države

Lalovac ističe kako Vlada ima tri osnovna mehanizma za ublažavanje rasta cijena energije.

Prvi je smanjenje trošarina na gorivo, što bi moglo ublažiti rast cijena dizela i benzina. Procjenjuje se da bi takva mjera mogla imati fiskalni učinak od oko 200 milijuna eura, ali bi pomogla da se teret krize ne prebaci u potpunosti na građane.

Drugi instrument je porezna politika. Podsjetio je da je Vlada već donijela odluku o zadržavanju niže stope PDV-a na određene energente, što bi također trebalo smanjiti pritisak na krajnje cijene.

Treća, možda i najvažnija mjera, odnosi se na električnu energiju. Lalovac upozorava da bi novo poskupljenje struje moglo dodatno ubrzati inflaciju u Hrvatskoj.

Energija među glavnim generatorima inflacije

Prema njegovim riječima, posljednja dva povećanja cijene električne energije snažno su utjecala na strukturu inflacije u zemlji.

„Energija je trenutno drugi najveći generator inflacije u Hrvatskoj, odmah iza usluga“, naglasio je Lalovac.

Kako se približava turistička sezona, očekuje se rast cijena usluga, a dodatni rast cijena energenata mogao bi se preliti i na druge proizvode – posebno na hranu. Upravo zbog toga smatra da bi Vlada trebala razmotriti produljenje postojećih mjera kako bi se spriječio novi rast cijena struje.

Europski problem, ne samo hrvatski

Lalovac ističe kako Hrvatska u ovom pitanju nije izolirana jer je riječ o širem europskom problemu. Europa je, kaže, vrlo osjetljiva na kretanja cijena energenata, osobito u situaciji kada su globalni dobavni lanci nestabilni.

Podsjetio je da su već uvedene sankcije na rusku naftu, a u javnosti se spominju i moguće restrikcije vezane uz iransku naftu. Takve okolnosti dodatno kompliciraju globalnu energetsku sliku.

„Ako dolazi do prekida dobavnih lanaca, cijene automatski rastu“, rekao je Lalovac.

Hoće li nafta prijeći 100 dolara?

Dio američkih analitičara procjenjuje da bi cijena barela nafte mogla prijeći 100 dolara, no Lalovac smatra da su takve procjene zasad pretjerane.

Prema njegovoj procjeni, dio trenutnog rasta cijena rezultat je geopolitičkih napetosti i straha na tržištu. Ako se situacija smiri, tržište bi se moglo stabilizirati već u sljedećih mjesec dana.

„Ako se kriza brzo stabilizira, ne bi trebalo doći do većeg prelijevanja troškova na građane“, zaključio je.

Zastupnik Dario Zurovec danas je učinio nešto puno ozbiljnije od običnog političkog opravdavanja svoje ruke u Saboru. Javno je optužio premijera Andreja Plenkovića za institucionalnu korupciju. Kada saborski zastupnik vladajuće većine javno kaže da sustav funkcionira tako da oporbi u ministarstvima namjerno "fali jedan papir" i da se vrata otvaraju isključivo ako ste dio vlasti, on time potvrđuje da u Hrvatskoj ne vlada zakon, već kriminal HDZ-a.

Zurovec je u svemu ovome manje bitan. Ali njegovo je priznanje kapitulacija pred koruptivnim modelom, ali i jasna dijagnoza "šire igre". To je model kojim je Andrej Plenković "disciplinirao" i ušutkao Domovinski pokret, Josipa Dabru, Darija Hrebaka i sve ostale žetone koji su se prodali. Ucjena institucijama postala je službena politika Vlade Republike Hrvatske.

Andrej Plenković sada mora objasniti hrvatskoj javnosti ove teške optužbe za korupciju koje dolaze iz redova njegove vlastite većine. Je li uskrata dozvola, namjerno birokratsko šikaniranje i blokiranje razvoja lokalnih sredina metoda kojom se osigurava većina u Saboru?

Ovo je upravo ono protiv čega se SDP bori. Naš cilj, jasno istaknut i na našoj Konvenciji, jest normalna, snažna i produktivna Hrvatska. Hrvatska u kojoj se problemi rješavaju prema zakonu i u kojoj institucije služe građanima, a ne političkom preživljavanju jednog čovjeka. Ne pristajemo na tezu da "sustav tako funkcionira". Sustav tako funkcionira samo dok mu to dopuštamo. Vrijeme je da se toj političkoj trgovini stane na kraj!

U nedjelju slavimo Međunarodni dan žena. Nažalost, u Hrvatskoj ravnopravnost spolova i dalje nije realnost. Mislim da se tom temom premalo u Hrvatskoj politički bavimo.

No ponosna sam što već 31 godinu Forum žena SDP-a predvodi borbu za ravnopravnost, Bila je to prva formalno organizirana ženska politička organizacija u Hrvatskoj i od samog početka imao je ključnu ulogu u oblikovanju javnih politika – od uvođenja kvota za žene, preko jačanja svijesti o rodnoj ravnopravnosti, do donošenja zakona koji štite prava žena.

Društvena je odgovornost boriti se za svaku ženu – institucionalno, zakonodavno i u javnom prostoru. Rekla bi da ta borba nikada ne staje jer nema nikakvog jamstva inače u životu, da se stečena prava neće umanjiti ili oduzeti.

Sigurnost žena, ekonomska ravnopravnost i pravo žena na autonomiju nad vlastitim tijelom – tri su najvažnija područja za položaj žena.

U Hrvatskoj je lani ubijeno 15 žena, većinom od ruku intimnih partnera. To pokazuje da žene i dalje nisu sigurne u vlastitim domovima. Kao društvo, ne smijemo prestati raditi na prevenciji.

Kada je riječ o radu, žene i dalje rade tri puta više neplaćenog rada – kuhanje, briga o djeci, skrb za starije. Neplaćeni ženski kućanski rad ostaje jedan od najvećih problema: žene u 90 % kućanstava same obavljaju kućanske poslove. Društvo koje sve očekuje od žena,  stvara umorne žene. Ravnopravnost znači da se odgovornosti dijele pošteno i zajednički.

Reproduktivna prava ključna su za nas socijaldemokrate. Sretni smo zbog nedavnog uspjeha inicijative „Moj glas, moj izbor“. Iznimno važna je potpora Europskog socijalnog fonda plus za siguran i dostupan pobačaj, što je pobjeda za 20 milijuna europskih žena bez pristupa.

Nismo sretni zbog toga što 60 % ginekologa u Hrvatskoj odbija obavljati pobačaje zbog priziva savjesti. Žene trebaju i moraju imati pravo odlučivanja o vlastitom tijelu i životu.

Za današnji govor povodom Međunarodnog dana žena odabrala bi  naslov Odgoj žena u Hrvatskoj.

Mislim da je važno osvijestiti da djevojčice od malih nogu učimo da mogu sve. Majka koja vodi kuću, karijeru i djecu. Svatko od nas poznaje barem jednu takvu ženu, majku, prijateljicu, kolegicu koja nekako sve uspije držati pod kontrolom, koja nikad ne kaže “ne”.

Učimo ih da budu vrijedne u školi, pristojne, odgovorne. Kasnije: karijera, obitelj, uredna kuća, sve sa osmijehom. Multifunkcionalne. Kao smartphone s 10 aplikacija otvorenih odjednom – samo što baterija nikad ne smije stati.

I onda sam si postavila jedno jednostavno pitanje: ako žene učimo da budu sve – što učimo muškarce?

Stvari se mijenjaju, ali i dalje postoje razlike u očekivanjima.

Naravno da ravnopravnost nije borba žena protiv muškaraca – nego zajednički posao za pravednije društvo.

Dragi svi, poštujmo žene, žene - poštujmo sebe. Čuvajte se, brinite o sebi, svom zdravlju, ekonomskoj neovisnosti, ne dajte na sebe. Ostanimo snažne i nastavimo rasti.

Sretan vam 8. mart!


Sandra Krpan,
saborska zastupnica i predsjednica Foruma žena SDP-a

Europska komisija predstavila je danas Strategiju za rodnu ravnopravnost, dokument kojim se postavljaju smjernice za razdoblje do 2030. godine.

U vrijeme kada su rodna ravnopravnost i prava žena sve više na udaru diljem Europe i svijeta od strane konzervativnih i krajnje desnih ekstremističkih skupina, potrebna je odlučnija i ambicioznija strategija od predstavljene koja se uglavnom fokusira na provedbu već donesenog zakonodavstva i nudi malo novih zakonodavnih inicijativa za unapređenje prava žena i rodne ravnopravnosti u EU-u.

Od novih zakonodavnih inicijativa, strategija predviđa sveobuhvatni europski Care Deal 2027. godine (Europski sporazum o skrbi), što je tražila S&D grupacija. Žene i dalje nose najveći teret skrbi, u Europskoj uniji u prosjeku provedu 22 sata tjedno u neplaćenom radu, dok muškarci provedu tek 9, stoga bi Care Deal trebao objediniti mjere vezane uz dostupnost i kvalitetu ranog i dugotrajnog sustava skrbi, radne uvjete u sektoru skrbi, ravnomjerniju podjelu skrbi između žena i muškaraca te ulaganja i digitalizaciju u sektoru.

U strategiji se navodi i da će Komisija, u okviru budućeg „Quality Jobs Acta“ (Akta o kvalitetnim radnim mjestima) i novog Strateškog okvira za sigurnost i zdravlje na radu, razmotriti moguće zakonodavne mjere za jače suzbijanje seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu. S obzirom na podatak da je jedna od tri žene u EU doživjela seksualno uznemiravanje na poslu, zastupnik Marko Vešligaj, izvjestitelj EP-a za Strategiju, ističe kako ovo mora biti daleko više od razmatranja, jer potrebna je konkretna legislativa koja će osigurati prevenciju, jasne mehanizme prijave i zaštitu žrtava.

Novi dokument potvrđuje provedbu odgovora Komisije na europsku građansku inicijativu My Voice My Choice. U dokumentu se navodi da države članice, ako to žele, mogu koristiti sredstva iz Europskog socijalnog fonda za poboljšanje pristupa zakonito dostupnim i sigurnim uslugama pobačaja ženama iz cijele EU u kojoj god zemlji živjele. Naglašava, također, punu i pravovremenu provedbu Direktive o transparentnosti plaća te najavljuje dodatne alate, uključujući onaj za rodno neutralnu evaluaciju radnih mjesta. Dio poslovnog sektora pokušava oslabiti ovu direktivu, pa im stiže poruka Komisije kako se direktiva mora provesti. Jednaka plaća za jednak rad nije pregovaračka kategorija.

Dokument naglašava eskalaciju rodno uvjetovanog online nasilja, uključujući širenje seksualiziranih deepfake sadržaja. Komisija najavljuje strožu provedbu Akta o digitalnim uslugama, uključujući regulatorni dijalog s velikim online platformama, smjernice o ublažavanju rizika vezanih uz rodno uvjetovano nasilje te praćenje sistemskih rizika.

Strategija uvodi i tzv. “Boys in HEAL” pristup (Health, Education, Administration, Literacy / zdravstvo, obrazovanje, administracija i pismenost) s ciljem smanjenja rodnih stereotipa i poticanja dječaka na obrazovna područja u kojima dominiraju žene. Također je najavljena studija o online mrežama i narativima koji ciljaju mlade muškarce te njihovu povezanost s anti-demokratskim i mizoginim pokretima.

Unatoč referencama na rast anti-rodnih narativa i stranog uplitanja, Strategija ne predviđa konkretan mehanizam za reviziju i ukidanje financiranja projekata koji krše temeljne vrijednosti EU.

„Ne možemo govoriti o obrani demokracije, a istodobno financirati inicijative koje potkopavaju jednakost i ljudska prava. Očekivali smo jasne kontrolne mehanizme u novom proračunskom okviru kao i odlučniji pristup u vremenu u kojem se prava žena sve više dovode u pitanje“, upozorio je europarlamentarac Marko Vešligaj, te dodao „Pozitivno je da se rodna ravnopravnost prepoznaje kao horizontalno načelo u budućem proračunu EU. No bez hrabrosti za nove zakone, riskiramo stagnaciju. Svaki korak unatrag u pravima žena, korak je unatrag za demokraciju i za ljudska prava. Rodna ravnopravnost je temelj europskog projekta, a ne njegov dodatak“.

Danas želim govoriti o prekarnom radu žena. Prekarni rad znači vrlo jednostavnu stvar: osoba ima posao, ali nema sigurnost. Nema stabilan ugovor, nema predvidivu plaću i nema sigurnost da će još sutra raditi. Drugim riječima, radi, ali živi u neizvjesnosti.

Nažalost, za mnoge žene u Hrvatskoj to nije iznimka nego svakodnevica. Prekarni rad posebno je raširen u trgovini, turizmu, uslugama i platformskom radu, ali ga nalazimo i u kulturi, znanosti, pa čak i u javnom sektoru. To su ugovori na nekoliko mjeseci koji se godinama produžuju, rad na projektima, rad preko posrednika ili lažno samozapošljavanje. Sve je formalno zakonito, ali bitno nesigurnije od redovnog radnog odnosa.

A iza svih tih pojmova stoje stvarni životi. Evo kako to izgleda u praksi.

Mlada žena u trgovini već treću godinu radi na određeno i ne usuđuje se otići na bolovanje jer zna da na njezino mjesto čekaju druge kandidatkinje. Sezonska radnica na moru radi deset ili dvanaest sati dnevno i ne zna hoće li iduće godine uopće biti pozvana natrag na to isto radno mjesto. Učiteljica godinama radi kao zamjena, putuje iz škole u školu i čeka stalni posao koji nikako ne dolazi.

Mlada medicinska sestra dobiva ugovor na šest mjeseci, pa opet na šest, pa na tri, i stalno živi s pitanjem hoće li nakon sljedećeg isteka imati posao ili će morati otići iz Hrvatske. To su životi u stalnoj neizvjesnosti: strah od bolesti, strah od odbijanja prekovremenog rada, strah da će ostati bez posla ako zatrudni.

Ovaj govor nije zamjena za raspravu o Međunarodnom danu žena, koji se obilježava u nedjelju, ali o tome ćemo govoriti sutra. Želim da budemo iskreni. Teško je ozbiljno govoriti o ravnopravnosti žena, a ignorirati činjenicu da velik dio žena i dalje živi u stalnoj radnoj nesigurnosti.

Prekarni rad nije tehnički detalj radnog zakonodavstva, nego pitanje kakav život omogućujemo ženama koje svakodnevno nose i posao i obitelj. Za socijalnu demokraciju odnos prema ženama na tržištu rada mjera je pravednosti društva. Ako žene rade u strahu i nesigurnosti, onda naše društvo nije ni pravedno ni socijalno.

U SDP-u smatramo da posao ne smije biti izvor straha, nego sigurnosti. To znači nekoliko vrlo konkretnih stvari.

Prvo, standardni ugovor o radu mora ponovno postati pravilo, a ne iznimka. Za posao koji je trajan mora postojati ugovor na neodređeno s punim radnim pravima.

Drugo, socijalna prava moraju pratiti radnice, a ne samo idealnog radnika s neprekinutim stažem. U suprotnom ćemo za dvadeset godina imati generacije žena koje su cijeli život radile, a u starosti će živjeti u siromaštvu.

Treće, inspekcija rada mora imati dovoljno ljudi i ovlasti da stvarno kontrolira poštuju li se zakoni, posebno u sektorima u kojima su žene najzastupljenije.

Četvrto, država mora prestati sama stvarati prekarni rad. Nije normalno da mladi ljudi, a često su to i mlade žene, godinama rade u javnom sektoru kao zamjene, projektni radnici ili honorarci. Ako država normalizira nesigurnost, teško možemo očekivati da će se tržište ponašati drugačije.

I zato želim završiti vrlo jasno. Rasprava o prekarnom radu nije samo pitanje radnog zakonodavstva. To je pitanje kakvo društvo želimo biti danas. Urediti prekarni rad nije radikalna ideja. To je minimum dostojanstva koji dugujemo ljudima koji rade.

A žene koje danas rade u nesigurnim uvjetima zaslužuju da ih ovaj Sabor vidi, čuje i ozbiljno shvati. Rad mora značiti sigurnost, dostojanstvo i budućnost.

Ana Puž Kukuljan,
saborska zastupnica SDP-a

Predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić osnovao je danas posebnu Radnu skupinu koja će pratiti eskalaciju ratnih sukoba u Iranu te analizirati moguće sigurnosne i ekonomske posljedice na Republiku Hrvatsku. Povod za osnivanje ovog stručnog tijela je izostanak jasne državne strategije i reakcije na rastuću globalnu nestabilnost i krizu. 

Nakon prvog sastanka Radne skupine, predsjednik SDP-a je komentirao: "Cilj ove radne skupine je da promišljeno, stručno i argumentirano predlaže inicijative i stajališta koja idu u smjeru zaštite hrvatskih interesa i bolje pripreme na krizu koja neizbježno dolazi," istaknuo je predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić.

U sastav Radne skupine imenovani su vodeći stručnjaci stranke za područja obrane, financija i gospodarstva:

• Robert Hranj, admiral u mirovini, predsjednik SDP-ovog Savjeta za obranu i nacionalnu sigurnost,

• Boris Lalovac, predsjednik saborskog Odbora za financije, bivši ministar financija,

• prof. dr. sc. Branko Grčić, sveučilišni profesor, bivši potpredsjednik Vlade i ministar regionalnoga razvoja i fondova EU te predsjednik Savjeta za regionalni razvoj i europske fondove,

• prof. dr. sc. Josip Tica, sveučilišni profesor i predsjednik Savjeta za gospodarstvo,

• prof. dr. sc. Jurica Šimurina, sveučilišni profesor i predsjednik Savjeta za klimu, zelenu tranziciju i energiju,

• Joško Klisović, međunarodni tajnik SDP-a Hrvatske i bivši zamjenik ministrice vanjskih poslova

Fokus rada Radne skupine bit će na analizi utjecaja rata u Iranu na cijene energenata te pripremi mjera za ublažavanje novog inflatornog udara na standard hrvatskih građana. Uz to, Radna skupina će pratiti i sigurnosne prijetnje i migracijska kretanja te predlagati jasna stajališta koja Hrvatsku pozicioniraju kao odgovornu članicu EU i NATO-a, ali s primarnim ciljem zaštite nacionalne sigurnosti.

Radna skupina će redovito izvještavati Predsjedništvo stranke i Klub zastupnika SDP-a te raditi na smjernicama za konkretne prijedloge zakona i stajališta stranke u cilju jačanja otpornosti hrvatskog gospodarstva i obrambenog sustava.

Svaki treći učenik je žrtva, a svaki četvrti počinitelj online vršnjačkog nasilja

Alarmantni podaci posljednjeg nacionalnog istraživanja o vršnjačkom nasilju u višim razredima osnovne škole: U online svijetu svaki treći učenik (34,2 %) doživljava nasilna ponašanja barem jednom mjesečno, dok svaki četvrti učenik (24,1 %) priznaje da u istom razdoblju čini nasilna ponašanja na internetu!

Povodom Dana nulte tolerancije na diskriminaciju, potpredsjednica Hrvatskoga sabora Sabina Glasovac održala je u Hrvatskom saboru tematski razgovor posvećen vršnjačkom digitalnom nasilju i njegovoj prevenciji na kojem su sudjelovale izvanredna profesorica Lucija Vejmelka, voditeljica istraživanja #deSHAME Hrvatska, Tea Čičić iz Centra za sigurniji internet te Marijana Zagorac iz A1 Hrvatska.

U uvodnom obraćanju potpredsjednica Glasovac naglasila je kako digitalni prostor više nije paralelna stvarnost, već produžetak dječjeg društvenog života. Djeca samostalno počinju koristiti internet već oko šeste godine života. Internet koristi svakodnevno, a značajan dio djece provodi više sati dnevno u online okruženju.

„Digitalno nasilje jest stvarno nasilje. Ono ostavlja dugotrajne posljedice na mentalno zdravlje, osjećaj sigurnosti i dostojanstvo djece. Jednom objavljeni sadržaji ne nestaju – oni se šire i vraćaju, proizvodeći dodatnu štetu“, istaknula je Glasovac.

Potpredsjednica je istaknula žaljenje što ne postoji jedinstveni zakonodavni okvir, krovna strategija koja izravno uređuje pitanje digitalne sigurnosti djece. Vlada Republike Hrvatske je u svom Programu za razdoblje 2024.–2028. preuzela obvezu izrade Nacionalnog programa za djecu i mlade u digitalnom okruženju za razdoblje 2024.–2026. Radna skupina bila je formirana, nacrt dokumenta dovršen, no Program do danas nije usvojen.

„U trenutku kada raspolažemo jasnim podacima, stručnim preporukama i iskustvima s terena, nemamo krovni dokument koji bi jasno definirao mehanizme zaštite, edukacije i odgovornosti prema djeci i mladima u digitalnom prostoru. Djeca ne mogu čekati administrativne dorade“, poručila je.

U nastavku sastanka sudionice su predstavile rezultate istraživanja, iskustva iz rada s djecom i roditeljima te primjere dobre prakse u području edukacije i prevencije.

Tea Čičić govorila je o iskustvima Centra za sigurniji internet koji već gotovo 20 godina djeluje u području zaštite djece od zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja putem interneta. Putem linije Helpline za pomoć i podršku u 2025. godini je evintirano 1200 kontakata što je povećanje od 27% u odnosu na 2024. godinu, a  putem Hotline obrasca prijavilo se preko 200 ilegalnih sadržaja. Centar za edukaciju unutar CSI-a koji s A1 Hrvatska djeluje putem projekta #BoljiOnline u 2025. godini je imao preko 1400 aktivnosti sa sveukupno preko 63 000 sudionika diljem Hrvatske.

„Baš danas se otvara i novi ured Centra za sigurniji Internet u Puli čime se čini važan iskorak u sustavnoj zaštiti djece i mladih u digitalnom okruženju na području Istarske županije“ - s ponosom je zaključila Čičić.

Marijana Zagorac predstavila je aktivnosti A1 Hrvatska u okviru inicijative #BoljiOnline, uključujući edukativne programe, suradnje sa školama i razvoj alata za sigurnije korištenje interneta.

„Mreža najvažnijih influesera, odnosno program usavršavanja za učitelje kroz koji je do sada prošlo više od 600 učitelja i profesora jedan je od značajnijih projekata kroz zajedničku platformu #BoljiOnline. Također današnjoj djeci koja žive u svijetu influensera izuzetno je bitno pratiti influensere koji znaju važnosti odgovornog ponašanja u online svijetu, a upravo to se uči kroz šest edukacijskih modula na digitalnoj platformi Škola odgovornog influensanja“ - naglasila je Zagorac.

Izvanredna profesorica Lucija Vejmelka predstavila je ključne nalaze istraživanja Vršnjački odnosi i nasilje među djecom u Hrvatskoj: Nacionalno istraživanje u osnovnim školama  /  deSHAME 3 Hrvatska te istaknula važnost rane prevencije i sustavne edukacije djece, roditelja i nastavnika.

„Prosječna dob kada učenici dobivaju vlastiti mobitel je 8 godina, a prvi profili na društvenim mrežama otvaraju se već s prosječnih 10 godina. To znači da najmanje polovica učenika do kraja 4. razreda već ima aktivan profil. Prosječna dob otvaranja profila pokazuje generacijski pomak – današnji učenici 8. razreda u prosjeku su kasnije počinjali koristiti društvene mreže nego današnji učenici u 5. razredu. Vezano za online svijet, svaki treći učenik (34,2 %) doživljava nasilna ponašanja barem jednom mjesečno, dok svaki četvrti učenik (24,1 %) priznaje da u istom razdoblju čini nasilna ponašanja na internetu“ – kazala je Vejmelka.

„Današnji adolescenti nemaju mogućnost razvijanja osobnih odnosa. Na pitanje imaju li prijatelje odgovaraju da ih imaju jako puno, ali oni u biti nemaju duboke odnose. Imaju po nekoliko profila na jednoj društvenoj mreži. Kako će ta generacija naučiti biti autentična?“ – zapitala se Vejmelka te je posebno istaknula kako današnja djeca odrastaju u kulturi nepovjerenja. „Više od polovice djece (54,2 %) izjavljuje da ne bi nikome reklo da su doživjeli nasilje online. Roditeljima bi se obratilo tek 31,9 %, a nastavnicima svega 23,7 %. Djeca se pritom češće oslanjaju na tehničke mjere – blokiranje počinitelja (72,3 %) i prijavljivanje platformama (66,2 %) – nego na pomoć odraslih. S druge strane djeca jasno naglašavaju važnost  međusobnog prihvaćanja, podrške i učenja o posljedicama nasilja. One pokazuju da djeca žele sigurnije i inkluzivnije okruženje u kojem nitko nije isključen i da traže više edukativnih i preventivnih sadržaja.“ – nastavila je Vejmelka.

„Naša zadaća u politici je da ovakva istraživanja i iskustva s terena pretočimo u konkretne javne politike. Djeca moraju znati da ih čujemo i da ih štitimo – i offline i online“, poručila je Glasovac, naglasivši kako je borba protiv digitalnog nasilja zajednička odgovornost institucija, sustava i cijelog društva.

Zaključno, potpredsjednica Glasovac zahvalila je sudionicama na njihovoj stručnosti, predanosti i kontinuiranom radu na terenu.

Predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić u razgovoru s Romanom Bolkovićem govori o koaliciji s Možemo, poreznoj reformi, priuštivom stanovanju, socijaldemokraciji, odnosu prema HDZ-u i Plenkoviću, ratu u Ukrajini te ulozi Hrvatske u Europskoj uniji i novom svjetskom poretku.

O akademskoj tituli: Ja sam jednostavno Siniša

Na primjedbu Romana Bolkovića voditelja da se nikada ne potpisuje kao docent ili doktor znanosti, Hajdaš Dončić odgovorio je da tu titulu smatra primjerenom isključivo akademskom okruženju.

– Predavao sam dvije godine na sveučilištu i ta titula mi služi za akademsku zajednicu. Ne vidim potrebu da se u svakodnevnom govoru ili javnom nastupu potpisujem kao docent ili doktor znanosti, rekao je.

Istaknuo je da preferira neposredan i prisniji odnos sa sugovornicima.

– Ja sam jednostavno Siniša. Volim ljudski, neformalni pristup i brzo, uz dopuštenje sugovornika, prijeći na „ti“. To mi je prirodno, poručio je.

'HDZ se boji gubitka izbora, nameće lažni narativ'

Govoreći o percepciji SDP-a kao trajno slabijeg protivnika HDZ-u u anketama, Siniša Hajdaš Dončić je kazao kako je slabiji rejting u prošlosti bio posljedica unutarstranačkih neslaganja, kojih više nema.

– Taj javni narativ, o 'slabijem SDP-u', koji je duboko ušao u hrvatsku mainstream političku misao, producira sam HDZ jer se boji gubitka sljedećih izbora. Pokušava stvarati buku, iracionalnost i negativne emocije tako da predsjednika SDP-a, tko god on bio, proglašava podkapacitiranim, a SDP strankom bez programa i bez ljudi, ustvrdio je.

Dodao je kako je obilježje SDP-a otvorenost te da se unutarstranačke rasprave demokratski komuniciraju, dok, kako tvrdi, u HDZ-u situacija nikada nije bila stabilna.

– Sve ovo sada služi premijeru Andreju Plenkoviću da sakrije što će se događati nakon njegova poraza na sljedećim izborima, a to će biti 'bratoubilački rat', borba više frakcija za njegova nasljednika, smatra.

Zaključno je poručio da je SDP stabilan, da ima ljude, program i rješenja za ključne probleme u Hrvatskoj - inflacija, standard, mirovine, plaće, zdravstvo i korupcija.

'Povezani političari i glasanje na temelju interesa'

Kazao je da HDZ ima minimalnu potporu od oko 23 posto, ispod koje, prema njegovu mišljenju, teško može pasti, što potvrđuju i ankete.

– To je njihova minimalna baza nastala kroz 85 posto vremena koliko upravljaju Hrvatskom. Postoji velik skup povezanih osoba – zaposlenika općina, gradova i županija, udruga, sportskih saveza i drugih sustava vezanih uz lokalnu vlast, gdje HDZ dominira – rekao je.

Dodao je kako je riječ o interesnoj skupini kojoj postojeći sustav odgovara te da, uz izlaznost nešto višu od 50 posto, HDZ teško može pasti ispod tog praga.

– To je ono ključno što želim naglasiti – istaknuo je, naglasivši da politički uspjesi i padovi nikada nemaju samo jedan uzrok.

Sustav treba mijenjati: Rast ne znači i razvoj

Hajdaš Dončić kritizirao je model korištenja europskih sredstava, ocijenivši da je Hrvatska pogriješila fokusirajući se na brzu apsorpciju novca, umjesto na razvoj.

Smatra da je hrvatski gospodarski model i dalje pretežno oslonjen na građevinu i turizam, koji, kako kaže, ostvaruju rast, ali ne i razvoj.

Predložio je drugačiji koncept industrijske politike, usmjeren na kvalitetu projekata i sustav koji može brzo reagirati na promjene u gospodarstvu.

– Danas govorimo o jednoj industriji, primjerice dronova, a za dvije ili tri godine to će biti nešto drugo. Moramo imati sustav koji može raditi nove evaluacije i omogućiti iskorake u gospodarskim granama s dodanom vrijednošću, poručio je.

Istaknuo je da se industrijska politika mora temeljiti na sustavu, a ne na konačnom rezultatu, te da Hrvatska ne može razvijati infrastrukturu bez ljudi.

Zaključno je ustvrdio da je hrvatski i europski model previše usmjeren na brzu apsorpciju sredstava, a premalo na dugoročni razvoj, te da SDP nudi drukčiji program i želi otvoriti argumentirani dijalog o budućnosti hrvatskog ekonomskog modela.

Četiri ključne ekonomske teme

Hajdaš Dončić podsjetio je da je SDP na nedavnoj konvenciji otvorio četiri ključne ekonomske teme, a sve su, kako kaže, bile povezane s utjecajem umjetne inteligencije na tržište rada.

Upozorio je da je kroz povijest svaka velika tehnološka promjena, poput industrijalizacije, prvo pogodila radnike u proizvodnji, koje su zamijenili strojevi, dok bi sada umjetna inteligencija mogla zahvatiti i administrativne poslove, bankarski sektor, pa čak i pojedine djelatnosti u zdravstvu.

Kao jedno od mogućih rješenja naveo je skraćivanje radnog tjedna, smatrajući da bi se time moglo odgovoriti na promjene koje donosi automatizacija i digitalizacija. Istaknuo je da takve rasprave želi otvoriti u hrvatskom društvu kroz argumentiran dijalog te da su te ideje povezane i s drugačijom poreznom i industrijskom politikom.

'Ne može se izjednačiti partizane i ustaše'

Govoreći o podjelama na „crvene i crne“, Hajdaš Dončić ustvrdio je da je problem u tome što je, kako tvrdi, predsjednik Vlade Andrej Plenković pomaknuo granicu političkog desnog centra prema radikalnoj desnici.

Smatra da je Plenković, u strahu od konkurencije na desnici, „proširio crvenu liniju“ kako bi zadržao politički prostor. S druge strane, kaže da je njegov izazov bio suprotan – zadržati SDP unutar okvira lijevog centra.

Ponovno je pozvao na donošenje jasnog zakonskog okvira koji bi precizno definirao što je u javnom prostoru dopušteno, a što nije, kada je riječ o povijesnim simbolima i interpretacijama.

– Ne može se izjednačiti partizane i ustaše. Partizani su bili na pravoj strani povijesti, rekao je, dodajući da ne negira zločine počinjene nakon 1945., ali da se o njima treba govoriti bez relativizacije temeljnih povijesnih činjenica.

Ustvrdio je da HDZ izbjegava takav dogovor jer mu, kako kaže, odgovara zadržavanje otvorenog prostora u kojem se mobilizira dio birača sklonih nostalgiji prema NDH.

Hajdaš Dončić tvrdi da je više puta nudio razgovor HDZ-u kako bi se postigao dogovor o temama koje opterećuju društvo, no smatra da za to nema političke volje.

Ponovio je kako današnji HDZ više ne vidi kao umjerenu opciju, nego kao stranku koja je, po njegovu sudu, pomaknula političku granicu radikalno udesno, posebno nakon ulaska Domovinskog pokreta u Vladu.

(tekst: Vijesti HRT)

SDP-ov Arsen Bauk komentirao je u utorak podizanje prekršajne prijave protiv Josip Dabro zbog pjevanja ustaške pjesme, ocijenivši taj potez „očekivanim početkom pravosudnog epiloga“.

Prema njegovim riječima, policijski prijedlog zbog narušavanja javnog reda i mira predstavlja kvalificirani oblik prekršaja za koji je predviđena novčana kazna.

Istaknuo je kako je takav razvoj događaja bilo moguće predvidjeti već prvoga dana te da sama prijava u suštini ne mijenja političku situaciju.

Bauk smatra da tema ne bi trebala ostati na pojedincu, već da je odgovornost i na stranci - DP-u, koji se, kako tvrdi, nije jasno ogradio od Dabrinog postupka.

Dodao je kako je problem širi od samog prekršajnog postupka jer, prema njegovu mišljenju, u Vladi i dalje sudjeluje radikalno desna politička opcija.

U izjavi se osvrnuo i na premijera Andrej Plenković, poručivši da politička dinamika unutar vladajuće većine pokazuje način na koji se aktualna vlast održava.

"S ovom prekršajnom prijavom se u stvari ništa nije promijenilo. I dalje imamo u Vladi jednu radikalno desnu stranku, a onda prema tome možemo reći i da je Plenković radikalno desni premijer. Jedan od onih u Europi koji se na taj način održava na vlasti", zaključio je Bauk.