Zastupnice SDP-a upozorile su danas na ozbiljne probleme u sustavu socijalne skrbi i izostanak reakcije ministra rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Marina Ružića, dok u centrima diljem Hrvatske traje bijeli štrajk socijalnih radnika.

Na konferenciji za medije govorile su Sabina Glasovac, Martina Vlašić Iljkić i Anita Curiš Krok, koje su poručile da sustav već godinama trpi posljedice ignoriranja upozorenja struke, nedostatka kadra i loših radnih uvjeta, a da novi ministar zasad nudi samo općenite najave bez konkretnih rješenja.

Glasovac: Ministar brzo prihvatio funkciju, ali ne reagira na probleme

Sabina Glasovac istaknula je da je ministar Ružić bez zadrške prihvatio političku odluku da preuzme resor rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, iako mu je prethodno bilo obećano mjesto ministra znanosti, obrazovanja i mladih.

„Tu je odluku donio preko noći, ali kada se pojave problemi u sustavu socijalne skrbi, ministra nema. Umjesto brzih reakcija dobivamo šutnju, traženje vremena i općenite najave reorganizacije“, poručila je Glasovac.

Podsjetila je da u Hrvatskoj već danima traje bijeli štrajk socijalnih radnika koji upozoravaju na preopterećenost sustava, nedostatak zaposlenih i nemoguće uvjete rada.

„Sustav koji traži hitna rješenja ne može funkcionirati na šutnji ministra i ignoriranju problema“, rekla je.

Glasovac je postavila tri pitanja ministru Ružiću: zašto se ministarstvo godinama oglušuje na upozorenja ljudi iz sustava, zašto još nisu doneseni pravilnici potrebni za provedbu Zakona o osobnoj asistenciji te je li povlačenje žalbe u slučaju nasljednika preminulih korisnika inkluzivnog dodatka priznanje da je prethodna politika ministarstva bila pogrešna.

Vlašić Iljkić: Sustav je pretvoren u prostor kaosa

Martina Vlašić Iljkić upozorila je da je sustav socijalne skrbi pretvoren u „prostor kaosa“ u kojem najveću cijenu plaćaju najranjiviji građani.

Prema njezinim riječima, socijalni radnici trebali bi biti stup sustava, ali umjesto podrške dobivaju prebacivanje odgovornosti i nedostatak resursa.

Istaknula je i problem netočnog prikazivanja broja zaposlenih.

„Ministar govori o povećanju broja zaposlenih, ali se to uglavnom odnosi na središnje službe i administraciju, a ne na stručne radnike koji rade neposredno s korisnicima“, rekla je.

Dodala je da je još uvijek na snazi pravilnik iz 2014. godine o minimalnim uvjetima rada, iako je sustav u međuvremenu centraliziran i znatno opterećen novim obvezama, poput provedbe zakona o inkluzivnom dodatku i osobnoj asistenciji.

SDP zato predlaže izmjene Zakona o inkluzivnom dodatku, jačanje kadrovskih kapaciteta u sustavu vještačenja te administrativno rasterećenje socijalnih radnika kako bi se mogli posvetiti radu s korisnicima.

Curiš Krok: Loši uvjeti rada tjeraju stručnjake iz sustava

Anita Curiš Krok upozorila je da su socijalni radnici i drugi djelatnici u sustavu socijalne skrbi preopterećeni i često prepušteni sami sebi.

Kao primjer navela je loše radne uvjete u zavodima za socijalni rad, nedostatak smještajnih kapaciteta za korisnike te izostanak osnovnih prava zaposlenika.

„Pitajte socijalne radnike kada su zadnji put bili na sistematskom pregledu ili kada su dobili dodatak za obuću. Štedi se i na najosnovnijim stvarima – prostoru, opremi i radnim uvjetima“, rekla je.

Upozorila je i na problem nedostatka mjesta za smještaj djece i drugih korisnika, zbog čega su stručni radnici često prisiljeni sami tražiti rješenja kroz neformalne kontakte.

Također je istaknula da sve više socijalnih radnika napušta sustav i prelazi u obrazovanje, civilni sektor ili privatne organizacije zbog boljih uvjeta rada.

Zaključno su poručile da bez ozbiljne reforme sustava, zapošljavanja dodatnog kadra i jasnih pravila rada neće biti moguće osigurati kvalitetnu socijalnu zaštitu.

„Dok se sustav ne posloži i dok ljudi koji rade u njemu ne dobiju podršku i uvjete za rad, najviše će ispaštati upravo korisnici – oni koji su u najtežim životnim okolnostima“, poručile su zastupnice SDP-a.

Povodom Međunarodnog dana žena, Socijaldemokratski forum žena SDP-a Hrvatske podsjeća da prava žena nikada nisu bila poklonjena – ona su izborena dugom borbom za jednakost, dostojanstvo i socijalnu pravdu. I upravo zato se moraju stalno braniti. Svaka generacija ima

odgovornost čuvati postignuta prava i širiti prostor slobode za žene koje dolaze nakon nas.

Unatoč društvenom napretku, žene se i dalje suočavaju s nejednakošću u mnogim područjima života – od rodno uvjetovanog nasilja i nesigurnosti, preko nejednake raspodjele neplaćenog rada, do prepreka u ostvarivanju reproduktivnih i ekonomskih prava. Nasilje nad ženama ostaje jedan od najtežih društvenih problema. Prošle je godine u Hrvatskoj zabilježeno petnaest femicida. Petnaest izgubljenih života. Petnaest podsjetnika da žene ni danas nisu sigurne ni u vlastitim domovima. Nasilje nad ženama nije privatna tragedija – ono je društveni i politički problem na koji država mora odgovoriti odlučno i sustavno. Potrebne su snažnije preventivne politike, bolja zaštita žrtava i jasna društvena osuda svakog oblika nasilja.

Kada je riječ o reproduktivnim pravima, pozdravljamo uspjeh inicijative „Moj glas, moj izbor“ i europske napore za osiguravanje sigurnog i dostupnog pobačaja. No Hrvatska i dalje ima ozbiljan problem dostupnosti ove zdravstvene usluge. Socijaldemokratske vrijednosti podrazumijevaju društvo u kojem žene imaju stvarnu, a ne samo formalnu ravnopravnost. To znači i pravo žena da slobodno odlučuju o vlastitom tijelu i reproduktivnom zdravlju, uz osiguranu dostupnost zdravstvenih usluga bez diskriminacije.

Ravnopravnost znači i ekonomsku pravdu. Žene i dalje obavljaju tri puta više neplaćenog rada – brinu o djeci, starijima i kućanstvu. U čak 90 % kućanstava žene nose najveći teret kućanskih poslova. Takva nejednaka raspodjela odgovornosti produbljuje društvene i ekonomske nejednakosti. Zato je pitanje ravnopravnosti žena i pitanje društvene organizacije rada, solidarnosti i javnih politika koje prepoznaju vrijednosti skrbi i jednakosti.

Istinska ravnopravnost počinje i u odgoju. Potrebno je graditi društvo u kojem djevojčice odrastaju znajući da mogu ostvariti sve svoje potencijale, ali i društvo u kojem dječaci odrastaju učeći da su ravnopravnost, solidarnost i dijeljenje odgovornosti temelj pravednog društva.

Ravnopravnost nije borba između žena i muškaraca – ona je zajednički posao stvaranja društva jednakih mogućnosti, socijalne sigurnosti i međusobnog poštovanja. Socijaldemokratski forum žena SDP-a Hrvatske već više od tri desetljeća dosljedno zagovara politike ravnopravnosti, socijalne pravde i solidarnosti. Na ovaj 8. mart ponovno poručujemo: borba nije završena. Jer ravnopravnost žena nije privilegij – ona je temeljno demokratsko pravo i preduvjet pravednog društva.

Saborski zastupnik SDP-a Boris Lalovac upozorio je da bi aktualna geopolitička napetost na Bliskom istoku mogla imati posljedice i za hrvatske građane kroz rast cijena energenata i inflacije. Istaknuo je kako Vlada ima nekoliko instrumenata kojima može ublažiti eventualni udar na kućanstva.

Prema njegovim riječima, prvi šokovi na energetskim tržištima trenutačno su ponajprije rezultat špekulacija i neizvjesnosti, pa tek treba vidjeti hoće li se dugoročno zadržati. Upravo zato, smatra Lalovac, važno je da država reagira na vrijeme kako bi spriječila prelijevanje viših troškova na građane.

Tri ključne mjere države

Lalovac ističe kako Vlada ima tri osnovna mehanizma za ublažavanje rasta cijena energije.

Prvi je smanjenje trošarina na gorivo, što bi moglo ublažiti rast cijena dizela i benzina. Procjenjuje se da bi takva mjera mogla imati fiskalni učinak od oko 200 milijuna eura, ali bi pomogla da se teret krize ne prebaci u potpunosti na građane.

Drugi instrument je porezna politika. Podsjetio je da je Vlada već donijela odluku o zadržavanju niže stope PDV-a na određene energente, što bi također trebalo smanjiti pritisak na krajnje cijene.

Treća, možda i najvažnija mjera, odnosi se na električnu energiju. Lalovac upozorava da bi novo poskupljenje struje moglo dodatno ubrzati inflaciju u Hrvatskoj.

Energija među glavnim generatorima inflacije

Prema njegovim riječima, posljednja dva povećanja cijene električne energije snažno su utjecala na strukturu inflacije u zemlji.

„Energija je trenutno drugi najveći generator inflacije u Hrvatskoj, odmah iza usluga“, naglasio je Lalovac.

Kako se približava turistička sezona, očekuje se rast cijena usluga, a dodatni rast cijena energenata mogao bi se preliti i na druge proizvode – posebno na hranu. Upravo zbog toga smatra da bi Vlada trebala razmotriti produljenje postojećih mjera kako bi se spriječio novi rast cijena struje.

Europski problem, ne samo hrvatski

Lalovac ističe kako Hrvatska u ovom pitanju nije izolirana jer je riječ o širem europskom problemu. Europa je, kaže, vrlo osjetljiva na kretanja cijena energenata, osobito u situaciji kada su globalni dobavni lanci nestabilni.

Podsjetio je da su već uvedene sankcije na rusku naftu, a u javnosti se spominju i moguće restrikcije vezane uz iransku naftu. Takve okolnosti dodatno kompliciraju globalnu energetsku sliku.

„Ako dolazi do prekida dobavnih lanaca, cijene automatski rastu“, rekao je Lalovac.

Hoće li nafta prijeći 100 dolara?

Dio američkih analitičara procjenjuje da bi cijena barela nafte mogla prijeći 100 dolara, no Lalovac smatra da su takve procjene zasad pretjerane.

Prema njegovoj procjeni, dio trenutnog rasta cijena rezultat je geopolitičkih napetosti i straha na tržištu. Ako se situacija smiri, tržište bi se moglo stabilizirati već u sljedećih mjesec dana.

„Ako se kriza brzo stabilizira, ne bi trebalo doći do većeg prelijevanja troškova na građane“, zaključio je.

Zastupnik Dario Zurovec danas je učinio nešto puno ozbiljnije od običnog političkog opravdavanja svoje ruke u Saboru. Javno je optužio premijera Andreja Plenkovića za institucionalnu korupciju. Kada saborski zastupnik vladajuće većine javno kaže da sustav funkcionira tako da oporbi u ministarstvima namjerno "fali jedan papir" i da se vrata otvaraju isključivo ako ste dio vlasti, on time potvrđuje da u Hrvatskoj ne vlada zakon, već kriminal HDZ-a.

Zurovec je u svemu ovome manje bitan. Ali njegovo je priznanje kapitulacija pred koruptivnim modelom, ali i jasna dijagnoza "šire igre". To je model kojim je Andrej Plenković "disciplinirao" i ušutkao Domovinski pokret, Josipa Dabru, Darija Hrebaka i sve ostale žetone koji su se prodali. Ucjena institucijama postala je službena politika Vlade Republike Hrvatske.

Andrej Plenković sada mora objasniti hrvatskoj javnosti ove teške optužbe za korupciju koje dolaze iz redova njegove vlastite većine. Je li uskrata dozvola, namjerno birokratsko šikaniranje i blokiranje razvoja lokalnih sredina metoda kojom se osigurava većina u Saboru?

Ovo je upravo ono protiv čega se SDP bori. Naš cilj, jasno istaknut i na našoj Konvenciji, jest normalna, snažna i produktivna Hrvatska. Hrvatska u kojoj se problemi rješavaju prema zakonu i u kojoj institucije služe građanima, a ne političkom preživljavanju jednog čovjeka. Ne pristajemo na tezu da "sustav tako funkcionira". Sustav tako funkcionira samo dok mu to dopuštamo. Vrijeme je da se toj političkoj trgovini stane na kraj!

U nedjelju slavimo Međunarodni dan žena. Nažalost, u Hrvatskoj ravnopravnost spolova i dalje nije realnost. Mislim da se tom temom premalo u Hrvatskoj politički bavimo.

No ponosna sam što već 31 godinu Forum žena SDP-a predvodi borbu za ravnopravnost, Bila je to prva formalno organizirana ženska politička organizacija u Hrvatskoj i od samog početka imao je ključnu ulogu u oblikovanju javnih politika – od uvođenja kvota za žene, preko jačanja svijesti o rodnoj ravnopravnosti, do donošenja zakona koji štite prava žena.

Društvena je odgovornost boriti se za svaku ženu – institucionalno, zakonodavno i u javnom prostoru. Rekla bi da ta borba nikada ne staje jer nema nikakvog jamstva inače u životu, da se stečena prava neće umanjiti ili oduzeti.

Sigurnost žena, ekonomska ravnopravnost i pravo žena na autonomiju nad vlastitim tijelom – tri su najvažnija područja za položaj žena.

U Hrvatskoj je lani ubijeno 15 žena, većinom od ruku intimnih partnera. To pokazuje da žene i dalje nisu sigurne u vlastitim domovima. Kao društvo, ne smijemo prestati raditi na prevenciji.

Kada je riječ o radu, žene i dalje rade tri puta više neplaćenog rada – kuhanje, briga o djeci, skrb za starije. Neplaćeni ženski kućanski rad ostaje jedan od najvećih problema: žene u 90 % kućanstava same obavljaju kućanske poslove. Društvo koje sve očekuje od žena,  stvara umorne žene. Ravnopravnost znači da se odgovornosti dijele pošteno i zajednički.

Reproduktivna prava ključna su za nas socijaldemokrate. Sretni smo zbog nedavnog uspjeha inicijative „Moj glas, moj izbor“. Iznimno važna je potpora Europskog socijalnog fonda plus za siguran i dostupan pobačaj, što je pobjeda za 20 milijuna europskih žena bez pristupa.

Nismo sretni zbog toga što 60 % ginekologa u Hrvatskoj odbija obavljati pobačaje zbog priziva savjesti. Žene trebaju i moraju imati pravo odlučivanja o vlastitom tijelu i životu.

Za današnji govor povodom Međunarodnog dana žena odabrala bi  naslov Odgoj žena u Hrvatskoj.

Mislim da je važno osvijestiti da djevojčice od malih nogu učimo da mogu sve. Majka koja vodi kuću, karijeru i djecu. Svatko od nas poznaje barem jednu takvu ženu, majku, prijateljicu, kolegicu koja nekako sve uspije držati pod kontrolom, koja nikad ne kaže “ne”.

Učimo ih da budu vrijedne u školi, pristojne, odgovorne. Kasnije: karijera, obitelj, uredna kuća, sve sa osmijehom. Multifunkcionalne. Kao smartphone s 10 aplikacija otvorenih odjednom – samo što baterija nikad ne smije stati.

I onda sam si postavila jedno jednostavno pitanje: ako žene učimo da budu sve – što učimo muškarce?

Stvari se mijenjaju, ali i dalje postoje razlike u očekivanjima.

Naravno da ravnopravnost nije borba žena protiv muškaraca – nego zajednički posao za pravednije društvo.

Dragi svi, poštujmo žene, žene - poštujmo sebe. Čuvajte se, brinite o sebi, svom zdravlju, ekonomskoj neovisnosti, ne dajte na sebe. Ostanimo snažne i nastavimo rasti.

Sretan vam 8. mart!


Sandra Krpan,
saborska zastupnica i predsjednica Foruma žena SDP-a

Europska komisija predstavila je danas Strategiju za rodnu ravnopravnost, dokument kojim se postavljaju smjernice za razdoblje do 2030. godine.

U vrijeme kada su rodna ravnopravnost i prava žena sve više na udaru diljem Europe i svijeta od strane konzervativnih i krajnje desnih ekstremističkih skupina, potrebna je odlučnija i ambicioznija strategija od predstavljene koja se uglavnom fokusira na provedbu već donesenog zakonodavstva i nudi malo novih zakonodavnih inicijativa za unapređenje prava žena i rodne ravnopravnosti u EU-u.

Od novih zakonodavnih inicijativa, strategija predviđa sveobuhvatni europski Care Deal 2027. godine (Europski sporazum o skrbi), što je tražila S&D grupacija. Žene i dalje nose najveći teret skrbi, u Europskoj uniji u prosjeku provedu 22 sata tjedno u neplaćenom radu, dok muškarci provedu tek 9, stoga bi Care Deal trebao objediniti mjere vezane uz dostupnost i kvalitetu ranog i dugotrajnog sustava skrbi, radne uvjete u sektoru skrbi, ravnomjerniju podjelu skrbi između žena i muškaraca te ulaganja i digitalizaciju u sektoru.

U strategiji se navodi i da će Komisija, u okviru budućeg „Quality Jobs Acta“ (Akta o kvalitetnim radnim mjestima) i novog Strateškog okvira za sigurnost i zdravlje na radu, razmotriti moguće zakonodavne mjere za jače suzbijanje seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu. S obzirom na podatak da je jedna od tri žene u EU doživjela seksualno uznemiravanje na poslu, zastupnik Marko Vešligaj, izvjestitelj EP-a za Strategiju, ističe kako ovo mora biti daleko više od razmatranja, jer potrebna je konkretna legislativa koja će osigurati prevenciju, jasne mehanizme prijave i zaštitu žrtava.

Novi dokument potvrđuje provedbu odgovora Komisije na europsku građansku inicijativu My Voice My Choice. U dokumentu se navodi da države članice, ako to žele, mogu koristiti sredstva iz Europskog socijalnog fonda za poboljšanje pristupa zakonito dostupnim i sigurnim uslugama pobačaja ženama iz cijele EU u kojoj god zemlji živjele. Naglašava, također, punu i pravovremenu provedbu Direktive o transparentnosti plaća te najavljuje dodatne alate, uključujući onaj za rodno neutralnu evaluaciju radnih mjesta. Dio poslovnog sektora pokušava oslabiti ovu direktivu, pa im stiže poruka Komisije kako se direktiva mora provesti. Jednaka plaća za jednak rad nije pregovaračka kategorija.

Dokument naglašava eskalaciju rodno uvjetovanog online nasilja, uključujući širenje seksualiziranih deepfake sadržaja. Komisija najavljuje strožu provedbu Akta o digitalnim uslugama, uključujući regulatorni dijalog s velikim online platformama, smjernice o ublažavanju rizika vezanih uz rodno uvjetovano nasilje te praćenje sistemskih rizika.

Strategija uvodi i tzv. “Boys in HEAL” pristup (Health, Education, Administration, Literacy / zdravstvo, obrazovanje, administracija i pismenost) s ciljem smanjenja rodnih stereotipa i poticanja dječaka na obrazovna područja u kojima dominiraju žene. Također je najavljena studija o online mrežama i narativima koji ciljaju mlade muškarce te njihovu povezanost s anti-demokratskim i mizoginim pokretima.

Unatoč referencama na rast anti-rodnih narativa i stranog uplitanja, Strategija ne predviđa konkretan mehanizam za reviziju i ukidanje financiranja projekata koji krše temeljne vrijednosti EU.

„Ne možemo govoriti o obrani demokracije, a istodobno financirati inicijative koje potkopavaju jednakost i ljudska prava. Očekivali smo jasne kontrolne mehanizme u novom proračunskom okviru kao i odlučniji pristup u vremenu u kojem se prava žena sve više dovode u pitanje“, upozorio je europarlamentarac Marko Vešligaj, te dodao „Pozitivno je da se rodna ravnopravnost prepoznaje kao horizontalno načelo u budućem proračunu EU. No bez hrabrosti za nove zakone, riskiramo stagnaciju. Svaki korak unatrag u pravima žena, korak je unatrag za demokraciju i za ljudska prava. Rodna ravnopravnost je temelj europskog projekta, a ne njegov dodatak“.

Danas želim govoriti o prekarnom radu žena. Prekarni rad znači vrlo jednostavnu stvar: osoba ima posao, ali nema sigurnost. Nema stabilan ugovor, nema predvidivu plaću i nema sigurnost da će još sutra raditi. Drugim riječima, radi, ali živi u neizvjesnosti.

Nažalost, za mnoge žene u Hrvatskoj to nije iznimka nego svakodnevica. Prekarni rad posebno je raširen u trgovini, turizmu, uslugama i platformskom radu, ali ga nalazimo i u kulturi, znanosti, pa čak i u javnom sektoru. To su ugovori na nekoliko mjeseci koji se godinama produžuju, rad na projektima, rad preko posrednika ili lažno samozapošljavanje. Sve je formalno zakonito, ali bitno nesigurnije od redovnog radnog odnosa.

A iza svih tih pojmova stoje stvarni životi. Evo kako to izgleda u praksi.

Mlada žena u trgovini već treću godinu radi na određeno i ne usuđuje se otići na bolovanje jer zna da na njezino mjesto čekaju druge kandidatkinje. Sezonska radnica na moru radi deset ili dvanaest sati dnevno i ne zna hoće li iduće godine uopće biti pozvana natrag na to isto radno mjesto. Učiteljica godinama radi kao zamjena, putuje iz škole u školu i čeka stalni posao koji nikako ne dolazi.

Mlada medicinska sestra dobiva ugovor na šest mjeseci, pa opet na šest, pa na tri, i stalno živi s pitanjem hoće li nakon sljedećeg isteka imati posao ili će morati otići iz Hrvatske. To su životi u stalnoj neizvjesnosti: strah od bolesti, strah od odbijanja prekovremenog rada, strah da će ostati bez posla ako zatrudni.

Ovaj govor nije zamjena za raspravu o Međunarodnom danu žena, koji se obilježava u nedjelju, ali o tome ćemo govoriti sutra. Želim da budemo iskreni. Teško je ozbiljno govoriti o ravnopravnosti žena, a ignorirati činjenicu da velik dio žena i dalje živi u stalnoj radnoj nesigurnosti.

Prekarni rad nije tehnički detalj radnog zakonodavstva, nego pitanje kakav život omogućujemo ženama koje svakodnevno nose i posao i obitelj. Za socijalnu demokraciju odnos prema ženama na tržištu rada mjera je pravednosti društva. Ako žene rade u strahu i nesigurnosti, onda naše društvo nije ni pravedno ni socijalno.

U SDP-u smatramo da posao ne smije biti izvor straha, nego sigurnosti. To znači nekoliko vrlo konkretnih stvari.

Prvo, standardni ugovor o radu mora ponovno postati pravilo, a ne iznimka. Za posao koji je trajan mora postojati ugovor na neodređeno s punim radnim pravima.

Drugo, socijalna prava moraju pratiti radnice, a ne samo idealnog radnika s neprekinutim stažem. U suprotnom ćemo za dvadeset godina imati generacije žena koje su cijeli život radile, a u starosti će živjeti u siromaštvu.

Treće, inspekcija rada mora imati dovoljno ljudi i ovlasti da stvarno kontrolira poštuju li se zakoni, posebno u sektorima u kojima su žene najzastupljenije.

Četvrto, država mora prestati sama stvarati prekarni rad. Nije normalno da mladi ljudi, a često su to i mlade žene, godinama rade u javnom sektoru kao zamjene, projektni radnici ili honorarci. Ako država normalizira nesigurnost, teško možemo očekivati da će se tržište ponašati drugačije.

I zato želim završiti vrlo jasno. Rasprava o prekarnom radu nije samo pitanje radnog zakonodavstva. To je pitanje kakvo društvo želimo biti danas. Urediti prekarni rad nije radikalna ideja. To je minimum dostojanstva koji dugujemo ljudima koji rade.

A žene koje danas rade u nesigurnim uvjetima zaslužuju da ih ovaj Sabor vidi, čuje i ozbiljno shvati. Rad mora značiti sigurnost, dostojanstvo i budućnost.

Ana Puž Kukuljan,
saborska zastupnica SDP-a

Predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić osnovao je danas posebnu Radnu skupinu koja će pratiti eskalaciju ratnih sukoba u Iranu te analizirati moguće sigurnosne i ekonomske posljedice na Republiku Hrvatsku. Povod za osnivanje ovog stručnog tijela je izostanak jasne državne strategije i reakcije na rastuću globalnu nestabilnost i krizu. 

Nakon prvog sastanka Radne skupine, predsjednik SDP-a je komentirao: "Cilj ove radne skupine je da promišljeno, stručno i argumentirano predlaže inicijative i stajališta koja idu u smjeru zaštite hrvatskih interesa i bolje pripreme na krizu koja neizbježno dolazi," istaknuo je predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić.

U sastav Radne skupine imenovani su vodeći stručnjaci stranke za područja obrane, financija i gospodarstva:

• Robert Hranj, admiral u mirovini, predsjednik SDP-ovog Savjeta za obranu i nacionalnu sigurnost,

• Boris Lalovac, predsjednik saborskog Odbora za financije, bivši ministar financija,

• prof. dr. sc. Branko Grčić, sveučilišni profesor, bivši potpredsjednik Vlade i ministar regionalnoga razvoja i fondova EU te predsjednik Savjeta za regionalni razvoj i europske fondove,

• prof. dr. sc. Josip Tica, sveučilišni profesor i predsjednik Savjeta za gospodarstvo,

• prof. dr. sc. Jurica Šimurina, sveučilišni profesor i predsjednik Savjeta za klimu, zelenu tranziciju i energiju,

• Joško Klisović, međunarodni tajnik SDP-a Hrvatske i bivši zamjenik ministrice vanjskih poslova

Fokus rada Radne skupine bit će na analizi utjecaja rata u Iranu na cijene energenata te pripremi mjera za ublažavanje novog inflatornog udara na standard hrvatskih građana. Uz to, Radna skupina će pratiti i sigurnosne prijetnje i migracijska kretanja te predlagati jasna stajališta koja Hrvatsku pozicioniraju kao odgovornu članicu EU i NATO-a, ali s primarnim ciljem zaštite nacionalne sigurnosti.

Radna skupina će redovito izvještavati Predsjedništvo stranke i Klub zastupnika SDP-a te raditi na smjernicama za konkretne prijedloge zakona i stajališta stranke u cilju jačanja otpornosti hrvatskog gospodarstva i obrambenog sustava.

Svaki treći učenik je žrtva, a svaki četvrti počinitelj online vršnjačkog nasilja

Alarmantni podaci posljednjeg nacionalnog istraživanja o vršnjačkom nasilju u višim razredima osnovne škole: U online svijetu svaki treći učenik (34,2 %) doživljava nasilna ponašanja barem jednom mjesečno, dok svaki četvrti učenik (24,1 %) priznaje da u istom razdoblju čini nasilna ponašanja na internetu!

Povodom Dana nulte tolerancije na diskriminaciju, potpredsjednica Hrvatskoga sabora Sabina Glasovac održala je u Hrvatskom saboru tematski razgovor posvećen vršnjačkom digitalnom nasilju i njegovoj prevenciji na kojem su sudjelovale izvanredna profesorica Lucija Vejmelka, voditeljica istraživanja #deSHAME Hrvatska, Tea Čičić iz Centra za sigurniji internet te Marijana Zagorac iz A1 Hrvatska.

U uvodnom obraćanju potpredsjednica Glasovac naglasila je kako digitalni prostor više nije paralelna stvarnost, već produžetak dječjeg društvenog života. Djeca samostalno počinju koristiti internet već oko šeste godine života. Internet koristi svakodnevno, a značajan dio djece provodi više sati dnevno u online okruženju.

„Digitalno nasilje jest stvarno nasilje. Ono ostavlja dugotrajne posljedice na mentalno zdravlje, osjećaj sigurnosti i dostojanstvo djece. Jednom objavljeni sadržaji ne nestaju – oni se šire i vraćaju, proizvodeći dodatnu štetu“, istaknula je Glasovac.

Potpredsjednica je istaknula žaljenje što ne postoji jedinstveni zakonodavni okvir, krovna strategija koja izravno uređuje pitanje digitalne sigurnosti djece. Vlada Republike Hrvatske je u svom Programu za razdoblje 2024.–2028. preuzela obvezu izrade Nacionalnog programa za djecu i mlade u digitalnom okruženju za razdoblje 2024.–2026. Radna skupina bila je formirana, nacrt dokumenta dovršen, no Program do danas nije usvojen.

„U trenutku kada raspolažemo jasnim podacima, stručnim preporukama i iskustvima s terena, nemamo krovni dokument koji bi jasno definirao mehanizme zaštite, edukacije i odgovornosti prema djeci i mladima u digitalnom prostoru. Djeca ne mogu čekati administrativne dorade“, poručila je.

U nastavku sastanka sudionice su predstavile rezultate istraživanja, iskustva iz rada s djecom i roditeljima te primjere dobre prakse u području edukacije i prevencije.

Tea Čičić govorila je o iskustvima Centra za sigurniji internet koji već gotovo 20 godina djeluje u području zaštite djece od zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja putem interneta. Putem linije Helpline za pomoć i podršku u 2025. godini je evintirano 1200 kontakata što je povećanje od 27% u odnosu na 2024. godinu, a  putem Hotline obrasca prijavilo se preko 200 ilegalnih sadržaja. Centar za edukaciju unutar CSI-a koji s A1 Hrvatska djeluje putem projekta #BoljiOnline u 2025. godini je imao preko 1400 aktivnosti sa sveukupno preko 63 000 sudionika diljem Hrvatske.

„Baš danas se otvara i novi ured Centra za sigurniji Internet u Puli čime se čini važan iskorak u sustavnoj zaštiti djece i mladih u digitalnom okruženju na području Istarske županije“ - s ponosom je zaključila Čičić.

Marijana Zagorac predstavila je aktivnosti A1 Hrvatska u okviru inicijative #BoljiOnline, uključujući edukativne programe, suradnje sa školama i razvoj alata za sigurnije korištenje interneta.

„Mreža najvažnijih influesera, odnosno program usavršavanja za učitelje kroz koji je do sada prošlo više od 600 učitelja i profesora jedan je od značajnijih projekata kroz zajedničku platformu #BoljiOnline. Također današnjoj djeci koja žive u svijetu influensera izuzetno je bitno pratiti influensere koji znaju važnosti odgovornog ponašanja u online svijetu, a upravo to se uči kroz šest edukacijskih modula na digitalnoj platformi Škola odgovornog influensanja“ - naglasila je Zagorac.

Izvanredna profesorica Lucija Vejmelka predstavila je ključne nalaze istraživanja Vršnjački odnosi i nasilje među djecom u Hrvatskoj: Nacionalno istraživanje u osnovnim školama  /  deSHAME 3 Hrvatska te istaknula važnost rane prevencije i sustavne edukacije djece, roditelja i nastavnika.

„Prosječna dob kada učenici dobivaju vlastiti mobitel je 8 godina, a prvi profili na društvenim mrežama otvaraju se već s prosječnih 10 godina. To znači da najmanje polovica učenika do kraja 4. razreda već ima aktivan profil. Prosječna dob otvaranja profila pokazuje generacijski pomak – današnji učenici 8. razreda u prosjeku su kasnije počinjali koristiti društvene mreže nego današnji učenici u 5. razredu. Vezano za online svijet, svaki treći učenik (34,2 %) doživljava nasilna ponašanja barem jednom mjesečno, dok svaki četvrti učenik (24,1 %) priznaje da u istom razdoblju čini nasilna ponašanja na internetu“ – kazala je Vejmelka.

„Današnji adolescenti nemaju mogućnost razvijanja osobnih odnosa. Na pitanje imaju li prijatelje odgovaraju da ih imaju jako puno, ali oni u biti nemaju duboke odnose. Imaju po nekoliko profila na jednoj društvenoj mreži. Kako će ta generacija naučiti biti autentična?“ – zapitala se Vejmelka te je posebno istaknula kako današnja djeca odrastaju u kulturi nepovjerenja. „Više od polovice djece (54,2 %) izjavljuje da ne bi nikome reklo da su doživjeli nasilje online. Roditeljima bi se obratilo tek 31,9 %, a nastavnicima svega 23,7 %. Djeca se pritom češće oslanjaju na tehničke mjere – blokiranje počinitelja (72,3 %) i prijavljivanje platformama (66,2 %) – nego na pomoć odraslih. S druge strane djeca jasno naglašavaju važnost  međusobnog prihvaćanja, podrške i učenja o posljedicama nasilja. One pokazuju da djeca žele sigurnije i inkluzivnije okruženje u kojem nitko nije isključen i da traže više edukativnih i preventivnih sadržaja.“ – nastavila je Vejmelka.

„Naša zadaća u politici je da ovakva istraživanja i iskustva s terena pretočimo u konkretne javne politike. Djeca moraju znati da ih čujemo i da ih štitimo – i offline i online“, poručila je Glasovac, naglasivši kako je borba protiv digitalnog nasilja zajednička odgovornost institucija, sustava i cijelog društva.

Zaključno, potpredsjednica Glasovac zahvalila je sudionicama na njihovoj stručnosti, predanosti i kontinuiranom radu na terenu.

SDP-ov Arsen Bauk komentirao je u utorak podizanje prekršajne prijave protiv Josip Dabro zbog pjevanja ustaške pjesme, ocijenivši taj potez „očekivanim početkom pravosudnog epiloga“.

Prema njegovim riječima, policijski prijedlog zbog narušavanja javnog reda i mira predstavlja kvalificirani oblik prekršaja za koji je predviđena novčana kazna.

Istaknuo je kako je takav razvoj događaja bilo moguće predvidjeti već prvoga dana te da sama prijava u suštini ne mijenja političku situaciju.

Bauk smatra da tema ne bi trebala ostati na pojedincu, već da je odgovornost i na stranci - DP-u, koji se, kako tvrdi, nije jasno ogradio od Dabrinog postupka.

Dodao je kako je problem širi od samog prekršajnog postupka jer, prema njegovu mišljenju, u Vladi i dalje sudjeluje radikalno desna politička opcija.

U izjavi se osvrnuo i na premijera Andrej Plenković, poručivši da politička dinamika unutar vladajuće većine pokazuje način na koji se aktualna vlast održava.

"S ovom prekršajnom prijavom se u stvari ništa nije promijenilo. I dalje imamo u Vladi jednu radikalno desnu stranku, a onda prema tome možemo reći i da je Plenković radikalno desni premijer. Jedan od onih u Europi koji se na taj način održava na vlasti", zaključio je Bauk.

U Hrvatskom saboru sutra će se, po prvi put sustavno i ozbiljno, otvoriti pitanje digitalne zaštite djece. Najavile su to saborske zastupnice SDP-a i Možemo!, Sabina Glasovac i Ivana Kekin, predstavljajući zakonski prijedlog kojim se želi ograničiti pristup društvenim mrežama djeci mlađoj od 15 godina te uvesti jasnija pravila zaštite u digitalnom prostoru.

U Hrvatskoj danas više od 50.000 djece ima poteškoće s mentalnim zdravljem, dok je dostupno tek oko 50 dječjih i adolescentnih psihijatara. To u praksi znači da mnoga djeca do stručne pomoći dolaze tek kada su već u akutnoj krizi.

Posljednjih deset do petnaest godina bilježi se dramatičan porast depresivnosti, anksioznosti, poremećaja pažnje, sna i hranjenja, kao i samoozljeđivanja i suicidalnosti među djecom i mladima – trend koji nije prisutan samo u Hrvatskoj, već i šire na Zapadu.

Prema znanstvenim istraživanjima, jedan od ključnih faktora povezanih s tim rastom jest masovna i nekontrolirana izloženost djece društvenim mrežama. Djeca u dobi od 9 do 15 godina u Hrvatskoj provode više od tri sata dnevno pred ekranima, a 70 posto učenika viših razreda osnovne škole izjavljuje da je online dulje od tri sata dnevno. Profile na društvenim mrežama djeca u prosjeku otvaraju već s deset godina.

Trećina djece barem jednom mjesečno doživljava online nasilje, a četvrtina priznaje da je barem jednom mjesečno sudjelovala u takvom nasilju.

Kekin je posebno naglasila da algoritmi društvenih mreža nisu neutralni.

“Njihov je cilj zadržati pažnju i potaknuti što dulju konzumaciju sadržaja”, upozorila je, usporedivši digitalne platforme s industrijama nikotina, alkohola i kockanja – koje također profitiraju na poticanju ovisničkog ponašanja.

Prijedlog zakona, koji je izrađen nakon godinu dana konzultacija sa stručnjacima, roditeljima i nastavnicima, temelji se na tri ključna stupa:

1. Zaštita djece u školama – zabrana korištenja mobitela u osnovnim školama te uvođenje filtriranih školskih mreža koje onemogućuju pristup neprimjerenim sadržajima.

2. Dobna granica za društvene mreže – zabrana otvaranja profila djeci mlađoj od 15 godina bez izričitog pristanka roditelja, uz sustav sigurne provjere dobi koji ne prikuplja osobne podatke, fotografije ni biometrijske podatke.

3. Sustavna borba protiv online nasilja – obveza platformi da omoguće jednostavne i djeci razumljive prijave nasilja, brzo uklanjanje štetnog sadržaja te jasne mehanizme prevencije, uz državnu podršku žrtvama.

Kekin je poručila kako je apsurdno da je za objavu fotografije djeteta na školskim stranicama potrebna roditeljska suglasnost, dok za komunikaciju nepoznatih osoba s djecom na društvenim mrežama takva suglasnost nije potrebna.

Zaključila je jasnom porukom: “Ako reguliramo alkohol, nikotin i kockanje, moramo regulirati i digitalni prostor u kojem djeca odrastaju.”

Sabina Glasovac istaknula je da bi zaštita djece trebala biti tema oko koje je moguće postići i politički i društveni konsenzus.

Podsjetila je na angažman zastupnice Biljana Borzan u Europskom parlamentu na pitanjima zaštite potrošača i djece u digitalnom okruženju, naglasivši da inicijativa ima i europski kontekst.

Glasovac je upozorila kako djeca u Hrvatskoj internet počinju koristiti u prosjeku sa šest godina, prvi mobitel dobivaju s osam, a profile na društvenim mrežama otvaraju s deset godina. Svako treće dijete u višim razredima osnovne škole doživjelo je online nasilje, a svako sedmo barem je jednom dogovorilo susret s neznancem upoznatim putem interneta.

“Digitalni prostor danas odgaja djecu jednako snažno kao i roditelji i škola – ako ne i snažnije. Ali u tom prostoru nema jasnih pravila ni odgovornosti”, poručila je.

Naglasila je da zakon nije usmjeren protiv tehnologije, već protiv “neodgovorne eksploatacije dječje pažnje”.

“Škola mora biti sigurna zona, roditelj saveznik, a država regulator”, rekla je, dodajući da roditelji bez jasnih alata i podrške ostaju nemoćni, a škole prepuštene same sebi.

Glavna poruka prijedloga zakona sažeta je u rečenici koju su obje zastupnice ponovile: djeca moraju biti ispred profita.

“Ako mi ne postavimo granice, postavit će ih tržište. Ali tržište neće štititi djecu – štitit će profit”, zaključila je Glasovac, izrazivši nadu da će rasprava u Saboru otvoriti put prema širokom društvenom konsenzusu o nužnosti regulacije digitalnog prostora radi zaštite najmlađih.

Prošlo je tjedan dana od kada je u ovoj sabornici prisegnuo novi ministar Alen Ružić. Izglasan je sa 77 glasova,  što je dalo naslutiti što će se događati ovaj tjedan u kuhinji Andreja Plenkovića. Miris aromatične kave s čarobnim sastojcima, kao što vidimo, privlači nekolicinu, a oni koji je popiju, ozareni otrče u zagrljaj HDZ-u. Najgori je to oblik političke korupcije i izdaje glasača.

No, vratimo se ministru Ružiću.

Iako se, po navodima mnogih, spremao preuzeti Ministarstvo znanosti i obrazovanja, preko noći je uskočio u sasvim drugi resor - Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Iznimno bitan resor koji se raspada pred našim očima. Zamijenio je ministra Piletića kojemu nije pomogao ni sveti Josip radnik, jer i sveci dižu ruke od nesposobnih, a premijer ga se odriče uz smiješno obrazloženje da se čovjek umorio pa se vraća u Hrvatski sabor, da se malo odmori kaže predsjednik Jandroković.

Kako i neće biti umoran kad dolazi iz sustava koji je zgazio 38 ministara i sada nam servira 39.

Alen Ružić bio je godinama na čelu riječkog KBC-a, kažu ugledan liječnik što ne sporimo, ali zapamćen po učestalom kršenju radničkih prava, po nezakonitim otkazima koji su riječku bolnicu stajali 250.000 eura nakon odluka suda.  I valjda su to kompetencije koje su ga dovele na čelo sustava koji treba štititi radnička prava. Sam ministar kaže da je spreman, da ima energije, da poznaje sustav i da će u kratkom vremenu isporučiti rezultate.

No, sustav već sada gori, u prvom tjednu imamo najavu bijelog štrajka socijalnih radnika. To nije prijetnja, to je vapaj ljudi koji rade najteže poslove u državi i koji su dovedeni do ruba.

Kap koja je prelila čašu je pritisak nadređenih da socijalni radnici moraju odgovarati ljude od podnošenja zahtjeva za inkluzivni dodatak, da im u prikupljanju dokumentacije ne smiju pomagati, jer oni koji to učine izloženi su prijetnjama. Nevjerojatno! Umjesto da su usmjereni na što brže rješavanje gotovo 100000 zahtjeva, oni su usmjereni na sprječavanje ljudi u podnošenju zahtjeva.

Materijalni uvjeti u nekim ustanovama su takvi da ugrožavaju život i rad štićenicima i djelatnicima. Organizacija rada, radno-pravni status, nedostatak kadra, poteškoće u ostvarivanju prava korisnika je ono na što upozoravaju već dugi niz godina, a sad su primorani na javne anonimne apele zbog straha od odmazde, kao što je slučaj s Centrom za odgoj i obrazovanje Dubrava.

Vidimo i da su Sindikati  nezadovoljni postojećim stanjem i socijalnim dijalogom, a kad sindikati to kažu znači da su spremni na sve oblike pritiska i da neće dugo čekati. I resor rada i mirovina također traži punu pažnju, posebno u kontekstu inflacije i pritiska na plaće i mirovine.

U ovom trenutku više nego ikad svjedočim nizu signala koji upućuju na duboke strukturne slabosti sustava koji je dugoročno zapušten i nedovoljno organiziran.

Ne očekujemo čuda, ali očekujemo da ministar zna gdje je došao i zašto je došao, očekujemo brzu procjenu i konkretne mjere, jer u  ovom sustavu više nema snage za još jedan mandat improvizacije.

Samo sustav koji je učinkovit, pravedan i usmjeren na  čovjeka može biti temelj snažnog i solidarnog društva. A ministar Ružić nema vremena, on mora hrvatskim građanima pokazati kojoj strani pripada: strani radnika, ranjivih skupina, sindikata i umirovljenika ili strani stranačkih kalkulacija i vlastitih političkih ambicija.

Irena Dragić,
saborska zastupnica SDP-a

Potpredsjednica SDP-a Mirela Ahmetović gostovala je na N1 televiziji, gdje je komentirala aktualne napetosti između Hrvatske i Mađarske vezane uz odnose oko INA-e, MOL-a i poslovanja JANAF-a.

Govoreći o navodnom ultimatumu mađarske strane prema Hrvatskoj, Ahmetović je izrazila čuđenje “dozom samouvjerenosti” Vlade RH u nastupu prema Mađarskoj, istaknuvši da je odnos prema toj državi posljednjih desetak i više godina bio znatno blaži.

Ahmetović je podsjetila kako je, prema njezinim riječima, Hrvatska energetsku politiku i ključne resurse prepustila mađarskoj strani još za vrijeme vlade Ive Sanadera, kada je, tvrdi, INA predana na koruptivan način. Kritike je uputila i aktualnoj vladi, navodeći da su se i za mandata premijera Andreja Plenkovića donosile odluke koje su išle u korist mađarskih interesa.

Kao primjere navela je prepuštanje 50 posto kapaciteta na plinskom terminalu mađarskoj strani, gašenje rafinerije u Sisku te smanjenje kapaciteta riječke rafinerije. Također je spomenula i odluke bivšeg ministra gospodarstva Tomislava Ćorića, koje su, kako tvrdi, rezultirale predajom hrvatske nafte mađarskoj strani.

Ahmetović smatra da aktualna retorika između Zagreba i Budimpešte ima i snažnu političku dimenziju. Ocijenila je kako se radi o svojevrsnoj predstavi za javnost, u kojoj se donedavni partneri sada predstavljaju kao protivnici.

“Za kojekakve interese trgovalo se nacionalnim resursima, a danas se govori o obrani suvereniteta”, poručila je, dovodeći u pitanje dosljednost aktualne politike.

Iako je kritizirala političku retoriku s obje strane, Ahmetović je naglasila da pitanje odnosa oko nafte i transporta energenata nije isključivo političko, već prije svega pravno i diplomatsko.

Pozvala je Vladu da se, umjesto “jeftine politike”, osloni na najpriznatije energetske i pravne stručnjake te sagleda poziciju Hrvatske s aspekta međunarodnog prava i međunarodnih odnosa.

“Nije teško okupiti dobre odvjetnike i pravnike, sagledati pravne pozicije i potom diplomatski nastupiti kako bi se zaštitili hrvatski interesi”, istaknula je.

Komentirajući činjenicu da je premijer Plenković po struci pravnik, Ahmetović je ustvrdila da je upravo on, unatoč toj kvalifikaciji, u više navrata kršio ustavne i zakonske odredbe.

Kao primjer navela je organizaciju dočeka hrvatskih rukometaša u Zagrebu, za koji tvrdi da je proveden mimo nadležnosti jedinica lokalne samouprave i Grada Zagreba.

Zaključno je poručila da Hrvatska treba štititi svoje nacionalne interese, ali ne na način na koji je to, prema njezinu mišljenju, činjenjeno u slučaju INA-e.

Napetosti između Hrvatske i Mađarske oko energetskih pitanja i dalje su u fokusu javnosti, a rasprava o odnosu države prema strateškim resursima ponovno je otvorila pitanje dugogodišnje energetske politike i upravljanja nacionalnim interesima.