Zastupnica Mirela Ahmetović oštro je kritizirala način na koji je Vlada upravljala sredstvima iz Mehanizma za oporavak i otpornost, postavljajući ključno pitanje: gdje je potrošeno gotovo 6 milijardi eura namijenjenih jačanju otpornosti hrvatskog gospodarstva.

Umjesto izgradnje stabilnog i samodostatnog energetskog sustava, Ahmetović upozorava kako je Hrvatska ostala “energetski protočni bojler” – zemlja koja služi kao tranzit i skladište za tuđe energente, dok vlastiti resursi stagniraju ili završavaju u privatnim interesima.

Istaknula je kako ekonomski pokazatelji potvrđuju pogrešan smjer politika: inflacija u Hrvatskoj iznosi 3,9 posto, što je, kako navodi, dvostruko više od prosjeka Europske unije, dok je kumulativna inflacija posljednjih godina čak trostruko viša od europskog prosjeka. Građani, upozorava, sve teže podnose rast cijena hrane i režija, dok se Vlada poziva na statističke pokazatelje.

Ahmetović je posebno kritizirala stanje u energetskom sektoru, prozvavši upravljanje kompanijama poput INA i HEP, gdje, kako tvrdi, vlada sustavna korupcija i izvlačenje novca. Usporedila je hrvatsku energetsku politiku s državama poput Španjolske i Italije koje provode energetsku tranziciju, dok Hrvatska, prema njezinim riječima, bilježi “energetsku pljačku”.

Kritike su upućene i premijeru Andrej Plenković, čije mjere Ahmetović opisuje kao kratkoročne i neučinkovite, posebno ističući politiku zamrzavanja cijena koja, kako tvrdi, nije uspjela zaustaviti njihov kontinuirani rast.

Uz kritiku, predstavila je i niz konkretnih mjera za stabilizaciju energetskog sektora i zaštitu standarda građana. Među njima su hitno smanjenje trošarina i poreza na energente, uvođenje privremenih rabata za sve potrošače, stroga regulacija cijena električne energije te osiguravanje dugoročno stabilnih cijena za industriju.

Predlaže i strožu kontrolu maloprodajnih cijena goriva, ograničavanje trgovačkih marži te uvođenje transparentne formule za izračun cijena bez skrivenih troškova. Poseban naglasak stavlja na subvencije za energetski intenzivnu industriju te usmjeravanje pomoći prema najugroženijim skupinama.

Dugoročno, Ahmetović zagovara snažna ulaganja u obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost, ističući kako je “štednja najjeftiniji izvor energije”. Također poziva na aktiviranje državnih poduzeća kao stabilizacijskih mehanizama, a ne izvora financiranja za uske interesne skupine.

Zaključno poručuje kako Hrvatska mora promijeniti smjer: “Hrvatska ne smije biti prometnica i tržište za tuđe energente, već siguran dom za svoje građane. Vrijeme je za ozbiljan rad na zaštiti životnog standarda.”