Sanja Bježančević ubraja se u nova lica SDP-a. Rođena je u Đakovu, magistrirala je na Ekonomskom fakultetu, a 2020. godine doktorirala na Europskim studijima Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Političku karijeru započela je u slavonsko-baranjskom SDP-u, čija je predsjednica postala 2021. godine.

U saborske klupe sjela je nakon parlamentarnih izbora 2024. godine. Imala je ulogu u pisanju novog programa SDP-a pod nazivom "Razvojni model – za snažnu, produktivnu i pravednu Hrvatsku", čiji je cilj povratak stranke na vlast nakon tri mandata u oporbi.

Je li SDP prošlu subotu i stranačku konvenciju iskoristio primarno kako bi priznao neke svoje zablude iz prošlosti i okrenuo novi list?

– Konvencija je prije svega bila usmjerena na budućnost, ali prikazan je i dokumentarni film koji je podsjetio da je SDP bio najjači upravo onda kada je bilo najteže. Povijesna uloga SDP-a očituje se u tome što smo u ključnim trenucima donosili ispravne odluke – od doprinosa mirnom osamostaljenju Hrvatske, izlaska iz međunarodne izolacije i promjene Ustava, preko ulaska u Europsku uniju i izgradnje autoceste Zagreb – Split, do zaštite građana zaduženih u "švicarcima".

U vrijeme SDP-ove Vlade donesena je i oslobađajuća presuda generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču. Kroz sve te godine ostali smo dosljedni u promicanju prava, slobode i jednakosti. Sve u svemu, nije riječ o simboličnom "okretanju novog lista", nego o stvarnoj promjeni u načinu rada, preuzimanju odgovornosti koju naši birači očekuju od nas i povratak snažnijoj komunikaciji s građanima.

Te pogreške prošlosti u dobro mjeri tiču se aktualnog šefa stranke Siniše Hajdaša Dončića, i to dok je vodio resor prometa u Milanovićevoj Vladi. Ponajviše se pamti njegov neuspjeli pokušaj monetizacije. Mislite li da mu birači, građani to mogu zaboraviti?

– Pitanje monetizacije bilo je dio jednog šireg političkog i gospodarskog konteksta toga vremena i o njemu se već godinama vodi javna rasprava. Važno je reći da odluke nisu donosili pojedinci, nego Vlada i institucije sustava. I to nije pokušaj opravdavanja ni traženja olakotnih okolnosti, već objektivna činjenica.

Danas je važnije, od stalnog vraćanja na stare rasprave, to da SDP pokazuje političku zrelost, sposobnost donošenja promišljenih odluka i jasnu viziju za budućnost. Povjerenje građana osvaja se onime što nudite danas i koliko ste uvjerljivi u rješavanju aktualnih problema.

Je li Hajdaš Dončić kapacitet za premijerskoga kandidata i koliko mu odmaže, a koliko pomaže ta sjena Zorana Milanovića nad njim i strankom?

– Siniša Hajdaš Dončić je predsjednik stranke i kao takav ima odgovornost voditi proces, ali svojim djelovanjem jasno pokazuje da SDP nije jedna osoba, nego zajednica ljudi s različitim iskustvima i znanjima koji se okupljaju oko zajedničkih vrijednosti i ciljeva. To se vidi i u njegovim javnim nastupima, gdje otvara prostor novim licima i ne pokušava centralizirati stranku oko sebe.

Što se tiče Zorana Milanovića, njegov politički trag dio je naše povijesti, a SDP svoju povijest ne briše niti je se srami, ali danas gradi vlastiti identitet u sadašnjem vremenu.

SDP se, (pre)očito je, sada želi pozicionirati lijevo, čak i otići s centra. Tamo je, međutim, već Možemo!. Ima li to smisla, ima li tamo dovoljno mjesta?

– SDP se ne ”seli" ulijevo niti napušta centar, SDP je oduvijek bio stranka lijevog centra. To je prostor u kojem se spajaju socijalna osjetljivost, ekonomska odgovornost i jasne demokratske vrijednosti. U tom smislu ne radi se o taktičkom pozicioniranju prema nekoj drugoj stranci, nego o povratku vlastitom identitetu. Hrvatski politički prostor nije jednosmjerna ulica i ne svodi se na jedno ime. Postoji dovoljno mjesta za stranku lijevog centra koja ima iskustvo upravljanja državom, ali i volju za promjenama. Građani ne biraju etikete, nego vjerodostojnost i rješenja za konkretne probleme, a to je prostor u kojemu SDP vidi svoju ulogu.

Najavljujete udar na kapital, imovinu i bogatstvo, pogotovo sveopće rentijerstvo nekretnina. Je li to kontraproduktivno kada se zna, recimo, da dobar dio ljudi na obali živi od toga?

– Riječ je o uvođenju reda i izgradnji pravednijeg sustava koji svima donosi jasna pravila i više jednakosti. SDP podržava rad, poduzetništvo i činjenicu da mnogi ljudi, osobito na obali, žive od turizma jer je to egzistencijalno važno. U središtu je uređenje tržišta stanovanja kroz suzbijanje nekontroliranog rentijerstva i špekulacija koje podižu cijene mladim obiteljima i radnicima u turizmu te otežavaju normalan život.

Cilj je jasno razlikovati male iznajmljivače koji od toga žive od velikih vlasnika koji gomilaju nekretnine bez društvene odgovornosti. To je pitanje pravednosti i zdravog sustava, a većina ljudi to vrlo dobro razumije.

Jeste li zaboravili na rezanje privilegija ljudi koji žive od politike i na državnim su jaslama? Otkako je Plenković uoči prošlih izbora (pre)platio državni sektor i dao dodatnog zamaha inflaciji, svi bi opet u politiku i javni sektor.

– Važno je razlikovati dvije stvari. Jedno su političke povlastice i klijentelizam, a drugo su ljudi koji rade u javnom sektoru, učitelji, medicinske sestre, policajci..., bez kojih sustav ne može funkcionirati. SDP se zalaže za rezanje privilegija onih koji žive od politike i jačanje pravednog sustava koji štiti ljude koji pošteno rade svoj posao. Inflacija nije nastala zato što su radnici u javnom sektoru previše plaćeni, nego zato što je Vlada bez jasne strategije kupovala socijalni mir uoči izbora.

To je kratkoročna politika koja dugoročno šteti svima. Nama je cilj urediti sustav tako da se u politiku ne ide zbog povlastica, nego zbog odgovornosti, i da javni sektor bude učinkovit, pravedan i profesionalan.

Pokušava li SDP novom strategijom od sindikata, kojima bi dao jaču ulogu, napraviti ono što je HDZ napravio s braniteljskim udrugama, a Možemo! s nevladinim sektorom?

– Sindikati su oduvijek naši socijalni partneri i to partnerstvo nije jednosmjerno ni politički instrumentalizirano. Razlika je u tome što SDP sindikate ne koristi kao produženu ruku stranke, nego ih vidi kao legitimne predstavnike radnika s kojima se razgovara, pa i onda kada se ne slažemo. To pokazuje i njihova prisutnost na našoj stranačkoj konvenciji na kojoj smo raspravljali o četiri ključne teme koje se tiču rada, plaća, javnih usluga i socijalne sigurnosti. Upravo to je pokazatelj važnosti transparentnog dijaloga za našu stranku. Mislim da je to zdravo za demokraciju i da se tako gradi ozbiljna i odgovorna politika.

Ubraja vas se u nova lica SDP-a, a neki vas, nakon istupa poput onoga kada ste se usprotivili sporazumu EU-Mercosur, vide kao stranačku kandidatkinju za ministricu poljoprivrede. Imate li vi takvih ambicija?

– Svoj posao radim najbolje što znam i osjećam snažnu odgovornost, jer poljoprivreda nije samo gospodarska grana, nego dio našeg identiteta i života zajednice. Uz to, u tom sektoru radila sam više od dvanaest godina pa dobro razumijem koliko je sigurnost hrane važna, ne samo lokalno, nego i kao nacionalni interes. O funkcijama ili imenovanjima ministara ne razmišljam, to je posao mandatara. Moj fokus je na radu koji danas mogu obaviti i na doprinosu koji mogu dati zajednici. Ako se u nekom trenutku ukaže prilika da mogu doprinijeti na drugoj razini, stranka i građani će odlučiti. Za mene je važno da danas odgovorno radim svoj posao i rješavam stvarne probleme naših građana.

Može li SDP, kao i oporba, računati na pobjedu na izborima dokle god je tako slab u vašoj Slavoniji ili Dalmaciji?

– Naravno da su nam rezultati u Slavoniji i Dalmaciji izazov, ali SDP se ne mjeri samo trenutnim rezultatima, nego sposobnošću da građanima pokaže jasne programe i rješenja za njihove probleme. Ljudi u Slavoniji, ali i Dalmaciji, svakodnevno osjećaju posljedice loših politika, lokalna ekonomija i infrastruktura ne napreduju, a Plenkovićeva PR politika prema Slavoniji i Baranji pokazala je stvarne rezultate koji su, nažalost, jako loši.

Odlazak mladih, propadanje poljoprivredne proizvodnje i industrije; postali smo sirovinska baza, a stopa rizika od siromaštva nam je iznad nacionalnog prosjeka. Moje iskustvo u Slavoniji i Baranji pokazuje da građani cijene konkretan rad, odgovornost i prisutnost, a ne prazne riječi. Ako SDP nastavi dosljedno raditi, slušati ljude i nuditi stvarna rješenja, uvjerena sam da možemo graditi povjerenje i mijenjati odnose snaga i u regijama gdje trenutno nismo jaki.

Što biste vi učinili na Tomaševićevu mjestu: uslišili želju rukometaša ili zabranili Thompsona?

– Reprezentacija mora ostati izvan politike, ona pripada svima i sramotno je koristiti je za ideološke ili stranačke poruke. Država se ne voli simbolima, nego poštovanjem Ustava i zakona. Upravo zato danas imamo ozbiljan problem, svjedočimo situaciji u kojoj HDZ, kako bi pod svaku cijenu zadržao vlast, poseže i za postupcima za koje pravni stručnjaci upozoravaju da su neustavni. Predsjednik HDZ-a pritom omalovažava i podcjenjuje naše najveće stručnjake, a takvo ponašanje nije dostojno državnika. To je ponašanje kukavice.

Kada se politika stavlja iznad zakona, iznad institucija i iznad Ustava, to je opasno za demokraciju. Pitanje nije Thompson ili bilo koje drugo ime, nego kakvu državu ostavljamo mladima. Mislim da se moramo okrenuti budućnosti, a ne stalno vraćati u mračne podjele prošlosti. Pravna država i poštovanje pravila moraju biti temelj bez iznimke, prvi koji to moraju pokazati su vlasti na svim razinama.

(tekst: Slobodna Dalmacija)