Sjećate se Chat controla? One uredbe koju je naša Vlada zdušno podržavala, a nas koji smo upozoravali na opasnost masovnog nadzora građana optuživala da smo protiv zaštite djece od seksualnog nasilja na internetu? Vrijeme je da tu laž razobličimo.

Jer kad Vlada govori o Chat controlu i svojoj brizi za djecu u digitalnom prostoru — ne govori istinu. Pred javnošću se predstavljaju kao branitelji djece na internetu, a istina je — da njihove stvarne obaveze prema djeci godinama stoje neispunjene. Za to postoje konkretna tri dokaza.

Prvi dokaz — Nacionalni program za djecu i mlade u digitalnom okruženju.

To je dokument koji je Vlada sama obećala donijeti za razdoblje 2024.–2026., i to izrijekom u svom Programu. Trebao je biti donesen još prije dvije godine. Danas smo na kraju 2025., program ne postoji. Ni nacrt. Ni okvir. Ni minimum političke volje.

A upozoravali su ih svi — stručnjaci, civilno društvo i bivša pravobraniteljica za djecu. Ona je jasno rekla: djecu treba zaštititi od rizika digitalnog svijeta, ali im treba omogućiti i pristup internetu, obrazovnim platformama i sigurnom okruženju. Program.

Što je Vlada učinila? Ništa. Ako ga i sada donesu, to će biti mrtvo slovo na papiru.

Drugi dokaz — OECD.

Premijer Plenković voli govoriti da Hrvatska mora postati članica “kluba najrazvijenijih”. Međutim, da biste postali dijelom tog elitnog kluba zemalja s visokim standardom, morate zadovoljiti određene uvjete. Na tom putu OECD vas skenira, propitkuje, promatra, usmjerava. A što OECD kaže o nama?

A OECD je upravo Hrvatskoj uputio ozbiljne primjedbe, i to baš u području zaštite djece u digitalnom okruženju.

Kažu da nemamo strategiju, da ne istražujemo rizike, da ne uključujemo djecu, roditelje, škole i stručnjake, da nemamo tijelo koje koordinira i nadzire provedbu strategije digitalne sigurnosti, i da nema proračuna za to područje.

Pa mi nismo donijeli ni smjernice za etičnu primjenu umjetne inteligencije u obrazovanju — dokumenta koji je Vlada sama najavila za 2025. godinu. Ta godina je gotovo prošla, smjernica nema.

Treći dokaz — Ured pravobraniteljice za djecu.

Institucija čiji je posao štititi najmlađe već godinama Vladi šalje preporuke — i Vlada ih godinama ignorira.

Bivša pravobraniteljica je u 2024. dala je 80 prijedloga za poboljšanje zakona i politika. Vlada je prihvatila — 18. Jedan čak i samo djelomično.

Njeno izvješće o stanju dječjih prava za 2024. još stoji neobrađeno, bez rasprave, zaboravljeno na dnu saborskog dnevnog reda, dječja prava su na čekanju. Ali zato je nova pravobraniteljica izabrana vrlo brzo — očito takva koja neće slati “previše” prijedloga.

I sada dolazimo do ključnog pitanja: Je li Vlada napravila minimum kako bi zaštitila djecu i mlade? Ne. Nisu proveli ono što su sami obećali, nisu ispunili preporuke OECD-a, nisu uvažili najvažniju instituciju koja štiti djecu.

Ali zato su strastveno, gotovo fanatično, gurali — Chat control.

I to čak i nakon što su mnoge europske zemlje jasno rekle da bi posljedice takvog modela nadzora bile opasnije od eventualnih koristi.

Stručnjaci iz sustava jasno su rekli da:

– stvarnu moć nad komunikacijom imaju digitalne platforme,

– zaštita djece ovisi o njihovoj suradnji i međunarodnoj policijskoj suradnji, a ne o nadzoru pojedinaca i masovnom skeniranju privatnih poruka.

Drugim riječima: Chat control nije ključan alat za zaštitu djece.

Ono što jest rješenje — istraživanja, strategije, koordinirana politika, ulaganje u sustav i ozbiljna suradnja s digitalnim platformama, pametan sustav upravljanja i nadzora — Vlada ne radi.

Ono što nije rješenje — pokušava se prikazati kao spasonosno.

Zato je na nama da kažemo istinu: pod krinkom zaštite djece ne smije se nikad više ni pomisliti uvoditi masovni nadzor građana koji omogućuje uvid u privatnu komunikaciju. Jer kad jednom takav mehanizam postoji, može se koristiti za sve: političku kontrolu, pritisak na medije, ograničavanje slobode govora, narušavanju temeljnog prava na privatnost.

Zahvaljujući SDP-u, činjenici da smo upravo mi temu Chat controla snažno otvorili u javnosti, da smo o tome poveli okrugle stolove sa stručnjacima, rasprave po Reddit grupama, pokrenuli peticiju s ciljem informiranja građana... ali i zahvaljujući našim EU zastupnicima koji imaju odlučan stav u EU parlamentu, hrvatska javnost može Plenkoviću jasno reći: "zaštita djece da, masovni nadzor privatne komunikacije građana ne".

I zato danas mogu jasno prozvati Vladu Republike Hrvatske zbog ovih brojnih primjera koji pokazuju kako stvarna i institucionalna briga za prava i sigurnost djece i mladih Plenkovićevoj Vladi nije bitna:

Umjesto stvarne zaštite — zagovarate i nudite nadzor.

Umjesto konkretnih politika — izbjegavate svoju odgovornost i pravdate svoje nečinjenje.

Umjesto odgovornosti — manipulaciju.

I najžalosnije — u svemu tome pozivate se na djecu, iako je prema svemu viđenome jasno: djeca vam nisu prioritet.

Sabina Glasovac,

saborska zastupnica SDP-a