Boris Lalovac je politički adut SDP-a. Bivši ministar financija, u vrijeme kad je Vlada pritisnula banke da izvrše konverziju toksičnih kredita u švicarskim francima, profilirao se kasnije kao netipičan saborski zastupnik, onaj koji ne kritizira nužno svaki potez vlasti, već pokušava dati konstruktivan doprinos u raspravama u kojima je stručan. Stoga ne čudi da ga je SDP kandidirao za viceguvernera Hrvatske narodne banke jer vladajućima neće biti politički jednostavno odraditi ono što je inače rutina, da tek tako odbiju bilo kojeg kandidata oporbe.

TELEGRAM: Meni se ova vaša kandidatura čini i kao mala politička podvala SDP-a, u stilu sad ćemo predložiti čovjeka koji je poznat po tome da se borio s bankama, a za potrošače – pa neka nas se usude odbiti.

LALOVAC: A to ne znam. Ne ulazim nikad s idejom da me netko odbije ili da nešto kalkuliram.

TELEGRAM: Pa kakav ste vi to onda političar?

LALOVAC: Možda malo neobičan. Uvijek mislim da nešto stvarno mogu učiniti. Malo tko je vjerovao da možemo napraviti konverziju “švicarca”, zar ne?

TELEGRAM: U dnevnim novinama su u to vrijeme izlazili eseji o tome da će propasti cijeli financijski sustav u Hrvatskoj, ako bude konverzije kredita.

LALOVAC: I ništa od toga se nije ostvarilo. Mi smo išli s premisom da će građani, oslobođeni okova takvih kredita, dati dodatni zamah gospodarstvu. Pa ne može biti normalno da otplaćujete kredit deset godina, a dužni ste više nego kad ste ga počeli otplaćivati. Govorio sam o tome kao ministar i na sastancima u EU, mislim da je protiv konverzije bio jedino austrijski ministar financija, vjerojatno zbog austrijskih banaka. Iako su i MMF i druge svjetske financijske institucije upozoravale da u to ne idemo, mi smo išli jer smo vjerovali da je to za naše građane ispravan put. I zahvalan sam Zoranu Milanoviću bez čije odlučnosti tada moja zamisao ne bi bila realizirana.

TELEGRAM: Vratimo se na sadašnju kandidaturu za HNB. Naizgled se čini kao pametan politički potez SDP-a, ali što ako – budete izabrani? Inflacija je najveći Plenkovićev problem i opozicija stalno lupa po tome. Da sam ja Plenković, izabrao bih vas za viceguvernera i svaki put kad Hajdaš Dončić ili ostali krenu pričati o inflaciji rekao bih – pa imate svog čovjeka u HNB-u, instituciji zaduženoj za stabilnost cijena! S druge strane, koliko biste vi kao pojedinac u HNB-u, uopće mogli napraviti?

LALOVAC: Isto kao pojedinac u Ministarstvu financija.

TELEGRAM: Pardon, ali tad ste bili glavni.

LALOVAC: Dobro, bio sam zamjenik ministra kad smo prvi put zamrznuli kamatne stope za građane s kreditima u CHF i kad smo ograničili rast svih kamatnih stopa što je i danas na snazi, a zatim sam kao ministar išao i u zamrzavanje tečaja, pa konverzija. Što se tiče borbe protiv inflacije, ona je zakonski u domeni HNB-a, a provodi je Europska središnja banka (ESB).

Ono što je meni najvažnije kako HNB komunicira oko inflacije. Guverner nije uopće dolazio u Sabor, nije komunicirao sa zastupnicima i građanima oko mjera protiv inflacije. Nakon nekoliko godina analiza je pokazala kako promjene ključnih kamatnih stopa različito djeluju u različitim zemljama eurozone. Nitko nije rekao zašto je Hrvatska prošla najlošije kod povećanja kamata i zašto smo u vrhu inflacije unutar eurozone unatoč svim mjerama ESB-a.

Iako nema direktan utjecaj na ključne kamatne stope ESB-a, HNB se mora postaviti puno aktivnije i to ne samo u borbi protiv inflacije. Pa tek su lani donijeli makrobonitetne mjere za ograničavanje rasta kredita građanima, a i ti su krediti poticali inflaciju. Zatim imate snažnu, dvoznamenkastu stopu rasta kreditnih aktivnosti poduzeća koja potiče rast cijena nekretnina. Dakle, ne radi se samo o ključnim kamatnim stopama putem kojih se utječe na inflaciju. HNB ima cijeli arsenal instrumenata koje može koristiti i mislim da se može puno više napraviti.

A što se tiče inflacije, skrećem pažnju da se na razini ESB-a sad komunicira i da izvršne vlasti imaju način na koji mogu utjecati, a to je kroz vođenje energetske politike. I to ide do te razine da bi ESB potaknula jače financiranje obnovljivih izvora energije, jer smatraju da je jedan od glavnih uzroka inflacije velika energetska ovisnost i da su zapravo zemlje koje su jako energetski ovisne ranjivije. Sad se po prvi put u povijesti događa da povećanje cijene fosilnih goriva u nekim zemljama ne utječe na povećanje cijena električne energije.

TELEGRAM: Zbog povećanja proizvodnje iz obnovljivih izvora?

LALOVAC: Tako je. Međutim, zadnje izvješće HNB-a je pokazalo da Hrvatsku karakterizira visok udio obnovljivih izvora energije u proizvodnji električne energije, zbog hidropotencijala, no električna energija čini tek trećinu ukupne potrošnje energije poduzeća, dok nafta i plin čine dvije trećine njihove potrošnje. To znači da su hrvatska poduzeća izuzetno osjetljiva na promjene u cijeni nafte i plina, a onda te šokove prebacuju na potrošače, što rezultira rastom inflacije. Pogledajte kako se kod nas povećanje cijene električne energije krajem prošle i početkom ove godine vrlo brzo prenijelo na inflaciju.

TELEGRAM: Dobro, ovako kad vas slušam, ja bih rekao onda da Plenković i nije toliko kriv za tu inflaciju kod nas. Sve je to energija, kojoj raste cijena globalno…

LALOVAC: Mnogi su, poput HNB-a i HUP-a, kritizirali Vladu da je inflacija djelomično potaknuta ogromnim rastom plaća u javnom sektoru. Što se po meni dogodilo? Jedan velik dio ljudi iz privatnog sektora je krenuo prema javnom, na bolje plaće, uvjete i sigurnija radna mjesta…To je stvorilo pritisak na privatni sektor koji ionako ima problema s radnom snagom pa su i oni morali dizati plaće bez rasta produktivnosti.

Druga stvar, država je prije dvije-tri godine dala preko milijardu eura za kredite HEP-u za ulaganja, a nitko nema pojma na što je to utrošeno. Je li zbog toga jeftinija struja? Kako se to prenijelo na krajnje kupce? Mi smo tražili detaljnu analizu. Nitko ne zna gdje i kako je to uloženo, a svi smo pomalo već zaboravili i na energetske afere, od plina za cent nadalje.

Dalje, inzistirali smo na tome da nije dovoljno da se ide samo u zamrzavanje cijena određenih prehrambenih proizvoda. I znate što je pokazala analiza Europske komisije? To zamrzavanje cijena uopće nije utjecalo na smanjenje cijena hrane. Ja sam više puta razgovarao i s kolegama iz HDZ-a i govorio im da cijena hrane i dalje raste usprkos zamrzavanju cijena. Nije dovoljno samo zamrznuti cijene, morate ići na strukturne promjene, a jedna među njima je i povećanje proizvodnje hrane.

U svemu tome može sudjelovati i HNB. Za početak u javnoj raspravi. HNB mora razmišljati o tome kako kamatnom politikom može utjecati na financiranje građanima, a kako prema poduzećima, odnosno prema različitim gospodarskim sektorima. Recimo, podržavam izjavu sadašnjeg guvernera da će više sredstava usmjeriti kroz kreditne kanale prema proizvodnji, a manje potrošnji. To je izjavio na Odboru za financije. Znači, to je možda neka promjena smjera, pa ćemo vidjeti s kojim se to instrumentima može preusmjeriti. Tako da ja mislim da se može puno više napraviti, vjerujem u to. Inače se ne bih ni kandidirao ni u politici, ni u izvršnoj vlasti, ni monetarnoj, da bih samo sjedio sa strane i rekao da se ne može ništa napraviti.

TELEGRAM: Kažete da se moglo djelovati na povećanu proizvodnju hrane, da se moglo djelovati na povećanu produktivnost u javnom sektoru, ali jedno i drugo su složeni procesi. To nije nešto što se može jednom odlukom promijeniti. Koliko je realno da se takve stvari promijene u nekom doglednom roku?

LALOVAC: Vratimo se na vrijeme dok sam bio ministar. Išao sam na to da se konverzijom kredita oslobodi velik dio novca građanima koji bi kasnije mogao potaknuti potrošnju koja, pak, najvećim dijelom kreira naš BDP. Uz to smo dizali neoporezivi dio plaće, što su kasnije nastavljali svi HDZ-ovi ministri, kako bismo potaknuli cjelokupnu potražnju. No, taj model se zaustavio prije tri godine jer se iscrpio, neoporezivi dio je toliki da preko pedeset posto ljudi više uopće nije bilo u poreznim škarama. A onda su išli na administrativne mjere – povećanje plaća u javnom sektoru, zamrzavanje cijena dijela prehrambenih proizvoda… Tu se izgubila poveznica s realnim sektorom, a stvorila su se očekivanja kod građana da će plaće rasti političkom odlukom. Pogotovo u izbornoj godini, kad su preko noći porasle za 30-40 posto.

TELEGRAM: Kad već spominjete buduće Vlade, što ako sad budete izabrani za viceguvernera HNB-a, a nakon izbora vas Hajdaš Dončić pozove u Vladu?

LALOVAC: Odmah prihvaćam poziv.

TELEGRAM: Okej. Što onda? Što napraviti sa strane izvršne vlasti da se izbjegnu ili umanje svi ovi rizici?

LALOVAC: Monetarna i fiskalna vlast moraju surađivati. Evo primjera s tržištem nekretnina. Vlada daje brojne olakšice i potpiruje cijene. Ako jedni pale, a ovi s druge strane gase, nema efekta. Moraju postojati zajedničke mjere. Mi se moramo pripremiti na situaciju u kojoj građani s 1300 eura plaće ne mogu vraćati potrošačke kredite. Novo izvješće HNB-a govori da se to već događa i da oni u takvoj situaciji sve češće uzimaju nove kredite da bi zatvorili stare. I to ih uzimaju svakih cca. godinu i pol.

Mi moramo imati pripremljena zakonska rješenja za situaciju ako ti ljudi upadnu u nemogućnost otplate tih kredita. Problem je u tome što oni svi očekuju da će se redovna povećanja plaća nastaviti i iz toga planiraju servisirati kredit. A što ako povišica ne bude?

Uz to, imamo jako puno otvaranja novih malih i srednjih firmi koje na sebe uzimaju kredite za financiranje građevinskih projekata. Imali smo u vrijeme 2010. do 2012. jako puno zombi firmi, bez zaposlenih, a s ogromnim kreditnim zaduženjima. Bojim se da se nešto slično ponavlja. Ako se ne povuče malo ručna, da se malo ohladi ekonomija, ovo što ide je preopasno. Ove godine cijene nekretnina idu gore opet za 10 posto, a trgovina nekretninama pada za 15 posto. Sve još funkcionira dok se stambeni krediti uredno vraćaju, a vraćali su se jer su ljudi svake godine dobivali povećanja plaće. Dakle, Vlada vozi, država diže cijene, dižu se plaće, dižu se krediti…

TELEGRAM: Prijeti li nam kreditni slom?

LALOVAC: Ako se ovako nastavi, sve je moguće. Mi bismo već sada trebali razmišljati o zakonskom uvođenju “walk-away” modela. To znači da građanin koji ne može više otplaćivati kredit može vratiti ključeve banci, a da joj ne ostane dodatno dužan. Jer, po sadašnjem modelu, ako si dužan banci 100, a dođe do pada cijena nekretnina i ti je ne možeš prodati za više od 70, banka te i dalje tereti za 30. Zato bi bilo dobro uvesti “walk-away” model jer bi na kraju banka dobila nekretninu pa neka radi s njom što hoće...


Cijeli intervju pročitajte na portalu telegram.hr