SDP je podnio 8 amandmana na Zakon o tržištu električne energije, jer prijedlog o kojem Sabor raspravlja ima 37 članaka i nijedan od njih ne dira registraciju energetskih zajednica. Kad je na to u javnom savjetovanju upozorila Zelena energetska zadruga, Ministarstvo je odgovorilo da će „biti razmotreno kod izrade prijedloga novog Zakona“.

Zaštita koja štiti skupinu koju nitko ne utvrđuje

Zakon zabranjuje isključenje struje ugroženim kupcima i kupcima pogođenima energetskim siromaštvom. Za ugroženog kupca postupak postoji: centar za socijalnu skrb donosi odluku i u 8 dana o njoj obavješćuje opskrbljivača, a taj status ima oko 130.000 ljudi. Za kupca pogođenog energetskim siromaštvom ne postoji ni postupak, ni nadležno tijelo, ni registar.

"Zabranu isključenja podržavamo i tražimo je godinama. Ali zakon štiti dvije skupine kupaca, a samo se za jednu zna tko u nju ulazi. Za drugu ne postoji nijedno tijelo koje bi to utvrdilo, pa opskrbljivač dobiva zabranu da isključi kupca za kojega nema načina ni saznati da je zaštićen. Za tu skupinu zabrana ostaje na papiru. Naš amandman zato traži rok od 6 mjeseci da Vlada donese kriterije,“ rekao je SDP-ov zastupnik Mihael Zmajlović.

Tri i pol gigavata koja su čekala jednu odluku

Europska komisija u izvješću o Hrvatskoj iz lipnja navodi da je do 3,5 GW projekata obnovljivih izvora stajalo dulje od 3 godine, zbog nepredvidivih naknada za priključenje na mrežu. Odluka o toj naknadi čekala se od jeseni 2022., a Agencija ju je donijela 27. travnja 2026.

Studija Fakulteta elektrotehnike i računarstva i Energetskog instituta Hrvoje Požar iz ožujka pokazala je da bi priključenje tih projekata snizilo prosječnu cijenu struje sa 101,7 na 72,96 eura po megavatsatu, dakle za oko 28 %. U istom razdoblju Hrvatska je uvezla 5.869 GWh struje, odnosno 30,7 % ukupne potrošnje, 16 % više nego godinu prije.

"Trećinu struje uvozimo i plaćamo je po cijeni koju ne određujemo mi, nego europsko tržište. Ta cijena ulazi u račune, a kako je energija 15,65 % potrošačke košarice, odatle se preljeva u sve ostale cijene. Zato nam inflaciju drži energija, a ne hrana. Istodobno je 3,5 GW domaće, jeftinije energije stajalo 3 godine i čekalo jednu regulatornu odluku,“ rekao je također Zmajlović.

Rok je istekao prije 20 mjeseci

Rok za prenošenje europske direktive o reformi tržišta struje istekao je 17. siječnja 2025. Klub SDP-a podnio je 26. ožujka 2025. dva zakonska prijedloga koji su uklanjali upravo prepreku osnivanju energetskih zajednica, a Sabor im je dva dana kasnije odobrio hitni postupak. Vlada je 22. svibnja 2025. predložila da se ti zakonski prijedlozi ne prihvate, uz pisano obećanje da će to riješiti sama.

Europska komisija poslala je 29. travnja 2026. obrazloženo mišljenje, posljednji korak prije tužbe Sudu Europske unije. Vladin prijedlog stigao je u Sabor 20. kolovoza 2026.

"Naša dva zakona su na ovom dnevnom redu točke 47. i 48., a Vladin, od prije mjesec dana, druga je točka. Stariji su 18 mjeseci, a stoje 45 mjesta niže. Ako je hitno, neka bude hitno za sve," ističe Zmajlović, dodajući kako je nacrt izrađen bez radne skupine. U javnom savjetovanju stiglo je 185 primjedbi, odbijeno ih je 147, a od 12 prihvaćenih 5 su bile pravopisne ispravke. Jedan od amandmana SDP-a doslovno je tekst koji je u savjetovanju predložila Hrvatska energetska regulatorna agencija, prekršajna odredba za organizatora dijeljenja energije. Ministarstvo ga je odbilo rečenicom da „nije predmet ovih izmjena i dopuna“, iako članak 29. istoga prijedloga mijenja upravo taj članak zakona.

Što SDP traži?

Klub zastupnika SDP-a podnio je 8 amandmana. Traže rok Vladi za odluku o tome tko je kupac pogođen energetskim siromaštvom, rok Agenciji za pravilnik bez kojega dijeljenje energije ne može početi, podizanje granice za višestambene zgrade s 50 na 200 kW i brisanje dozvole za osnivanje energetske zajednice. Nijedan od navedenih amandmana ne dira koncepciju zakona ni proračun.

„Ovaj zakon donosi prava koja su potrebna, ali ih u ovom obliku ne donosi stvarno. Zato smo suzdržani. Glasovati za taj zakon značilo bi reći da je posao obavljen, a nije,“ pojašnjava Zmajlović.

Inflacija u Hrvatskoj u kolovozu je iznosila 4,2 %, a u eurozoni 3,3 %. Hrana je bila na 0,1 %, odjeća i obuća jeftinije za 5,1 %, a energija skuplja za 17,6 %. Energija čini 15,65 % potrošačke košarice i danas nosi veći dio hrvatske inflacije.

Odgovor Vlade je jedanaesti paket mjera, predstavljen 10. rujna. Vrijedan je 260 milijuna eura, od čega 87 % odlazi na struju, plin i grijanje, a traje 6 mjeseci, do 31. ožujka. Prema izračunu iz Vladine vlastite prezentacije, prosječnom kućanstvu snižava se mjesečni račun s 58,25 na 43,33 eura, dakle za 14,92 eura mjesečno odnosno oko 179 eura godišnje. U istoj prezentaciji stoji i ukupan zbroj: svih jedanaest paketa dosad je stajalo 9,26 milijardi eura.

„Jedanaest paketa mjera stajalo je 9,26 milijardi eura, a cijena je nakon svega ostala ista. Taj je novac potrošen. Da je uložen u mrežu i u solarne panele na krovovima, danas bi se vraćao kroz niže račune, i to idućih 20 godina“, izjavio je saborski zastupnik SDP-a Mihael Zmajlović u raspravi u ime Kluba.

Da alternativa nije teorijska, pokazuje izračun Europske komisije iz ožujka ove godine. Kućanstvo koje samo proizvodi i troši solarnu energiju uštedi 260 do 550 eura godišnje, a skupina kućanstava koja dijeli energiju iz sunca i vjetra 440 do 930 eura godišnje.

„To je 2,5 do 5 puta više nego što kućanstvu donosi paket mjera, i traje 20 godina umjesto 6 mjeseci. Razlika je vrlo konkretna. Paket snižava račun tako da razliku plati proračun, pa kad mjere prestanu, račun se vrati na staro. Vlastita proizvodnja snižava račun zato što kućanstvo tu struju više ne mora kupiti. Tu uštedu nitko ne mora plaćati i ona ne prestaje," pojašnjava Zmajlović

Zašto toga u Hrvatskoj nema?

Europska strategija za solarnu energiju predviđala je da do 2025. barem jedna energetska zajednica djeluje u svakoj sredini s više od 10.000 stanovnika. Takvih gradova u Hrvatskoj ima 58. Do sada su registrirane tri energetske zajednice građana, a prva je upisana u ožujku 2024. s ukupno 4 kW instalirane snage, dok zajednica obnovljive energije nije registrirana nijedna. Austrija je svoj zakon donijela iste godine kao Hrvatska, 2021., a na kraju prošle godine imala je 5.590 zajednica obnovljive energije.

„Razlika nije u suncu. Po hrvatskom zakonu, zajednica obnovljive energije je energetska djelatnost, pa za njezino osnivanje treba dozvola Agencije. A onda otvorite Pravilnik o dozvolama i vidite da te djelatnosti u njemu nema - ni u jednom članku ni u jednom prilogu. Nema propisanog postupka, nema uvjeta, nema obrasca. To je dozvola koju je pravno nemoguće ishoditi. Zato ih je nula," upozorava Zmajlović u ime Kluba zastupnika SDP-a.