S neizmjernom tugom i osjećajem bespomoćnosti pratimo vijesti koje ovih dana prolaze ispod radara, a trebale bi biti znak za nacionalnu uzbunu! Nakon 77 godina postojanja, država gasi Brodarski institut – instituciju koja je bila središte inovacija i inženjerske pameti. No, to nije usamljen slučaj; to je samo završni čin u pretvaranju Hrvatske iz pomorske sile u zemlju nekvalificirane radne snage.

Dok se opraštamo od instituta koji je projektirao svjetski priznate brodove, iz Splita je ovog ljeta stigla još jedna sramotna vijest: obustavljeni su upisi u jedini srednjoškolski smjer za ribare u cijeloj državi! Zamislite apsurd – zemlja s tisuću otoka i stoljetnom tradicijom života s morem administrativnim potezom ukida obrazovanje za one koji bi to more trebali čuvati i od njega živjeti.

Simbolika je bolna. Na splitskoj Zenti trune 111 godina stara ribarska gajeta, brodica na kojoj su učenici stjecali praksu. Preživjela je dva svjetska rata, ali čini se da neće preživjeti nemar naše birokracije. Taj smjer u Pomorskoj školi nije propao zbog manjka interesa – kvote su bile pune! Paradoksalno, Europska komisija taj isti program hvali i dodjeljuje mu certifikat "Ultramarine Blue School", prepoznajući važnost "plavih vještina", dok ga naša vlastita država gura u propast.

Poruka koja nam se šalje je kristalno jasna: Hrvatskoj ne trebaju inženjeri koji projektiraju brodove, niti obrazovani ribari koji poznaju biologiju mora, ekologiju i tržište. Nama očito trebaju samo trgovci, konobari i sobarice. Sustavno se radi na tome da postanemo zemlja jeftine i niskokvalificirane radne snage koja će služiti drugima na vlastitoj obali.

Posljedice već živimo. Brodovi koji su se nekad s ponosom proizvodili ovdje, danas su zamijenjeni isluženim stranim flotama koje se kvare usred sezone. Rampe padaju, motori staju, a prijevoz do otoka postaje lutrija prepuna gužvi i neizvjesnosti. Inženjeri i stručnjaci pakiraju kofere jer ovdje za njih nema mjesta, dok uvozimo radnu snagu za jednostavne poslove.

Gubitkom Brodarskog instituta gubimo mozak, a gašenjem škole za ribare gubimo dušu naše pomorske tradicije. Ako se hitno ne trgnemo, Hrvatska će ostati samo geografski pojam na moru, bez pomorskog identiteta, bez proizvodnje i bez ljudi koji to more istinski razumiju. Ostaje nam samo apartmanizirana obala i sjećanje na vrijeme kada smo znali graditi, ploviti i stvarati.

Država bi trebala biti ta koja gradi znanstvene institute te potiče mlade na izvrsnost, inovacije i cjeloživotno učenje. Nažalost, ovakvim pristupom bit ćemo i dalje na začelju Europske unije, bez jasne vizije razvoja gospodarstva i industrije.

Oslanjanje isključivo na turizam te stalni rast uvoza u uvjetima globalne krize, visoko je rizično. Bez snažnog zaokreta prema razvoju gospodarstva, ostat ćemo zemlja čiji se razvoj bazira isključivo na uslužnim djelatnostima: trgovini, turizmu I konobarenju.



Ovo nije samo oproštaj od Brodarskog instituta. Ovo je krik protiv smjera u kojem idemo.