Umjesto da dostojanstveno slavimo pobjedu, zahvalnost i domovinsku sigurnost, naša se svakodnevica sve više pretvara u suprotnost tih vrijednosti. Umjesto zajedništva, sve češće svjedočimo okupljanjima na kojima se Hrvatska dijeli na "prave" i "krive", a domoljublje zamjenjuje buka mržnje, povici i ideološki revizionizam. Istovremeno raste broj nasilnih incidenata, a govor mržnje prelijeva se s pozornica na društvene mreže, stadione i ulice. Ne govorimo više o iznimkama, nego o obrascu u kojem su naša djeca u opasnosti jer odrastaju u atmosferi gdje se nasilje opravdava, a povijest krivotvori. Ne pretjerujemo kad kažemo da je ovakva klima iznimno opasna, jer ono što se danas ne sankcionira, sutra će nam postati norma.

Zbog toga SDP oštro osuđuje prvenstveno Vladu Republike Hrvatske koja dopušta i potiče da se mržnja manjine nametne kao glas nacije. Hrvatska Vlada nažalost svojim postupcima poručuje našoj djeci da se povijest ne uči u školi već na koncertima. Stvara društvo u kojem su lažni mitovi važniji od stvarnog domoljublja, a nacionalni simboli postaju opravdanje za ekstremizam i nasilje. Hrvatsko društvo već na primjeru banalne dječje igre drvenim puškama pokazuje simptome radikalizacije koja se prodaje pod domoljublje. Tu najbolje vidimo kako je država podbacila. Institucije su u strahu, jer je politička klima takva da se boje reagirati. HDZ je danas ekstremno desna stranka, opasnija nego što je to bilo za vrijeme Karamarka.

Zadnjih tjedana svjedočimo porastu poruka koje se šalju u javni prostor, a koje nas podsjećaju na mračna vremena NDH i pojedine periode bivše Jugoslavije u kojima se fizičkom eliminacijom i manje ili više perfidnim pritiscima nastojao ograničiti pluralizam hrvatskog društva. Šalju se poruke o nekim imaginarnim i izmišljenim „drugovima“ i „Jugoslavenima“, u koje implicitno svrstavaju sve koji ne dijele njihov vrlo usko shvaćen identitet i uvjerenja da ovo nije njihova zemlja! Ne, ovo je zemlja svih nas! Sa svim našim različitostima. SDP je branio i branit će i ubuduće taj pluralizam hrvatskog društva!

HDZ svaki puta kada osjeti da gubi politički sadržaj, kada osjeti da neće moći održati lažnu sliku o prosperitetu i blagostanju, poseže za radikalno desnom retorikom i manipulacijom domoljubljem. Taj scenarij ponovo gledamo zadnjih nekoliko mjeseci. Očito je kako Plenković, Jandroković i družina osjećaju da je njihov gospodarski i socijalni model pred pucanjem, pa je stoga krenulo novo radikalno skretanje u desno i manipulacija domoljubljem, na štetu Hrvatske. Padaju maske Plenkovićeve umjerenosti i centrističke politike!

Povijest nas uči da mržnja nikad ne stane sama od sebe, već ju treba zaustaviti zakonima, edukacijom i jasnim vrijednosnim stavom. Zbog toga SDP neće samo promatrati i zgražati se nad ovom situacijom, već ćemo poduzeti konkretne korake. U Hrvatskom saboru predložit ćemo izmjene Kaznenog zakona i Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kako bi se jasno i nedvosmisleno zabranilo isticanje simbola i povika koji potiču na mržnju. Zatražit ćemo interpelaciju Vlade zbog neprovođenja EU Okvirne odluke o borbi putem kaznenog prava protiv određenih oblika i izraza rasizma i ksenofobije. Pokrenut ćemo društvenu kampanju kojom ćemo podsjetiti da definicija domoljublja nije paljenje bengalki i dizanje desne ruke u zrak, nego briga da nam država bude siguran, pošten i pravedan dom za sve. Umjesto jednoumlja, želimo mogućnosti da ljudi različitih uvjerenja, vrijednosti i identiteta slobodno žive i daju svoj doprinos našoj jedinoj Domovini.

Samo tako možemo stvoriti okruženje koje ne zanima za koji nogometni klub navijate, idete li u crkvu ili ne, jeste li plavi, zeleni ili crveni... društvo u kojem niti jedna partikularna skupina ne svojata Domovinu i njezine simbole, već su oni pravo i vrijednost svih nas. Pozivamo na okupljanje sve dijelove hrvatskog društva u obranu takvog istinskog domoljublja.

SDP će svim političkim sredstvima braniti vrijednosti Ustava, zdravog razuma i odgovornog domoljublja. To je Hrvatska kojoj vjerujemo. I to je Hrvatska koju ćemo braniti od HDZ-a, njihove pljačke i lažnog domoljublja.

Predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić ustvrdio je u utorak 5. kolovoza u Kninu kako je poruka jasna - Hrvatska je pobijedila i sada treba graditi društvo, što smo propustili u proteklih 30-tak godina.

"Sami smo pobijedili, bez pomoći sa strane, sada moramo razmišljati kako izgraditi društvo kako bi nam svima bilo bolje. Društvo u kojem žive pošteni i radni ljudi bez puno politike. Hrvatska je 1991. obranjena, a 1995. oslobođena i 'ajmo svi razgovarati o budućnosti", poručio je Hajdaš Dončić.

Izaslanstvo SDP-a predvođeno potpredsjednikom stranke položilo je vijenac i zapalilo svijeće na Spomeniku hrvatske pobjede „Oluja 95“ i iskazalo poštovanje poginulim i nestalim braniteljima u vojno-redarstvenoj operaciji „Oluja“ te svima onima koji su podnijeli najveću žrtvu položivši svoje živote za slobodnu Hrvatsku.

Vojno-redarstvenom operacijom Oluja 4.i 5. kolovoza 1995., nakon četiri godine okupacije pobunjenih Srba, oslobođena su područja u sjevernoj Dalmaciji, Lici, Banovini i Kordunu, a omogućene su i oslobodilačke akcije u susjednoj Bosni i Hercegovini.Za samo 84 sata hrvatske vojne i redarstvene snage, u kojima je bilo ukupno oko 200 tisuća ljudi, oslobodile su nešto manje od 10.500 četvornih kilometara, odnosno gotovo petinu države, što je utjecalo na završetak rata u BiH te mirnu reintegraciju Podunavlja u ustavno-pravni poredak Hrvatske.

U operaciji je poginuo 241 hrvatski branitelj i policajac, teže je ranjeno 572, lakše ranjeno 528, a dvoje hrvatskih branitelja vodi se kao nestalo.  

Predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić uoči mimohoda ocijenio je da je dobro da svakih deset godina postoji pregled Hrvatske vojske, naoružanja, opreme i ljudi jer živimo u turbulentnim vremenima i dobro je, kaže, da je vojska za sada, a nadam se da će tako i ostati, sačuvana od politizacije.

„Dobro je da svaku dekadu postoji pregled Hrvatske vojske, naoružanja, opreme i ljudi jer živimo u turbulentnim vremenima i dobro je da je vojska za sada, a nadam se da će tako i ostati, sačuvana od politizacije. Zato vjerojatno i uživa najveće povjerenje građana”, ocijenio je u izjavi za Hinu čelnik najveće oporbene stranke.

Turbulentna su vremena, treba vidjeti što će biti s domaćom proizvodnjom, ali je dobro da se ovo održava svakih deset godina, istaknuo je.

Naglasio je da, kada je riječ o povećanim izdacima za vojsku, podržava ono što se tiče domaće vojne proizvodnje i domaćih komponenti.

"Ne bih htio da se iz Hrvatske crpi novac za mirovine francuskih ili njemačkih umirovljenika i zato tu treba biti vrlo pametan, mudar i vidjeti što je nabolje za Hrvatsku. Hrvatska je članica NATO saveza, Europske unije i trebamo imati zajedničku sigurnosnu arhitekturu i treba biti mudar, a prije svega sačuvati socijalnu koheziju i socijalne fondove”, ocijenio je.

Upitan za zajedništvo koje bi trebalo simbolizirati mimohod, istaknuo je i kako misli da su svi koji su došli na mimohod došli dobre volje i otvorena srca te da ovo nije dan za neke dublje političke analize ni za bilo kakve političke napade.

SDP izražava duboku zabrinutost zbog teške humanitarne krize u Gazi, koja poprima razmjere kolektivnog kažnjavanja civilnog stanovništva, među kojima i više od 70 000 djece. Kao članica Stranke europskih socijalista (PES), SDP u potpunosti podržava zahtjev PES-a da Europska unija privremeno suspendira Sporazum o pridruživanju između EU i Izraela, dok se ne osigura poštivanje temeljnih ljudskih prava i ne omogući nesmetan pristup humanitarnoj pomoći.

Korištenje gladi i blokade humanitarne pomoći kao ratne taktike je ozbiljno kršenje međunarodnog humanitarnog prava i može se kvalificirati kao ratni zločin. Zato pozivamo Europsku uniju, a osobito Vladu Republike Hrvatske, da zauzme jasan stav i podrži:

• privremenu suspenziju Sporazuma EU–Izrael, sve dok se humanitarna situacija ne normalizira;
• uvođenje embarga na izvoz oružja prema Izraelu;
• neovisnu međunarodnu istragu o mogućim ratnim zločinima.

Europska unija je već utvrdila kako postoje indicije da Izrael krši klauzulu o ljudskim pravima iz Sporazuma, a niz država članica – uključujući Španjolsku, Irsku i Nizozemsku – već je zatražilo njegovu suspenziju. Hrvatska se, pak, usprotivila suspenziji članka 2. Sporazuma o pridruživanju pod izlikom da bi to zatvorilo prostor za dijalog, što smatramo neprihvatljivim izgovorom.

Istodobno, SDP potvrđuje svoj stav da je rješenje sukoba na Bliskom istoku moguće samo kroz model dviju država – Izraela i Palestine – koje žive u međusobnom priznanju, sigurnosti i miru.

U tom kontekstu, SDP smatra kako je vrijeme da i Hrvatski sabor otvori pitanje službenog priznanja Palestine kao neovisne države. Takav politički čin bio bi jasan signal da Hrvatska podržava mirovni proces, međunarodno pravo i univerzalnu vrijednost prava naroda na samoodređenje.

Napominjemo da priznanje Palestine ne znači davanje političkog legitimiteta Hamasu, već jasno podrazumijeva priznavanje prava palestinskog naroda na svoju državu u skladu s međunarodnim pravom. Priznanje je i važan korak prema internacionalizaciji tog problema, koji predugo stagnira.

Već neko vrijeme svjedočimo agoniji stočara u Hrvatskoj. Predlažu, mole za pomoć, upozoravaju, a institucije reagiraju tek kad situacija postane kritična ili krizna kako je to rečeno na održanoj izvanrednoj press konferenciji zbog pojave bedrenice!

SDP Savjet za poljoprivredu i hranu te SDP Savjet za zdavlje i sport nema sve informacije kao ni javnost. Stoga do sada nismo reagirali jer smo smatrali da institucije obavljaju svoj posao. Međutim nakon kaotične presice neke stvari se moraju razjasniti jer se prije svega radi o zdravlju ljudi.

1.    Nije jasno koliko je domaćih životinja uginulo na tom području, koliko je uzoraka uzeto, tko je uzimao te uzorke, koji laboratoriji su vršili analize, koliko su analize trajale (datum početka i datum završetka), koje metode analize su se primjenjivale, kad su počele analize vezane uz antraks, a kad toksikološke analize vezane uz mogućnost trovanja. Naime prema Europskom Centru za sriječavanje i kontrolu bolesti rezultati testa na antraks mogu se razlikovati u vremenu obrade ovisno o vrsti testa i laboratorijskim postupcima. Potvrda krvnih testova na antitijela na antraks može potrajati nekoliko dana, dok kulture iz uzorka poput kožnih lezija ili tjelesnih tekućina mogu potrajati dulje, potencijalno tjedan dana ili više. Specijalizirani laboratorijski testovi poput PCR-a mogu se obaviti brže i oni se rade na uzorcima brisa, ali kultura možda neće biti pozdana za briseve starije od 7 dana.

2.    Iz navedenih razloga zahtjevamo temeljito preispitivanje provedenih postupaka i prezentiranje javnosti dobivenih rezultata s jasnim hodogramom. Ministru poljoprivrede poručujemo da kad je u pitanju ljudsko zdravlje stvari moraju ići «po špagi» i u skladu sa zakonom, a «upiranje prstom u nekog» zove se utvrđivanje odgovornosti.

3.    Iako su slučajevi zaraze od čovjeka s čovjeka jako rijetki, u razdoblju od prvog uginuća stoke do danas proteklo je 11 dana tijekom kojih se bedrenica mogla nastaviti širiti. Apeliramo da epidemiološka služba na osnovi dobivenih informacija uputi sve osobe koje su bile u kontaktu s oboljelom stokom infektologu i djeluje profilaktičkim mjerama. Pretpostavljamo da će epidemiološka služba u Splitsko-dalmatinskoj županiji biti suočena s dodatnim zadatkom i pritiskom koji je mogao biti značajno manji pravovremenim otklanjanjem sumnji i otkrivanjem pomora stoke, pogotovo u ovim ljetnim turističkim mjesecima.

4.    Predlažemo da Ministarstvo poljoprivrede što prije krene s provedbom Naredbe o mjerama suzbijanja i sprečavanja pojave bedrenice na zaraženom području te provede cijepljenje stoke. Uz to što prije treba osigurati financijsku pomoć poljoprivrednim gospodarstvima kako bi mogli nadoknaditi štetu i nastaviti sa stočarskom proizvodnjom.

5.    Već duže vrijeme upozoravamo na neučinkovitost i sporost Ministarstva poljoprivrede u upravljanju krizama pogotovo kod pojava bolesti stoke. Situacija iz godine u godinu postaje gora, a samo ministarstvo nema u svojoj nadležnosti najvažnije alate za rješavanje kriznih situacija! Krajni rezultat je povećana opasnost i rizik za zdravlje ljudi i životinja! Stoga ponavljamo svoj prijedlog da se sve inspekcije iz nadležnosti ministarstva poljoprivrede vrate u tu instituciju što prije kako bi se upravljanje krizama moglo provoditi učinkovitije i brže!

6.    Kako je ministar na presici spomenuo i afričku svinjsku kugu navest ćemo par činjenica koje se uporno zanemaruju. Svinjogojci traže masovni izlov divljih svinja koje se smatraju glavnim prijenosnikom ove opasne zarazne bolesti kao i ograđivanje lovišta bar onih uz granicu sa Srbijom i Bosnom i Hercegovinom kako bi se spriječio njihov ulazak. Posebno zabrinjava gotovo potpun izostanak operativnog angažmana Hrvatskih šuma, kao upravitelja golemih šumskih površina koje predstavljaju prirodno stanište divljih svinja. U 2023. u područjima visokog rizika nisu bile uspostavljene dezinfekcijske barijere, nije bilo kontrole kretanja strojeva, lovaca i osoblja, a aktivnosti u šumi odvijale su se bez odgovarajućih biosigurnosnih standarda. Time su se ozbiljno ugrozili napori lokalnih zajednica i stočara koji su bili i jesu prepušteni sami sebi u zaštiti vlastitih gospodarstava.

Zaključno, došlo je vrijeme da Ministastvo poljoprivrede «umjesto bolje liječiti nego spriječiti» pojača primjenu preventivnih mjera, edukaciju i financijsku pomoć stočarima u provedbi tih mjera. Sprečavanje i kontrola bolesti stoke treba uključivati sve dionike jer su parcijalna rješenja privremena! Vrijeme je za snažan zaokret u upravljanju kriznim situacijama kako bi se zaštitilo zdravlje stanovništva, stočarska proizvodnja te jasno definirala odgovornost i nadležnost!

Krovne europske poljoprivredne organizacije koje predstavljaju i brojne hrvatske poljoprivrednike, u srijedu su u Bruxellesu organizirale prosvjed kojem se pridružio i SDP-ov Marko Vešligaj.

"Danas je Europska komisija objavila novi prijedlog za Višegodišnji financijski okvir (2028-2034). I očekivano je loš. Planira se objediniti nekoliko programskih fondova u jedan kanal, uključujući dvije najveće proračunske stavke - kohezijski fond i zajedničku poljoprivrednu politiku (ZPP), pritom ukidajući ”drugi stup” proračuna za razvoj ruralnog područja.

Iz tog tzv. ”drugog stupa” ZPP-a financira se, primjerice, razvoj ruralnog turizma, modernizacija OPG-ova, razvoj LAG-ova, ali i javna infrastruktura u ruralnim područjima, vrtići, ceste, vodoopskrba, domovi kulture, igrališta. Sve će to biti ogroman udar na lokalnu samoupravu. Drugi stup je bio ”težak” 95.5 milijardi eura, a sada bez njega ostaju i Europa i Hrvatska.

U Parlamentu je o novom proračunu govorio i Povjerenik za poljoprivredu, C. Hansen, i od njega sam tražio jasne odgovore: Kako je moguće da Europa napušta jednu od najuspješnijih politika i poljoprivrednike, građane i ruralne zajednice te gradove ostavlja bez sredstava? Kako ćemo, bez adekvatnih financijskih instrumenata, osigurati sigurnost hrane i uspješne ruralne zajednice? Jedno bez drugoga ne ide.

Ako bismo morali odabrati jednu stvar u kojoj Hrvatskoj najviše treba Europska unija, to je zajednička poljoprivredna politika i unutar nje ruralni razvoj. Svako slabljenje zajedničke politike i proračuna dodatno će ugroziti opstanak malih i srednjih poljoprivrednih proizvođača i ruralnih krajeva, a oni su temelj naše proizvodnje.

Zbog svega ovoga, danas sam se u Bruxellesu pridružio i prosvjedu koji su organizirale Copa i Cogeca, krovne europske poljoprivredne organizacije koje predstavljaju i brojne hrvatske poljoprivrednike te, zajedno s kolegama zastupnicima iz Italije i Francuske, izašao na ulicu. Pružili smo potporu poljoprivrednicima, sindikatima i građanima kako bismo jasno poručili da opstanak europske poljoprivrede i ruralnih zajednica ovisi o Zajedničkoj poljoprivrednoj politici (ZPP) koja se prijedlogom novog proračuna dovodi u opasnost", rekao je Vešligaj.

Turizam u Hrvatskoj posljednjih desetljeća prolazi kroz intenzivan rast, osobito u segmentu obiteljskog smještaja, što je dovelo do brojnih urbanističkih, ekoloških i društvenih izazova. Prema podacima eVisitora i DZS-a, broj kreveta u obiteljskom smještaju u posljednjem desetljeću naglo raste, dok se udio hotelskog smještaja ne povećava prema planiranim ciljevima iz strateških dokumenata. To ukazuje na neostvarenje strateških ciljeva koji su jasno definirani još u Strategiji razvoja turizma do 2020. i dodatno potvrđeni u aktualnoj Strategiji do 2030.

Obiteljski smještaj, iako ekonomski isplativ za pojedince i značajan za lokalnu ekonomiju, donosi niz negativnih posljedica: narušava urbanistički sklad, guši infrastrukturu, potiče gentrifikaciju i povećava cijene stanovanja u turistički atraktivnim područjima. Pritom mijenja i društvenu strukturu zajednica, pretvarajući nekada žive gradske četvrti u privremene sezonske kulise bez stalnih stanovnika. S druge strane, on ima i niz pozitivnih učinaka: doprinosi ravnomjernijoj raspodjeli prihoda i zadržavanju dodane vrijednosti u lokalnim zajednicama – prihodi se slijevaju izravno u kućne budžete lokalnog stanovništva umjesto u džepove stranih korporacija.

Hotelski smještaj, iako učinkovitiji u smislu iskorištenosti kapaciteta i cjelogodišnjeg poslovanja, često rezultira izvozom profita i dohodaka zbog dominacije stranih vlasnika i radne snage. Lokalna zajednica tada od takvog razvoja koristi ima uglavnom kroz poreze i pristojbe, dok većina profita izlazi iz zemlje. Time se dodatno smanjuje multiplikativni učinak turizma na lokalnu ekonomiju.

Snažna apartmanizacija bez kontrole narušava okoliš, često bez odgovarajuće infrastrukture, te potiče prekomjernu gradnju na obali i prenamjenu stambenih jedinica u apartmane. Ovakva gradnja često nadilazi nosive kapacitete prostora, što se ogleda u prometnim gužvama, problemima s otpadnim vodama i komunalnim sustavima, te općem zasićenju prostora. Posljedice su gubitak autentičnosti i degradacija osnovne atraktivnosti destinacija – okoliša i lokalnog identiteta.

Turizam generira i značajan pritisak na tržište stanovanja. U gradovima i atraktivnim područjima cijene najma i kupnje rastu, dok se stanovanje pretvara u luksuz nedostupan lokalnom stanovništvu. Stanovi se prenamjenjuju za turistički najam jer su vlasnicima isplativiji od dugoročnog iznajmljivanja. Time dolazi do izravnog istiskivanja mladih, obitelji i radnika iz središta gradova i turističkih mjesta.

I Vladina stambena politika doživljava slične neuspjehe. Strategije koje su trebale povećati dostupnost stanovanja (poput smanjenja PDV-a ili subvencioniranih kredita, odnosno sada već zloglasnog APN-a) zapravo su dodatno potaknule rast cijena. Istodobno, sve veći broj stanova koristi se za kratkoročni turistički najam ili ostaje prazan, čime se smanjuje ponuda za dugoročno stanovanje. Prema podacima iz posljednjeg popisa stanovništva, u Hrvatskoj je 585 tisuća stanova prazno, a dodatnih 230 tisuća koristi se isključivo sezonski.

Također, ekonomske nejednakosti dodatno se produbljuju: 21 posto kućanstava živi u tuđoj ili unajmljenoj nekretnini, a većina mladih ne može si priuštiti samostalan život – prosječna dob izlaska iz roditeljskog doma je 33 godine. Također, važan je podatak i činjenica da samo samo 6posto kućanstava ima hipoteku, što ukazuje na činjenicu da je samo manji broj kućanstava kreditno sposoban da se upusti u kupnju nekretnine uz stambeni kredit. Sve ovo vodi do depopulacije, manjka radne snage i urušavanja funkcionalnih urbanih središta u kojima medicinske sestre, učitelji, policajci, obrtnici i ostalo vitalno zaposleno stanovništvo, koje čini okosnicu funkcioniranja urbanih sredina, ne može pronaći priuštiv smještaj. Ovime se potkopava dugoročna održivost gradova i turističkih destinacija.

Konačno, manjak koordinacije između Vladine turističke i stambene politike rezultirao je dvostrukim negativnim učinkom – nekontroliranim rastom turizma i padom dostupnosti stanovanja. Potrebna je promjena paradigme koja integrira ova dva sektora u održiv i usmjeren razvoj, temeljen na pažljivom planiranju i pravednom gospodarenju prostorom.

PRIJEDLOG SDP-a

SDP se zalaže za dosljedan i teritorijalno osjetljiv pristup kada je riječ o regulaciji stanovanja, porezu na nekretnine, paušalnom oporezivanju turističkog najma i visini boravišne pristojbe. Dok je u ruralnim područjima, te malim naseljima i gradovima turizam često prilika koji potiče lokalni razvoj, otvara mogućnost za samozapošljavanje i revitalizira zaboravljena sela i naselja, u visoko urbaniziranim sredinama u pravilu proizvodi niz negativnih učinaka, kao što je rast cijena nekretnina, istiskivanje lokalnog stanovništva, pogoršanje dostupnosti stanovanja i širenje nisko plaćenih, sezonskih radnih mjesta bez socijalne sigurnosti.

Iz ovog razloga, SDP se zalaže za diferencirani pristup razvoju turizma i stanovanja prema tipu naselja (urbano, ruralno, otočno, itd.)

-       U velikim urbanim sredinama potrebna je:

• Stroža regulacija kratkoročnog najma u stambenim zgradama (putem sustava dozvola, suglasnosti suvlasnika, itd.).
• Viši porezi na nekretnine u komercijalnoj funkciji.
• Viši paušali za turistički najam i diferencirana boravišna pristojba.
• Naglasak na povećanju udjela hotelskog smještaja umjesto poticanja apartmanizacije.

Ovakvim politikama smanjio bi se pritisak na stambeni fond i otvorio prostor za lokalno stanovništvo za ostanak u vlastitim sredinama. Povećanjem dostupnosti stanova stvorio bi se i adekvatan stambeni fond za dugoročni smještaj ljudi na privremenom radu u Hrvatskoj, bez kojih je nemoguće osigurati održivost gospodarstva.

-       U ruralnim i manjim sredinama predlažu se politike će poticati ove regije na turističku djelatnost:

• Porezna rasterećenja i niže boravišne pristojbe
• Poticanje razvoja lokalnog obiteljskog smještaja
• Integracija turizma s poljoprivredom i razvojem lokalnih klastera

-       U manjim gradovima i naseljima potrebno je sukladno lokalnim potrebama kalibrirati specifične mjere sa ciljem postizanja lokalnih razvojnih kroz tri dodatna paketa mjera ovisno o karakteristikama lokalnih sredina.

Jedino kućanstva koja iznajmljuju u svom domu (zavičaju) bi trebala imati privilegij nižeg paušalnog oporezivanja, ali s jasnom granicom maksimalnog broja ležajeva po kućanstvu (1-2 apartmana).

Potrebno je uvesti jasan zakonski okvir i poreznu regulativu za cjelokupni nekomercijalni smještaj, koji je siva zona u hrvatskom turizmu nad kojim nema nikakve kontrole, a osobito buja i opterećuje destinacije u sezoni.

Cilj ovih politika jest povećanje kvalitete smještajnih kapaciteta, jer će na taj način koristi i dodana vrijednost ostati u najvećoj mjeri u lokalnim zajednicama, što je ključno za njihov ekonomski oporavak i dugoročnu održivost.

-         Dodatno, Hrvatskoj je potrebna reforma politike prostornog planiranja:

• Prelazak s reaktivnog na proaktivno planiranje.
• Predviđanje razvojnih pritisaka na prostor i njihovo uključivanje u prostorno planiranje na održiv način.
• Efikasnijij Inspekcijski nadzor za osiguravanje zakonitosti i učinkovitosti provođenja prostornog planiranja, sprječavajući nelegalnu gradnju i neusklađenost s planskim dokumentima.

-         Poticaji za izgradnju stanova za dugoročni najam (posebno za mlade obitelji).

-         Promišljena strategija, poticaji i zakonodavstvo s ciljem postizanja balansa između turističkog razvoja i zadovoljavanja potreba lokalnih zajednica.

RIZICI I IZAZOVI

-         Održavanje ravnoteže između turističkog razvoja i dostupnosti stanovanja

-         Otpor interesnih skupina na strožu regulaciju najma

-         Rizik daljnjeg iseljavanja mladih iz urbanih sredina

-         Neadekvatna provedba prostornih planova

-         Nedostatak političke volje za provedbu diferencirane politike

ZAKLJUČAK

SDP predlaže integrirani, teritorijalno osjetljiv pristup koji istodobno adresira i problem stambene krize, kao i potrebu za održivim turizmom. Ovaj sveobuhvatni pristup nudi konkretne politike i planove izgradnje stanova za dugoročni najam koji je usmjeren na mlade obitelji, proaktivne politike prostornog planiranja uvažavajući pritom diferencirani i regionalni pristup stvaranju uravnoteženog i dugoročno održivog razvoja turizma na korist zajednice. Koordinacija stambene politike i razvoja turizma ključ su za očuvanje kvalitete života, ravnoteže tržišta i dugoročnog razvoja zajednica.

Hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Biljana Borzan inicirala je saslušanje na Odboru za unutarnje tržište i zaštitu potrošača o visokim cijenama diljem Europske unije, s posebnim naglaskom na rekordne cijene hrane u istočnoj Europi.

"Prema posljednjem Eurobarometru, većina građana EU smatra da su inflacija i siromaštvo najveći problemi. To je posebno izraženo u zemljama istočne Europe, gdje je rast cijena hrane najveći. Za današnju cijenu 10 jaja u Poljskoj, prije četiri godine ste mogli kupiti 18. U Slovačkoj čak 24. Cijena kruha u Mađarskoj porasla je za 170 posto, u Bugarskoj za 122 posto, a u Hrvatskoj za 65 posto u posljednje četiri godine. U baltičkim zemljama cijene mesa porasle su i do 50 posto. Istovremeno, u zapadnim državama rast cijena uglavnom je ispod 20 posto", istaknula je Biljana Borzan.

Stručnjaci iz Europske središnje banke i Europske komisije upozorili su da, unatoč padu inflacije, cijene hrane i dalje ostaju visoke. Prema istraživanju koje je provela Borzan, čak 56,4 posto građana Hrvatske zbog inflacije kupuje manje hrane, a velik broj njih poseže za hranom lošije kvalitete.

"Moramo jasno identificirati i sankcionirati one koji iz pohlepe 'deru kožu s leđa' građana. Tijekom saslušanja mnogi su upozorili na velike prehrambene multinacionalne kompanije, od kojih svega 11 kontrolira većinu tržišta. Riječ je o kompanijama poput Nestléa, Unilevera, P&G-a, PepsiCo ili Marsa, koje pokrivaju stotine poznatih brendova, a da toga nismo ni svjesni. One ne određuju samo cijene, već i količine i kvalitetu proizvoda dostupnih u pojedinim državama, svjesno izazivajući rast cijena. Tako primjerice boca Coca-Cole u Njemačkoj stoji 1,89 eura, dok u Luksemburgu – zbog teritorijalnih ograničenja – ista ta boca košta 2,89 eura. U istočnoj Europi, unatoč znatno nižem životnom standardu, cijene su iste ili više nego na zapadu", upozorila je Borzan.

Novi europski zakon koji bi trebao smanjiti teritorijalna ograničenja na tržištu očekuje se tek sljedeće godine. Procjenjuje se kako takva ograničenja potrošače u EU godišnje koštaju oko 19 milijardi eura.

Dok se u Briselu raspravlja o važnim temama u Hrvatskoj ništa novo. Vlast provodi strategiju «kruha i igara» koja osigurava podršku dijela naroda kroz kratkoročnu zabavu dok dugoročni interesi i problemi nisu «tema».

A što se događa u Briselu? U srpnju 2024. predstavljene su političke smjernice za sljedeću Europsku komisiju 2024 – 2029 u kojima je definirano sedam prioriteta. Sažetak događanja prikazujemo u skladu s tim dokumentom:

Prioritet 1. Novi plan za održiv napredak i konkurentnost Europe: U svibnju 2025. Europska Komisija (EK) je predstavila plan REPowerEU za potpunu energetsku neovisnost EU-a o Rusiji; U ožujku 2025. je između ostalog predstavljen plan za visokokvalitetno obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje; strategija za uniju štednje i ulaganja radi povećanja financijskih mogućnosti građana i poduzeća; U veljači 2025. predstavljen je novi paket prijedloga za smanjenje administrativnog opterećenja i pojednostavljenje poslovnog okruženja, a još u 2024. objavljen je prvi Akt o umjetnoj inteligenciji – prvi pravni okvir o umjetnoj inteligenciji u svijetu!

Prioritet 2. Novo doba za europsku obranu i sigurnost: U lipnju 2025. predložena je zajednička uredba o pripravnosti u području obrane kako bi se ubrzala ulaganja u obranu u EU-u; U travnju 2025. predstavljena je nova europska strategija unutarnje sigurnosti ProtectEU.

Prioritet 3. Potpora ljudima, jačanje naših društava i našeg socijalnog modela: U ožujku 2025. je potpisan Pakt za europski socijalni dijalog u Europi radi jačanja uloge socijalnih partnera u oblikovanju politika tržišta rada i zapošljavanja te socijalnih politika, EK je predstavila Plan za prava žena.

Prioritet 4. Održavanje kvalitete života: sigurnost opskrbe hranom, voda i priroda; U veljači 2025. EK je predstavila svoju viziju za poljoprivredu i hranu.

Prioritet 5. Zaštita naše demokracije i očuvanje naših vrijednosti: U svibnju 2024. stupio je na snagu Europski akt o slobodi medija; u travnju 2024. EU je odobrila nova pravila za poboljšanje transparentnosti političkog oglašavanja u predizbornim kampanjama.

Prioritet 6. Globalna Europa: iskorištavanje naše snage i partnerstva: U svibnju 2025. EU i Singapur su potpisali povijesni sporazum o digitalnoj trgovini; U travnju 2025. u prvom političkom dijalogu na visokoj razini između EU-a i Palestinske samouprave EK je predložila sveobuhvatni program potpore u vrijednosti od 1,6 milijardi eura za poticanje palestinskog oporavka i otpornosti. Osim toga na prvom sastanku na vrhu EU-a i Srednje Azije postignut je dogovor o strateškom partnerstvu; U ožujku 2025. EU je na Briselskoj konferenciji obećala 2,5 milijardi eura za potporu Siriji i regiji; U veljači 2025. na snagu je stupio privremeni sporazum o trgovini između EU-a i Čilea. Trgovinski sporazum između EU-a i južnoameričkih država u bloku Mercosur (Brazil, Bolivija, Argentina, Urugvaj i Paragvaj) trebao bi biti službeno predstavljen tijekom srpnja 2025., a ratificiran do prosinca 2025. Ovo je najveći trgovinski sporazum o slobodnoj trgovini koji je EU ikad dogovarala. Za Hrvatsku to znači još veći uvoz hrane, a Vlada je unatoč tome podržala sporazum, bez kvalitetne analize utjecaja na domaću proizvodnju i bez puno brige o malim i srednjim domaćim proizvođačima.

Prioritet 7. Zajedništvo i priprema Unije za budućnost: U studenom 2024 postignut je politički dogovor o godišnjem proračunu EU za 2025; 27 povjerenika EU-a okuplja se ovih dana u Briselu da bi riješili jedno od ključnih pitanja – financije. Kako pišu mediji, da bi se više sredstava usmjerilo na obranu i start-upove, razmatra se mogućnost smanjenja od 20 posto proračuna za poljoprivredu i regionalni razvoj. Ideja Ursule Von der Leyen je spojiti mnoštvo programa u jedinstven nacionalni novčani fond kojim bi se određivala potrošnja u sektorima kao što su poljoprivredne subvencije i socijalno stanovanje. Postoje strahovi da bi predaja novca nacionalnim vladama mogla potkopati jedan od ključnih ciljeva EU-a, a to je smanjenje razlika među bogatijim i siromašnijim područjima. EK je pod velikim pritiskom da uvede nove namete ili transfere na razini EU-a, poznate kao «vlastita sredstva», kako bi se pokrilo 25 do 30 milijardi eura godišnjeg duga nastalog zbog financiranja oporavka nakon pandemije Covida.

A što se događa u Hrvatskoj? Od ožujka pa sve do sredine lipnja smo u kampanji za lokalne izbore. Posljednjih mjesec dana tema je Thompsonov koncert, ustaše, novo radno mjesto za Ivana Penavu u Povjerenstvu za Drugi svjetski rat?! Prije dva dana imenovana je nova ministrica regionalnog razvoja i fondova EU jer je prethodni ministar postao gradonačelnik Zadra?!

Nisu se davali prijedlozi za jednostavnije i brže poslovanje poduzetnika, pretvaranje istraživanja i inovacija u okosnicu gospodarstva, povećanje produktivnosti širenjem digitalnih tehnologija uključujući umjetnu inteligenciju, rješavanje problema manjka vještina i radne snage (dapače ukida se upis u ribarsko-nautički smjer Pomorske škole u Splitu).

Na polovini razdoblja korištenja sredstava iz financijske perspektive 2021-2027 stvarni postotak apsorpcije sredstava koje je EK uplatila u proračun Republike Hrvatske je 5,7 posto. Prema tom pokazatelju, iza Hrvatske je samo Estonija s 4,6 posto. Od ukupno 180 poziva njih 85 nije objavljeno u najavljenom planu, što usporava provedbu projekata i otežava planiranje poslovnih aktivnosti i zapošljavanja. Određen broj projekata velike vrijednosti iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO) kasni ili nije počeo, pa je korištenje sredstava iz tog plana za pojedine sektore upitno (npr. reforme i investicije u sektoru poljoprivrede u ukupnoj vrijednosti od 988 milijuna EUR od čega Izgradnja i opremanje logističko distributivnih centara za voće i povrće: 610 milijuna EUR i komasacija poljoprivrednog zemljišta 250 milijuna EUR).

O vladavini prava govori činjenica da je u 2024. samo 23 posto građana u Hrvatskoj smatralo da je razina neovisnosti sudova i sudaca «prilična ili vrlo dobra». Rad na zajedništvu zamijenjen je podjelama u društvu, porastom netolerancije, mržnje, diskriminacije, nasilja. Mogli bismo tako nabrajati u nedogled.

Umjesto prezentiranja stavova o novoj EU financijskoj perspektivi te rizicima od smanjivanja sredstava za poljoprivredu i regionalni razvoj, izrade izvozne strategije hrvatskog gospodarstva s obzirom na brojne trgovinske mogućnosti, Vlada primjenjuje strategiju «kruha i igara» smatrajući da će tako smanjiti svoju odgovornost i skrenuti pažnju s gorućih tema. Varaju se jer postoje ljudi u Hrvatskoj koji prate situaciju, daju prijedloge ali ih trenutna većina ne prihvaća i radi sve na smanjivanju demokracije i neuvažavanju drugih mišljenja. SDP nastavlja borbu za socijalnu pravednost i solidarnost, gospodarski rast i razvoj te boljitak svih u našoj domovini Hrvatskoj!

U organizaciji SDP-a u prostorijama Hrvatskog kulturnog društva Napredak, u petak 11. srpnja 2025. održan je okrugli stol na temu vanjske politike Republike Hrvatske pod nazivom "Tko su nam prijatelji? Hrvatska u Europskoj uniji, Zapadni Balkan i svijet u previranju". Skup je okupio relevantne govornike iz akademske i političke sfere s ciljem poticanja strateškog promišljanja o pozicioniranju Hrvatske u dinamičnom međunarodnom kontekstu.

Tvrtko Jakovina: Hrvatska u svijetu koji se radikalno mijenja

Povjesničar prof. dr. sc. Tvrtko Jakovina otvorio je raspravu naglaskom da se tema prijateljstva u međunarodnim odnosima ne može odvojiti od unutarnje politike. “Najbolji način da netko ima prijatelje jest da sam bude prijatelj”, rekao je Jakovina, dodajući kako Hrvatska pati od nedostatka promjena i prilagodbi, iako se svijet nalazi usred dubokih transformacija. “Završeno je razdoblje liberalnog poretka koje je trajalo od kraja Drugog svjetskog rata. Danas smo suočeni s globalnim previranjima, promjenama granica i neizvjesnošću — čak ni velike sile ne znaju kakav će poredak nastati”, rekao je Jakovina, upozorivši i na tromost hrvatske diplomacije.

“Od 2010. nismo otvorili nijednu novu ambasadu. Nemamo predstavništvo u Meksiku, kao ni u Africi u brojnim zemljama, pa čak ni u Etiopiji, gdje je sjedište Afričke unije. Pritom se situacija i u našem neposrednom susjedstvu komplicira.“

Jakovina je naglasio je i važnost redefiniranja odnosa s neposrednim susjedima te izgradnju ozbiljne diplomatske mreže.

“Naše neposredno okruženje je sve kompliciranije. Graničimo sa zemljama koje imaju neujednačen status prema Europskoj uniji, a u nekima su u tijeku masovni prosvjedi. Predsjednik Republike Srpske otvoreno izjavljuje kako je njegov san da RS postane dio Srbije. To su realnosti koje nas okružuju i koje se u posljednjih 15 godina nisu poboljšale”, upozorio je.

Govoreći o regiji, Jakovina je ocijenio kako bez zajedničkog angažmana Hrvatske i Srbije nema rješenja ključnih pitanja u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i na Kosovu. “Teško je definirati tko bi nam u ovom trenutku od naših susjeda mogao biti bliska prijateljska zemlja s kojom se možemo savjetovati u svakom času. Mi to nismo postigli niti imamo takve odnose”, rekao je.

Govoreći o Italiji kao jednoj od mogućih prijateljskih zemalja Hrvatskoj, Jakovina se dotaknuo i povijesno-političkih prijepora, gdje je, kako kaže, u tijeku “revizionistička retorika” kroz putujuće izložbe o stradanjima Talijana i prikazivanjem simbola poput rimskog legionara iznad Istre, te reinterpretacijom granica. Sve to, prema Jakovini, komplicira odnose sa susjedima u povijesnom trenutku u kojemu svjedočimo grupiranju određenih zemalja. Kao pozitivan primjer suradnje, Jakovina je istaknuo baltičke zemlje.

Zaključio je kako Hrvatska mora razumjeti nove globalne tokove: “Svijet se promijenio i stari odgovori više ne vrijede. Ako ne razvijamo diplomatsku prisutnost, ne možemo sudjelovati u globalnim tokovima", rekao je Jakovina, dodajući i kako postoje točke povijesne povezanosti s određenim zemljama, a koje Hrvatska ne iskorištava. Jakovina je spomenuo posjetu Josipa Broza Tita Indiji nakon proglašenja njezine nezavisnosti, budući da je on bio prvi europski državnik koji je tu zemlju posjetio u turbulentnoj fazi njezine povijesti.

"Da sam ja premijer, možda bih to spomenuo indijskom premijeru Modiju tijekom njegova posjeta Zagrebu," rekao je Jakovina, dodajući kako takve poveznice mogu postati temelji za buduću suradnju s važnim državama u svijetu.

Tonino Picula: Jesmo li na pragu "posteuropske Hrvatske"?

Zastupnik u Europskom parlamentu i bivši ministar vanjskih poslova Tonino Picula ponudio je refleksiju o razvoju međunarodnog identiteta Hrvatske i njezine pozicije unutar Europske unije.

“Hrvatska može nadograditi svoj identitet u međunarodnoj komunikaciji – i u znanstvenom, i u ekonomskom smislu, i u političkom smislu – jer već dugo postoji kao subjekt međunarodnog interesa. No, pitanje je kako mi sami vrednujemo vlastitu prošlost i kapacitete koji nisu nastali preko noći”, istaknuo je Picula.

Analizirajući međunarodnu percepciju Hrvatske, podsjetio je na tri ključne faze: “Do 1990. bili smo doživljavani kao jugoslavenska republika. Tijekom rata, slike Dubrovnika i Vukovara definirale su nas kao ratnu Hrvatsku. S početkom 2000-tih ulazimo u europsku fazu, što je kulminiralo ulaskom u Europsku uniju," rekao je Picula, postavljajući u tom kontekstu i važno pitanje: “Jesmo li danas na ulazu u razdoblje posteuropske Hrvatske?”

Upozorio je da članstvo u EU, iako izuzetno vrijedno, nije automatska zaštita od unutarnjih demokratskih regresija: “Vidimo primjere kako antidemokratske tendencije mogu ugroziti vrijednosti na kojima počiva EU. Moramo biti svjesni da i kod nas postoje takve tendencije.”

Picula je istaknuo da Hrvatska, kao mala država, mora strateški usmjeravati svoje resurse: “Mi smo 21. članica EU po teritoriju i 23. po broju stanovnika. Postavlja se pitanje kako da ono što imamo najbolje iskoristimo. Pogledajmo primjer Estonije — nisu pokušali biti dobri u svemu, već najbolji u određenom sektoru, poput IT sektora, i to im je uspjelo.”

Upozorio je i na pitanje budućnosti same EU: “Je li Europska unija i dalje transformativna sila kakva je bila? Ili ta moć slabi, a države u ‘čekaonici’ više ne vide istu privlačnost i potencijal u članstvu?”

Okrugli stol otvorio je niz ključnih pitanja o smjeru hrvatske vanjske politike u kontekstu globalnih promjena. Od redefiniranja diplomatskih prioriteta i odnosa sa susjedima, do preispitivanja uloge Hrvatske u Europskoj uniji i svijetu – postalo je jasno da su pred malim državama veliki izazovi. No, kako su poručili govornici, u novim okolnostima postoje i značajne prilike – ako postoji volja za strateško promišljanje, promjenu pristupa i djelovanje.

Okrugli stol zatvorio je predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić, istaknuvši kako će SDP nastaviti s panelima i tribinama na razne teme i u više hrvatskih gradova, kako bi se građani uključili u procese kreiranja stranačkih politika.

"Ovo je jedan dobar početak suradnje između SDP-a, struke, građana i čitave zainteresirane javnosti," poručio je predsjednik SDP-a.

Na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu, Forum mladih SDP-a simboličnim je performansom pokrenuo inicijativu #IsključiSe –kojom želi skrenuti pozornost na ključno radničko pravo: pravo na isključenje iz digitalne radne komunikacije izvan radnog vremena.

Performans je potaknut slovenskom legislativom (članak 142.a Zakona o radu ZDR‑1D), jer Slovenija je 2023. postala među prvim zemljama EU koje su formalno ugradile “pravo na isključenje” u zakonodavstvo. Članak obvezuje poslodavce da konkretnim mjerama osiguraju slobodno vrijeme radnika bez radnih poziva, mejlova i poruka. Cilj je spriječiti stres, sagorijevanje i narušavanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života radnika.

Na Trgu bana Josipa Jelačića tijekom performansa bio je postavljen simboličan ured - stol, laptop i mobiteli koji neprekidno zvone – ograđen trakom s natpisom: „Nakon radnog vremena: pristup zabranjen“. Ova instalacija vizualizira jasnu granicu: kad završava radno vrijeme, završava i dostupnost radnika. Na performansu su sudjelovali Lovro Lukavečki, predsjednik Foruma mladih SDP-a, zatim Lucija Vupora, predsjednica Radne skupine za studentski radni standard Foruma mladih SDP-a, Mirela Ahmetović i Saša Đujić, saborski zastupnici SDP-a te Matej Mišić, predsjednik Gradske skupštine Grada Zagreba.

Predsjednik Foruma mladih SDP-a, Lovro Lukavečki naglasio je kako je „pravo na isključenje“ osnovno pravo radnika.

“Želimo ukazati na sve veći problem na tržištu rada, a to je pravo radnika na odmor, odnosno isključenje. Riječ je o pravu svakog radnika da ne bude kontaktiran od strane poslodavca nakon radnog vremena. To je posebno važno za mlade na tržištu rada, jer se oni suočavaju s nestandardnim oblicima rada u kojima se granica između poslovnog i privatnog sve više briše. Današnjim performansom krećemo s kampanjom u kojoj želimo ukazati na probleme, a zatim ćemo i u vidu zakonskih rješenja to nastojati implementirati, kroz parlamentarni rad naših zastupnica i zastupnika, od kojih se neki i ovdje s nama danas,“ rekao je Lukavečki, dodajući kako pravo na isključenje nije protiv poslodavaca – ono štiti i radnika i poslodavca, jer povećava produktivnost radnika.

„U užurbanim vremenima sve više radnika mora odgovarati na određene radne zadatke, poruke, mejlove poslodavaca, i to izvan radnog vremena, čak i unutar godišnjeg odmora. Ovim performansom želimo otvoriti javnu raspravu, koja će rezultirati ozbiljnom granicom između privatnog i radnog vremena,“ navela je Lucija Vupora, predsjednica Radne skupine za studentski radni standard Foruma mladih SDP-a, dodajući kako je digitalna tehnologija promijenila način na koji radimo – ali je na neki način izbrisala granicu između poslovnog i privatnog života. Kampanja #IsključiSe traži upravo to: granice koje štite radnika.

Potpredsjednica SDP-a Mirela Ahmetović u izjavi nakon performansa poručila je da podržava akciju Foruma mladih SDP-a, posebno s obzirom na činjenicu da se u Hrvatskoj - osim što se konstantno krše važeći zakonski propisi Zakona o radu, poput Zakona o minimalnoj plaći - zanemaruje i pravo radnika na njihovo privatno i slobodno vreme, čime se narušava ljudsko pravo čovjeka na slobodu i korištenje slobodnog vremena prema vlastitom nahođenju.

„A postoje i istraživanja po kojima su radnici čije je slobodno vrijeme uzurpirano od strane poslodavca manje koncentrirani i produktivni, jer doživljavaju stres i nemaju prilike za stvarni odmor. Mislim da je važno da je baš Forum mladih SDP-a organizirao ovaj performans, jer samo mladi mogu doprijeti do mladih - koji su najugroženiji jer tek stupaju u radne odnose i pokušavaju se pozicionirati na tržistu rada kao oni koji su potrebni, kvalitetni, dobro odrađuju posao. S druge strane, poslodavci i u javnom i privatnom sektoru iskorištavaju tu njihovu želju, tražeči ih sve više rada u slobodno vrijeme, što im ide na štetu. Nadam se da će ova poruka doprijeti i do onih koji kreiraju Zakone, dakle do većine u Hrvatskom saboru,“ rekla je Ahmetović.

Forum mladih SDP-a je pozvao sve radnike, sindikate, poslodavce, ali i političke aktere da podrže i zakonski reguliraju prava radnika na isključenje u Hrvatskoj. Vrijeme nakon posla služi za odmor od tog istog posla – ono je temelj zdravlja, obitelji i slobode svih radnika, i na to svi radnici imaju potpuno pravo.

Pravo na isključenje već je od 2017. zakonski priznato i u Francuskoj, gdje se primjenjuje kroz kolektivne ugovore, dok slične inicijative razmatraju i Belgija, Španjolska, Italija, Portugal i Irska – potvrđujući da Europa sve ozbiljnije shvaća postavljanje granice između rada i života.

Ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić u godinu i pol nije ponudio niti jedno rješenje koje bi poboljšalo i ubrzalo postupak donošenja prava na inkluzivni dodatak.

U vrijeme donošenja Zakona o inkluzivnom dodatku, krajem 2023. godine, je bilo 148 000 korisnika četiri prava, koja su se novim propisom objedinili u inkluzivni dodatak. Nakon godinu i pol dana primjene Zakona, imamo 300 000 predmeta, koji se odnose na postojeće korisnike i nove zahtjeve. 199 000 korisnika je pozitivno riješeno, a njih 168 000 je počelo primati naknadu, te 30 000 korisnika čeka isplatu naknade. Osim što su korisnici mjesecima, pa i godinu dana čekali donošenje rješenja, sada čekaju i na isplatu naknade po izvršnim rješenjima, što je nedopustivo. Ova problematika nije od jučer, no zabrinjava neosjetljivost resornog Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike spram najranjivijih u društvu.

Inkluzivni dodatak je novčana naknada namijenjena osobi s invaliditetom radi zadovoljavanja različitih prepreka u društvu i kao takvo pravo, ne trpi odgodu, kao ni potrebe osoba s invaliditetom.

Unatoč tome što je Zakonom propisan rok za donošenje rješenja 15 dana, odnosno 30 dana ukoliko je potrebno provesti ispitni postupak, Ministarstvo dopušta da ljudi čekaju preko godinu dana na inkluzivni dodatak, a nažalost ima i onih koji preminu i nikada ni ne dočekaju svoje pravo. 

Potrebno je uvesti jedan obrazac – nalaz i mišljenje koji bi bio primjenjiv za više postupaka kako korisnici ne bi morali prolaziti više vještačenja, a osobe s trajnim dijagnozama ne trebaju prolaziti stalna vještačenja. Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom je u protekloj godini zaprimilo 205 544 predmeta, a riješenih je tek 153 972. Gotovo 70 posto predmeta je iz sustava socijalne skrbi, a na vještačenje se čeka od 6 do čak 13 mjeseci, primjerice u Zagrebu, Karlovcu ili Šibeniku. 

Potrebno je dodatno kadrovski ojačati Zavod za vještačenje kako bi korisnici svoje pravo ostvarili u zakonom propisanom roku, a radi velikog broja zahtjeva i zagušenosti sustava socijalne skrbi potrebno je pravo administrirati izvan sustava socijalne skrbi, kako bi se rasteretio sustav s potencijalnih preko 300 000 korisnika inkluzivnog dodatka. Socijalni radnik je potrebniji u radu s obitelji i pojedincima, na terenu, u detektiranju i otklanjanju poteškoća, nego u vođenju upravnog postupka – inkluzivnog dodatka, koji ni nije vezan uz imovinski ili prihodovni cenzus građana.

Brojni korisnici koji su godinama primali doplatak za pomoć i njegu ili pomoć za nezaposlene osobe s invaliditetom su ostali bez svoje naknade samo zato što osoba nije samac u kućanstvu. Nadalje, ukoliko je korisniku utvrđena niža razina potpore inkluzivnog dodatka, on mora vraćati "preplaćeni iznos" sustavu socijalne skrbi, što je poraz sustava.

Zanemarivanja potreba osoba s invaliditetom i starijih osoba na ovaj način predstavljaju institucionalno nasilje koje provodi Ministarstvo, te je potrebna žurna analiza učinka Zakona o inkluzivnom dodatku i izmjena odredbi koje su duboko diskriminatorne. 

Ministarstvo je 2022. godine centralizacijom sustava izazvalo kaos u sustavu socijalne skrbi, u kojem danas ispaštaju najugroženiji u društvu.

Martina Vlašić Iljkić,

saborska zastupnica SDP-a

Umjesto da se javna pažnja i organizacija koncerta iskoristi kao jedinstvena prilika za snažno i jasno ograđivanje od svih oblika povijesnog revizionizma i ustašluka, svjedočili smo svjetskoj sramoti u kojoj su ekstremne poruke dobile državnu logistiku i izravnu potporu vrha vlasti.

Zašto Andrej Plenković, ako se već naslikavao s Thompsonom, nije iskoristio tu priliku da mu kaže ono što bi mu svaki odgovoran premijer morao reći: da u Hrvatskoj ustaštvo nema i neće imati mjesta ni na pozornici, ni oko nje? Pogotovo je to opasno kad u publici stoje mladi ljudi koji na sve gledaju kao na neku zanimljivu video igricu i ne shvaćaju koja se opasna igra odvija u pozadini i koje se zlo zaziva na pozornici.

Problem nikad nije bio u glazbi. Problem je u onome što tu glazbu prati – u stihovima, simbolima, porukama i ideologijama koje otvoreno slave ustaštvo, koje Juru i Bobana uzdižu do razine Boga i domoljublja. Istina je posve drukčija: ako postoji pakao, Jure i Boban su sigurno tamo.

Domoljublje je odgovornost koja nas obvezuje da stvaramo društvo pravednosti, solidarnosti i uključivosti, jer samo u takvom društvu možemo živjeti dostojanstveno i slobodno. Sve ovo što odstupa od tih vrijednosti nije prava ljubav prema domovini, nego urušavanje načela slobode, pravde i međusobnog poštovanja na kojima Hrvatska počiva.

Gledatelji emisije Dobro jutro Hrvatska na HTV1, u kojoj je gostovao državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Zdravko Tušek, su kao i mi, ostali šokirani nekim izjavama. Glavna tema o kojoj se razgovaralo bila je dugotrajna suša od koje najviše trpi proizvodnja povrća i krumpira, ali i mnogo voćke i jarine. Što je to državi tajnik rekao:

-   uvodno kaže da nažalost u posljednjih par godina poljoprivredna proizvodnja ovisi o vremenskim prilikama te da je prerano govoriti o tome da će nam zbog suše na domaćem tržištu nedostajati povrća i voća?!

-   na pitanje što Ministarstvo čini kako bi pomoglo proizvođačima, odgovara da se tu uglavnom radi o proizvodno neintenzivnim, odnosno neindustrijskim proizvodnjama koja u vremenskim nepogodama prva stradaju i da se traže modeli kako im pomoći?!

-   nastavlja kako će Ministarstvo i dalje, kao i dosada, ulagati u primarnu poljoprivrednu proizvodnju, ulagati u nove tehnologije, ulagati u sustave navodnjavanja i osigurati sredstva za obeštećenje ako do šteta dođe.

-  na kraju zaključuje kako su stručnjaci Ministarstva upravo ne terenu kako bi procijenili nastalu štetu.

Naravno pri tome državni tajnik nije navodio brojke niti se potrudio analizirati pravo stanje stvari. Evo informacija. Prema podacima iz zelenog izvješća Ministarstva poljoprivrede za 2023, jer za 2024. još nije objavljeno, voćnjaci su zauzimali 37.939 hektara od kojih se 49% odnosilo na orahe i lješnjake. Međutim u ukupnoj proizvodnji voća od 126.181 tona, prve su jabuke (47,7% sa 67.934 tone), iza toga mandarine (33,7% sa 30.540 tona), a na posljednjem mjestu su orasi sa 303 tone! Koliko je situacija zabrinjavajuća može se vidjeti na primjeru jabuka. U 2013. proizvedeno je 121.738 tona, a u 2024. proizvodnja je pala na 67.934 i  gotovo je prepolovljena. Slični podaci mogu se naći i za ostalo voće i povrće pa smo u tim proizvodnjama dostatni samo 40 %. Dakle, nije ništa prerano govoriti o nedostatku domaćeg voća i povrća jer se dobro zna da ga već godinama nemamo dovoljno, a ova suša će urod dodatno smanjiti.

Cijene hrane su kod nas u 2024. premašile prosječne cijene u EU, a hrana kod nas je bila skuplja nego u 10 država članica. Nijemci su na primjer u 2024. plaćali hranu 3% više, ali im je prosječna plaća bila dvostruko viša nego kod nas!

A što za to vrijeme radi Vlada RH? Trenutno se bavi novom rekonstrukcijom i pronalaskom radnog mjesta za Ivana Penavu. Poljoprivrednici nisu važni, kao ni umirovljenici ni radnici s minimalnim plaćama koji plaćaju skupu hranu.

Savjetu za poljoprivredu i hranu je svaki proizvođač i građanin ove zemlje važan te predlaže mjere za jačanje domaće proizvodnje voća i povrća i prehrambene industrije:

-   što prije završiti analizu stanja na terenu i obraditi zahtjeve za ostvarivanje prava poljoprivrednika na naknadu štete nastale zbog ekstremno visokih temperatura.

-  izraditi Program državnih potpora usmjeren na prilagodbu i ublažavanje klimatskih promjena za mala i srednja poljoprivredna gospodarstva kojim bi se između ostalog sufinancirao sustav navodnjavanja i postavljanje zaštitnih folija ili protugradnih mreža.

-   u suradnji s akademskom i znanstvenom zajednicom te savjetodavnom službom osmisliti i poticati projekte na poljoprivrednim gospodarstvima koji bi bili usmjereni na inovativna rješenja vezana uz prilagodbu klimatskim promjenama te na taj način ojačati sustav prijenosa znanja i inovacija u poljoprivredi (AKIS).

-   na osnovi pozitivnih primjera iz prakse izraditi Program državnih potpora o modelu ugovaranja proizvodnje voća i povrća između prehrambene industrije i kooperanata (npr. korištenje certificiranog sadnog materijala, otkup, tržišni standardi itd.).

-   poticati osnivanje poljoprivrednih zadruga uz snažnu podršku savjetodavne službe.

-   pristupiti izradi metodologije za izračun proizvođačkih cijena i sustava za njihovo praćenje zbog sprječavanja pojave dampinških cijena na tržištu.

-   provesti inspekcijski nadzor podignutih višegodišnjih nasada na državnom poljoprivrednom zemljištu i u slučaju njihove zapuštenosti raskinuti ugovor o zakupu.

-   donijeti Program regionalizacije poljoprivredne proizvodnje kojim bi se jasno definirale prioritetne proizvodnje u pojedinim regijama.

-   i ne manje važno, nadamo se da je Ministarstvo poljoprivrede u suradnji s drugim tijelima razradilo plan nabave domaće hrane za ročnike koji bi prema planu od ove jeseni trebali početi služiti obvezni dvomjesečni vojni rok.

Možemo zaključiti da iz godine u godinu proizvodnja pada pa se domaća ponuda smanjuje. To dovodi do povećanja uvoza koji zbog cijena transporta, trgovačkih marži i drugih čimbenika utječe na inflaciju pa cijene voća, povrća i općenito hrane rastu. U vrijeme dok države članice EU rade na povećanju prehrambene sigurnosti ministar i državni tajnici u Ministarstvu poljoprivrede nemaju viziju niti program. Razvoj se više manje temelji na rastu uvoza od kojeg se ostvaruju prihodi preko PDV-a, dok trgovački lanci ubiru ekstraprofite. Krajnje je vrijeme da Ministarstvo poljoprivrede počne rješavati nagomilane probleme jer ćemo uskoro izgubiti proizvodnju u nekim sektorima ali i brojna strateški važna mjesta u zemlji – naša sela!