Danas, 16. listopada, obilježavamo Svjetski dan hrane. Za Hrvatsku, ovaj dan predstavlja priliku za promišljanje o stanju naše poljoprivrede i prehrambene industrije, koje su, unatoč bogatim prirodnim resursima i dugoj tradiciji, izložene brojnim strukturnim izazovima.

Suočavanje s realnošću: Izazovi koji traže rješenja

Hrvatska se godinama bori s problemima koji ugrožavaju našu prehrambenu sigurnost i konkurentnost. Podaci su alarmantni. I dalje smo izrazito ovisni o uvozu mnogih ključnih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, što nas čini ranjivima na poremećaje na globalnom tržištu. Dok su trgovačke police pune, domaći proizvođači se često bore za opstanak, a uvoz hrane daleko nadmašuje izvoz, stvarajući značajan vanjskotrgovinski deficit i usporavajući gospodarski rast. Svjedoci smo kontinuiranog pada u mnogim granama poljoprivredne proizvodnje, od stočarstva do uzgoja voća i povrća, što dodatno produbljuje problem samodostatnosti. Uz to, starenje ruralnog stanovništva i nedostatak radne snage uzrokuju da se mladi sve manje odlučuju za rad u poljoprivredi, dok ruralna područja propadaju, ugrožavajući budućnost sektora. Značajne površine plodnog zemljišta ostaju neobrađene, a mnogi resursi neiskorišteni.

Pogled u budućnost: Hrvatski potencijali za održivu poljoprivredu

Unatoč ovim izazovima, Hrvatska posjeduje izvanredne potencijale koji daju nadu u bolju budućnost. Naša zemlja ima raznolike klimatske uvjete, plodno tlo i bogatu biološku raznolikost, što omogućuje proizvodnju širokog spektra visokokvalitetnih proizvoda. Hrvatska i dalje ima značajne površine kvalitetnog zemljišta i očuvane prirode, što je idealna podloga za razvoj ekološke i održive poljoprivrede. Osim toga, posjedujemo bogato nasljeđe autohtonih sorti i pasmina te tradicionalnih metoda proizvodnje, što nam daje jedinstvenu prednost na tržištu. Brendiranje i zaštita ovih proizvoda može otvoriti nove mogućnosti. Povezivanje poljoprivrede s turizmom, kroz koncept "od polja do stola", nudi ogromne mogućnosti za plasman domaćih proizvoda i jačanje ruralnog gospodarstva. Korištenjem modernih tehnologija, znanstvenih spoznaja i inovativnih pristupa, možemo značajno povećati učinkovitost i konkurentnost naše poljoprivrede. Poticanjem mladih na povratak u poljoprivredu, kroz edukaciju, financijsku podršku i stvaranje poticajnog okruženja, možemo osigurati novu generaciju proizvođača, pri čemu pristup europskim fondovima pruža značajna financijska sredstva ključna za modernizaciju i razvoj sektora.

Poziv na akciju: Zajedno gradimo prehrambenu sigurnost

Vrijeme je da prepoznamo snagu koju imamo. Nužno je hitno djelovanje na svim razinama – od države, preko lokalne samouprave, do svakog pojedinog poljoprivrednika i potrošača. Potrebno je kreirati jasnu strategiju razvoja poljoprivrede, snažno podržati domaće proizvođače, poticati investicije u moderne tehnologije i inovacije, te educirati potrošače o važnosti kupovine domaćih proizvoda.

Na Svjetski dan hrane, pozivamo sve dionike da se uključe u stvaranje održivog i otpornog hrvatskog prehrambenog sustava. Samo zajedničkim snagama možemo osigurati da Hrvatska ne samo preživi, već i procvjeta kao zemlja bogate i kvalitetne hrane, dostupne svima.

Snaga je u našoj zemlji, ponos u našim plodovima. Podržimo domaće!

Svakog 15. listopada širom svijeta obilježava se Svjetski dan ruralnih žena. Ideja o obilježavanju ovoga dana pokrenuta je 1995. tijekom Četvrte konferencije Ujedinjenih naroda o ženama u Pekingu, a obilježava se od 2008. godine. Prema podacima UN-a, u svijetu svaka treća zaposlena žena radi u poljoprivredi. Seoske žene i djevojke imaju značajnu ulogu u poljoprivrednoj proizvodnji, sigurnosti hrane i prehrani, upravljanju zemljištem i prirodnim resursima te skrbe o kućanstvu, a njihov dan služi kao podsjetnik da održiva budućnost svijeta nije moguća bez seoskih žena i djevojaka.

Odbor UN-a za uklanjanje diskriminacije žena donio je još 2016. Opću preporuku o pravima žena u ruralnim područjima u kojoj se pojašnjavaju obveze država stranaka. Opća preporuka ističe kako su uloge ruralnih žena ključne u održavanju, unaprjeđivanju i jačanju ruralnih zajednica. No, upozoravaju i kako seoske žene kontinuirano snose veći dio tereta neplaćenog rada zbog stereotipnih rodnih uloga, nejednakosti u kućanstvu te nedostatka infrastrukture i usluga, uključujući i one koje se odnose na proizvodnju hrane i rad u području skrbi. Iz toga razloga, Opća preporuka navodi da države moraju osigurati nediskriminirajući zakonski okvir i osnaživati žene u ruralnim područjima te utvrđuje precizne mjere za sprječavanje i uklanjanje svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama u ruralnim područjima.

Rad seoskih žena često je neplaćen i nepriznat. One vode kućanstvo, odgajaju djecu, brinu o starijim članovima domaćinstva, obavljaju poslove u polju, brinu o stoci, proizvode hranu. Ruralnim područjima često nedostaje adekvatni javni prijevoz, zdravstvene ustanove (posebno ginekološke usluge i specijalistički pregledi, pedijatar), vrtići i ustanove za skrb o starijima. Seoskim ženama to stvara prekomjeran teret skrbi i ograničava njihovu mogućnost zapošljavanja izvan kuće ili sudjelovanja u društvenom životu. Seoske žene su slabije zastupljene u lokalnim vlastima ili drugim tijelima koja donose odluke o ruralnom razvoju i zbog toga se njihovi specifični interesi i potrebe često zanemaruju. Nedostatak podrške, veća izoliranost ruralnih područja i tradicionalni patrijarhalni obrasci doprinose većoj izloženosti seoskih žena obiteljskom nasilju, dok su im resursi za pomoć teže dostupni, a nasilje često ostaje neprijavljeno.

U ruralnim područjima Hrvatske živi oko trećina stanovništva a više od pola milijuna čine žene. Nažalost, depopulacija i odlazak mladih u gradove i inozemstvo sve je prisutnija. Naročito se smanjuje broj mladih žena, dok žene starije životne dobi preuzimaju najveći dio poljoprivrednog rada i skrbi u kućanstvu. Starenje stanovništva i manji broj žena u fertilnoj dobi utječu na dugoročnu održivost sela.

SDP Savjet za poljoprivredu i hranu svim djevojkama i ženama koje žive u ruralnim sredinama čestita njihov dan uz obećanje da ćemo učiniti sve da se glas seoskih žena čuje, a njihov neprocjenjiv doprinos našem društvu u potpunosti prepozna i vrednuje. 

"Godišnje izvješće o stanju poljoprivrede u 2024. godini" iz rujna ove godine, poznato kao "Zeleno izvješće" Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, donosi podatke koji ne ostavljaju prostor za optimizam. Posebno teška situacija bilježi se u mljekarstvu – sektoru koji se nalazi u drastičnom padu. Ovo nije puka statistika, već posljedica izravne političke odgovornosti. Kako bismo rasvijetlili put koji nas je doveo do ove točke, uspoređujemo stanje iz 2015. – godine kada je resor poljoprivrede vodio SDP – s podacima iz 2024. Dakle, nakon devet godina kontinuiranog upravljanja HDZ-a. Dok je hrvatska poljoprivreda pod HDZ-ovim okriljem trebala doživjeti renesansu, stvarnost je brutalna: politike usmjerene isključivo na velike proizvođače desetkovale su male i srednje, ostavljajući iza sebe pustoš.

Iako je u 2024. donesen "Program razvoja sektora mljekarstva u Republici Hrvatskoj do 2030." kojim su postavljena tri cilja (C1: povećanje broja grla u proizvodnji mlijeka; C2: povećanje produktivnosti proizvodnje mlijeka po grlu i gospodarstvu; C3: osiguranje dostupnih i dostatnih preradbenih kapaciteta i trženja mlijeka), on nije sveobuhvatan jer nedostaju brojne mjere usmjerene na zemljišnu politiku, kao i uvođenje mladih u proizvodnju, nedostatak radne snage, modernizacija itd. Upravo iz tog razloga pripremili smo ovu analizu.

Sektor mljekarstva u Republici Hrvatskoj suočava se s teškim stanjem, pri čemu se najveći izazov očituje u nedostatku sustavne dugoročne strategije koja bi osigurala koherentan i stabilan razvoj. Analiza ključnih pokazatelja otkriva alarmantne trendove drastičnog smanjenja proizvodnje, broja proizvođača - posebice malih i srednjih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG-ova) - te ukupnog stočnog fonda. Ovi trendovi imaju ozbiljne i dalekosežne posljedice na prehrambenu sigurnost, ekonomsku stabilnost ruralnih područja i socijalnu strukturu zemlje. Bez hitnih sveobuhvatnih i strateški usmjerenih mjera, podržanih jasnom vizijom i potencijalno javno-privatnim partnerstvom, negativni trendovi će se nastaviti, ugrožavajući opstojnost cijelog sektora. Stoga je nužno prepoznati da je potpora malim proizvođačima temelj za revitalizaciju mljekarstva, uz snažno poticanje udruživanja i stvaranje uvjeta za njihovu profitabilnost i opstanak. Ova analiza identificira ključne probleme i predlaže aktivnosti usmjerene na izgradnju otpornog, konkurentnog i samoodrživog sektora hrvatskog mljekarstva.

Ključni problemi u hrvatskom mljekarstvu:

1. Proizvodni kolaps stočnog fonda

• Drastičan pad broja muznih krava (sa 151.502 u 2015. na svega 70.884 u 2024.) i kontinuirano smanjenje ukupnog broja goveda. To direktno dovodi do smanjenja proizvodnog potencijala i ugrožava dugoročnu opstojnost ne samo mliječne, već i mesne industrije.
• Nepovoljna dobna struktura goveda i nedovoljno obnavljanje stada. Dio junica se prodaje prije ulaska u proizvodnju, a mortalitet/izlučenje muznih krava je preveliko, što dodatno pogoršava situaciju s brojem muznih krava.

2. Ovisnost o uvozu i ugrožena prehrambena sigurnost

•  Značajan pad otkupljenih količina mlijeka (s 513.406.175 kg u 2015. na 378.681.241 kg u 2024.) i kritično niska razina samodostatnosti (svega 50,29 % u 2024.). To Hrvatsku čini izrazito ranjivom na poremećaje na globalnom tržištu i dugoročno ugrožava nacionalnu prehrambenu sigurnost.
•  Negativna vanjskotrgovinska bilanca i prevelika uvozna ovisnost. Hrvatska je neto uvoznik mlijeka i mliječnih proizvoda s deficitom koji raste (s 80 milijuna EUR u 2015. na 143,1 milijuna EUR u 2024.), što ukazuje na stalnu ovisnost o vanjskim izvorima i slabu konkurentnost domaćih proizvoda.

3. Ekonomska neodrživost primarne proizvodnje

•  Niska isplativost proizvodnje i slaba pozicija primarnih proizvođača karakterizirana je pritiskom niskih otkupnih cijena, visokim troškovima proizvodnje (energija, stočna hrana), te nedovoljnom spremnošću prerađivača da dijele profite.
•  Slaba pregovaračka moć proizvođača, ovisnost o uvozu stočne hrane i utjecaj klimatskih promjena dodatno opterećuju profitabilnost, a država ne intervenira dovoljno aktivno da osigura pravedne uvjete.

4. Depopulacija ruralnih područja i nedostatak strategije

•  Dramatičan pad broja isporučitelja mlijeka (8.746 u 2015. na samo 2.674 u 2024. gotovo 70 %), pogotovo malih OPG-ova. Koncentracija proizvodnje na manji broj većih proizvođača uzrokuje demografske i socijalno-ekonomske probleme u ruralnim područjima.
•  Nedostatak cjelovite nacionalne strategije i neadekvatna provedba postojećih mjera. Hrvatska nema jedinstvenu, dugoročnu i sveobuhvatnu strategiju, što dovodi do neefikasne provedbe, slabe koordinacije i birokratskih prepreka koje obeshrabruju poljoprivrednike.
•  Starost poljoprivrednog stanovništva i nedostatak radne snage. Mljekarstvo je zahtjevan i često slabo plaćen posao, što obeshrabruje mlade i ugrožava dugoročnu održivost farmi i sektora.

5. Problemi s upravljanjem zemljištem

•  Fragmentiranost zemljišta i prepreke za okrupnjavanje. Usitnjena poljoprivredna zemljišta otežavaju učinkovitu i ekonomičnu proizvodnju stočne hrane. Spori procesi komasacije i dodjele državnog zemljišta sprečavaju proizvođače u postizanju ekonomije razmjera, prisiljavajući ih na kupnju skupe stočne hrane ili smanjenje stada.

Rješavanje dubokih strukturnih problema u sektoru mljekarstva zahtijeva višeslojni pristup koji uključuje snažnu političku volju, kontinuiranu financijsku podršku, učinkovitu koordinaciju i aktivnu suradnju svih dionika.

Ključno je preokrenuti dosadašnje negativne trendove te osigurati dugoročnu održivost hrvatske proizvodnje mlijeka. U nastavku je prijedlog aktivnosti i mjere kojima bi se ključni problemi mogli otkloniti ili barem umanjiti:

1. Stvaranje strateškog okvira i potpora malim i srednjim OPG-ovima

•  Razvoj sveobuhvatne strategije: Izraditi Nacionalnu strategiju za razvoj mljekarstva (koja uključuje i mesnu industriju), s jasnim ciljevima i pokazateljima, te uspostaviti multidisciplinarnu radnu skupinu za njezinu provedbu i evaluaciju.
•  Ciljana podrška OPG-ovima: Kreirati poseban program potpora za male i srednje OPG-ove s manjim brojem krava, uključujući poticaje za ekstenzivno stočarstvo u brdsko-planinskim područjima.
•  Poticanje udruživanja i kratkih lanaca: Aktivno poticati osnivanje proizvođačkih organizacija i zadruga te analizirati mogućnosti javno-privatnog partnerstva za izgradnju/modernizaciju malih mljekara. Promovirati kratke lance opskrbe i izravnu prodaju.

2. Povećanje samodostatnosti i obnova stočnog fonda

•  Prioritetno financiranje proizvodnje: Prioritetno financirati investicije koje izravno povećavaju proizvodnju mlijeka (modernizacija farmi, genetika, ishrana) i poticati ugovaranje proizvodnje s prerađivačima.
•  Program obnove i genetike: Osigurati subvencije za kupnju visokokvalitetnih junica, uvesti nacionalni program subvencioniranog umjetnog osjemenjivanja te pružiti financijsku podršku za zadržavanje ženske teladi i junica na farmama.
•  Podrška mladim poljoprivrednicima: Poticaji za mlade koji ulaze ili šire mliječnu proizvodnju, uz osiguranje stručne podrške i mentorstva.

3. Jačanje profitabilnosti i pregovaračke moći proizvođača

•   Regulacija tržišta: Ojačati zakonodavni okvir i kontrolu trgovačkih praksi radi pravedne raspodjele profita i zaštite proizvođača od monopolističkog ponašanja, s naglaskom na poštenu otkupnu cijenu mlijeka.
•  Optimizacija potpora: Nastaviti optimizirati izravne i investicijske potpore za modernizaciju farmi (smanjenje troškova energije i stočne hrane).
•  Osiguranje od rizika: Subvencionirati osiguranja od rizika (suše, poplave, bolesti) za proizvođače.

4. Povećanje konkurentnosti, transfer znanja i privlačenje radne snage

•  Promocija i izvoz: Jačati brendiranje domaćih mliječnih proizvoda (posebno s geografskim porijeklom) i poticati izvoz proizvoda s dodanom vrijednosti.
•  Istraživanje i razvoj: Osigurati veća izdvajanja za poljoprivredna istraživanja u mljekarstvu, osnovati centar izvrsnosti i subvencionirati inovativne tehnologije na farmama.
• Atraktivni uvjeti za mlade i radnu snagu: Kreirati programe za mlade poljoprivrednike s povoljnim kreditima i mentorstvom. Riješiti pitanje radne snage kroz olakšavanje zapošljavanja stranih radnika ili poticanje povratka domicilnog stanovništva.

5. Pojednostavljenje administracije i upravljanje zemljištem

•  Pojednostavljenje procedura: Educirati službenike, uspostaviti "jedan šalter" za poljoprivrednike te formirati stručne timove za terensku pomoć u pripremi projekata i prijava za fondove.
•  Ubrzanje komasacije i zakupa zemljišta: Intenzivirati provedbu komasacije i pojednostaviti procedure za dugoročni zakup državnog poljoprivrednog zemljišta, posebno za stočare.
•  Kontrola i poticaji za zemljište: Provoditi nadzor nad održavanjem privatnog poljoprivrednog zemljišta i uvesti porezne olakšice za dobrovoljno okrupnjavanje.

Uspješna provedba ovih prijedloga zahtjeva snažnu političku volju, kontinuiranu financijsku podršku i aktivnu suradnju svih dionika u sektoru mljekarstva. Samo tako je moguće preokrenuti negativne trendove i osigurati dugoročnu održivost hrvatske proizvodnje mlijeka. Nastave li se dosadašnji negativni trendovi uz "prazna" obećanja i stalno pozivanje na prošlost izgubit ćemo još jedan važan sektor stočarske proizvodnje, a naše sela bit će još praznija.

SDP-ov Savjet za poljoprivredu i hranu nije želio sudjelovati u podizanju tenzija i podgrijavanju atmosfere straha diljem zemlje, a prije svega u Slavoniji i Baranji, budući da uzgajivači i njihove obitelji proživljavaju šok i neizvjesnost, strahujući za opstanak svojih farmi. Zato smo pričekali da se situacija donekle smiri i pripremili ovu analizu.

Već dulje vrijeme upozoravamo kako Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva loše upravlja kriznim situacijama povezanim s pojavom bolesti životinja primjenjujući model “bolje liječiti nego spriječiti”. A sada se kroz medije počinje provlačiti i informacija o “specijalnom ratu” protiv Hrvatske?! Umjesto profesionalnog upravljanja krizom, po tko zna koji put se pokušavaju dobiti “politički bodovi” preko leđa malih i srednjih uzgajivača, a sad i preko velikih farmi.

Ovim putem podsjećamo da se Afrička svinjska kuga (ASK) prvi put pojavila u Europi 1957. godine u Portugalu, a zatim se proširila u brojne europske zemlje. Prvi slučajevi u Hrvatskoj potvrđeni su 26. lipnja 2023. na području Vukovarsko-srijemske županije u općinama Drenovci i Gunja, nakon čega je potvrđena i u divljih svinja na području Vukovarsko-srijemske, Sisačko-moslavačke, Karlovačke i Zadarske županije kako se navodi u “Programu nadziranja ASK” iz siječnja 2025. Dakle, ASK je u Hrvatskoj prisutna već više od dvije godine. Prema EU informacijskom sustavu o bolestima životinja (ADIS), trenutačno je ASK kod domaćih svinja uz Hrvatsku, prisutna i u Estoniji, Litvi, Rumunjskoj, Ukrajini, Srbiji, Bosni i Hercegovini. Nadalje, ASK je kod divljih svinja prijavljena u Njemačkoj, Estoniji, Mađarskoj, Litvi, Latviji, Italiji, Poljskoj, Rumunjskoj, Bosni i Hercegovini, a sad i u Hrvatskoj. ASK je vrlo zarazna virusna bolest domaćih i divljih svinja, a smrtnost može doseći i do 100 posto. Bolest nije opasna za ljude i druge životinje. Nažalost, do danas nije razvijeno cjepivo protiv te bolesti i stoga nema drugog načina iskorjenjivanja osim usmrćivanja životinja kako bi se spriječilo daljnje širenje zaraze.

U nastavku, na temelju nama dostupnih informacija, donosimo kratku analizu slabosti postojećeg uzgoja svinja u Hrvatskoj u kontekstu pojave svinjske kuge:

1. Dijelom upitna raspodjela potpora za dobrobit životinja: Bili smo svjedoci medijskih natpisa o reviziji mjere 14 – Dobrobit životinja od strane EU revizora kao i pokretanja istrage od strane EPPO-a po tom pitanju. Nećemo navoditi imena jer je istraga u tijeku ali ćemo istaknuti o čemu se radilo. Potpora namijenjena za dobrobit životinja u sektoru svinjogojstva dijelom je korištena od strane velikih farmi na račun kooperanta koji nisu mogli povećati standard uzgoja zbog nedostatka financijskih sredstava?! To je jedan od razloga zašto su upravo ti, mali i srednji uzgajivači, prvi na udaru ASK. Da se rekategorizacija farmi provela na vrijeme (a ne 2023.!), uz dodjelu potpore i stručnu pomoć stvarnim uzgajivačima svinja, dobar dio farmi sada bi ispunjavao uvjete biosigurnosnih mjera i posljedice ASK bi bile blaže.

2. Povezanost s divljim svinjama: Bliski kontakt domaćih svinja s divljim svinjama, koje su prirodni rezervoari virusa i glavni vektor širenja, značajan je problem. Naime, u nekim područjima populacija divljih svinja je visoka te dolazi do kontaminacije okoliša (hrana, voda) i prijenosa virusa putem vozila, obuće i odjeće i dr. Lovačke udruge, zakupci državnih lovišta i Hrvatske šume koje gospodare dijelom lovišta ne poduzimaju odgovarajuće biosigurnosne mjere vezane uz regulaciju populacije divljih svinja. Brojna lovišta, osim toga, nisu ograđena, te divlje svinje osim što nanose štetu na poljoprivrednim usjevima, mogu biti i prenosnici ASK. O poništenju Javnog natječaja za davanje u zakup prava lova na 15 državnih lovišta od strane sadašnjeg ministra nećemo špekulirati, već ćemo pratiti kako će se ta “priča” završiti.

3. Niska razina biosigurnosti na malim gospodarstvima: Mnogi mali uzgajivači nemaju adekvatne biosigurnosne mjere (npr. ograde, dezinfekcijske barijere, propisanu odjeću i obuću, kontrolu ulaska ljudi, vozila i životinja, zaštitu od glodavaca i ptica) zbog nedostatka financijskih sredstava i stručne pomoći nadležnih službi što omogućuje lako širenje virusa.

4. Nedostatak svijesti i edukacije: Dio uzgajivača nije dovoljno educiran od strane nadležnih službi o važnosti biosigurnosti, simptomima bolesti i postupcima prijave u slučaju sumnje na ASK.

5. Nedovoljna financijska podrška i sporost u naknadi šteta: Prema informacijama s terena, Ministarstvo ne ulazi u sadržaj ugovora tvrtki/zadruga s kooperantima kod raspodjele potpora za dobrobit životinja u sektoru svinjogojstva. Po našem mišljenju, to je potpuno pogrešan pristup jer upravo Ministarstvo treba strateški odrediti uvjete za dodjelu potpore kako bi se, između ostalog, potaklo uzgajivače na prijavu bolesti i pridržavanje mjera. Sustav za pravičnu naknadu štete uzgajivačima čije su životinje eutanazirane treba biti učinkovit, brz i transparentan, što sada nije slučaj.

6. Upitna isplata štete za pojedine farme: Prema informacijama iz medija, pojedini uzgajivači ostvarili su pravo na poticaje/naknade štete iako njihovo gospodarstvo nije bilo registrirano za držanje životinja u Registru farmi! Kako je to moguće? Pretpostavljamo zbog slabosti u informacijskom sustavu i praćenju jer su podaci o točnom broju domaćih životinja, prije svega svinja na farmama, nedovoljno precizni. Izostaje redovito ažuriranje stanja te je otežano brzo lociranje i praćenje kontakata.

7. Slobodni uzgoj i nedostatak kontrole kretanja: U nekim dijelovima zemlje još uvijek postoji slobodan uzgoj svinja ili nedovoljna kontrola kretanja životinja, što znatno olakšava prijenos bolesti.

8. Nedovoljna kontrola prometa svinjama: Kupoprodaja svinja bez zdravstvenih potvrda i evidencije predstavlja veliki rizik, kao i neevidentirano premještanje životinja, što dovodi do izostanka praćenja njihova zdravstvenog stanja.

9. Nedovoljna podrška: Nedostatak veterinara na terenu i laboratorijskih kapaciteta za brzu dijagnostiku znatno usporava reakciju.

10. Fleksibilnost i prilagodljivost mjera: Mjere često dolaze “odozgo” i ne uzimaju uvijek u obzir specifičnosti malih farmi, tradicionalnih uzgojnih praksi ili regionalne razlike, pa njihova rigidnost otežava provedbu. Uz to se uzgajivači suočavaju s opsežnom birokracijom koja im oduzima vrijeme i stvara dodatni financijski trošak bez adekvatne stručne pomoći jer je savjetodavna služba odavno postala dio Ministarstva i prioritet joj nisu stočari.

11. Disperzirana odgovornost među nadležnim institucijama: Zbog izdvajanja veterinarske inspekcije iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva te pripajanja Hrvatske poljoprivredne agencije djelomično Hrvatskoj Agenciji za poljoprivredu i hranu, a djelomično Ministarstvu, dolazi do preklapanja nadležnosti, “praznog hoda” u djelovanju ili sporosti u reakciji.

12. Funkcioniranje sustava zaštite domaćih životinja od zaraznih bolesti: Cijeli sustav se zbog sustavnog zanemarivanja praktički urušio. Veterinarska služba, koju čine veterinari iz veterinarskih stanica, u većini Hrvatske gotovo više ne postoji. Solidarnost koju su veterinari iskazali dolaskom u pomoć Slavoniji i Baranji, ministrica je potkopala nizom nevjerojatnih poteza: najprije neisplatom, a potom i kašnjenjem u isplatama troškova, te donošenjem problematičnog cjenika veterinarskih usluga.

13. Uloga lokalne samouprave i komunikacija: Često je lokalna samouprava prva točka kontakta s uzgajivačima, a njihova uloga u koordinaciji, informiranju i podršci može biti ključna. Nedovoljna koordinacija i nejasna komunikacija, između centralnih vlasti veterinarskih službi i lokalne samouprave dovode do zbunjenosti na terenu, nepravodobnih informacija i otežane provedbe mjera.

14. Uvoz mesa i mesnih prerađevina: Uvoz mesa i mesnih prerađevina iz zemalja zaraženih ASK-om predstavlja rizik unosa virusa kroz otpad od hrane, njegovim bacanjem ili hranjenjem domaćih svinja ostacima te hrane.

15. Neadekvatno zbrinjavanje uginulih životinja/biološkog otpada: Nedovoljni kapaciteti i logističke slabosti u sustavu adekvatnog zbrinjavanja uginulih i eutanaziranih životinja predstavljaju značajan rizik za daljnje širenje virusa i kontaminaciju okoliša. Naime, osim eutanaziranih životinja, i prirodno uginule životinje (ako su zaražene) moraju se sigurno zbrinuti kako bi se spriječilo daljnje širenje virusa.

16. Dugoročni plan oporavka i reintegracije tržišta: Čak i nakon što se zaraza suzbije, uzgajivači se suočavaju s izazovima ponovnog pokretanja proizvodnje, povratka povjerenju tržišta i osiguravanja plasmana. Nedostatak jasne i provedive strategije za dugoročno pokretanje proizvodnje, stvara dodatnu neizvjesnost i prijeti trajnim gašenjem farmi.

Ovaj put nećemo predlagati mjere jer su one već propisane brojnim odredbama vezanim uz suzbijanje ASK, uključujući Program nadziranja ASK, prateće priručnike, naredbe i ostale akte. Samo ćemo ponoviti da propisane mjere zahtijevaju snažnu suradnju između Vlade, Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, ali i ostalih nadležnih institucija, veterinarskih službi, uzgajivača, lovačkih društava, Hrvatskih šuma i lokalne samouprave. Samo sveobuhvatnim i koordiniranim pristupom moguće je dugoročno suzbiti svinjsku kugu i zaštititi hrvatsko svinjogojstvo.

Trenutna situacija jasno ukazuje na slabosti sustava i hitnu potrebu za sveobuhvatnim promjenama; ona mora biti prekretnica za hrvatsko svinjogojstvo. Potrebne su radikalne izmjene u pristupu, od edukacije uzgajivača do državne strategije, kako bi se osigurala budućnost ovog važnog sektora poljoprivrede.

I što na kraju reći? Stalno naglašavamo da je sektor poljoprivrede strateški važan i da zahtijeva profesionalno i stručno upravljanje. Nakon više od dvije i pol godine od pojave bolesti, govori se o “ratu protiv ASK”, prozivaju se druge države i upire se prstom u ljude druge nacionalnosti. Prestanite tražiti krivce u drugima i stvarati atmosferu straha, sumnje i nesigurnosti. Omogućite financijsku i stručnu podršku uzgajivačima što je prije moguće i shvatite da samo zajedničkim naporima svih možemo prebroditi ovu krizu. U protivnom, uništit ćete male i srednje uzgajivače u još jednoj grani stočarstva – svinjogojstvu, dok je mljekarstvo već odavno na izdisaju.

Vodstvo hrvatskih likovnih umjetnika (HDLU) pozvalo je svoje članove da umjetničke radove prije izlaganja podnesu na mišljenje tijelu udruge koje će biti ovlašteno "izdavati preporuke", pozitivne i negativne, u smislu ideološkog rizika, odnosno ideološke neškodljivosti pojedinog umjetničkog djela. HDLU je odlučio ocjenjivati idejnu prikladnost svojih članova i njihovih radova, predlažući vlastitom članstvu da pristupi sudu svoje strukovne udruge, u činu ideološke pokornosti. U priopćenju se naglašava kako se ovdje "nipošto ne radi o cenzuri" (!) već o želji da se izbjegnu društvene napetosti. HDLU je sprečavanje društvene napetosti zamislio, dakle, kroz nadziranje nepoćudne umjetnosti!

Čitavi predloženi proces, kažu, "nije cenzura", "niti prisila", već naizgled dragovoljna gesta neovisnog umjetničkog udruženja koje želi dobro svojim članovima. Upadljivo je kako je baš ovo trenutak u kojem se uvode ovakve preporuke, a dio je jednog šireg pokreta pod očitim blagoslovom vladajućih. Ne odmičući se od eklatantnog fašizma, Plenković ga afirmira i postavlja u mainstream širih društvenih zbivanja, a on se onda kapilarno širi kroz sve pore javnih institucija i javno značajnih udruženja, kao što se jasno vidi u ovome slučaju HDLU-a.

Sada već karakteristična ideja birokratske Vlade i Ministarstva kulture i medija jest da se duboka kriza demokracije može zaobići, odgoditi i prikriti osnivanjem povjerenstava i raspisivanjem sličnih pravilnika. Međutim, ta ideja je pogrešna!

U Republici Hrvatskoj već postoji dostatna knjiga pravila koja se zove Ustav RH, a koja se sustavno i nemilice krši. Naime, građani ove zemlje već imaju ustavno pravo na kulturu, a kultura ima pravo na slobodu djelovanja! Svi građani također imaju pravo na zaštitu od fašizma, kao i od prijetnji progonom, zabranama i fizičkim nasiljem. Ali Ustav RH, očito, mnogima ništa ne znači, pa prijetnje umjetnicima, novinarima i političarima postaju skoro uobičajeni načini komunikacije u javnom prostoru.

Ali treba znati: “mir” koji bi umjetnici, novinari i političari omogućili svojom šutnjom i povlačenjem je samo privid smiraja, koji će neminovno voditi u orkanske promjene. Jer, u ovome društvu postoje i političari i novinari i umjetnici koji će do zadnjih snaga braniti slobodu i slobodno stvaralaštvo. Postoje mnogi koji nisu obeshrabreni praznim junaštvom vladajućih i njihovih institucija te koji će sve svoje djelovanje iskoristiti kako bi se svatko u ovoj zemlji osjećao sigurno i poštovano.

SDP će nastaviti, kao što uvijek i jest, boriti se za pravo sviju nas, od lokalne, mikro-razine pa sve do nacionalne razine. Svi naši vijećnici, načelnici, gradonačelnici, župani i zastupnici već godinama neiscrpno podižu brane sverastućoj represiji, ali mi se nismo umorili, nismo ni u jednom času odustali niti nam je to ikad i bila opcija!

Zaštitit ćemo svakoga, bez obzira na naše različitosti i eventualna razilaženja u mišljenjima. Samo tako možemo postati istinski slobodno i pravedno društvo.

Hrvoje Hribar, redatelj i scenarist,

Voditelj SDP-ovog Savjeta za kulturu i medije

Povod ovom reagiranju SDP-ovog Savjeta za poljoprivredu i hranu je prošlotjedna objava na mrežnim stranicama Hrvatskih voda „Smjernica o utvrđivanju prihvatljivih projektnih cijena za ulaganje u vodno-komunalne projekte za financijsko razdoblje 2021.-2027.“ Smjernice trebaju služiti ažuriranju vrijednosti u projektnim prijavama budućih korisnika bespovratnih sredstava javnih isporučitelja vodnih usluga (JIVU), koji se sufinanciraju sredstvima strukturnih i investicijskih fondova Europske unije.

Smjernice su izrađene po Odluci Vlade Republike Hrvatske (Vlada RH) od 15. svibnja 2025. U istoj Odluci, pod točkom II., VRH daje suglasnost Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije da u okviru Programa konkurentnost i kohezija 2021.–2027. (PKK 21.-27.), dodijeli bespovratna sredstva u iznosu do 100% trenutno raspoložive alokacije sredstava Kohezijskog fonda. Što to zapravo znači?

Pa krenimo od početka. Vlada RH je preko svojih provedbenih tijela za prošlo programsko razdoblje, kroz Operativni program konkurentnost i kohezija 2014.-2020. (OPKK 14.-20.) odobrila i ugovorila 60 vodno-komunalnih EU-projekata. Krajnji rok za korištenje financijskih sredstava po pravilu „n+3“ istekao je 31.12.2023. god. U tom trenutku, nakon što se podvukla crta, utvrdilo se da je od 60 ugovorenih projekata, realizirano samo 8, da je za 1 projekt Vlada RH poništila Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava, a da 51 projekt još nije bio završen.

Za završetak ovih 51 započetih projekata, nedostajalo je oko milijarda eura EU-sredstava (koji čine, u pravilu, 70% prihvatljivog projektnog troška dok se preostalih 30% dijeli na državni proračun, Hrvatske vode i JLS-ove/JIVU-e)

Tijekom 2024. Vlada RH odlučuje da ove započete projekte dovrši na način da 11 projekata stavi u NPOO, 9 projekata prebaci u novi program PKK 20.-27. (tzv. „faziranje“), a 31 projekt završi isključivo s nacionalnim sredstvima, bez EU-sufinanciranja.

Kako je do kraja 2024. završen još 1 projekt, pa je broj realiziranih projekata sa 8 «uzletio» na 9, Vlada RH je na sjednici 15. svibnja 2025., aktualizirala projektni popis, na način da je u NPOO-u ostavila 11 ranije utvrđenih projekata, dok je sada 24 projekta predvidjela završiti sredstvima iz novog PKK 21.-27., a 15 projekata iz nacionalnih sredstava, bez EU-sufinanciranja.

Pokušat ćemo na što jednostavniji način prikazati otvorena pitanja prema nama dostupnim informacijama.

Da li će novi EU projekti za sustav vodoopskrbe i odvodnje ostati bez EU novca?

Hrvatska ima velikih problema sa završavanjem EU projekata za sustav vodoopskrbe i odvodnje. Od 60 velikih projekata koji su se trebali financirati EU sredstvima iz proračunskog razdoblja 2014.-2020., do danas je u potpunosti završeno samo devet. Više od 50 projekata kasni, a za njihov dovršetak nedostaje ogroman novac.

Za stare projekte «troši» se novac namijenjen novim projektima?

Vlada je odlučila većinu tih «starih» nezavršenih projekata financirati novcem iz novog EU proračunskog razdoblja (2021.-2027.). I tu nastaje ključni problem. Ti stari, nezavršeni projekti "potrošit" će čak 87% svih EU sredstava namijenjenih za nove vodne projekte u Hrvatskoj. Konkretno, od ukupno dostupnih 845 milijuna eura, čak 737 milijuna otići će na dovršetak starih projekata. Za sve nove ideje i potrebe u cijeloj državi ostat će samo mrvice – 108 milijuna eura.

Nema novca, ali Vlada svejedno raspisuje natječaje?

Iako EU novca za nove projekte praktički nema, Vlada je nedavno donijela odluku koja stvara privid da ga ima. Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije dopušteno je da objavi poziv za 30-ak novih projekata i da im obeća stopostotno financiranje. Kako je to moguće? Tako što se ti novi projekti vjerojatno neće financirati iz EU fondova (jer su ta sredstva već potrošena na stare projekte), već izravno iz državnog proračuna Republike Hrvatske.

Zaključak: Račun će vjerojatno platiti građani

Umjesto da se sav napor usmjeri na hitan završetak starih projekata kako bi se oslobodila sredstva za nove, stvara se lažna nada i pokreću novi projekti bez osiguranog EU pokrića. Vlada u ovom trenutku ni sama ne zna koliki će točno biti trošak za državni proračun, ali jedno je sigurno: na kraju će sve to vjerojatno platiti porezni obveznici. Problem je privremeno gurnut pod tepih, a račun za ovo prelijevanje "iz praznog u šuplje" neizbježno će doći svima nama na naplatu.

I paradoks za kraj:

Državni ured za reviziju je analizirao učinkovitost unapređenja kvalitete vode i njene dostupnosti za ljudsku potrošnju te objavio izvješće u 2024. Na sustav javne vodoopskrbe u 2018. moglo se priključiti 3,8 milijuna stanovnika odnosno njih 93,4 posto, ali ih se priključilo 87 posto. Na sustav nije bilo priključeno 265.000 stanovnika (6,5 posto), a gotov isto toliko ih nije imalo pristup vodi za ljudsku potrošnju. Dio stanovnika (1,3 posto) priključen je na lokalne vodovode iz kojih se voda isporučuje bez ikakve obrade, a često i bez dezinfekcije. Analize pokazuju da je od 487 uzoraka iz tih vodovoda njih 227 ili 46,6 posto zdravstveno neispravno. Do prije desetak godina takvih, malih vodovoda bilo je oko 400. U 2022. registrirano ih je bilo upola manje – 204. Naredbu o popisu lokalnih vodovoda, ministar gospodarstva trebao je donijeti do srpnja 2022, no revizijom je utvrđeno da ta naredba nije donesena.

Revizija je pokazala da stanje nije dobro ni kad se radi o priključenosti stanovništva na sustave javne odvodnje te pročišćavanje komunalnih otpadnih voda. Prema podacima Eurostata za 2021, Hrvatske je s 57,5 posto stanovništva priključenog na sustav javne odvodnje komunalnih otpadnih voda, na dnu ljestvice država članica EU-a. Na individualne sustave odvodnje priključeno je oko 43 posto stanovništva, a tek se 3,5 posto otpadne vode prevozi iz tih spremnika u postrojenja za obradu otpadnih voda. Nije poznato koliko stanovništva koje nije priključeno na sustav javne odvodnje svoje otpadne vode pročišćava, a koliko ispušta u vodni okoliš bez ikakvog predtretmana.

Kako pišu mediji, Hrvatska je relativno bogata vodom, ali ne i vodnim zalihama, prije svega zbog svoje geološke građe. Godišnje se prosječno zahvaća 480 milijuna kubnih, a isporučuje 240 milijuna vode za ljudsku potrošnju, odnosno polovica zahvaćene količine, druga se polovica gubi. To nepotrebno zahvaćanje velikih količina vode na pojedinim slivnim područjima dugoročno može promijeniti prirodnu biološku i hidrološku ravnotežu, ali i smanjiti kapacitet izvorišta i time dugoročno ugroziti opskrbu vodom pojedinih područja. Niz je razloga za gubitke vode, jedan od njih je starost vodoopskrbne mreža, cijevi i prateća oprema premašuju projektni vijek trajanja, ponegdje i preko 50 godina. Takvi su slučajevi u brojnim našim gradovima, pa i u glavnom gradu Zagrebu.

I na kraju. Većina otoka zadarskog arhipelaga u 21 stoljeću nema vodu. Otok Vis je jedini otok u Republici Hrvatskoj koji ima svog javnog vodnog isporučitelja i vlastite izvore vode i nema priključka vode s kopna. Međutim po sili zakona otok Vis se treba pripojiti «Vodovodu Brač»?! Rješenje Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije postaje izvršno 23. rujna 2025.

Predlažemo:

• Da Vlada zajedno s Hrvatskim vodama ozbiljno krene u realizaciju ulaganja u sustave vodoopskrbe i odvodnje, a ne da u 21. stoljeću velik dio stanovništva nema pristup zdravstveno ispravnoj pitkoj vodi te kvalitetnom sustavu odvodnje.
• Preispita odluke o pripajanju, odnosno «gašenju» pojedinih vodnih isporučitelja bez jasno provedene analize financijskog učinka pogotovo na otocima i područjima s težim uvjetima gospodarenja.

Već neko vrijeme svjedočimo agoniji stočara u Hrvatskoj. Predlažu, mole za pomoć, upozoravaju, a institucije reagiraju tek kad situacija postane kritična ili krizna kako je to rečeno na održanoj izvanrednoj press konferenciji zbog pojave bedrenice!

SDP Savjet za poljoprivredu i hranu te SDP Savjet za zdavlje i sport nema sve informacije kao ni javnost. Stoga do sada nismo reagirali jer smo smatrali da institucije obavljaju svoj posao. Međutim nakon kaotične presice neke stvari se moraju razjasniti jer se prije svega radi o zdravlju ljudi.

1.    Nije jasno koliko je domaćih životinja uginulo na tom području, koliko je uzoraka uzeto, tko je uzimao te uzorke, koji laboratoriji su vršili analize, koliko su analize trajale (datum početka i datum završetka), koje metode analize su se primjenjivale, kad su počele analize vezane uz antraks, a kad toksikološke analize vezane uz mogućnost trovanja. Naime prema Europskom Centru za sriječavanje i kontrolu bolesti rezultati testa na antraks mogu se razlikovati u vremenu obrade ovisno o vrsti testa i laboratorijskim postupcima. Potvrda krvnih testova na antitijela na antraks može potrajati nekoliko dana, dok kulture iz uzorka poput kožnih lezija ili tjelesnih tekućina mogu potrajati dulje, potencijalno tjedan dana ili više. Specijalizirani laboratorijski testovi poput PCR-a mogu se obaviti brže i oni se rade na uzorcima brisa, ali kultura možda neće biti pozdana za briseve starije od 7 dana.

2.    Iz navedenih razloga zahtjevamo temeljito preispitivanje provedenih postupaka i prezentiranje javnosti dobivenih rezultata s jasnim hodogramom. Ministru poljoprivrede poručujemo da kad je u pitanju ljudsko zdravlje stvari moraju ići «po špagi» i u skladu sa zakonom, a «upiranje prstom u nekog» zove se utvrđivanje odgovornosti.

3.    Iako su slučajevi zaraze od čovjeka s čovjeka jako rijetki, u razdoblju od prvog uginuća stoke do danas proteklo je 11 dana tijekom kojih se bedrenica mogla nastaviti širiti. Apeliramo da epidemiološka služba na osnovi dobivenih informacija uputi sve osobe koje su bile u kontaktu s oboljelom stokom infektologu i djeluje profilaktičkim mjerama. Pretpostavljamo da će epidemiološka služba u Splitsko-dalmatinskoj županiji biti suočena s dodatnim zadatkom i pritiskom koji je mogao biti značajno manji pravovremenim otklanjanjem sumnji i otkrivanjem pomora stoke, pogotovo u ovim ljetnim turističkim mjesecima.

4.    Predlažemo da Ministarstvo poljoprivrede što prije krene s provedbom Naredbe o mjerama suzbijanja i sprečavanja pojave bedrenice na zaraženom području te provede cijepljenje stoke. Uz to što prije treba osigurati financijsku pomoć poljoprivrednim gospodarstvima kako bi mogli nadoknaditi štetu i nastaviti sa stočarskom proizvodnjom.

5.    Već duže vrijeme upozoravamo na neučinkovitost i sporost Ministarstva poljoprivrede u upravljanju krizama pogotovo kod pojava bolesti stoke. Situacija iz godine u godinu postaje gora, a samo ministarstvo nema u svojoj nadležnosti najvažnije alate za rješavanje kriznih situacija! Krajni rezultat je povećana opasnost i rizik za zdravlje ljudi i životinja! Stoga ponavljamo svoj prijedlog da se sve inspekcije iz nadležnosti ministarstva poljoprivrede vrate u tu instituciju što prije kako bi se upravljanje krizama moglo provoditi učinkovitije i brže!

6.    Kako je ministar na presici spomenuo i afričku svinjsku kugu navest ćemo par činjenica koje se uporno zanemaruju. Svinjogojci traže masovni izlov divljih svinja koje se smatraju glavnim prijenosnikom ove opasne zarazne bolesti kao i ograđivanje lovišta bar onih uz granicu sa Srbijom i Bosnom i Hercegovinom kako bi se spriječio njihov ulazak. Posebno zabrinjava gotovo potpun izostanak operativnog angažmana Hrvatskih šuma, kao upravitelja golemih šumskih površina koje predstavljaju prirodno stanište divljih svinja. U 2023. u područjima visokog rizika nisu bile uspostavljene dezinfekcijske barijere, nije bilo kontrole kretanja strojeva, lovaca i osoblja, a aktivnosti u šumi odvijale su se bez odgovarajućih biosigurnosnih standarda. Time su se ozbiljno ugrozili napori lokalnih zajednica i stočara koji su bili i jesu prepušteni sami sebi u zaštiti vlastitih gospodarstava.

Zaključno, došlo je vrijeme da Ministastvo poljoprivrede «umjesto bolje liječiti nego spriječiti» pojača primjenu preventivnih mjera, edukaciju i financijsku pomoć stočarima u provedbi tih mjera. Sprečavanje i kontrola bolesti stoke treba uključivati sve dionike jer su parcijalna rješenja privremena! Vrijeme je za snažan zaokret u upravljanju kriznim situacijama kako bi se zaštitilo zdravlje stanovništva, stočarska proizvodnja te jasno definirala odgovornost i nadležnost!

Dok se u Briselu raspravlja o važnim temama u Hrvatskoj ništa novo. Vlast provodi strategiju «kruha i igara» koja osigurava podršku dijela naroda kroz kratkoročnu zabavu dok dugoročni interesi i problemi nisu «tema».

A što se događa u Briselu? U srpnju 2024. predstavljene su političke smjernice za sljedeću Europsku komisiju 2024 – 2029 u kojima je definirano sedam prioriteta. Sažetak događanja prikazujemo u skladu s tim dokumentom:

Prioritet 1. Novi plan za održiv napredak i konkurentnost Europe: U svibnju 2025. Europska Komisija (EK) je predstavila plan REPowerEU za potpunu energetsku neovisnost EU-a o Rusiji; U ožujku 2025. je između ostalog predstavljen plan za visokokvalitetno obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje; strategija za uniju štednje i ulaganja radi povećanja financijskih mogućnosti građana i poduzeća; U veljači 2025. predstavljen je novi paket prijedloga za smanjenje administrativnog opterećenja i pojednostavljenje poslovnog okruženja, a još u 2024. objavljen je prvi Akt o umjetnoj inteligenciji – prvi pravni okvir o umjetnoj inteligenciji u svijetu!

Prioritet 2. Novo doba za europsku obranu i sigurnost: U lipnju 2025. predložena je zajednička uredba o pripravnosti u području obrane kako bi se ubrzala ulaganja u obranu u EU-u; U travnju 2025. predstavljena je nova europska strategija unutarnje sigurnosti ProtectEU.

Prioritet 3. Potpora ljudima, jačanje naših društava i našeg socijalnog modela: U ožujku 2025. je potpisan Pakt za europski socijalni dijalog u Europi radi jačanja uloge socijalnih partnera u oblikovanju politika tržišta rada i zapošljavanja te socijalnih politika, EK je predstavila Plan za prava žena.

Prioritet 4. Održavanje kvalitete života: sigurnost opskrbe hranom, voda i priroda; U veljači 2025. EK je predstavila svoju viziju za poljoprivredu i hranu.

Prioritet 5. Zaštita naše demokracije i očuvanje naših vrijednosti: U svibnju 2024. stupio je na snagu Europski akt o slobodi medija; u travnju 2024. EU je odobrila nova pravila za poboljšanje transparentnosti političkog oglašavanja u predizbornim kampanjama.

Prioritet 6. Globalna Europa: iskorištavanje naše snage i partnerstva: U svibnju 2025. EU i Singapur su potpisali povijesni sporazum o digitalnoj trgovini; U travnju 2025. u prvom političkom dijalogu na visokoj razini između EU-a i Palestinske samouprave EK je predložila sveobuhvatni program potpore u vrijednosti od 1,6 milijardi eura za poticanje palestinskog oporavka i otpornosti. Osim toga na prvom sastanku na vrhu EU-a i Srednje Azije postignut je dogovor o strateškom partnerstvu; U ožujku 2025. EU je na Briselskoj konferenciji obećala 2,5 milijardi eura za potporu Siriji i regiji; U veljači 2025. na snagu je stupio privremeni sporazum o trgovini između EU-a i Čilea. Trgovinski sporazum između EU-a i južnoameričkih država u bloku Mercosur (Brazil, Bolivija, Argentina, Urugvaj i Paragvaj) trebao bi biti službeno predstavljen tijekom srpnja 2025., a ratificiran do prosinca 2025. Ovo je najveći trgovinski sporazum o slobodnoj trgovini koji je EU ikad dogovarala. Za Hrvatsku to znači još veći uvoz hrane, a Vlada je unatoč tome podržala sporazum, bez kvalitetne analize utjecaja na domaću proizvodnju i bez puno brige o malim i srednjim domaćim proizvođačima.

Prioritet 7. Zajedništvo i priprema Unije za budućnost: U studenom 2024 postignut je politički dogovor o godišnjem proračunu EU za 2025; 27 povjerenika EU-a okuplja se ovih dana u Briselu da bi riješili jedno od ključnih pitanja – financije. Kako pišu mediji, da bi se više sredstava usmjerilo na obranu i start-upove, razmatra se mogućnost smanjenja od 20 posto proračuna za poljoprivredu i regionalni razvoj. Ideja Ursule Von der Leyen je spojiti mnoštvo programa u jedinstven nacionalni novčani fond kojim bi se određivala potrošnja u sektorima kao što su poljoprivredne subvencije i socijalno stanovanje. Postoje strahovi da bi predaja novca nacionalnim vladama mogla potkopati jedan od ključnih ciljeva EU-a, a to je smanjenje razlika među bogatijim i siromašnijim područjima. EK je pod velikim pritiskom da uvede nove namete ili transfere na razini EU-a, poznate kao «vlastita sredstva», kako bi se pokrilo 25 do 30 milijardi eura godišnjeg duga nastalog zbog financiranja oporavka nakon pandemije Covida.

A što se događa u Hrvatskoj? Od ožujka pa sve do sredine lipnja smo u kampanji za lokalne izbore. Posljednjih mjesec dana tema je Thompsonov koncert, ustaše, novo radno mjesto za Ivana Penavu u Povjerenstvu za Drugi svjetski rat?! Prije dva dana imenovana je nova ministrica regionalnog razvoja i fondova EU jer je prethodni ministar postao gradonačelnik Zadra?!

Nisu se davali prijedlozi za jednostavnije i brže poslovanje poduzetnika, pretvaranje istraživanja i inovacija u okosnicu gospodarstva, povećanje produktivnosti širenjem digitalnih tehnologija uključujući umjetnu inteligenciju, rješavanje problema manjka vještina i radne snage (dapače ukida se upis u ribarsko-nautički smjer Pomorske škole u Splitu).

Na polovini razdoblja korištenja sredstava iz financijske perspektive 2021-2027 stvarni postotak apsorpcije sredstava koje je EK uplatila u proračun Republike Hrvatske je 5,7 posto. Prema tom pokazatelju, iza Hrvatske je samo Estonija s 4,6 posto. Od ukupno 180 poziva njih 85 nije objavljeno u najavljenom planu, što usporava provedbu projekata i otežava planiranje poslovnih aktivnosti i zapošljavanja. Određen broj projekata velike vrijednosti iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO) kasni ili nije počeo, pa je korištenje sredstava iz tog plana za pojedine sektore upitno (npr. reforme i investicije u sektoru poljoprivrede u ukupnoj vrijednosti od 988 milijuna EUR od čega Izgradnja i opremanje logističko distributivnih centara za voće i povrće: 610 milijuna EUR i komasacija poljoprivrednog zemljišta 250 milijuna EUR).

O vladavini prava govori činjenica da je u 2024. samo 23 posto građana u Hrvatskoj smatralo da je razina neovisnosti sudova i sudaca «prilična ili vrlo dobra». Rad na zajedništvu zamijenjen je podjelama u društvu, porastom netolerancije, mržnje, diskriminacije, nasilja. Mogli bismo tako nabrajati u nedogled.

Umjesto prezentiranja stavova o novoj EU financijskoj perspektivi te rizicima od smanjivanja sredstava za poljoprivredu i regionalni razvoj, izrade izvozne strategije hrvatskog gospodarstva s obzirom na brojne trgovinske mogućnosti, Vlada primjenjuje strategiju «kruha i igara» smatrajući da će tako smanjiti svoju odgovornost i skrenuti pažnju s gorućih tema. Varaju se jer postoje ljudi u Hrvatskoj koji prate situaciju, daju prijedloge ali ih trenutna većina ne prihvaća i radi sve na smanjivanju demokracije i neuvažavanju drugih mišljenja. SDP nastavlja borbu za socijalnu pravednost i solidarnost, gospodarski rast i razvoj te boljitak svih u našoj domovini Hrvatskoj!

Gledatelji emisije Dobro jutro Hrvatska na HTV1, u kojoj je gostovao državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Zdravko Tušek, su kao i mi, ostali šokirani nekim izjavama. Glavna tema o kojoj se razgovaralo bila je dugotrajna suša od koje najviše trpi proizvodnja povrća i krumpira, ali i mnogo voćke i jarine. Što je to državi tajnik rekao:

-   uvodno kaže da nažalost u posljednjih par godina poljoprivredna proizvodnja ovisi o vremenskim prilikama te da je prerano govoriti o tome da će nam zbog suše na domaćem tržištu nedostajati povrća i voća?!

-   na pitanje što Ministarstvo čini kako bi pomoglo proizvođačima, odgovara da se tu uglavnom radi o proizvodno neintenzivnim, odnosno neindustrijskim proizvodnjama koja u vremenskim nepogodama prva stradaju i da se traže modeli kako im pomoći?!

-   nastavlja kako će Ministarstvo i dalje, kao i dosada, ulagati u primarnu poljoprivrednu proizvodnju, ulagati u nove tehnologije, ulagati u sustave navodnjavanja i osigurati sredstva za obeštećenje ako do šteta dođe.

-  na kraju zaključuje kako su stručnjaci Ministarstva upravo ne terenu kako bi procijenili nastalu štetu.

Naravno pri tome državni tajnik nije navodio brojke niti se potrudio analizirati pravo stanje stvari. Evo informacija. Prema podacima iz zelenog izvješća Ministarstva poljoprivrede za 2023, jer za 2024. još nije objavljeno, voćnjaci su zauzimali 37.939 hektara od kojih se 49% odnosilo na orahe i lješnjake. Međutim u ukupnoj proizvodnji voća od 126.181 tona, prve su jabuke (47,7% sa 67.934 tone), iza toga mandarine (33,7% sa 30.540 tona), a na posljednjem mjestu su orasi sa 303 tone! Koliko je situacija zabrinjavajuća može se vidjeti na primjeru jabuka. U 2013. proizvedeno je 121.738 tona, a u 2024. proizvodnja je pala na 67.934 i  gotovo je prepolovljena. Slični podaci mogu se naći i za ostalo voće i povrće pa smo u tim proizvodnjama dostatni samo 40 %. Dakle, nije ništa prerano govoriti o nedostatku domaćeg voća i povrća jer se dobro zna da ga već godinama nemamo dovoljno, a ova suša će urod dodatno smanjiti.

Cijene hrane su kod nas u 2024. premašile prosječne cijene u EU, a hrana kod nas je bila skuplja nego u 10 država članica. Nijemci su na primjer u 2024. plaćali hranu 3% više, ali im je prosječna plaća bila dvostruko viša nego kod nas!

A što za to vrijeme radi Vlada RH? Trenutno se bavi novom rekonstrukcijom i pronalaskom radnog mjesta za Ivana Penavu. Poljoprivrednici nisu važni, kao ni umirovljenici ni radnici s minimalnim plaćama koji plaćaju skupu hranu.

Savjetu za poljoprivredu i hranu je svaki proizvođač i građanin ove zemlje važan te predlaže mjere za jačanje domaće proizvodnje voća i povrća i prehrambene industrije:

-   što prije završiti analizu stanja na terenu i obraditi zahtjeve za ostvarivanje prava poljoprivrednika na naknadu štete nastale zbog ekstremno visokih temperatura.

-  izraditi Program državnih potpora usmjeren na prilagodbu i ublažavanje klimatskih promjena za mala i srednja poljoprivredna gospodarstva kojim bi se između ostalog sufinancirao sustav navodnjavanja i postavljanje zaštitnih folija ili protugradnih mreža.

-   u suradnji s akademskom i znanstvenom zajednicom te savjetodavnom službom osmisliti i poticati projekte na poljoprivrednim gospodarstvima koji bi bili usmjereni na inovativna rješenja vezana uz prilagodbu klimatskim promjenama te na taj način ojačati sustav prijenosa znanja i inovacija u poljoprivredi (AKIS).

-   na osnovi pozitivnih primjera iz prakse izraditi Program državnih potpora o modelu ugovaranja proizvodnje voća i povrća između prehrambene industrije i kooperanata (npr. korištenje certificiranog sadnog materijala, otkup, tržišni standardi itd.).

-   poticati osnivanje poljoprivrednih zadruga uz snažnu podršku savjetodavne službe.

-   pristupiti izradi metodologije za izračun proizvođačkih cijena i sustava za njihovo praćenje zbog sprječavanja pojave dampinških cijena na tržištu.

-   provesti inspekcijski nadzor podignutih višegodišnjih nasada na državnom poljoprivrednom zemljištu i u slučaju njihove zapuštenosti raskinuti ugovor o zakupu.

-   donijeti Program regionalizacije poljoprivredne proizvodnje kojim bi se jasno definirale prioritetne proizvodnje u pojedinim regijama.

-   i ne manje važno, nadamo se da je Ministarstvo poljoprivrede u suradnji s drugim tijelima razradilo plan nabave domaće hrane za ročnike koji bi prema planu od ove jeseni trebali početi služiti obvezni dvomjesečni vojni rok.

Možemo zaključiti da iz godine u godinu proizvodnja pada pa se domaća ponuda smanjuje. To dovodi do povećanja uvoza koji zbog cijena transporta, trgovačkih marži i drugih čimbenika utječe na inflaciju pa cijene voća, povrća i općenito hrane rastu. U vrijeme dok države članice EU rade na povećanju prehrambene sigurnosti ministar i državni tajnici u Ministarstvu poljoprivrede nemaju viziju niti program. Razvoj se više manje temelji na rastu uvoza od kojeg se ostvaruju prihodi preko PDV-a, dok trgovački lanci ubiru ekstraprofite. Krajnje je vrijeme da Ministarstvo poljoprivrede počne rješavati nagomilane probleme jer ćemo uskoro izgubiti proizvodnju u nekim sektorima ali i brojna strateški važna mjesta u zemlji – naša sela!

Nedavno je pristigao naputak zagrebačkim bolnicama kako svoje djelatnosti i kapacitete trebaju prilagoditi najavljenom koncertu izvođača Marka Perkovića Thompsona te su traženi djelatnici koji bi za tu prigodu pružali medicinsku zaštitu na Hipodromu. Naime, planira se privremeni stacionar (tkz. poljska bolnica) u kojoj će raditi djelatnici na zbrinjavanju oko 200 ležećih pacijenata. Osim toga, angažirat će se gotovo 200 djelatnika izvanbolničke Hitne medicinske službe raspoređenih u 16 vozila, vjerojatno iz svih dijelova Hrvatske, odnosno različitih županijskih zavoda, a za čije troškove je rečeno kako će biti pokriveni od strane organizatora. Međutim, nejasno je objašnjeno tko će pokriti troškove djelatnika u stacionaru te dodatne smjene u zagrebačkim bolnicama zbog očekivanog dolaska pola milijuna ljudi?

U Hrvatskoj je 720 liječnika u svim zavodima za hitnu medicinu, a 1778 medicinskih sestara i tehničara zaposleno je u izvanbolničkoj hitnoj službi. To jasno upućuje kako se radi provedbe koncerta vrši izniman pritisak na već opterećene medicinske djelatnike. Time se potencijalno stvara značajan rizik za dostupnost zdravstvene zaštite, ne samo za goste koncerta, već i za sve građane i građanke te turiste u Hrvatskoj!

Naime, podsjetimo da se sve to događa u središtu turističke sezone, kada se očekuje veliki broj domaćih i stranih gostiju. U srpnju prošle godine ostvareno je 4.6 milijuna dolazaka, najviše na obalnom području, čime je priljev zdravstvenih potreba višestruko veći od uobičajenog. Značajnom redistribucijom medicinskog kadra, koje je u to vrijeme također na godišnjim odmorima, stvara se jasan nesrazmjer ljudskog potencijala u zdravstvenom sustavu! Upitno je kako je uopće dozvoljeno okupljanje u takvom broju koje za sobom neminovno nosi izniman rizik, a suštinski radi nečijeg osobnog profita.

Nadležne državne institucije, čija je svrha postojanja zaštita svih građana i građanki, dozvolile su događanje za koje ne postoje jasno definirani kriteriji kakvi postoje primjerice za koncerte u zatvorenom prostoru, a sve se odluke vezano za organizaciju donose bez ikakve ranije obavijesti stanovnika na tom području. Zatvaraju se ulice, preusmjerava se promet, raspoređuju se djelatnici – sve to više od dva tjedna prije koncerta!

Teško je razumjeti kako je netko spreman preuzeti toliki zdravstveno-sigurnosni rizik za potrebe provođenja glazbenog događaja, a biti svjestan konteksta koji gotovo uvijek prati spomenutog izvođača. Često se s ovim događanjem uspoređuje organizacija dočeka pape Ivana Pavla II, međutim apsolutno je neadekvatno uspoređivati mirno, duhovno okupljanje s ciljem zahvale i vjerske ispune, s koncertom nerijetko granično nacionalističkih stavova uz očijukanja s ustaštvom. U tom smislu, organizacija i provođenje ovakve manifestacije predstavlja izniman pritisak na već onemoćale zdravstvene i sigurnosne sustave, a čije posljedice možemo osjetiti svi mi.

Sara Medved, dr. med.

voditeljica SDP-ovog Savjeta za zdravlje i sport 

Dok Europa štiti radnička prava i promiče kolektivno pregovaranje, u Hrvatskoj stanje u jednom dijelu privatnog sektora postaje neodrživo zbog primjene modela predatorskog kapitalizma uz potporu vladajućih. Prehrambena industrija kao strateška grana gospodarstva kod nas je na posebnom udaru jer Fortenova grupa prema svemu sudeći uvodi novi model „dogovora“ sa radnicima.

Zar radnici u privatnom sektoru nisu zaslužili „rad po mjeri čovjeka“ i dostojanstven život? Zar ćemo i njih sve, uključujući mlade radnike, zamijeniti strancima s kojima se može raditi što se hoće? Dok sve više uvozimo, a sve manje izvozimo, dok radnici u proizvodnji i trgovini primaju od 600 do 900 eura, rastu cijene, profiti, ali i koncentracija moći i bogatstva.

U ovoj zemlji mišljenje o sindikatima, ali i radnicima namjerno se iskrivljuje kako bi se u dijelu privatnog sektora moglo manipulirati informacijama i raditi po svom nahođenju, a ne u skladu sa zakonskim odredbama.

Zbog svega navedenog na inicijativu SDP-ovih Savjeta za odnose sa sindikatima, rad i mirovinski sustav i socijalnu politiku te Savjeta za poljoprivredu i hranu dana 17.06. 2025 održan je sastanak s predstavnicima sindikata PPDIV-a (Denis Paradiš, predsjednik Sindikata PPDIV-a, Jadranka Dobrijević, sindikalna povjerenica u Zvijezda plus d.o.o. i Mišel Klasić, sindikalni povjerenik u PIK-u Vrbovac plus d.o.o.). Na sastanku je uz predstavnice Savjeta bio prisutan i SDP-ov saborski zastupnik, gospodin Mate Vukušić.

U kraćem uvodu gospodin Paradiš istaknuo je da sindikat ima 12.000 članova, 168 podružnica te da ima potpisan kolektivni ugovor s više od 90 tvrtki. Već neko vrijeme raste napetost u tvrtkama u okviru Fortenova grupe (Jamnica plus d.o.o., PIK Vrbovec plus d.o.o. i Zvijezda plus d.o.o.). Štrajk u PIK-u Vrbovec traje 22 dana, u Zvijezdi 18 dana, dok je u Jamnici plus d.o.o. suprotno zakonskim propisima uprava postigla dogovor s Radničkim vijećem. Ovakvim postupanjem vraćamo se u 1990., kad sindikati nisu mogli sudjelovati u kolektivnom pregovaranju uz naznaku da kolektivni ugovori u bivšem sustavu Agrokor postoje od 1995. Dodatak kolektivnom ugovoru primjenjuje se do rujna (06.09), a nakon toga radnici će izgubiti sva prava ako se do tada ne potpiše novi kolektivni ugovor. Radnicima koji štrajkaju se prijeti otkazima, maltretira ih se i negira im se njihovo temeljno zakonsko i ustavno pravo na zakonito proveden štrajk. Dana 18.06.2025 jednoj radnici koja u Zvijezdi plus d.o.o. radi 42 godine je pozlilo i odvezli su je kolima hitne pomoći.

Dogovor između Jamnice plus d.o.o. i uprave temelji se na Pravilniku o radu tvrtke, koji je jednostrani akt poslodavca, a ne na kolektivnom ugovoru koji poslodavca obvezuje na temelju pregovora sa sindikatima?! Fabris Peruško, član upravnog odbora i glavni izvršni direktor Fortenova grupe, je 16.06.2025 dao izjavu za Jutarnji list u kojoj pojašnjava da su Pravilnikom zagarantirane veće plaće i veća materijalna prava radnika, konkretno bruto osnovica plaće od 01. svibnja 2025. veća je prosječno do 15% a primanja za pojedine niže plaćene radnike su rasla i po višoj stopi. Osim toga nastavit će se isplaćivati božićnice, uskrsnice i regres te druga materijalna prava. Ujedno je Fabris Peruško pozvao radnička vijeća Zvijezde plus d.o.o. i PIK Vrbovec d.o.o. na postizanje dogovora. Zar smo uistinu došli na tu razinu da nam uprava privatnog vlasnika određuje s kim će i kako pregovarati?! Zakonom je definirano da to rade sindikati, a ne radnička vijeća. Zar uz okupaciju institucija imamo i okupaciju dijela privatnog sektora u Hrvatskoj koji provodi zakone onako kako im se prohtije?

SDP-ov Savjet za poljoprivredu i hranu zajedno sa Savjetom za odnose sa sindikatima, rad i mirovinski sustav i socijalnu politiku:

– se protivi ukidanju i umanjivanju radničkih prava, prije svega u dijelu privatnog sektora koja se odnose na sindikalno udruživanje i kolektivno pregovaranje,

– osuđuje pokušaj „gašenja“ sindikata u kolektivnom pregovaranju i njihove zamjene s Radničkim vijećem čiji bi se članovi mogli birati na način dobro znan,

– inzistira na poštivanju zakonskih odredbi i sklapanju kolektivnih ugovora u privatnom sektoru,

– inzistira na aktivnijem uključivanju Ureda za socijalno partnerstvo u rješavanje krize i povratak na put socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja,

– ističe važnost zaštite „domaćih“ radnica(ka) koje(i) zbog iskustva i stečenog znanja nisu lako zamjenjive,

– poziva medije i javnost na solidarnost sa radnicama i razumijevanje njihovih problema, a ne na paušalne procjene, osudu i zanemarivanje.

Savjet za odnose sa sindikatima, rad i mirovinski sustav i socijalnu politiku

Savjet za poljoprivredu i hranu

SDP Hrvatske