Povod ovom reagiranju SDP-ovog Savjeta za poljoprivredu i hranu je prošlotjedna objava na mrežnim stranicama Hrvatskih voda „Smjernica o utvrđivanju prihvatljivih projektnih cijena za ulaganje u vodno-komunalne projekte za financijsko razdoblje 2021.-2027.“ Smjernice trebaju služiti ažuriranju vrijednosti u projektnim prijavama budućih korisnika bespovratnih sredstava javnih isporučitelja vodnih usluga (JIVU), koji se sufinanciraju sredstvima strukturnih i investicijskih fondova Europske unije.
Smjernice su izrađene po Odluci Vlade Republike Hrvatske (Vlada RH) od 15. svibnja 2025. U istoj Odluci, pod točkom II., VRH daje suglasnost Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije da u okviru Programa konkurentnost i kohezija 2021.–2027. (PKK 21.-27.), dodijeli bespovratna sredstva u iznosu do 100% trenutno raspoložive alokacije sredstava Kohezijskog fonda. Što to zapravo znači?
Pa krenimo od početka. Vlada RH je preko svojih provedbenih tijela za prošlo programsko razdoblje, kroz Operativni program konkurentnost i kohezija 2014.-2020. (OPKK 14.-20.) odobrila i ugovorila 60 vodno-komunalnih EU-projekata. Krajnji rok za korištenje financijskih sredstava po pravilu „n+3“ istekao je 31.12.2023. god. U tom trenutku, nakon što se podvukla crta, utvrdilo se da je od 60 ugovorenih projekata, realizirano samo 8, da je za 1 projekt Vlada RH poništila Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava, a da 51 projekt još nije bio završen.
Za završetak ovih 51 započetih projekata, nedostajalo je oko milijarda eura EU-sredstava (koji čine, u pravilu, 70% prihvatljivog projektnog troška dok se preostalih 30% dijeli na državni proračun, Hrvatske vode i JLS-ove/JIVU-e)
Tijekom 2024. Vlada RH odlučuje da ove započete projekte dovrši na način da 11 projekata stavi u NPOO, 9 projekata prebaci u novi program PKK 20.-27. (tzv. „faziranje“), a 31 projekt završi isključivo s nacionalnim sredstvima, bez EU-sufinanciranja.
Kako je do kraja 2024. završen još 1 projekt, pa je broj realiziranih projekata sa 8 «uzletio» na 9, Vlada RH je na sjednici 15. svibnja 2025., aktualizirala projektni popis, na način da je u NPOO-u ostavila 11 ranije utvrđenih projekata, dok je sada 24 projekta predvidjela završiti sredstvima iz novog PKK 21.-27., a 15 projekata iz nacionalnih sredstava, bez EU-sufinanciranja.
Pokušat ćemo na što jednostavniji način prikazati otvorena pitanja prema nama dostupnim informacijama.
Da li će novi EU projekti za sustav vodoopskrbe i odvodnje ostati bez EU novca?
Hrvatska ima velikih problema sa završavanjem EU projekata za sustav vodoopskrbe i odvodnje. Od 60 velikih projekata koji su se trebali financirati EU sredstvima iz proračunskog razdoblja 2014.-2020., do danas je u potpunosti završeno samo devet. Više od 50 projekata kasni, a za njihov dovršetak nedostaje ogroman novac.
Za stare projekte «troši» se novac namijenjen novim projektima?
Vlada je odlučila većinu tih «starih» nezavršenih projekata financirati novcem iz novog EU proračunskog razdoblja (2021.-2027.). I tu nastaje ključni problem. Ti stari, nezavršeni projekti "potrošit" će čak 87% svih EU sredstava namijenjenih za nove vodne projekte u Hrvatskoj. Konkretno, od ukupno dostupnih 845 milijuna eura, čak 737 milijuna otići će na dovršetak starih projekata. Za sve nove ideje i potrebe u cijeloj državi ostat će samo mrvice – 108 milijuna eura.
Nema novca, ali Vlada svejedno raspisuje natječaje?
Iako EU novca za nove projekte praktički nema, Vlada je nedavno donijela odluku koja stvara privid da ga ima. Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije dopušteno je da objavi poziv za 30-ak novih projekata i da im obeća stopostotno financiranje. Kako je to moguće? Tako što se ti novi projekti vjerojatno neće financirati iz EU fondova (jer su ta sredstva već potrošena na stare projekte), već izravno iz državnog proračuna Republike Hrvatske.
Zaključak: Račun će vjerojatno platiti građani
Umjesto da se sav napor usmjeri na hitan završetak starih projekata kako bi se oslobodila sredstva za nove, stvara se lažna nada i pokreću novi projekti bez osiguranog EU pokrića. Vlada u ovom trenutku ni sama ne zna koliki će točno biti trošak za državni proračun, ali jedno je sigurno: na kraju će sve to vjerojatno platiti porezni obveznici. Problem je privremeno gurnut pod tepih, a račun za ovo prelijevanje "iz praznog u šuplje" neizbježno će doći svima nama na naplatu.
I paradoks za kraj:
Državni ured za reviziju je analizirao učinkovitost unapređenja kvalitete vode i njene dostupnosti za ljudsku potrošnju te objavio izvješće u 2024. Na sustav javne vodoopskrbe u 2018. moglo se priključiti 3,8 milijuna stanovnika odnosno njih 93,4 posto, ali ih se priključilo 87 posto. Na sustav nije bilo priključeno 265.000 stanovnika (6,5 posto), a gotov isto toliko ih nije imalo pristup vodi za ljudsku potrošnju. Dio stanovnika (1,3 posto) priključen je na lokalne vodovode iz kojih se voda isporučuje bez ikakve obrade, a često i bez dezinfekcije. Analize pokazuju da je od 487 uzoraka iz tih vodovoda njih 227 ili 46,6 posto zdravstveno neispravno. Do prije desetak godina takvih, malih vodovoda bilo je oko 400. U 2022. registrirano ih je bilo upola manje – 204. Naredbu o popisu lokalnih vodovoda, ministar gospodarstva trebao je donijeti do srpnja 2022, no revizijom je utvrđeno da ta naredba nije donesena.
Revizija je pokazala da stanje nije dobro ni kad se radi o priključenosti stanovništva na sustave javne odvodnje te pročišćavanje komunalnih otpadnih voda. Prema podacima Eurostata za 2021, Hrvatske je s 57,5 posto stanovništva priključenog na sustav javne odvodnje komunalnih otpadnih voda, na dnu ljestvice država članica EU-a. Na individualne sustave odvodnje priključeno je oko 43 posto stanovništva, a tek se 3,5 posto otpadne vode prevozi iz tih spremnika u postrojenja za obradu otpadnih voda. Nije poznato koliko stanovništva koje nije priključeno na sustav javne odvodnje svoje otpadne vode pročišćava, a koliko ispušta u vodni okoliš bez ikakvog predtretmana.
Kako pišu mediji, Hrvatska je relativno bogata vodom, ali ne i vodnim zalihama, prije svega zbog svoje geološke građe. Godišnje se prosječno zahvaća 480 milijuna kubnih, a isporučuje 240 milijuna vode za ljudsku potrošnju, odnosno polovica zahvaćene količine, druga se polovica gubi. To nepotrebno zahvaćanje velikih količina vode na pojedinim slivnim područjima dugoročno može promijeniti prirodnu biološku i hidrološku ravnotežu, ali i smanjiti kapacitet izvorišta i time dugoročno ugroziti opskrbu vodom pojedinih područja. Niz je razloga za gubitke vode, jedan od njih je starost vodoopskrbne mreža, cijevi i prateća oprema premašuju projektni vijek trajanja, ponegdje i preko 50 godina. Takvi su slučajevi u brojnim našim gradovima, pa i u glavnom gradu Zagrebu.
I na kraju. Većina otoka zadarskog arhipelaga u 21 stoljeću nema vodu. Otok Vis je jedini otok u Republici Hrvatskoj koji ima svog javnog vodnog isporučitelja i vlastite izvore vode i nema priključka vode s kopna. Međutim po sili zakona otok Vis se treba pripojiti «Vodovodu Brač»?! Rješenje Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije postaje izvršno 23. rujna 2025.
Predlažemo:
- Da Vlada zajedno s Hrvatskim vodama ozbiljno krene u realizaciju ulaganja u sustave vodoopskrbe i odvodnje, a ne da u 21. stoljeću velik dio stanovništva nema pristup zdravstveno ispravnoj pitkoj vodi te kvalitetnom sustavu odvodnje.
- Preispita odluke o pripajanju, odnosno «gašenju» pojedinih vodnih isporučitelja bez jasno provedene analize financijskog učinka pogotovo na otocima i područjima s težim uvjetima gospodarenja.