Statistike pokazuju da u Europskoj uniji žene za isti posao u prosjeku zarađuju 12,7 posto manje, a u Hrvatskoj 11,2 posto manje od muškaraca. Da bi se upozorilo na taj problem i raznim mjerama eliminirale te rodno uvjetovane razlike, u EU se 15. studenoga obilježava Dan jednakih plaća. Među saborskim zastupnicama i zastupnicima u promoviranju ravnopravnosti spolova posebno je aktivna SDP-ova Sabina Glasovac. S njom je Globus na ovu temu napravio intervju.

Što zaključujete iz ovih statistika po kojima žene i dalje imaju značajno manje plaće? Barem u tome nismo među najgorima u EU…

– Ova europska statistika pokazuje da žene u EU od sredine studenoga do kraja godine rade besplatno, da za istu plaću moraju raditi mjesec i pol dana više, a da za svaki euro koji u prosjeku zaradi muškarac žena zaradi 87 centi. I da, iako je razlika u plaćama između muškaraca i žena u Hrvatskoj nešto manja nego u EU, ona je i dalje velika. S godinama staža ta se razlika samo povećava i dovodi do velike nejednakosti u iznosu mirovine. Spoj dužeg životnog vijeka, niskih mirovina i povećanih životnih troškova uslijed inflacije dovodi do toga da su žene s godinama izloženije riziku od siromaštva i socijalne isključenosti te da na svojoj koži snažnije osjećaju produbljivanje društvene i ekonomske nejednakosti.

Kakvi su trendovi u Hrvatskoj i EU i čini li vam se da se te razlike u plaćama smanjuju?

– Kako gdje. Dok se jaz između plaća muškaraca i žena u EU s godinama smanjuje, u Hrvatskoj raste. Evo primjera. U EU se rodni jaz između plaća muškaraca i žena od 2015. do danas smanjio s 15,5 na 12,7 posto, a u Hrvatskoj je od 2014. do danas porastao s 8,7 na 11,2 posto. No i ovi trendovi smanjenja su užasno spori. Ovom dinamikom muškarci i žene će jednake plaće u Europi imati za 50 godina. Zbog toga je Europska unija posegnula za nizom mehanizama kojima nastoji ubrzati smanjenje nejednakosti na tržištu rada u državama članicama.

Vjerujete li da će u praksi zaživjeti EU Direktiva o transparentnosti plaća po kojoj bi do 2026. za isti posao žene i muškarci trebali biti jednako plaćeni?

– Nijedan napor nije uzaludan. Kao i s Direktivom o usklađenosti poslovnog i privatnog života. Ona nas je prisilila da u zakonodavstvo ugradimo povećanje i bolju regulaciju rodiljnih i roditeljskih potpora, potaknemo korištenje očinskog dopusta, dopuste vezane uz brigu o članovima obitelji, fleksibilnost radnog mjesta za majke djece do 8 godina te veću zaštitu trudnica i majki po povratku na posao. U tom smislu Direktivu o transparentnosti plaća smatram ne samo dobrodošlom nego i nužnom. Kao početnu točku. S jasnim ciljem kojemu težimo. A to je da za posao iste vrijednosti na mjestima iste složenosti i iste odgovornosti žena i muškarac budu jednako plaćeni. Imamo do 2026. dovoljno vremena da pripremimo zakone u koje ćemo integrirati ono što se od nas Direktivom traži: obvezu objave plaće u natječaju, zabranu ispitivanja radnika o prošlim plaćama, pravo radnika da od poslodavaca traži informacije o visini prosječne plaće onih koji obavljaju isti posao, pravo na obeštećenje platno diskriminiranih radnika te prebacivanje tereta dokazivanja platne nediskriminacije na temelju spola na poslodavca.

Kako potaknuti poslodavce, pogotovo one u privatnom sektoru, da se toga pridržavaju?

– Edukacijom, osvještavanjem problema, suradnjom i dijalogom pri izradi zakonodavnog okvira. Direktiva, recimo, propisuje obvezu kompanija s više od 250 zaposlenih da izvješćuju o razlikama u plaćama između muškaraca i žena. Ako je razlika u plaćama veća od pet posto, a ne može se opravdati objektivnim kriterijima, kompanije će morati poduzeti mjere za smanjenje razlike u suradnji s predstavnicima zaposlenih. To će, po meni, biti najveći izazov. Da se ne dogodi da se počnu smanjivati plaće muškarcima kako bi se postigla rodna ravnopravnost.

Što mislite zbog čega su žene manje plaćene za iste poslove?

– Više je razloga. Razlika u plaćama najniža je kod mladih radnika, a najviše raste u vrijeme kada žene uzimaju pauzu od karijere zbog trudnoće. Dok one pauziraju, muški kolege stječu iskustvo, napreduju i dobivaju povišice. Tu razliku u plaćama žene ne nadoknade do kraja radnog vijeka. Uz to, razloge vidim i u radu na nepuno radno vrijeme za koje se žene odlučuju zbog obiteljskih obaveza te u potplaćenosti sektora i zanimanja u kojima većinski rade žene.

Iako su u Hrvatskoj žene u prosjeku bolje obrazovane od muškaraca, i dalje ih je osjetno manje na visokim menadžerskim i rukovodećim funkcijama. Kako to?

– Hrvatsko su društvo desetljećima gradili muškarci po svojoj mjeri. Prvo, i dalje dominira tradicionalan pogled na muško-ženske uloge u društvu. Istraživanjima pokazuju da žene na vodećim pozicijama imaju bolje rezultate, bolji osjećaj za kolektiv, krizno upravljanje i veću društvenu odgovornost. Ali društvo na liderskim pozicijama još uvijek više vjeruje muškarcima. Dalje, muškarci se bolje umrežavaju od žena. Kod žena je izražena veća samokritičnost i sumnja u svoje mogućnosti. Rađanje i posvećenost skrbi za dijete zahtijevaju energiju i vrijeme koje ih stavlja u nepovoljniji položaj na radnom mjestu. Niz uloga koje su im namijenjene – supruge, majke, kućanice, spremačice, kuharice i starateljice o starijim članovima obitelji – poprilično ih opterećuju. Nerijetko na tim leđima više nema snage za nošenje još jednog tereta “karijeristice”, pogotovo ako bi to značilo žrtvovanje kvalitete ostalih “prirodno” joj namijenjenih životnih uloga. Bez podrške unutar obitelji, kvalitetne mreže socijalnih usluga od vrtića do domova za starije i fleksibilnijih uvjeta rada to je nemoguća misija.

Kakva je situacija u politici? Žene su i danas u Saboru u manjini, ali i u hrvatskoj Vladi i na drugim javnim funkcijama…

– Situacija u politici je točno onakva kakva je i u društvu. Preslikana. Žene su podzastupljene, a njihove vrijednosti i mogućnosti podcijenjene. S jednom iznimkom što žene u politici ipak imaju moć mijenjati ili barem pokušati mijenjati društvene obrasce i pravila igre i tako stvarati sigurne prolaze za žene, djevojčice i djevojke koje iza nas dolaze. Zato me veseli da su ovom sazivu Sabora baš zastupnice pokazale kako snaga argumenata, jasnoća izričaja i beskompromisnost u borbi za pravednije, ravnopravnije i bolje društvo može žensku energiju učiniti itekako relevantnom i dominantnom. Čak i ako su u manjini.

Jeste li vi osobno imali iskustvo da ste bili manje plaćeni za isti posao od muških kolega ili na neki drugi način diskriminirani samo zato što se žena?

– Manje plaćena ne. Koliko znam. Zašto kažem – koliko znam? Jer sam imala tu “sreću” da sam radila u školi, Ministarstvu i sada u Saboru gdje su plaće vrlo jasno određene propisima. Na brojnim poslovima koje sam radila tijekom studija ne znam jer nije postojala kao što ni danas ne postoji transparentnost u sustavu plaća. O diskriminaciji bi se dalo raspravljati satima. Mislim da nema žene koja barem jednom nije bila izložena nekom obliku diskriminacije na svom radnom mjestu samo zato što je žena. Diskriminacija je lisica s tisuću lica.

Koji su, osim plaća, po vašem mišljenju, najočitiji primjeri neravnopravnosti žena u Hrvatskoj?

– Visoko obrazovanje je jedno od rijetkih područja u kojem žene ne samo da su postigle ravnopravnost s muškarcima već su ih i prestigle. Ali uvijek postoji – ali. Ugovori na određeno, nesigurni uvjeti rada kao i rad u potplaćenim zanimanjima u pravilu su rezervirani za žene. Životna dob i majčinstvo i dalje ostaju glavni izazovi rodne diskriminacije žena na tržištu rada. Budimo realni, svaka zaposlena žena radi u dvije smjene – jednu plaćenu, a jednu neplaćenu kod kuće. O nasilju u obitelji i spolnom uznemiravanju na radnom mjestu da i ne govorim. Kao i o ženama u ruralnim područjima, ženama s invaliditetom, ženama nacionalnih manjina, samohranim majkama i starijim ženama koje žive same i koje su u višestrukoj diskriminaciji.

Na koji se način vi kao političarka borite za jednakost žena?

– U političkom angažmanu ta mi je tema, uz obrazovanje, prioritet. I izuzetno mi je važna. Nadam se da se to i vidi. A o tome koliko sam uspješna u svojoj borbi, najbolje će procijeniti drugi. Teško mi je govoriti o samoj sebi. Kod donošenja Zakona o radu prije godinu dana mi zastupnice svih stranka lijevog centra podnijele smo puno prijedloga kako ženama olakšati položaj na tržištu rada, a dobar dio njih je odbijen. Ipak smo se uspjele izboriti za smanjenje PDV-a na menstrualne higijenske potrepštine, a usvajanjem mog amandmana došli smo do toga se besplatno osiguravaju te potrepštine u svim školama i skloništima za žene žrtve nasilja. Uspjeli smo se izboriti i za nezastarijevanje kaznenog djela spolnog uznemiravanja na poslu.

 

(tekst: jutarnji.hr)