Predsjednik Saborskog odbora za pravosuđe Mišel Jakšić na tribini „SDP-ove politike za bolju Hrvatsku“ održane u u Virovitici u ponedjeljak navečer komentirao je izboru Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika naglasivši da svako tko ovaj slučaj gleda sa strane može doći će do jasnog zaključka da se premijer Andrej Plenković i njegov HDZ rugaju zdravom razumu i cijeloj javnosti. „Nakon svega što je ovih dana izašlo u javnost o Ivanu Turudiću ostaje ključno pitanje postoji li imalo vjerodostojnosti da taj čovjek može voditi Državno odvjetništvo na način da mu građani vjeruju. Javnost će opravdano postavljati pitanja koliko je on neovisan od HDZ-a i Plenkovića, a koliko od prijateljstva“, kazao je Jakšić.
Dali smo se jako puno truda da napravimo privid da imamo transparentan i otvoren proces gdje ćemo birati najboljeg od najboljih iako se već u prvim danima tog procesa vidjelo da je to jedna apsolutna farsa. Farsa zato što smo do sada imali model da premijer, tko god to bio, kaže ovo je moj kandidat. Pošalje ga u Sabor, većina ga izabere i to je to. HDZ-ovci vole podsjetiti da je tako napravio Milanović zaboravljaju da je to radila i Jadranka Kosor i Ivo Sanader i svi oni koji su bili njihovi predsjednici. Sad dolazili Andrej Plenković koji će to sve raditi drugačije, demokratičnije, transparentnije, otvorenije pa imamo postupak gdje Državno odvjetničko vijeće skuplja kandidature koje ih šalje Saborskom odoru za pravosuđe. Onda Saborski odbor za pravosuđe pred kamerama ima raspravu i igra se demokracije. A na kraju HDZ-ova saborska većina izabere sva četiri od četiri jer su svi četiri od četiri bili savršeni. Onda ta četiri imena šaljemo Vladi i premijeru, ali tamo nema kamera i javnosti. Mi ne znamo što oni pričaju, što se pita, što se odgovara i tada nam Vlada vraća da je najbolji bio jedan jedini: mi stojimo iza njega i to je super jer je sve bilo otvoreno i transparentno.
Nema tu transparentnosti! Priča se, osim nekih međukoraka, svela na to da će biti onaj iza kojeg će stati Andrej Plenković i HDZ. Na naše prijedloge da napravimo totalni iskorak i da glavnog državnog odvjetnika i predsjednika Vrhovnog suda bira dvotrećinska većina rekli su da je ovo već sada savršeno.
Kandidat u čiju genezu ne bih previše ulazi jer mislim da je već sve rečeno i napisano, ne skriva svoju bliskost s HDZ-om još od devedesetih. Ne skriva svoja prijateljstva sa Zdravkom Mamićem, Draganom Kovačevićem i masom drugih suspektnih likova. Čak se blago posipa pepelom i kaže da mu je to možda napravilo više štete nego koristi. Onda biva ulovljen u laži da Josipu Rimac zna na dobar dan i da su se jednom slučajno sreli.
Drugo pitanje koje se ovdje opravdano postavlja je zašto se to radi nekoliko mjeseci prije izbora. Dakle, u svim normalnim, uljuđenim demokracijama osim u Poljskoj, Mađarskoj i Srbiji dolazi nova vladajuća većina koja izabire nove ljude. Mi imamo sumanutu želju da se nekoliko mjeseci prije parlamentarnih izbora izabire novi državni odvjetnik i tvrdimo da je to sve normalno i da se tako radi u demokraciji. U normalnim demokracijama se zna kad su izbori, a mi to još uvijek ne znamo osim što slušamo plotune Plenkovićevih satelita koji malo testiraju javnost pa spominju neke termine.
Ovaj slučaj otkriva izuzetno ružnu sliku Hrvatske. Andrej Plenković je od čovjeka koji je 2016. obećavao da će svojoj stranci donijeti barem malo europskog duha, HDZ-u danas bacio na nikad niže grane. Jedno lice pokazuje Bruxellesu, drugo kod kuće. U demokratskom shvaćanju to lice je puno bliže Orbanu u Mađarskoj, Vučiću u Srbiji i Kaczyńskom u Poljskoj nego Bruxellesu na koji se poziva.
(tekst: virovitica.net)
