Bivši ministar branitelja, danas europarlamentarac, SDP-ov Predrag Fred Matić jedan je od onih sugovornika za koje se može bez problema ustvrditi da su “bez dlake na jeziku”. U intervjuu za Večernji list komentira najnovije prijepore na političkoj sceni, slučaj trudnice Mirele Čavajde, odbijanje Mostovih referendumskih inicijativa, ali govori i slaže li se s predsjednikom države kada traži od zastupnika da ne ratificiraju ugovor o ulasku Finske i Švedske u NATO te otkriva kako uopće na tu inicijativu gledaju u Europskom parlamentu.

Finska i Švedska žele u NATO i predale su i službeni zahtjev. Koji je vaš stav o tome?

Potpuno je legitimno pravo Finske i Švedske da su aplicirale i da žele ući u NATO. Međutim, uvijek se postavlja pitanje tajminga, a kako stara poslovica kaže da svaka medalja ima dvije strane, i taj tajming može se tumačiti dvostruko. Kao prvo, ulazak u NATO upravo u ovo vrijeme ruske agresije na Ukrajinu, kada im je potrebna zaštita i sigurnost koju pruža taj vojni savez, a s druge strane, zašto baš sada kada Rusi, čije mišljenje isto treba uvažavati bez obzira na to što se događa, govore da ne žele snage NATO-a na svojim granicama. Dakle, dalo bi se o tome diskutirati, ali kad već moram dati svoj stav o tome, podržavam njihovu želju da pristupe NATO-u jer se radi o modernim i suverenim europskim državama koje su vjerojatno dobro odvagnule sve benefite i probleme koje im želja za članstvom u NATO-u može donijeti.

Predsjednik države Zoran Milanović ulazak Finske i Švedske vezao bi za promjenu izbornog zakona u BIH. U srijedu je pozvao zastupnike da ne ratificiraju njihov ugovor o ulasku u NATO te kao primjer zemlje koja se snažno bori za interese uzeo Tursku koja je pregovore blokirala. Je li to dobar put?

Kada male zemlje žele nešto postići, onda im ovi veliki uvijek kažu: “Ajde drugi put, sada imamo prečih stvari.” Ovo što predsjednik sada forsira, ja bih rekao da se miješaju kruške i jabuke jer jedan proces stvarno nema veze s drugim. No opet ga u jednom dijelu razumijem kada kaže, ako nećemo sada, kada ćemo uvjetovati neke stvari. Ali, ako moram decidirano izreći svoje mišljenje, ne bih uvjetovao jedno drugim jer to stvarno nema nikakve poveznice.

Predsjednik je isto tako otvoreno kazao da o toj temi razgovara s političkim strankama. Treba li SDP podržati predsjednika ili ostajete pri svome, odnosno da će SDP biti za ratifikaciju u Saboru?

Predsjednik je predsjednik, a SDP je SDP. Iako je on izabran na tu funkciju uz veliku potporu SDP-a, potpuno je jasno da se ne moramo u svemu slagati. Stoga će SDP imati svoj stav koji će iznijeti i kojeg će se držati. Različita mišljenja i stavovi o nekim stvarima ne znače nužno bilo kakav politički razlaz.

Kako u Bruxellesu gledaju na predsjednikovu retoriku po tom pitanju i slažu li se s Plenkovićem da izjavama o blokadi sramoti Hrvatsku?

Vjerujte mi, u Bruxellesu to nitko ni ne spominje, ali kada Plenković i Grlić Radman o tome govore, oni to više govore da bi opravdali sebe i svoje postupke. Dakle, nema nikakvog govora o sramoćenju Hrvatske. Hrvatska je samostalna i suverena zemlja i donijet će odluku kakvu zajednički donose institucije i njihove odgovorne osobe, a to su predsjednik Republike i predsjednik Vlade. Isto tako želim naglasiti da nisam nazočan na svim sastancima europskih institucija, ali ono što sa sigurnošću mogu reći jest da me od 704 kolegice i kolege nikad nitko nije takvo što pitao ni komentirao.

U Hrvatskoj se i dalje ne stišavaju reakcije na slučaj Mirele Čavajde. Kao glavni i odgovorni za Rezoluciju EP-a o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima žena, kako gledate na taj slučaj?

Bruka i sramota hrvatskog zdravstvenog sustava i općenito hrvatske politike. Slučaj gospođe Mirele Čavajde je za anale jedne političke gluposti i nesnalaženja nadležnih osoba i institucija. Zakon postoji i zakon je potpuno jasan. Ono što je važno istaknuti jest da je taj zakon iz 1978. i da identičan ima i Slovenija. Stvarno je živo čudo kako se neke stvari u Sloveniji mogu napraviti, a u Hrvatskoj ne. Zato nije neobično da za moju rezoluciju nisu glasali kolegice i kolege iz HDZ-a jer oni i njihovi istomišljenici rado ulaze u tuđe domove, gaćice, a po najnovijem i u utrobu. Nećemo im to dopustiti bez obzira na to što oni po tom pitanju nisu u 21., nego u 17. stoljeću. Može se primijetiti da pripadnici lijevog centra i ljevice nikada i ni na koji način ne ulaze u sferu privatnog života bilo koga, dok desnica ima neodoljivu potrebu živjeti tuđe živote, naravno, na jedan način koji je neodgovoran i ne podrazumijeva nikakve posljedice. Takvo zamišljanje života mogu slobodno provoditi u svojim obiteljima, ja nemam apsolutno ništa protiv toga.

Hoće li doći do referenduma ljevice da se pobačaj vrati u Ustav i je li to uopće rješenje?

Ne znam hoće li se organizirati referendum na tu temu. Međutim, čim se o tome govori i da ga treba vratiti u Ustav, to jasno pokazuje koliko je situacija ozbiljna i ako ne zaštitimo ljudska prava, a pravo na prekid trudnoće je jedno od temeljnih ljudskih prava, morat ćemo nešto učiniti jer ovo je pitanje zdravlja, a ne ideologije. Ako to ne zaštitimo, a moramo posegnuti za svim legitimnim sredstvima, onda će nam sudbinu krojiti ovi hodači i šetači, a onda jao si ga nama. Neki idu u svemir, a neki nas vuku u kameno doba. Nedavno sam pročitao zgodnu opasku koja bi bila dobro postavljeno pitanje “borcima za pravo na život”, a to je kako to da nisu tako glasni kad se mladim osobama od 18 godina uvaljuje puška u ruke i tjera ih se na bojišnice i da ginu. Gdje je tada njihova borba za pravo na život?

Ustavni sud prije pet godina je kazao da se Zakon o pobačaju mora mijenjati. Čega se HDZ i Plenković boje?

Ono čega se HDZ i Plenković sigurno ne boje niti to poštuju, to je Ustavni sud. Kada Ustavni sud kao najviše sudbeno tijelo u državi da nekakav naputak, to je praktički zapovijed koju treba izvršiti u roku od dvije godine, a HDZ to ne napravi ni u roku od pet godina, to je samo pokazatelj koliko im je stalo do institucija. Ono čega se boje, to je stav 81% građanki i građana da je pravo na prekid trudnoće isključiva odluka i izbor žene. Na sve ovo može se samo reći ona čuvena Plenkovićeva: mogu što hoću!

Izjavili ste neki dan otprilike da se ginekolog ne bi trebao baviti ginekologijom ako ne može raditi pobačaje. Treba li ipak imati i razumijevanja za ginekologe koji ne žele raditi pobačaje i kako to urediti?

Nikad to nisam izjavio iako je moj osobni stav da, ako se ne možeš nečim baviti, onda se nemoj za to školovati i studirati, trošiti vrijeme i sredstva svoje obitelji i države da bi na kraju rekao da nešto ne možeš. Ali, sve to na stranu. Podržavam pravo svakog ginekologa na priziv savjesti iako mi je žao da to i drugi liječnici ne koriste jer po tome ispada da oni nemaju savjest, ali, ajde, ginekolozi imaju. I potpuno jednostavno, ono što smo govorili i što piše u Rezoluciji Europskog parlamenta. Da, priziv savjesti je dopušten i moguć, ali zdravstvene ustanove, poglavito javne zdravstvene ustanove, dužne su osigurati određen broj liječnika koji će obaviti traženi medicinski zahvat koji je ženi potreban. Prema tome, priziv savjesti i potreba za rješavanjem zdravstvenih problema ne moraju biti u koliziji. Dapače, može i mora se organizirati i jedno i drugo. Samo, ravnatelji hrvatskih bolnica na odjelu ne mogu imati 20 ginekologa s prizivom savjesti i nijednoga koji će obaviti traženu medicinsku uslugu.

Koliko klerikalne struje utječu na sam HDZ, a posredno i na kadroviranje u zdravstvenim ustanovama?

Iako smo po Ustavu sekularna država, svatko normalan zna da Crkva ustvari vodi ovu državu i da je jako utjecajna. Njima je u interesu da HDZ bude na vlasti jer to je jedna simbioza u kojoj imaju obostranu korist – Crkva za svoje potrebe, a HDZ-ovci za svoje. Zajednički nazivnik im je novac i utjecaj. Potpuno je jasno da oni zajedno kadroviraju u svim segmentima društva, a kako neće u zdravstvenim ustanovama. Sjetite se samo onih molitelja ispred bolnica pored kojih prođe dnevno tisuću ljudi, a oni pozdrave imenom i prezimenom baš one žene koje su se zaputile na prekid trudnoće. Vrlo interesantno!

Kako gledate na činjenicu da je Ustavni sud ignorirao 400 tisuća potpisa, koliko se skupilo za Mostove referendumske inicijative?

Ustavni sud d.o.o. naravno da radi onako kako mu gazda kaže. Kako bi naš narod rekao: veži konja gdje ti aga kaže. Učinit će sve da HDZ bude zaštićen, prema tome sve inicijative koje se ne sviđaju HDZ-u odbacit će se. A i one upute koje daju prema HDZ-u i na koje HDZ uopće ne reagira, poput novog zakona o pobačaju, najbolje potvrđuju sve što sam prethodno rekao. Evo, probajte me razuvjeriti.

Slažete li se s predsjednikom države da Ustavni sud treba ukinuti?

Ustavni sud je potreban, ali apsolutno se slažem s predsjednikom države da ovakav Ustavni sud kakav mi imamo treba ukinuti. Jer, ako ništa drugo, uštedjet ćemo na 13 visokih plaća i na drugim administrativnim troškovima koji to prate. Zaključno, Ustavni sud da, ali ovakav kakav je naš sigurno nam jednostavno nije potreban.

Sastav Ustavnog suda stvar je političke trgovine dviju najjačih političkih opcija, dakle HDZ-a i SDP-a. Je li predsjednik dijelom odgovoran za njegov današnji sastav?

Ustavni sud trebalo bi činiti 13 najboljih sutkinja i sudaca iz Republike Hrvatske, ljudi dokazanih sudačkih, moralnih i ljudskih kvaliteta, znači nešto najbolje što imamo iz pravosudnog sustava. Međutim, javna je tajna da je to proizvod političkog kadroviranja prema receptu – par mojih, par tvojih, par ničijih i tako se konstituira Ustavni sud. Takav Ustavni sud Hrvatskoj sigurno ne treba i predsjednik je apsolutno u pravu. No točno je i to da je predsjednik također kadrovirao ljude za Ustavni sud kao što je HDZ kadrovirao svoje. Zbog toga je takav sud samo relikt prošlosti i takav način sastavljanja Ustavnog suda ili treba temeljito mijenjati ili potpuno ukinuti.

Premijer priznaje da je osobno zvao državnu odvjetnicu jer DORH nije reagirao na učestale izjave predsjednika Milanovića o tome da su saborski zastupnik Hrvoje Zekanović i ministar obrane Mario Banožić prekršili zakon. Je li to izravan pritisak na DORH?

Kao što rekoh, “mogu što hoću” čuvena je rečenica. I da, on je zvao državnu odvjetnicu. Iskreno, pola njegove Vlade već bi trebalo biti pod istragama, a nekolicina ministara i ministrica već i u zatvoru. Prema tome, ne može biti izravniji pritisak na državnu odvjetnicu koju je, usput, osobno birao i instalirao, a kako sada ne pleše po njegovim notama, postaje nepoćudna. Zato je treba malo podsjetiti. Sjetimo se da je tako bilo i s gospođom Natašom Novaković: bila je dobra dok Povjerenstvo za sukob interesa nije otvorilo pitanje nekih HDZ-ovih dužnosnika. Nažalost, HDZ, da stavi rođenu braću i sestre, oni nemaju drugog posla nego istraživati druge HDZ-ovce. Nisu bez razloga pravomoćno osuđena kriminalna organizacija, a u takvoj organizaciji ne mogu sjediti drugi nego kriminalci.

Komentira li se takvo postupanje Plenkovića u Bruxellesu?

Ma isto kao i o Milanovićevim potezima. Već sam negdje rekao da pola zastupnika i zastupnica u EU parlamentu nema pojma gdje je Hrvatska, a kamoli imena hrvatskih političkih aktera. To što mi sebi dajemo na značenju više nego što je realno naš je problem i pumpanje vlastitih ega. Ruku na srce, puno je veći skandal pritisak na državnu odvjetnicu nego sve ovo o čemu predsjednik priča. Jer, ako se išta u EU ne podnosi, onda je to pritisak na institucije, a ovo je bio eklatantan primjer.

Ministar obrane Mario Banožić otvorio je pak frontu s legendarnim pilotom Ivanom Selakom. Nije ga zvao na obilježavanje 30. godišnjice preleta iz JNA i insinuirao je da je Selak, možda, dok je bio u JNA, sudjelovao u granatiranju njegovih Vinkovaca. Kako na to gledate?

HDZ-ovski mulj uvijek zove onoga tko mu treba, a ne zove onoga koga ne treba. Tu su oni vrlo jednostavni, pa čak i vrlo iskreni u takvom postupanju. Sjetimo se odnosa HDZ-a prema generalima Stipetiću i Tusu kojima nikad nije oprošteno što su bili u JNA dok su drugi uzimanjem HDZ-ove iskaznice “oprali” svoju prošlost. Brigadir Selak je vojnik i to mu HDZ ne može oprostiti. A ministar Banožić, ako ima neke dokaze, dužan ih je predstaviti javnosti jer ovo što je on izjavio za pilota Selaka, to ne bi pas s maslom progutao. Međutim, ako ima neke dokaze, treba ih javno iznijeti, a ne klevetati čovjeka. Kao vukovarski branitelj, mogu posvjedočiti da je na stadionu u Borovu naselju bilo izbačeno kompletno naoružanje s nosačima iz nekog aviona. To je bio neki pilot koji je imao savjest i smrtonosni tovar nije bacio na zgrade i civile, već na sigurnost nogometnog terena. Je li to bio Selak ili netko drugi, naravno, ne znam. Ali isto tako znam da je na stambene zgrade bacana nekakva materija za koju smo mi mislili da je napalm (na sreću nije), no bila je riječ o nekakvoj ljepljivoj masi koja je podsjećala na marmeladu te je bacana na zgrade i gorjela je kao vrag, nije se mogla ugasiti. Je li to bacao Selak ili ne, isto ne znam. Ali ako Banožić zna, neka podastre dokaze pa da čovjeku sudimo, a ako blebeće gluposti o pilotu koji je donio MiG u Republiku Hrvatsku i koji sigurno ima veći ugled i doprinos od nadobudnog ministra, neka se poklopi ušima i zašuti.

Kako gledate na činjenicu da se od Banožića i te njegove izjave nisu ogradili ni premijer ni, primjerice, ministar branitelja?

Ruka ruku mije ili, kako opet naš narod kaže, vrana vrani oči ne vadi. Dakle, kako će sada ministar branitelja ili premijer prigovarati Banožiću kad na drugoj strani Banožić hvali brzinu i efikasnost obnove na Baniji. Oni tako plemenski funkcioniraju, a tek kada Banožić ode s funkcije, vidjet ćete kakvo će drvlje i kamenje udarati po njemu. Sjetite se primjera Ivana Penave koji je, dok je bio u HDZ-u, bio reformator, utemeljitelj, obnovitelj i gradonačelnik Vukovara za Nobelovu nagradu. Ali kada je napustio HDZ, istoga su se dana zapitali – tko je taj Penava i što je on uopće učinio za Vukovar osim štete?

Koliko je očita podjela na vaše branitelje i naše branitelje, vaše generale i naše generale… opasna za društvo?

Pandemija, rat u Ukrajini, inflacija, a prije toga Agrokor i mnoge druge stvari koje itekako teško muče i opterećuju hrvatsko društvo za HDZ su nepotrebne stvari kojima se samo zamaraju. I oni jednostavno otvaraju priče koje bi trebale izazvati podjele u društvu i koje bi trebale zaokupiti naš narod koji je, nažalost, vrlo prijemčiv na takve stvari. Znači, udri po nacionalnom pitanju, ugroženosti od Srba, Rusa, komunista, sve su to “dobre” teme za skrenuti pozornost s pravih problema. Tako je isto i s braniteljskom populacijom. Sjetimo se rive, slučaja Beštek, sjetimo se šatora i plinskih boca. Kad god HDZ-u zatreba, oni će to potencirati i izvlačiti na svjetlo dana. Hrvatska ima 500 tisuća branitelja i oni su blago i “svojina” cijele Hrvatske, ali kada jedna stranka ima svoje branitelje, onda očito oni drugi nisu njihovi branitelji i tako počinje stvaranje podjela.