“Ivici Račanu, prvom lideru hrvatske socijaldemokracije dugujemo puno. Hrvatska mu duguje puno. U njegovom pogledu osobno sam vidio ono što je bila njegova najveća snaga – njegova odlučnost da provede ono što je zamislio, ono u što je duboko vjerovao i želio da postane dio dobrog društva koje je u Hrvatskoj sanjao,” poučio je danas na Komemoraciji povodom 10. obljetnice smrti prvog lidera socijaldemokracije u Hrvatskoj i prvog predsjednika Socijaldemokratske partije Hrvatske Ivice Račana, predsjednik SDP-a Davor Bernardić.
“Svatko u sebi nosi nekakav osoban doživljaj, a trudi se gledajući činjenice biti objektivan.Taj osoban doživljaj je onaj subjektivan dojam kojeg nitko ne može oduzeti i koji je često presudan. Ivica je uvijek imao snažan, prodoran, a pomalo tužan pogled, koji je govorio ozbiljno i koji je Hrvatsku znao povesti u pravom smjeru. Naša odgovornost u toj devedesetoj i u krvlju plaćenoj slobodi je bila da nas podsjeti da Hrvatska može bolje, može odgovornije i da postoji alternativa,” podsjetio je Bernardić.
“Ivica je mnogo puta u medijima bio napadan, podcjenjivan, izrugivan kada je govorio ono o čemu je naša zemlja sanjala – da samo radom i poštenjem možemo zajedno graditi bolje društvo za sve ljude koji žive u Hrvatskoj, a ne za samo neke. Teške zadaće i vremena su bili pred našom domovinom, vremena u kojima je Ivica Račan počeo slikati svoju sliku Hrvatske, zemlje jednakih mogućnosti, zemlje za bolji život sve djece u njoj,” podsjetio je Bernardić.
Bernardić je također rekao kako je kada je Račan donosio povijesne odluke za našu domovinu, djecu Hrvatske predstavljala je i njegova generacija. “Demokratizirati politički sustav, depolitizirati državne institucije, stvoriti održiv gospodarski razvoj, izgraditi civilno društvo na temeljima slobode, izgraditi društvo jednakih mogućnosti i solidarnosti s onima koji su u Hrvatskoj imali manje prilike i šanse da se snažnu – to su postulati s kojima su socijaldemokrati devedesetih krenuli i koje čuvamo još i danas,” naglasio je.
“Političko djelovanje nije shvaćao kao prostor za samopromociju, kao kolekciju prilika za samohvalu. Skroman čovjek, bez ljubavi spram političkih titula i ceremonija. To je Ivica Račan. Tvoja djela žive u nama i ponosan sam što našu Političku akademiju možemo nazvati po tebi. Privilegiran sam da to nakon dugo vremena potaknem. Od njega sam naučio da bez obzira kako nas tretirali ili što o nama govorili i mislili, nas ne mogu obeshrabriti ni zaustaviti. Mi u SDP-u smo zajedno s njime naučili da možemo pasti, a da se možemo nebrojeno puta vratiti jači ako vjerujemo jedni u druge i ako vjerujemo u sebe,” rekao je Bernardić.
“Dragi Ivice tvoja slika Hrvatske trenutno u Hrvatskoj nije naslikana. U našoj Hrvatskoj sva djeca nemaju jednake šanse za školovanje, njihovi roditelji nemaju sigurnu i dostojanstvenu plaću, djedovi i bake ne mogu svojim unucima omogućit džeparac pa i da ponekad odu na utakmicu. Hrvatska danas nije zemlja u kojoj prevladava osmjeh, Hrvatska danas nije zemlja jednakih mogućnosti.Ali vjerujem da dobro, otvoreno i pravedno društvo za koje si se borio, nastavljamo zajedno graditi i to je najbolji način da ostvarimo tvoju sliku Hrvatske,” istaknuo je Bernardić.
Također je naglasio kako smo dva puta okupljanjem svih progresivnih snaga u Hrvatskoj mijenjali Hrvatsku na bolje. “Dva puta smo preuzeli vođenje ekonomski opustošene i pokradene zemlje te smo ju vratili na put rasta i razvoja. Spremni smo i treći put preuzeti odgovornost i zajedno Hrvatskoj osigurati budućnost. Hvala ti zauvijek, tvoju sliku Hrvatske gradit ćemo znanjem, radom i poštenjem, s istom energijom kao da si s nama,” zaključio je Bernardić.
“Kod Račana sam osjetio to otvoreno društvo, društvo bez barijera, društvo u kojem se ima pravo biti različit – to je ustvari biti ovog cijelog našeg puta. Nijedna socijaldemokratska stranka, partija koja je narasla iz svoje monopolističke prethodnice nije prošla tako težak i neizvjestan put u kojem je imala puno više šanse da nestane, nego da ostane. Račan i ljudi oko njega su našu stranku održali iznad površine, glavom visoko iznad vode, sa snagom. U zadnjih petnaestak godina SDP je, kada brojimo glasove hrvatskih ljudi i građana sa svojim partnerima, bio najjača opcija u Hrvatskoj,” rekao je Zoran Milanović.
“Račan je čovjek radi kojeg sam ušao u SDP, kada sam gledao kako da doprinesem svojoj ideji otvorenog društva, pravde, jednakosti i slobode – gledao u sam u njega. Jedina šansa za Hrvatsku je da bude otvorena, kao društvo prema sebi i prema vani. Važno je braniti prostor slobode, ne samo onako kako je to htio Račan, nego onako kako skoro svi osjećamo. Naše razlike su bile male, a sličnosti ogromne. U Hrvatskoj treba okupiti sve one koji se žele boriti da uspijemo otvoriti. Politika je vjera, put i borba za pravdu, jednakost i slobodu. Tako ju ja vidim i tako ju je vidio Račan, kao i velik dio članova stranke i građana naše zemlje. Držimo se zajedno, dolaze teška vremena za Europu i socijaldemokraciju,” poručio je Milanović.
Ciril Ribičić istaknuo je kako mu je drago da Ivica Račan može i danas okupiti sve prave europski orijentirane socijaldemokrate u Hrvatskoj. “Račana ponekada u mislima još uvijek pitam što bi napravio da je na mom mjestu. Pomogao sam prvom susretu Ivice Račana i Janeza Drnovšeka. Nije mi bilo žao. Da smo slušali Ivicu i Janeza s obje strane granica, danas te granice ne bi bilo i ne bi međunarodni sudovi o tome odlučivali. Hrvatska bi bila u Schengenu i ona to zaslušuje. Današnji susret pokazuje da bi rimski pjesnik Libije mogao biti u pravu kada je rekao da bi prijateljstva trebala biti besmrtna, a ne smrtna,” rekao je Ribičić.
“Račan bio je velik kada su se donosile velike odluke, imao je povijesna znanja i veliko političko iskustvo. Hrvatska je kao država nastala kroz demokratske zahtjeve građana, zato je i borba za nju trebala biti demokratska. Za demokraciju se tek trebalo izboriti. Ivica se izborio za demokraciju. S njime je hrvatska ljevica raskinula s vlastitim totalitarizmom. Račan se potvrdio kao obnovitelj socijaldemokracije i njezinog nezamjenjivog mjesta u hrvatskom društvu,” poručio je Antun Vujić.
