U četvrtak je potpredsjednica SDP-a i Sabora Sabina Glasovac zajedno s Autonomnom ženskom kućom Zagreb u Hrvatskom saboru organizirala okrugli stol obilježavajući 33 godine borbe protiv nasilja nad ženama.

“Da vidimo gdje smo u borbi protiv nasilja nad ženama, kakva je bila situacija prije 33 godine i kakva je situacija danas, kakva su postignuće i kakvi izazove stoje prije nama. Zašto okrugli stol baš na današnji dan? Zato što prije točno 33 godine, osnovano u Hrvatskoj, ali u ovom cijelom dijelu jugoistočne Europe, prvo sklonište za žene žrtve nasilja, Autonomna ženska kuća Zagreb. U ove 33 godine, do danas, Autonomna ženska kuća Zagreb pružila je podršku i pomoć za više od 50.000 žena i djece. I hrabre žene, volonterke iz Autonomne ženske kuće Zagreb, tako su bile pionirke u borbi protiv nasilja na ženama i nerijetko su pružile ruku tamo gdje je država možda okrenula leđa. Dale su veliki doprinos i ovom najvišem domu, domu Hrvatskog sabora na način da su postavljale termine za neke od najvažnijih zakonodavnih okvira za ravnopravnost žena, protiv diskriminacije žena, ali i u borbi protiv nasilja.

U svim tim pionirskim koracima, a i svim onim koji su slijedili poslije, nije bilo ni jednog koraka u kojem svoj otisak i svoj obol nije dala Autonomna ženska kuća Zagreb. Stoga im ja i ovom prilikom želim zahvaliti na tome. Reći kako smo sretni što ih imamo i da smo zahvalni na svemu što su činile, što čine i što će još učiniti za zaštitu žena i djeci žrtava nasilja. Na današnjem okruglom stolu okupit će se preko 50 stručnjaka, suradnika, podržavatelja, svih onih koji se uporno stavljaju na raspolaganje cijelom društvu u borbi za ljudsko pravo, u borbi za prava žena da žive život bez nasilja, slobodno i neopterećeno”, rekla je Sabina Glasovac.

Na okruglom stolu prisustvovala je i jedna od suosnivačica Autonomne ženske kuće Zagreb, Nela Pamuković, koja je istaknula kako je Anutonomna ženska kuća puno toga izdržala i da danas otvara europski broj za žene žrtve nasilja.

“Ja bih naglasila osim tog pionirskog djelovanja u različitim oblastima, od prvih kampanja, od prvih istraživanja o nasilju, osim, naravno, prvog skloništa u istočnoj Europi i prvog ženskog savjetovališta, zasluga Autonomne ženske kuće je da je izdržala kontinuirano raditi i čuvati taj prostor u više društvenih sustava u vrijeme rata i mira do danas. Ono što je jedan novi pionirski čin danas, koji po prvi put objavljujemo, to je da Autonomna ženska kuća danas otvara novi broj. To je europski broj, koji je namijenjen upravo ženama koje su žrtve nasilja. On glasi 116 016 i ovim činom zatvaramo broj koji je 26 godina radio, 0800 55 44, i koji sada prelazi u taj europski broj.

Jako nam je važno da to dopre, da ova poruka dopre do žena koje nas trebaju i koje nas zovu, da znaju da od danas zovu na drugi broj. Ovaj broj je jedan od šest europskih brojeva koje je Europska unija standardizirala i on je, znači, prisutan učitav u Europi, u državama koje ga još nisu uvele, a mi ga uvodimo i u Europu među prvima, i u kojem god dijelu Europe žene koje trebaju pomoć nalaze, one nazivaju ovaj broj i javlja im se organizacija iste države u kojoj se nalaze na taj isti broj organizacija koja u toj državi vodi telefon. Na taj način pokušamo olakšati informaciju kako najbrže i najefikasnije čisto ostale žene mogu doći do pomoći.”

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Višnja Ljubičić, rekla je kako ništa ne bi bilo moguće bez civilnih društava koja su mnogo pomogla Autonomnoj ženskoj kući.

“33 godine je jako puno vremena. Posljednjih 20 godina vezano za ustavno načelo ravnopravnosti spolova, donošenje nacionalnog zakonodavnog okvira i institucionalnih mehanizama ne bi bilo moguće bez doprinosa organizacija civilnog društva koji su čuvari demokracije, i korektiv državnih politika, lokalnih politika. To ne bi bilo moguće bez Autonomne ženske kuće Zagreb koja je imala vrlo aktivnu ulogu u osvještavanju javnosti u predlagani određeni zakonodavnih promjena, uspostavi nacionalnih mehanizama i koji su danonoćno dežurali na telefonima i družili sklonište žrtvama nasilja i kolateralnim žrtvama takvog nasilja, djeci u obitelji koje su preživjele nasilje.

Veliki posao je određen iza nas i na državnoj razini vezano za uspostavljene dosadašnje politike, dosadašnje aktivnosti, međutim puno izazova stoji ispred nas. Izazova koje smo imali vezano je za političke, društvene, ekonomske promjene, ideološke promjene. Uvijek i uvijek rekla bih na prvom mjestu ostaje nam edukacija, senzibilizacija javnosti, besplatna pravna pomoć, sustavno financiranje skloništa koje mora pronaći svoju podlogu u sinergijskom djelovanju nacionalnih i lokalnih dijela. Dakle, danas ćemo upravo progovarati o tome koliko je nakon 33 godine rada pogotovo nakon 20 godina djelovanja svih promjena koje su slijedile nakon organizacije civilnog društva koje su ukazivale da nasilje nad ženama nije privatni problem, nije problem jedne obitelji, već je javno društveni problem”, zaključila je Ljubičić.

Na početku okruglog stola, koji su organizirali potpredsjednica Hrvatskog sabora Sabina Glasovac i predstavnice Autonomne ženske kuće Zagreb (AŽKZ), obznanjena je i vijest kako je AŽKZ postala nositeljica Nacionalnog pozivnog centra za pomoć ženama žrtvama nasilja. Riječ je o otvaranju besplatnog broja „116 016“ kojim se omogućava ženama koje su preživjele nasilje pozivanje istoga broja u cijeloj EU radi lakšeg pristupa podršci i pomoći.

Time je Autonomna ženska kuća Zagreb ujedno postala hrvatski ženski specijalizirani servis koji je istodobno povezan sa specijaliziranim servisima na području EU-a, što istodobno pomaže i potiče suradnju između država u borbi protiv nasilja prema ženama. Ujedno je to i veliko priznanje AŽKZ koje govori da je ova neovisna organizacija, koja se više od tri desetljeća bori protiv nasilja prema ženama i djeci, prepoznata i kao usko specijalizirana s visoko kvalificiranim, iskusnim i educiranim stručnjakinjama. Tijekom proteklih više od tri desetljeća aktivistice i volonterke AŽKZ-a imale su niz pionirskih poduhvata koji su doveli i do pozitivnih promjena zakonodavnog okvira poput prepoznavanja nasilja prema ženama kao kaznenog djela, a ne tek prekršaja ili nečega od čega će društvo okrenuti glavu jer se događa iza zatvorenih vrata i u obiteljima.

Nela Pamuković, jedna od suosnivačica prvog skloništa za žene i djecu žrtve nasilja, osvrnuvši se na razdoblje djelovanja autonomne kuće od njenog osnivanja je kazala : „Naš je početak rada bio subverzivan. Uselile smo u prostor koji nije pravno bio naš, ali smo na njega imale pravo, jer smo morale žene i djecu od nasilnika skloniti na sigurno. To nitko drugi nije htio činiti. Nasilje je bio društveni tabu, od žena se očekivalo da šute i trpe, a zakon je poznavao tek prekršaj protiv javnog reda i mira. Prvih par godina radile smo na SOS telefonu, a 1997. osnovale smo prvo žensko savjetovalište, mjesto gdje će žene koje su nasilje preživjele dobiti besplatnu pravnu i psihološku pomoć. Išle smo prema medijima, hrabre su žene počele javno iznositi svoja traumatična iskustva. Među prvima progovorila je Vesna Mimica što je bio svojevrsni prvi hrvatski „Me Too“. Sedam godina od osnutka uspijevamo da zakon kriminalizira silovanje u braku. Dvije godine kasnije dobivamo na kapaljku i prva sredstva za pomoć žrtvama nasilja. Mi smo još prije 35 godina tražile izmjenu zakona da nasilje u obitelji bude kazneno gonjeno. Zakon se u tom smjeru promijenio prije 20 godina. Prije 16 godina konačno smo dobile svoj prostor za žensko sklonište, a godinu kasnije država donosi model po kojem se skloništa za žene i djecu koji su preživjeli nasilje počnu sufinancirati. Uz nas u taj model ulazi još šest skloništa osnovanih u Hrvatskoj“.

Pamuković je naglasila kako su u tom golemom poslu veliku ulogu odigrale mnoge žene, a posebice Neva Tölle, suosnivačica AŽKZ-a i odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić, koje zbog bolesti nisu mogle sudjelovati na ovome okruglom stolu. – Godišnje se za pomoć zbog nasilja AŽKZ-u javi 1800 žena, a kroz proteklih više od tri desetljeća pomoć je pružena više od 54 tisuće žena i djece, kazala je Pamuković.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić posebno je naglasila kako su volonterke i aktivistice AŽKZ-a bile one koje su pomicale granice i u svojoj upornosti i vjerodostojnosti nikada nisu odustale, pa ni danas, jer kako je naglasila,  izazova i problema je još puno.

Također je kazala: “Devedesetih su proglašavane čak i državnim neprijateljima. Od 2000. naziru se i pomaci u društvu, raste osvješćivanje o neprihvatljivosti rodno uvjetovanog nasilja, mijenjaju se zakonodavni okviri. Puno se postiglo, ali se i dalje zapinje na implementaciji. Međutim, zadnjih sedam, osam godina, opet nailazimo na prepreke i to ponajviše ideološkog karaktera. Bavljenje rodno uvjetovanim nasiljem kao javno društvenom problematikom i danas je prioritetno. Nije sustavno riješeno pitanje financiranja skloništa i pomoći žrtvama nasilja, a treba još puno raditi na tome da društvo učinimo inkluzivnim kako se žrtva nasilja ne bi micala iz svog doma. Danas imamo 25 skloništa za žene i djecu koji su preživjeli nasilje. Potrebno je raditi na senzibilizaciji struka, kao i na edukaciji o rodnoj jednakosti, počevši od djece i mladih, od najranije dobi, kao i edukaciji odraslih.“

Anita Lauri Korajlija, psihologinja AŽKZ, koja pruža psihološku pomoć ženama i djeci, naglasila je kako je u društvu trauma još uvijek neprepoznata, pa se zbog toga žrtvama nasilja događa i institucionalno nasilje kad izađu iz nasilničkog odnosa i okoline.

– Oporavak nakon nasilja je ne samo moguć, nego kao društvu on nam treba biti cilj u borbi protiv nasilja i pružanju pomoći žrtvama nasilja, istaknula je Korajlija te dodala: „ Kako izgleda život osobe kad izađe iz nasilnog odnosa? Ona traži fizičku sigurnost, to je na prvom mjestu, da se ne okreće oko sebe i živi u strahu da će biti dočekana u javnom prostoru. Traži emocionalnu sigurnost, da ne hoda pognute glave, nego da krene putem pozitivne prilagodbe i nove realizacije svog života. U prve dvije veliku ulogu imaju skloništa i savjetovališta. Međutim, treba omogućiti i pravnu sigurnost, to je uloga institucija, policije, pravosuđa, sudstva, socijalnog rada, pa i zdravstva“, podvukla je Lauri Korajlija.

Psihijatrica Suzana Večerić osvrnula se na mizoginiju koja je prisutna u mnogim profesijama kojima i žene kao žrtve nasilja budu upućene, a radi im neizmjernu štetu. –  U psihijatriji je žena, puno više od muškarca, demonizirana pa tako i danas imate u primjeni pseudo znanstvene teorije po kojima je, primjerice, žena majka kriva za šizofreniju ili autizam svog djeteta kazala je Večerić.-  Zablude koje se danas plasiraju u javnost s kojima se u konačnici i žene žrtve nasilja susreću i bivaju dodatno stigmatizirane, dodala je.

Odvjetnica Radmila Bonifačić je u raspravi dala prijedlog dorade izmjena Zakona o zaštiti nasilja u obitelji na način da se ugradi odredba da se nasilje u obitelji na sudu procesuira po žurnom postupku. Dodala je kako valja unaprijediti i protokol o postupanju policije, jer je još uvijek praksa da policija kad bude pozvana na lice mjesta i žrtvu i nasilnika smješta u pritvor.

Zastupnica i potpredsjednica Hrvatskog sabora Sabina Glasovac istaknula je kako je još puno izazova i pred politikom, institucijama kao i nevladinim organizacijama da se rodno uvjetovano nasilje društveno osvijesti kako bi implementacija novih zakonskih rješenja uistinu i imala za posljedicu smanjenje nasilja i njegovu prevenciju. Naglasila je da za to postoji uspostavljena sinergija i to zahvaljujući sad već višedesetljetnom radu Autonomne ženske kuće Zagreb.