Nakon što je u javnost puštena preslika lista od 250 imena radnika sisačke Rafinerije nafte, kojima će se za koji dan uručiti otkazi, bjelodanim, po tko zna koji puta, postaje činjenica da Vlada koju predvodi Andrej Plenković sa svim svojim ministrima, čija je obveza štititi interese svoje zemlje i njenih građana, ne samo da nema znanja i da nema sposobnosti za tu svoju temeljnu misiju, već nema ni političku volju niti hrabrost da se svojim građanima na javan, transparentan i pošten način obrati i predoči stvarno stanje stvari.
Po tko zna koji put Vlada pribjegava zaplotnjačkom, kukavičkom, obračunu s radnicima ove zemlje, u ovom slučaju INE, preko svojih agenata u upravi, u kojoj većinu imaju predstavnici MOL-a, koji još uvijek nemaju i vlasničku većinu. Iza tog mraka i tajnovitih operacija stoji velika laž, obmanjivanje o tobožnjem nastavku proizvodnje u Sisku, industrijskom centru, biorafineriji, zadržavanju svih radnika i novim radnim mjestima. Istovremeno uz tu priču ide i djelatno sitno potkupljivanje radnika tobože većim otpremninama, ucjena onih koji se u ovoj rundi ne nalaze na crnom popisu, predstavnika radnika, branitelja, a cijela mašinerija „stručnjaka“ i „komunikatora“ će dokazivati da je korona virus kriv za njihove otkaze, jer „eto tako je i drugdje u svijetu – smanjuje se proizvodnja”.
Pitamo se otpušta li se radnike i u MOL-ovim rafinerijama u Bratislavi i Százhalombattiju? Sve smo to čuli i vidjeli i samo prije dva mjeseca kada su najavili otkazi za 300 radnika CROSCA. A onda su došli godišnji odmori, alke, neretvanske lađe, proslava Oluje, Grubori i itd. A popisi za odstrel radnika se množe i množit će se i dalje.
Istina je da sve nije počelo s Plenkovićem i njegovim vladama. Istina je da je hrvatsku industriju planski i sustavno, još od početka 90-ih uništavao, i to prilično uspješno, HDZ u kontinuitetu svih svojih vlada. Riječ je o konceptu. To je bio koncept deindustrijalizacije. Umjesto poticanja proizvodnje i izvoza, stimulirao se uvoz i stvoreno je okružje u kojem se ništa nije isplatilo proizvoditi, jer je sve bilo jeftinije uvoziti. Uništena je sva velika industrija koja je bila generator gospodarskog rasta. INA i Sisačka rafinerija najeklatantniji je primjer pogubnosti te politike s katastrofalnim posljedicama. INA je bila najveća kompanija tadašnje Jugoslavije i ovog dijela Europe, a HDZ ju je ovih dana pretvorio u poduzeće za jeftini izvoz hrvatske nafte i skupi uvoz mađarskih naftnih derivata.
Time se ne samo gospodarski devastira Hrvatska nego se i ponižava sva ona naša inženjerska pamet koja je znala i izgraditi i proizvoditi visokotehnološki zahtjevne projekte. Zatvaranje Sisačke rafinerije nije pitanje samo Siska, jer je jasno da neće biti ništa ni od 17 godina odgođene modernizacije Riječke rafinerije. A postojali su svi uvjeti za uspješan razvoj Ine da nije došlo do tog zločinačkog, koruptivnog načina vođenja ove zemlje na ovako silno grub i brutalan način. Od Sanadera do Plenkovića postoji kontinuitet uništavanja te ključne industrije, ali i naše energetske samodovoljnosti, koja mora biti prvorazredni politički cilj jedne zemlje. Eutanazija Ine kojoj nazočimo petnaest godina odricanje je od energetske suverenosti Hrvatske.
Odluka da se hrvatska nafta iz Sisačke rafinerije, koja je apsolutno i tehnološki i ljudski kapacitirana za preradu nafte, nafta s hrvatskih polja, pogura prema Mađarskoj govori o podmuklom, od javnosti skrivenom, vrlo mračnom poslu koji se već dvije godine pripremao, uz puni blagoslov Plenkovićeve Vlade, u koji je umiješana i druga nacionalna kompanija JANAF.
Od Plenkovićeve Vlade tražimo da odmah i neodložno prekine s predstavama s konzultantima, božićnim press konferencijama, najavama otkupa INE, obećanjima o milijardama koje će se uložiti u INU, režiranim predstavama s tzv. Savjetom za Inu, Lazard bankom i procjeniteljima, kojima je plaćeno 70-ak milijuna naših kuna da procijene vrijednost Ine i itd. Tražimo da građanima Siska, koji su vas većinski podržali na izborima, kažete pošteno kakvu ste im sudbinu namijenili.
Od Plenkovićeve Vlade tražimo istinu i pošteno obraćanje građanima i radnicima ove zemlje o tome što ih uistinu očekuje. Izvolite, gospodo, izbori su prošli!