Odlukom Opće skupštine Ujedinjenih naroda iz 1994. godine 17. lipnja obilježava se Svjetski dan borbe protiv stvaranja pustinja i suše. Suša se u Hrvatskoj javlja svake treće do pete godine, a ovisno o intenzitetu i dužini trajanja može značajno smanjiti urode poljoprivrednih kultura. Stoga je kontrolirano navodnjavanje preduvjet visokim prinosima, a u zadnjih 10-tak godina i mehanizam za jačanje otpornosti na klimatske promjene.

Nacionalni projekt navodnjavanja izrađen je 2005. godine te kao takav usvojen kao strategija daljnjeg razvoja i povećanja površina pod navodnjavanjem. Za konačni cilj je imao promjenu poljoprivredne prakse gdje bi se proizvodnja dosadašnjih ratarskih kultura zamijenila s puno dohodovnijim povrtlarskim i voćarskim kulturama. Nakon gotovo 17 godina rezultati primjene ovog programa su neznatni, a o brojkama govore službeni izvještaji.

Preduvjet za korištenje sustava navodnjavanja nisu samo građevine i dostupna voda u prirodi, već motiv i cjelokupna organizacija plasmana proizvedenih poljoprivrednih proizvoda. Republika Hrvatska odlučila se za izgradnju javnih sustava navodnjavanja u vlasništvu Županija. Ove objekte je moguće graditi iz EU sredstava ruralnog razvoja pa je kroz dva pozivna natječaja Ministarstvo poljoprivrede financiralo 15 sustava javnog navodnjavanja. Mali interes za značajnija ulaganja u sustave navodnjavanja posljedica su nedostatka interesa krajnjih korisnika a djelomično i visoki i sve veći troškovi.

Dodatni problem stvara Zakon o poljoprivrednom zemljištu, koji se većinom provodi na nekadašnjim uređenim zemljištima PIK-ova kakve poznajemo od prije. Ta zemljišta su danas iscrpljena, drenaže u parcelama su neodržavane a odvodni kanali III i IV reda zapušteni, stoga je smisao ulaganja u sustave navodnjavanja upitan. Velik problem predstavlja i usitnjenost poljoprivrednih površina i neprovođenje komasacije već više od 30 godina, a evidentan je i nedostatak radne snage u proizvodnji povrtlarskih kultura.

Republici Hrvatskoj očito treba potpuno nova redefinirana politika navodnjavanja koja se bazira na interesima korisnika, treba joj jak, snažan i obrazovan poljoprivrednik koji će biti pokretač proizvodnje na kojoj će se temeljiti daljnja prerada. Nažalost još uvijek uvozimo jeftinije, nekvalitetne i visoko kemijski tretirane poljoprivredne proizvode. Klimatske promjene i suša koja sve više prijeti, uz rat u Ukrajini, dodatno nas upozoravaju na moguću nestašicu hrane.

Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) predviđa da će do 2030. godine gotovo polovica svjetskog stanovništva živjeti pod stresom zbog vode – jedni zbog žeđi, drugi zbog poplava. Kako Hrvatska posjeduje bogati vodni potencijal koji je temelj za razvoj navodnjavanja, mora se ozbiljno i odgovorno početi koristiti za povećanje poljoprivredne proizvodnje i osiguranje dohotka poljoprivrednih proizvođača.