Prema prvim rezultatima, na hrvatskim poljima proizvedeno je preko 800 000 tona pšenice, duplo više od vlastitih potreba. Sada kada bi naši seljaci trebali biti ponosni na rezultate svog rad, i to posebno u godini koja je nosila otežane uvjete poslovanja, zlatna polja Hrvatske umjesto dostojnih primanja, donose im financijske probleme i bacaju ih na rub egzistencije.

Uz visoke ulazne troškove, sramotno nisku otkupnu cijenu pšenice i niske prinose zbog loših klimatskih uvjeta proizvođači ne mogu pokriti niti troškove proizvodnje. Izgleda da jedino u poljoprivredi ne vrijedi ona ‘poštena plaća za pošteni rad’.

Uz to svakodnevno se redaju najave novih poskupljenja u trgovačkim lancima. Potrošačima je hrana sve skuplja, a poljoprivrednicima cijena krajnjeg proizvoda ista već duži niz godina ili čak i manja. Vrijeme je da potrošači u Hrvatskoj znaju tko u lancu opskrbe hranom ima najveću dobit i na koji način je ona raspoređena među dionicima. Koliko od svega toga dobiva naš poljoprivrednik i da li od toga može živjeti u strateški važnim ruralnim područjima naše domovine!

Dovodi se u pitanje i profitabilnost prerađivačke industrije koja je važna karika u lancu domaće proizvodnje, a njena propast dovodi do povećanja uvoza gotovih smrznutih pekarskih proizvoda. Uz sve to ovih dana se predviđa i povećanje cijena tjestenine od čak 20%. Kako je moguće da ni poljoprivreda, ali ni prerađivačka industrija u Hrvatskoj ne mogu stabilno financijski poslovati, dok s druge strane slušamo hvalospjeve kako trgovački lanci iz godine i godine ostvaruju rekordne dobitke?

Nastavi li se ovakva situacija u poljoprivredi hrvatski seljaci će, da ne budu kruha gladni, morati pronaći drugi posao. Vlada RH još je jednom pokazala da proizvodnja hrane nije od nacionalnog interesa.

Ministarstvo poljoprivrede umjesto da nudi rješenja, ono je dodatni problem, kukolj u žitu. Nadamo se da je ovo zadnja žetva ministrici Vučković koja će nakon izbora napustiti ministarstvo i ostati u sjećanju seljaka kao cijena pšenice 2023, nikad gora!