Temeljem nedavnog članka u Jutarnjem listu o pojavljivanju vuka u predgrađu Splita, ali i sve učestalijem viđanju vukova u blizini naselja, smatramo da je Vlada dužna reagirati kako bi zaštitila poljoprivrednike, građane i samog vuka. Velike su štete koje radi poljoprivrednicima na stadima, te izaziva strah i neugodu među stanovništvom.
Postavlja se pitanje zbog čega nadležno ministarstvo ne izlazi s novim i ažuriranim brojnim stanjem populacije vuka jer se sada vjerojatno na određenim područjima radi o brojnosti koju stanište ne može podnijeti. Zadnja javnosti dostupna procjena veličine populacije vuka u Hrvatskoj je iz 2019. godine po kojoj je pretpostavljeni broj jedinki 163.
Do 2013. godine su bili odobreni i realizirani zakoniti zahvati u populaciji. Od 2013, zbog smanjenog brojnog stanja populacije, takvi zahvati nisu provođeni, ali je zabilježeno nezakonito ubijanje vukova do kojeg dolazi zbog sve većeg približavanja vuka naseljima i šteta koje pravi. Zbog nereagiranja nadležnih tijela, te slabe ili nikakve suradnje između Ministarstva poljoprivrede i Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja ljudi uzimaju “stvar u svoje ruke”.
Dokazana je hibridizacija sa psima te se pojavljuju jedinke koje imaju drugačije ponašanje od sivog vuka, lakše se prilagođavaju životu u blizini ljudi te bez straha prave štete na stadima, pa čak i u prisutnosti ljudi. Ovakva hibridizacija je posljedica trenutnih prirodnih (ne)uvjeta ali i neodgovornih pojedinaca.
Po zakonskoj regulativi križanci divljih i zaštićenih životinja u Republici Hrvatskoj imaju isti stupanj zaštite kao i čistokrvna vrsta. Kako bi se smanjile štete, ali i održala genetska čistoća populacije sivog vuka trebalo bi uložiti u monitoring vuka, neagresivnu zaštitu stoke, educiranje i informiranje stanovništva, te redovno usklađivanje i ažuriranje zakonske regulative. Kao posljednja mjera za vraćanje stabilnosti ekosustava su i interventni odstreli križanaca “vukopasa”, odnosno sivog vuka na područjima gdje nijedna druga intervencija nije urodila plodom.
Izlučivanjem jedinke koje su križanci sa psima može se održavati čistoća divlje vučje vrste. Ako ne bude zakonske regulative temeljem koje će se dozvoliti izlučivanje genetski nečistih jedinki iz populacije, vuk će postati ugrožena vrsta.
Dužni smo podići zaštitu sivog vuka na sljedeću razinu i na ovaj način utjecati na njegovu opstojnost jer vuk nije samo ugrožen u brojnosti već i u čistoći vrste koja bi, ako se ništa ne poduzme, vremenom mogla nestati pred novim predatorom, vukopsom. Svjesni smo da je vuk izuzetno važan u ekosustavu, ali su nam važni i stanovnici ruralnih prostora koji proizvode hranu i održavaju taj prostor stoga treba najučinkovitijim mjerama održavati ravnotežu, koja je zbog nebrige nadležnih znatno ugrožena.