Ovih dana u medijima možemo pročitati zastrašujuće naslove poput: „Sumrak voćarstva”, „Nikad skuplje!” ili „Ajme nama!”, a sve vezano uz stalno povećanje cijena hrane. Prema podacima Državnog ureda za statistiku neki proizvodi su na godišnjoj razini poskupjeli između 20 i 50% pa je tako na primjer krumpir poskupio 53%, jaja 39%, svježe povrće 27%, voće 20%, maslinovo ulje 22% i kruh 19%. Nakon olujnog nevremena koje je poharalo Slavoniju i uništilo suncokret predviđa se i rast cijene suncokretovog ulja.
Nažalost i ovdje se vidi sve veća neravnopravnost među građanima jer skupoća ne pogađa sve jednako. Oni s velikim primanjima je ne osjete, dok oni s malim primanjima većinu potroše na režije, a za hranu koliko preostane. Kako se u svemu tome snalaze umirovljenici državne institucije ne znaju, a nije ih ni briga.
S druge strane, proizvođači se s razlogom pitaju zašto su cijene hrane tako visoke i zašto još rastu jer se njima otkupna cijena proizvoda ne povećava, već ponekad čak i smanjuje (pšenica i suncokret). Prema riječima gospodina Ledinskog, predsjednika Kriznog stožera Hrvatske voćarske zajednice, otkupna cijena šljive je 1 euro, a prodaje se po 2,5 eura. Tko to u svoj džep trpa razliku i tko mu to omogućava? Što je s praćenjem cijena od strane Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja? Hoće li se represivne mjere i dalje primjenjivati na malim obrtnicima i poduzetnicima? Do kada će se tolerirati takvo stanje? Bezbroj pitanja, a odgovora nema!
Istina je da je situacija u poljoprivredi kaotična, poljoprivreda zapuštena i prepuštena stihiji. Imamo nesposobnu državnu administraciju koju nije briga niti za proizvođača niti za potrošača. Trebalo bi hitno pružiti pomoć poljoprivrednicima stradalim u nedavnim vremenskim nepogodama (tuča, olujni vjetar, poplave) kako bi se što prije sanirale posljedice i krenulo s proizvodnjom.
Državno poljoprivredno zemljište potrebno je što prije staviti u funkciju na pravedan i transparentan način kako bi si stočari osigurali hranu za stoku, a uz to potrebno je ubrzati postupak komasacije i izgradnju sustava za navodnjavanje i odvodnju.
Također, treba izvršiti reorganizaciju Ministarstva poljoprivrede na način da Savjetodavna služba bude istinska pomoć poljoprivrednicima kod savjetovanja u proizvodnji. Osigurati bržu obradu
zahtijeva pristiglih na natječaje za mjere ruralnog razvoja. Poljoprivrednu i veterinarsku inspekciju vratiti u nadležnost Ministarstva kako bi se ojačali sustavi kontrola, naročito uvezne robe, te modernizirati laboratorije kako nam se ne bi događali slučajevi propasti cijelih farmi zbog navodno nekvalitetno provedenih analiza.
Svakako što prije izvršiti regionalizaciju poljoprivrede i pružiti konkretniju pomoć kod organiziranja proizvođača. Uspostaviti učinkovit sustav obrane od tuče i realno procjenjivati štete od elementarnih nepogoda te na vrijeme isplaćivati odštete. Pratiti koje se trgovačke prakse primjenjuju i reagirati na vrijeme u slučaju njihovog kršenja.
Već duže vrijeme upozoravamo na probleme u poljoprivredi i predlažemo mjere koje bi trebalo poduzeti da se stanje bar stabilizira i zadrži postojeće, ali odgovorni začepe uši i zažmire. Njih to ne zanima. Ima načina kako pomoći proizvođačima i potrošačima, samo treba imati petlje i donijeti odluke i manje novaca trpati u vlastite džepove, a više dati onima koji nas hrane.
SDP-ov Savjet za poljoprivredu i hranu