Po popisu stanovništva iz 2021. u našoj zemlji nema ni žive duše u 192 sela, a najmanje 541 selo je na pragu potpunog izumiranja jer u njima žive jedan do najviše deset stanovnika. To je više od 700 sela! Umjesto da Ministarstvo poljoprivrede radi na njihovoj revitalizaciji predlaže nove zakone koji nažalost ubrzavaju proces napuštanja ruralnih sredina. Jedan od takvih zakona je i Zakon o obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu (OPG-u).

Zakon smatramo nepotrebnim. Prema našoj spoznaji nema ga niti jedna država članica EU. Njime su OPG-ima nametnuta dodatna administrativna i financijska opterećenja, a sve se to moglo provesti na jednostavniji način bez novog pravnog okvira. Zašto OPG-i nisu mogli odabrati između: fizičke osobe koja obavlja samostalnu djelatnost poljoprivrede, obrta ili d.o.o.-a? Zašto nije uvedena niža stopa plaćanja poreza i doprinosa za djelatnost poljoprivrede zbog značajno nižeg dohotka u odnosu na ostale gospodarske grane? Čemu su se nametala dodatna pravila?

Razlozi našem protivljenju dodatnom opterećenju za OPG-ove su mnogobrojni, a jedan od najvažnijih je neslaganje sa „prešutnom” diskriminacijom OPG-ova i drugim ograničenjima koja idu na štetu prije svega malih poljoprivrednika na otocima, priobalju, Sjevernoj Hrvatskoj, ali i drugdje. Samoopskrbno poljoprivredno gospodarstvo (SOPG) i OPG definirani su u čak dva Zakona. Upis SOPG-ova u Upisnik poljoprivrednika provodi se na osnovi Pravilnika koji je donesen temeljem Zakona o poljoprivredi, a upis OPG-ova u Upisnik provodi se na osnovi Pravilnika koji je donesen temeljem Zakona o OPG-ima.

Daljnja podjela je uvedena na osnovi ekonomske veličine gospodarstva. Kod SOPG ona je manja ili jednaka iznosu od 3.000 eura, a kod OPG-a ona je viša od tog iznosa. OPG-ima je glavna/jedina djelatnost poljoprivreda dok SOPG-ima nije. OPG može imati članove poljoprivrednog gospodarstva dok SOPG ne može. Uplata zdravstvenog osiguranja je obavezna za SOPG i OPG, a uplata mirovinskog osiguranja je obavezna samo za OPG.

Ulazak u registar poreznih obveznika je obavezan za OPG, a za SOPG nakon ostvarenog godišnjeg primitka od 80.500 kuna. SOPG ne može obavljati dopunsku djelatnost i preradu dok OPG može. Zašto? Ima toga još nažalost. Osim toga podjela se definira i u strateškom planu u okviru ZPP-a kod definicije aktivnog poljoprivrednika koja kaže da je to „fizička osoba upisana u Upisnik OPG-a čiji je standardni ekonomski rezultat veći od 3.000 EUR ili da je to fizička i pravna osoba upisana u Upisnik poljoprivrednika čiji je standardni ekonomski rezultat veći od 3.000 eura”. Dakle čini nam se da SOPG nije aktivni poljoprivrednik. U opisu pojedinih intervencija (mjera) prihvatljivi korisnici su aktivni poljoprivrednici. Da li to znači da SOPG neće imati pravo na EU sredstva? Ovaj limit već je uveden kod mjera ruralnog razvoja. Da li se sad uvodi i za ostala plaćanja? Zašto?

O samoj kvaliteti Zakona iz 2018. govori i ova druga predložena izmjena. Prva izmjena bila je u 2019. i po njoj su se sva poljoprivredna gospodarstva morala uskladila sa Zakonom. Nije poznato da li je to učinjeno jer prema podacima iz prošle godine usklađeno je bilo tek oko 35%. Sad se uvode dodatna pravila pa je potrebno novo usklađivanje. Kad će tome kraj? Prema svemu sudeći velik broj od oko 23.000 SOPG-ova će se uskoro prestati baviti poljoprivrednom proizvodnjom ako već i nisu, a područja na kojima oni sada rade ostat će pusta.

Nažalost ovim izmjenama Zakona, kao što je to uobičajeno od strane Ministarstva, uvode se dodatni uvjeti i ograničenja. Jedno od njih je vezano uz naziv OPG gdje se predlaže da se odredbe propisa kojima se uređuju trgovačka društva i koje se odnose na tvrtku odgovarajuće primjenjuju na naziv, jezik i razlikovanje naziva OPG-a, imena država, međunarodnih organizacija i osobna imena u nazivu OPG-a. Dakle izjednačujemo OPG-ove sa trgovačkim društvima, a ulazak OPG-ova u registar poreznih obveznika je obavezan. Zar HDZ uistinu želi uništiti sela tjerajući OPG-ove na registraciju iako nemaju dohodak koji je propisan zakonskim okvirom (80.500 kuna)? Znaju li oni uopće koliki je dohodak brojnih poljoprivrednika u ruralnim sredinama.? Zna li se koliki su dugovi OPG-a po osnovi poreza i doprinosa i na koji način će ih oni otplatiti? Kako će ih otplatiti poljoprivrednici na Baniji, ali i ostalim dijelovima naše zemlje? Uz sve mjere pomoći kojima se Ministarstvo poljoprivrede hvali nismo sigurni da su ta sredstva došla do malih poljoprivrednika u omjeru koji oni zaslužuju.

Dodatna pravila predložena u izmjenama Zakona odnose se na obavljanje prodaje proizvoda OPG-a na daljinu putem interneta. U tom slučaju OPG je dužan registrirati djelatnost obavljanja usluga informacijskog društva u skladu sa zakonom kojim se uređuje elektronička trgovina. To znači dodatnu registraciju i troškove. Nije li Ministarstvo moglo osmisliti lakši način? Što je sa županijama, gradovima, općinama, poduzetničkim centrima i drugim ustanovama koje su uspostavile platforme za oglašavanje i internetsku prodaju? Da li se i oni moraju registrirati na taj način? U Ministarstvu su se uistinu zaigrali izmišljanjem dodatnih uvjeta koji će poljoprivrednicima zagorčati život a prije svega onim manjim.

Što na kraju napisati? Licemjernost i bahatost na osnovi kojih je donesen ovaj pravni okvir su šokantni. S jedne strane govori se o malim poljoprivrednicima, a s druge strane svim mogućim sredstvima ih se ograničava i prisiljava na odustanak od proizvodnje i odlazak iz ruralnih sredina. Sve će se svesti na 100 do 200 bogatih obitelji u ruralnim sredinama, a tada sela više neće biti. U prilog toj činjenici ide i analiza isplaćenih izravnih plaćanja u Hrvatskoj za financijsku godinu 2019. koju smo pronašli na stranicama Europske komisije na sljedećoj poveznici: https://agriculture.ec.europa.eu/cap-my-country/performance-agricultural-policy/agriculture-country/eu-country-factsheets_hr.

Prema toj analizi ako se uzmu korisnici izravnih plaćanja od ≥ 0 do < 5 000 € govorimo o 93.700 korisnika (cca 90%) i iznosu od 100.350.000 € (cca 36%). Unutar te grupe 31.270 korisnika (cca 30%) primilo je od 0 do 500 € (ukupni iznos od 10.107.000 € ili cca 3,6%), 36.000 korisnika (cca 34,55%) primilo je od 500 do 1250 € (ukupni iznos od 29.012.000 € ili cca 10,4%), 13.140 korisnika primilo je od 1.250 do 2.000 € (ukupni iznos od 20.655.000 € ili cca 7,4%) i 13.290 korisnika primilo je iznos od 2.000 do 5.000 € (ukupni iznos od 40.5476.000 ili 14,5%). Zaključno 67.270 korisnika (cca 64,55%) primilo je iznos manji od 1.250 € godišnje što iznosi oko 780 kuna, a ukupan iznos od 39.119.000 € predstavlja 14% ukupno isplaćenog! Korisnika izravnih plaćanja sa ≥ 5 000 € ima 10.510 (cca 10%), a primili su iznos od 178.547.000 € (cca 64%). Unutar te grupe korisnika izravnih plaćanja sa ≥ 50 000 € ima 310 (cca 0,30%), a primili su iznos od 55.691.000 € (cca 20% – tu su i tvrtke u sustavu bivšeg Agrokora). Dakle 310 korisnika prima 20% izravnih plaćanja! Sad je potpuno jasno da prioritet Ministarstva odnosno HDZ-a nisu mali i srednji poljoprivrednici već zapravo njihovo nestajanje.

Nažalost Ministarstvo ne vidi u kojem pravcu ide Zajednička poljoprivrednika politika. Brojne države članice EU za razliku od nas osnovnu potporu dohotku za održivost ne baziraju više na pravima na plaćanje, nastavljaju s provođenjem sheme za male poljoprivrednike, određuju gornju granicu plaćanja (capping – smanjenje osnovne potpore dohotku za održivost za najviše 85% na iznose koji premašuju 60.000 eura godišnje) i postupno smanjivanje plaćanja (degresivnost – smanjenje osnovne potpore dohotku za održivost za 100% na iznose koji premašuju 100.000 eura godišnje). Ove mjere u određenom broju država članica, osim u nekoliko uključujući i Hrvatsku, usmjerene su na smanjivanje potpore „velikim” poljoprivrednicima i njihovo preusmjeravanje na male i srednje poljoprivrednike odnosno očuvanje ruralnih sredina.

Što je sa posjednicima stoke? To je već dugi niz godina „diskriminirajuća” mjera za poljoprivrednike. Vlasnici stoke primaju sredstva, a posjednici drže životinje i izravno su odgovorni za zdravlje i dobrobit životinja te ispunjavaju sve propisane uvjete. Što kad bi se to pravilo primijenilo na poljoprivredno zemljište? Izravna plaćanja kod državnog poljoprivrednog zemljišta idu onom koji ju obrađuje (posjedniku) a ne državi koja je vlasnik.

Zar nije vrijeme da Ministarstvo ozbiljno razmisli o politici koju provodi i onome što prezentira? Ako se vrlo brzo ne promjene stavovi prema malim i srednjim poljoprivrednicima na sljedećem popisu stanovništva slika naših ruralnih krajeva bit će još poraznija, ali ne zbog poljoprivrednika nego zbog HDZ-a.