Danas je Svjetski dan tla. Iako se dugo raspravljalo o potrebi obilježavanja takvog dana i podizanju svijesti o potrebi zaštite tla, tek je 2014. Generalna skupština UN proglasila 5. prosinca Svjetskim danom tla. Ovogodišnji moto je: „Održavajmo tlo živim, zaštitimo biološku raznolikost tla!“

Tlo kao vrlo dinamičan, osjetljiv i krhak sustav predstavlja površinski sloj Zemljine kore neophodan za biljni i životinjski svijet. O njegovom stanju ovisi proizvodnja zdrave i sigurne hrane, kvaliteta pitke vode i čistoća zraka i u konačnici kvaliteta života, pa i sam opstanak života na Zemlji.

U zadnjim je desetljećima tlo naročito izloženo raznim opterećenjima i onečišćenjima što dovodi do njegove degradacije: gubitka organske tvari, zakiseljavanja, zaslanjivanja, onečišćenje teškim metalima i pesticidima, erozije, zbijanja, smanjenja bioraznolikosti i brojnim drugim negativnim pojavama.

O kvaliteti tla govori se na globalnoj razini, dok je na razini EU briga o njemu dio Zelenog plana, Strategije od polja do stola, Strategije bioraznolikosti i drugih strateških dokumenata. Došlo je vrijeme da i mi u Hrvatskoj počnemo vrlo ozbiljno razmišljati, ali i djelovati na zaštiti ovog za život neophodnog prirodnog resursa.

SDP-ov Savjet za poljoprivredu i hranu smatra da se ponajprije o tlu trebaju brinuti stručnjaci, koji ga vole i razumiju. Doprinos povećanju ukupne poljoprivredne površine bržom dodjelom državnog poljoprivrednog zemljišta lokalnim proizvođačima od presudne je važnosti. Do sada je nažalost ovaj postupak prespor i nezadovoljavajući.

Donošenje programa kojim bi se utvrdila tla s određenim ograničenjima te predložile mjere za njihovo otklanjanje uz mogućnost državnih potpora još je jedan važan korak. Okrupnjavanje sitnih parcela i na taj način smanjivanje troškova proizvodnje kroz provedbu komasacije predugo se čeka i utječe na smanjenje konkurentnosti poljoprivrednika.

Iznimno je važno da se ozbiljno krene s realizacijom ove strateški važne mjere, ali ne prebacivanjem poslova na jedinice lokalne samouprave koje za to nemaju resurse. I na kraju konačno je došlo vrijeme da počnemo odgovorno, transparentno i stručno provoditi programe navodnjavanja i odvodnje kako bi se smanjili gubitci uslijed elementarnih nepogoda izazvanih sušom ili poplavama. Ako bar krenemo rješavati ova četiri problema, puno ćemo napraviti za zaštitu našeg tla, našeg hranitelja!