To je hod koji pod svojim nogama melje pravo žena na izbor, pravo na autonomnost, pravo na slobodu i odluku hoćemo li i koliko djece imati, pravo da odlučujemo o svome tijelu. Oni hodaju jedino i samo s razlogom da ograniče i ukinu prava žena kako bi ih se svelo na isključivu funkciju materinstva.

Za nas socijaldemokratkinje i socijaldemokrate borba za pravo na život i obitelj predstavlja borbu za slobodu, za pravdu, za obrazovanje, za pravo na dostojanstven život s adekvatnim primanjima, skrb za djecu, borbu protiv nasilja svake vrste, borbu za ravnopravnost žena i muškaraca.

Za nas u SDP-u pobačaj i kontracepcija moraju biti dostupni i besplatni, a obrazovanje o reproduktivnim pravima, spolnosti i seksualnosti sastavni dio obaveznih školskih programa.

No, dok hodaju, ometaju pacijentice pred bolnicama i odazivaju se prizivu savjesti…istina ostaje žalosna i neumoljiva.

Hrvatska se iseljava i neki novi klinci rađaju se u Irskoj, Švedskoj, Njemačkoj. Klinci roditelja koji su otišli za poslom, perspektivom, ali i bježeći od mraka koji nas ovdje obavija.

Znaju li dok mole pred bolnicama da su razlozi za pobačaj socijalne prirode i da ga najčešće čine žene koje već imaju dvoje ili troje djece?!

Hoće li netko reći onima koji se prizivaju na vlastitu savjest u ginekološkim ambulantama da naša prava na javno zdravstvene usluge koje financiramo ne mogu i ne smiju podređivati svojim privatnim uvjerenjima?!

I zato ne dajte da vas „hodači“ uvjere u svoje priče! Ne vjerujte im! Ne vjerujte njihovim pričama o životu, djeci, ljubavi i sreći. Oni hodaju da bi zgazili ono što su žene izborile desetljećima ranije.

Vrijeme je da shvatimo koliko su naivna naša uvjerenja o tome da se jednom (davno) stečena prava žena više ne mogu negirati i zanemariti. Prava žena ostvaruju se dugo i teško, a mogu urušiti u trenu.

Ne dopustimo im to!