Zakon o radu neće riješiti ključne probleme radnika

SDP je iznimno nezadovoljan Vladinim prijedlogom Zakona o radu, jer on ne ide u korist radnika i omogućuje njihovo izrabljivanje. Zakon je loš i propušta regulirati ili ispraviti niz nepravdi s kojima se radnici svakodnevno suočavaju. SDP je u dijalogu s radnicima, sindikatima i poslodavcima formirao niz konkretnih prijedloga i uputio niz amandmana za poboljšanje radnog zakonodavstva.

Što se tiče rada na određeno, Zakon ga propisuje na maksimalno tri godine, a u nekim iznimkama i duže. SDP smatra da je to previše i taj se rok mora skratiti na jednu godinu. Ugovori na određeno moraju postati iznimka u točno navedenim slučajevima. To ne smije biti pravilo kojim se izbjegava zapošljavanje na neodređeno, pogotovo kroz agencijski rad.

Potrebno je urediti zakonski minimum povećanja plaće za prekovremeni rad, noćni rad, smjenski rad, rad subotom, nedjeljom i blagdanom. Vlada je najavila povećanje plaće za rad nedjeljom za 50 posto, ali ostali dodaci, prekovremeni rad, blagdani, subota, noćni rad, se uopće ne definiraju. SDP smatra da to mora biti definirano zakonom u istom obliku i u minimalnom opsegu kako je definirano kod državnih i javnih službi.

Iako prijedlog zakona propisuje se da se kod novog ugovora o radu ne može ponovno ugovoriti probni rok, to vrijedi samo za „obavljanje istih poslova. Stav SDP-a je da se probni rok s istim poslodavcem može sklopiti samo jednom.

Rad od kuće mora se organizirati tako da ne bude na štetu radnika. Poslodavac mora pokrivati troškove rada od kuće te osigurati radne uvjete, sredstva za rad i zaštitu na radu. Rad od kuće ne može se nametnuti radnicima na način da smanjuje troškove poslodavcima, a da se isto prevaljuje na leđa radnika.

Organizacija radnog vremena mora biti takva da razgraničava poslovne obaveze i privatno slobodno vrijeme radnika. Stav SDP-a je da radnik mora imati pravo na slobodno vrijeme, da poslovne obaveze izvan radnog vremena može obavljati samo iznimno, neobvezujuće te uz posebnu naknadu, kao prekovremeni rad. Radnik mora imati tzv. „pravo na isključenje“.

Način na koji se uređuje platformski rad apsolutno je neprihvatljiv. Platformske radnike Vlada ne smatra radnicima u radnom odnosu ukoliko radnik zaradi iznos manji od 60 posto minimalne plaće. Zarada koja je manja od 60 posto minimalne plaće je ponižavajuća i nedopustiva, a platformski radnici ovakvim se tretmanom zapravo isključuju ne samo s tržišta rada, nego i iz društva u cjelini, što je u dugoročnom smislu pogubno za cijelo društvo.

Ovim prijedlogom zakona nimalo se ne poboljšavaju instrumenti kontrole i nadzora. Stoga SDP predlaže jačanje institucija nadzora provedbe zakona i adekvatne kazne za njegovo kršenje.

SDP-ovi prijedlozi koji idu u smjeru poboljšanja radnog zakonodavstva. Vlada ih nije prihvatila ne ponudivši pritom kvalitetni pa čak niti loš protuargument. Svejedno, SDP će u Saborsku proceduru uputiti niz amandmana na konačni prijedlog Zakona kao još jedan pokušaj da se ispravi ovaj loš i štetan prijedlog Zakona o radu.