Davor Bernardić

    Predsjednik stranke

    Davor BernardićRođen sam 1980. godine u Zagrebu, u radničkoj obitelji. U životu sam se puno selio i prošao gotovo sve zagrebačke kvartove, od Remize, Vrapča, Ljubljanice, Savice pa do centra grada.

    Osnovnu školu sam pohađao na Trnju. Bio sam savjestan učenik s odličnim ocjenama i već tada su me počele zanimati prirodne znanosti. Srednju tehničku školu Ruđer Bošković sam upisao iz dva razloga: jer su me fascinirali izumi Nikole Tesle, i jer nismo znali hoće li biti novca za nastavak školovanja, pa sam htio imati završenu struku nakon srednje škole.

    Već u prvom razredu, nakon tri jedinice kod profesora Josipovića, zaljubio sam se u fiziku. On me kasnije pripremao za prva natjecanja. Bio sam dvostruki državni prvak u fizici s mojim drugim mentorom Brankom Lemcem. Nakon toga više nije bilo premišljanja. Upisao sam Prirodoslovno matematički fakultet, smjer fizika koju sam na kraju i diplomirao s prosjekom ocjena 4,95.

    Oduvijek govorim kako je obrazovanje jedna od najvažnijih stvari u životu – naše nam znanje nitko ne može oduzeti i na tom polju nikad ne smijemo prestati ulagati u sebe. Nastojim te riječi dokazati i na vlastitom primjeru. Znanstveni sam novak na fizici mnoštva čestica Prirodoslovno-matematičkog fakulteta. To je kvantna statistička fizika i bio sam asistent na tom kolegiju, a trenutno sam i na doktorskom studiju na Ekonomskom fakultetu Zagreb, smjer financije.

    Otkud onda politika? Privatni život mi je uvijek bio na prvom mjestu, završiti fakultet, steći zvanje, imati svoj životni put. Ništa u životu ne smijete podrediti tome. No nije bilo lako odrastati u tranzicijskom društvu koje potresa teška gospodarska i moralna kriza. S time će se složiti gotovo svaki moj vršnjak. Nisam mogao mirno stajati sa strane i promatrati. Zato sam se s 18. godina i priključio politici, jer su me frustrirale određene stvari – tajkunska privatizacija, poremećen sustav vrijednosti. Nisam se htio povući u sebe ili se boriti protiv toga iz kafića već sam se odlučio za iskorak kako bi u svojim najpotentnijim godinama dao svoj maksimum za ovaj grad i društvo. Tad sam jako cijenio rad Ivice Račan i zato sam se odlučio za SDP.

    U stranci sam prošao sve razine, od tajnika lokalnog foruma mladih, do predsjednika zagrebačkog i državnog foruma te u konačnici predsjednika najjače gradske organizacije- zagrebačkog SDP-a. U tih desetljeće i pol moga života i rada u stranci i sa strankom, naučio sam kako nitko od nas ne smije biti prepušten sam sebi. Mora imati minimum dostojanstva i pravo izbora. Za to se osobno zalažem jer samo na takvim osnovama možemo imati zdravo društvo.

    Za to se zalažem i kao zastupnik u Hrvatskom saboru, što sam postao 2007. godine te posljednje dvije i pol godine odrađujem već drugi mandat. Na tome sam temeljio svoju politiku i kao predsjednik Gradske skupštine Grada Zagreba od siječnja 2012. do travnja 2013. godine. Trenutno obnašam funkciju njenog potpredsjednika.

    Oženio sam se 2011. godine sa suprugom Irenom. Još nemamo djecu. Rijetke slobodne trenutke iskoristim za druženje s prijateljima, rekreativno plivam i trčim, a najopušteniji sam kada se s prijateljima popnem na Sljeme.