Zastupnici u Hrvatskom saboru su u nastavku rasprave o Prijedlogu Državnog proračuna za 2011. g. raspravljali kroz pojedinačne rasprave, predlažući konkretne prijedloge rješenja za izlazak iz krize i početak novog razvojnog ciklusa u Hrvatskoj. Donosimo izvatke rasprava zastupnika SDP-a.

Branko Grčić naglasio je da SDP već nekoliko mjeseci jasno javno govori da je “zadnja linija obrane u fiskalnoj politici koju bi vodio SDP je obrana mirovina, obrana plaća i obrana socijalnih davanja koja idu prema najugroženijim skupinama”. Također, naglasio je da SDP nikad ni je zazivao MMF, pa ni danas, ali bojimo se da ovakva fiskalna politika prije svega koja u zadnje dvije, dvije i pol godine ide rapidno prema jednoj kritičnoj fazi u kojoj bi javni dug već u idućoj godini mogao prijeći famoznih 60 posto, zajedno sa jamstvima i sa ovako visokim deficitom. Spomenuo je da je SDP na Konvenciji SDP-a ponudio 15 ključnih područja djelovanja koji trebaju biti sastavni dio bilo koje ekonomske politike u ovoj zemlji. Unutar toga je ugrađeno preko 100 pojedinačnih mjera proaktivne politike gospodarskog razvoja i zapošljavanja, regionalnog razvoja i decentralizacije.

Milanka Opačić izlaganje je najviše posvetila sustavu socijalne skrbi, ukazavši da se ništa nije napravilo na decentralizaciji sustava socijalne skrbi, što je loše jer postoje u Hrvatskoj ljudi koji nisu pokriveni niti jednom državnom pomoći. S druge strane, četiri posto BDP-a ide za socijalne naknade, ali na one najsiromašnije dolazi samo 0.3 ili 0.6 posto. 40 posto korisnika socijalne pomoći u Hrvatskoj su radno sposobni ljudi, pa je vrijeme da razgraničimo što je socijala, a što nije. Također je upozorila na činjenicu da se ponovno štedi na sredstvima za djecu i mlade (na preventivnim programima i programima usmjerenim djeci i mladima) te da red nije uveden ni u udomiteljstvu. Smanjuju se sredstva za udomiteljske naknade, a dok se tu isto tako ne uloži u udomitelje u njihovu educiranost u njihovo obrazovanje, financijsko ulaganje, jedan dobar sustav kontrole i nadzora, ne može se govoriti niti o novoj fazi deinstitucionalizacije.

Slavko Linić ustvrdio je da SDP ocjenjuje da je hrvatsko gospodarstvo preopterećeno prije svega doprinosima, koji nisu prepoznatljivi u Europi s obzirom da se zdravstveni doprinos u Europi najmanje financira iz plaća. Mirovinski sustav je jednostavno opterećenje prije svega za Državni proračun, ali i dobrim dijelom nije riješen iz plaća. Od 2008. govorimo da u kriznim trenutcima potpuno nekonkurentno možemo umanjiti ako promijenimo poreznu politiku. To je sve bio posao fiskalne vlasti, rasterećenje privrede, ukazao je Linić. Ustvrdio je da je SDP očekivao zamjenu poreza s kojom ćemo rasteretiti gospodarstvo, koje će moći biti konkurentno. Želimo ozbiljno ocjenu zašto nam padaju prihodi. Koje su danas ocjene privrednika? Imamo dodatnih 30 tisuća nezaposlenih, smanjit ćemo broj zaposlenih, jednostavno zatvaramo gospodarske subjekte, obrtnici listom zatvaraju. Dospjeli, a nenaplaćeni prihodi države po osnovu poreza i doprinosa su blizu 14 milijardi kuna. 33 milijarde su neplaćene obveze u Hrvatskoj. Podsjetio je i da je SDP podnio niz zakonskih prijedloga za rješavanja ovih problema, ali svi su odbijeni.

Dragica Zgrebec ustvrdila je da su porezni prihodi koji dominiraju u državnom proračunu maksimizirani. Ako ćete ih povećavati oni će davati negativne efekte. Imamo značajan pad gospodarskih aktivnosti, koji smanjuje porez na dobit. Sve mjere koje su do sada poduzimane zapravo nisu polučile rezultate koji bi se očekivali iz njih, niti onih 10 antirecesijskih mjera iz veljače 2009. godine, niti ovaj Program gospodarskog oporavka s početka 2010. godine. Imamo evidentiran milijun 435 tisuća zaposlenih. 104 tisuće koji rade u tvrtkama ili su evidentirani da rade u tvrtkama koje imaju probleme s likvidnošću i nemaju urednu isplatu plaća i drugih obveza koje idu prema državi ali i prema svojim vjerovnicima. Tim ljudima je upitan prihod. O njima treba voditi računa i treba mijenjati i onaj dio zakonodavstva koji ne funkcionira.

Neven Mimica je naglasio da gledamo posljednji čin jedne loše politike jedne loše Vlade. Ovakvim proračunom Vlada si je stavila kamen na vrat s kojim ne može ostati iznad vode. Ovaj proračun na dno povlači sve. Kupovina socijalnog mira u izbornoj godini bila je skupa i promašena, ali ovaj put je došla do zida. Nema proizvodnje da bi se moglo pokriti dug i krpati deficit. Ovako promašenu politiku nije moguće popravljati amandmanima nego tu politiku treba odbaciti u potpunosti. Hrvatskoj je nužna promjena političkog modela u novi model odgovorne i javne politike usmjerene stvaranju nove vrijednosti u korist napretka građana, a ne političkog modela kakvog imamo sad: slijevanja novca u privatne džepove. Ponovio je da SDP neće govoriti o pojedinim proračunskim stavkama već o mogućim rješenjima, što je za građane najvažnije.

Nadica Jelaš ukazala je na žalosno gospodarsko stanje u Hrvatskoj, gdje uz 304 tisuće nezaposlenih još 70 tisuća radi, ali na žalost ne dobiva plaću za svoj rad. Gubitak radnog mjesta vrlo često u Hrvatskoj najčešće je povezan i s gubitkom krova nad glavom. Jer nezaposlen čovjek je čovjek bez primanja, a čovjek bez primanja ne može otplaćivati kredite i njegova kuća mora na bubanj. Stotine kuća i stanova prodaje se kroz ovršni postupak. Ukazala je da banke i dalje ostvaruju visoku dobit. Banke su se dakle vrlo dobro osigurale, od rizika nemogućnosti povrata plasiranih sredstava. Jasno opet preko leđa građana i hrvatskog gospodarstva. Imovina novopečenih hrvatskih milijunaša, koje je najvećim dijelom stečena upravo na neplaćanju rada, drugim riječima krađom, nesankcioniranom i široko toleriranom otimačinom. Takva imovina u Hrvatskoj se čak niti ne oporezuje, a kamoli da se oduzme ako je stečena nezakonito. Klub SDP-a predlagao je i predlaže rješenja, pa tražimo da se neisplata plaće tretira kao kazneno djelo.

Gordana Sobol podsjetila je da se nikada nije desilo da se preko noći dobije Proračun i fingira parlamentarizam, da bi se taj proračun usvojio. Ne mogu za njega glasati niti zbog toga što on nudi odnosno ne nudi. Očito je da se od Vlade u izbornoj 2011. godini ništa drugo nije moglo ni očekivati. Jedino što taj proračun nudi je sigurnost Vladi da će se na vlasti održati i u idućoj godini kako-tako bez obzira na cijenu koji će zbog takvog razmišljanja platiti najveći dio građana ove države. SDP je još pred više od dvije godine upozoravao da dolazi kriza i da treba djelovati, a i tada su nas optuživali da smo katastrofičari. U protekle dvije godine ova Vlada nije učinila ništa ili je činila pogrešno, da bi ublažila posljedice krize – ustvrdila je Sobol.

Zvonimir Mršić je Proračun ocijenio vrlo sličnim onome iz 2010. godine i da sigurno ne može polučiti bitnije efekte. ”Ovdje nas se pokušava uvjeriti da se proračunom štite interesi građana jer neće biti smanjenja plaća i mirovina i to je dijelom točno, ali samo za javni sektor, nisu sigurne plaće realnog i privatnog sektora. Upozorio je i na činjenicu da “ruka” gospođe Adlešič za Proračun košta pet milijuna kuna, jer se učenički dom u Bjelovaru odjednom našao u Proračunu. Zato SDP želi decentralizirati državu i zato jer je BDP neke države veći, što je veći stupanj decentraliziranosti države. To zorno pokazuju primjeri starih članica EU. Tamo gdje je stupanj decentralizacije veći, kriza je manja i iz nje se prije izašlo. Pritom broj i veličina jedinica lokalne samouprave ne igraju ulogu, nego stupanj decentraliziranosti. Razvoj se ne događa na razini središnje države, nego na lokalnoj razini. SDP će podići razinu sredstava na lokalnoj razini s 22 ili 23 milijarde na preko 40 milijardi kuna, kroz decentralizaciju i tako omogućiti razvojni ciklus.

Nenad Stazić ukazao je na mantru koja se uporno prodaje građanima da će i njima koji rade i iz čijih se poreza isplaćuju plaće premijerki i zastupnicima, plaće isto biti isplaćene i da budu mirni. Umirovljenici, budite mirni bit će vam mirovine isplaćene, dobro vam je, to poručuje Vlada. Oni koji isplatu plaća i mirovina smatraju svojim uspjehom, oni su sve o sebi rekli. Druga mantra je da oporba nema prijedloga, što nije istina, jer se zna što SDP nudi građanima. Podsjetio je da danas gubitak plaće može značiti gubitak doma jer građani ne mogu vraćati stambene kredite, koji su na hipotekama. Banke da bi isplatile kredite posežu i za ovrhama. Naveo je podatke očevidnika nekretnina HGK gdje se vidi da je 301 kuća i 68 stanova pod ovrhom. Svakog dana sudovi donesu odluku o tome da 15 obitelji ostane bez doma. Mi smo na to upozoravali, ja osobno 2009. godine i Šuker mi govorio da ne govorim istinu, te smo predložili Zakon o prolongaciji otplate stambenih kredita u 2009. g., za građane koji ostanu bez posla zbog krize.

Karolina Leaković je rekla da se politiku Vlade RH nazvati protunarodnom politikom, jer Vlada je jučer tako to radi i danas tako će nažalost biti sve do sljedećih izbora, rade na urušavanju temelja socijalne države, kad je u pitanju obrazovanje, zdravstvo, socijalne usluge, pristup javnim odnosno zajedničkim dobrima, mirovinski sustav i zaštita potrošača. Zaslugom ove Vlade mnogi su se javni poslovi i javne usluge privatizirali. Pod krinkom tobožnje učinkovitosti ili nekakve prilagodbe nekakvim europskim trendovima svjedočimo ponovnom tihom valu privatizacije javnog sektora, a sve to obilato podupiru neki mediji koji građanke i građane uvjeravaju ili obmanjuju da bez komercijalizacije i privatizacije obrazovanja, zdravstva i mirovinskog sustava pa i privatizacije proizvodnog dijela sektora nema budućnosti niti razvoja Hrvatske. Međutim, mnogi primjeri pogotovo oni u jeku financijske i ekonomske krize u zemljama EU govore potpuno suprotno i govore da to nije točno, ali vijesti u Hrvatsku ili nažalost do Vlade očito sporije dolaze. Ustvrdila je da se zalaže za jačanje državnog sektora, koji može postati pravi zamašnjak razvoja Hrvatske.

Davorko Vidović je Proračun ocijenio slikom načina vladanja ove Vlade. Možda sada kao nikada ranije se suočavamo zapravo sa tim političkim značajnim deficitima koji su ovdje dobili svoje i brojčano i numeričko obilježje. Kad je u pitanju mirovinski sustav, postoje mitovi da je sustav preskup i da Hrvatska ima previše umirovljenika te da je Vlada ta koja “daje” mirovine. Treći mit da je mirovinsko osiguranje preskupo i da je trošak mirovinskoga sustava preskup. Zašto su to mitovi? Zato što su postali sastavni dio svijesti velikog broja ljudi, a nemaju svoje utemeljenje u stvarnosti i u činjenicama. Prvo, nisu umirovljenici problem i ne može niti jedna zemlja imati suvišne ljude niti njeni građani mogu biti problem. Problem može biti samo Vlada koja nije sposobna prepoznati interese građana i rješavati njihove probleme. Samo Vlada koja to nije sposobna može proglasiti neke svoje građane problemom. Samo 20 posto umirovljenika otišlo je u mirovinu po općim propisima zakonu, što pokazuje pokvarenost sustava. S milijun i 400 tisuća zaposlenih ljudi, od kojih je u realnom sektoru manje od milijun ili negdje oko milijuna nije moguće održavati sustav mirovina niti na ovako niskoj razini kao što ju mi imamo u Hrvatskoj.

Josip Leko ukazao je da se gospodarska politika već sedam godina, na čelu s predsjednikom Vlade iz HDZ-a, zasnivala na uzimanju kredita, zaduživanju i potrošnji. I to potrošnji neproizvodnoj nego se sve protjerivalo kroz probavni trakt države. Imamo preko 45 milijardi eura duga, a ove godine i prošle godine pada bruto domaći proizvod pet i dva posto. Jedemo vlastitu supstancu, a Vlada se odlučila i u takvoj situaciji povećati odnosno predvidjeti troškove za 15 ili 18 milijardi kuna više nego što može osigurati prihod u državni proračun. To znači da će ova generacija na čelu sa vladom Jadranke Kosor, pojesti, potrošiti od budućih generacija koje još nisu ni zaradile niti stupiti u radni odnos ove godine 18 milijardi kuna. Ako je to briga za buduće generacije, onda to treba jasno i reći a ne prozivati za neodgovorno ponašanje oporbu koja nema odgovornost za predlaganje. Jer SDP je predložio niz zakonskih prijedloga za borbu protiv recesije, ali su svi odbijeni, podsjetio je.

Mirela Holy ustvrdila je da Vlada nema apsolutno nikakvu viziju strateškog samoodrživog razvoja Hrvatske, a u SDP-u smatramo da se može drukčije i da proračun može i mora održavati stratešku viziju novog, boljeg i samoodrživog razvoja Hrvatske. Ne smije se dozvoliti tiha privatizacija vodnih resursa, treba uvesti integralni pristup u gospodarenju i kontroliranu eksploataciju podzemnih voda. Pročistača voda ima samo nekoliko, treba ih izgraditi, kao i poštivati mjere zaštite voda. U proizvodnji hrane, situacija je katastrofalna, a ekološka poljoprivreda tek je u povojima, jer nema mjera njena poticanja, što treba mijenjati.

Željka Antunović podsjetila je da SDP od početka doista i to u kontinuitetu upozorava da se hrvatski proračun ne može financirati na temelju onoga što se posuđuje u inozemstvu. Ne možemo biti zadovoljni s tim da je Vlada dobra ako, zamislite, ispunjava onaj minimum i to minimum da se isplaćuju mirovine, plaće zaposlenih u javnom sektoru i da se na minimalan način bez ikakve progresije, bez ikakvog razvoja, bez ikakvog napretka financiraju minimalni troškovi svih onih koji su povezani šire sa državom. Mora se osigurati ulaganje u gospodarstvo. Vlada mora voditi aktivnu politiku prema gospodarskom sektoru, ne samo financirajući pojedinim stavkama ili subvencionirajući pojedinim stavkama pojedine grane nego mora generalno dugoročno i planski rasterećivati gospodarstvo i osigurati da ono ne državnim intervencionizmom nego vlastitom snagom, rastom produktivnosti, novim tehnologijama, konkurentnošću stvara ta nova radna mjesta.

Arsen Bauk je Proračun ocijenio takvim koji će omogućiti najlakši poraz vladajućih stranaka na sljedećim, izborima računajući da će stanje u državi biti takvo da oni koji dođu poslije njih neće imati šanse opstati, pa da će se oni ponovo vratiti. I zato nisu se niti odlučili preuzeti nekakav rizik da bi pokušali nešto promijeniti od ovih trendova koji se u državi događaju. Proračun za 2011. godinu otprilike preslika onoga za 2010. godinu i za 2009. godinu od kad se govori o krizi. Opozicija pak čak ni ne likuje nad takvom situacijom za Vladu i za državu. Predlaže zakone od kojih se neki čak i usvoje, doduše ne od strane tih predlagatelja, nego u nekakvom sličnom obliku nakon nekoliko mjeseci, nakon godinu dana dakle kada se pokaže da su ta rješenja bila potrebna.

Igor Dragovan podsjetio je da je SDP ukazivao na probleme, teškoće i na teška vremena koja dolaze i koja su dolazila, tražili odgovornost i spremnost za reforme, za štednju, predlagali smo rješenja kojim bi život naših sugrađana bio lakši, bolji, sigurniji. Program gospodarskog oporavka o kojem se stalno govori u ovom trenutku je mrtvo slovo na papiru i otkad je na snazi jedino što se promijenilo je bezobzirno i neumoljivo gašenje radnih mjesta, gotovo pet stotina dnevno u posljednjih mjesec dana ili točnije gotovo 15 tisuća radnih mjesta smo izgubili u proteklih mjesec dana, 56 tisuća radnih mjeseca u proteklih godinu otkad je gospođa Kosor stala na čelo hrvatske Vlade. SDP je predložio Zakon o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti, povećanje naknade za nezaposlene na Zavodu za zapošljavanje, prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona, Kaznenog zakona gdje se predlagalo da neisplata plaća radnicima za odrađeni rad obaveznih poreza i doprinosa isto tako postane kazneno djelo.

Luka Denona ukazao da nije mudrost isplatiti plaće i mirovine onima koji su ih zaradili i to kroz posuđivanje novca vani. Poruka umirovljenicima je, dobit ćete mirovine budite sigurni, ali stavljamo im jedan teret na njihova nejaka pleća, jedan teret i obavezu da razmisle o tome tko će taj dug vratiti. Taj dug netko mora vratiti, vratit će njihovi unuci. Tako koncipiran proračun, gdje se troši budućnost građana RH, nije dobar, smatra Denona. Tko izgubio, ma tko dobio izbore, dugoročno tako mogu dobiti samo građani Republike Hrvatske. Na žalost takvih mjera u ovom Proračunu nema, sve one prognoze koje govore da će nam u 2011. godini biti i gore i teže su utemeljene i nema nikakvog pomaka u ovoj Vladi da se nešto poboljša i da taj proračun budi jednu nadu da ćemo u 2011. godini možda krenuti u to post krizno razdoblje.

Rajko Ostojić smatra da Proračun nije razvojni, niti ulaganje u zdravlje niti znanost, jer je 700 milijuna manje kuna u portfelju Ministarstva zdravstva. Ukidaju se preventivni pregledi, recimo za otkrivanje dijabetesa i karcinoma, poznato je da je jedna kuna uložena u prevenciju čimbenik puta 10 uštede u troškovima liječenja. Upozorio je i da se smanjuju sredstva za zdravstvenu zaštitu na otocima, kao i sredstva za lijekove na recept te bolničku zdravstvenu zaštitu.

Ingrid Antičević-Marinović je Proračun nazvala rekvijemom za Hrvatsku. Ovo je mrcvarenje Hrvatske i to, gospodo iz Vlade, imajte još malo dostojanstva i kažite evo ne možemo dalje, ne znamo. Ja mislim da bi hrvatski građani to razumjeli i cijenili. Podsjetila je da mladi ljudi ne rade i nemaju perspektive, te iznijela primjer njemačke kancelarke Merkel, koja je sve učinila za njemačko gospodarstvo i za njemačkog radnika. A u Hrvatskoj vlada anemija i netrpeljivost. Koncepcija utemeljena na inozemnom zaduživanju doživljava kolaps, ali za zaokret Vlada nema vremena. Ne rješavaju se razvojni problemi, administracija je nagomilana i neučinkovita. Nema reformi. Hrvatskoj trebaju strukturne reforme i ulaganje i sigurnost gospodarstva koje je na koljenima, pitanje je u Hrvatskoj nacionalne sigurnosti broj jedan. To su prvorazredna nacionalna gospodarska pitanja, a ne međusobno špijuniranje političkih oponenata ili neistomišljenika.

Ivan Hanžek smatra da je zakon svih zakona, ravnomjerni regionalni razvoj, koji na žalost mi danas nemamo i danas on nije prisutan, jer na žalost nemamo ni objektivnih ni objektiviziranih kriterija koji bi u naravi funkcionirali u raspodjeli sredstava namijenjenih regionalnom razvoju. Više je i značajniji su utjecaji pojedinaca ili lobija u pribavljanju sredstava nego objektivnih potreba i objektivnog načela ravnomjernog razvijanja onih koji su zaista potrebni. Založio se za što veću decentralizaciju Hrvatske i zakonsku regulativu koja će riješiti odnose države i lokalne samouprave na efikasniji način.

Gvozden Flego smatra da ako je znanost prioritet ako su nam obrazovanje i znanost prioritet da treba restrukturirati državni proračun i da u te djelatnosti treba ulagati više sredstava. Hrvatska po studentu izdvaja tri tisuće 200 eura godišnje. Slovenija izdvaja šest tisuća eura godišnje. Austrija izdvaja 10 tisuća 500 eura, a cijeli niz skandinavskih zemalja je iznad 20 tisuća eura po studentu, a cijena znanstveno istraživačke djelatnosti i velikim dijelom visoko obrazovne aktivnosti je manje više jednaka. Strahovito financijski zaostajemo i vrlo malo ulažemo u izobrazbu, pogotovo zadnji stadij izobrazbe u kojem se vjerojatno najviše postiže. Obrazovanje i znanost su dovedeni na razinu socijalne pomoći. Za srednje obrazovanje izdaci za zaposlene iznose 92% cjelokupnog proračuna! A optimalno je između 40 i 60 posto, ustvrdio je Flego. Također je upozorio da su za stručne i znanstvene udruge, kao i izdavanje domaćih časopisa i znanstvenih knjiga i udžbenika predviđeni daleko premali iznosi.

Tanja Vrbat naglasila je potrebu izdvajanja sredstava za regionalni razvoj i decentralizaciju, čega u Proračunu nema. Ujednačeni rast i razvitak te smanjenje razvojnih razlika na raznim područjima RH morali bi biti prioritet. U perifernim regijama vlada osjećaj nezadovoljstva i besperspektivnosti više nego drugdje. Živi se od financijskih transfera u obliku raznih potpora i socijalnih naknada što razvija ovisnički mentalitet i povećava pritisak na proračun. Uravnoteženi regionalni razvoj smanjio bi krupne, socijalne i ekonomske nejednakosti, povećao bi konkurentnost regionalnog i lokalnog gospodarstva te pripremio Hrvatsku za učinkovitu integraciju u Europsku uniju i korištenje strukturnih fondova. Stoga je potrebna konzistentna regionalna politika, koju nemamo.

Ivo Jelušić je ustvrdio je da Proračun pokazuje da će Hrvatska ponovno srljati u novo zaduženje od 14 milijardi kuna, koje će otići u potrošnju, a ne u novi razvoj. Naredni proračuni, vlade i generacije će vraćati ono što se danas Hrvatska zadužuje. Upozorio je da visoke kamatne stope ugrožavaju financiranje investicija, a time i razvoj. Proračun bi morao biti održiv, a to ne može biti bez zamaha gospodarstva i ulaganja. Država bi morala ulagati u željeznicu, u energetske kapacitete, u navodnjavanje u poljoprivredi. Potrebno je i da se drugačije počne upravljati imovinom koju država ima. Javna poduzeća i državna imovina ne smiju biti teret, nego nositi korist Proračunu.

Tatjana Šimac-Bonačić naglasila je potrebu socijalne reforme. Treba uvesti koherentni i pravedni sustav, odnosno strukturirani sustav. Treba reformirati sustav socijalne pomoći kojeg treba naravno vezivati za prihode obitelji pojedinaca i ukupno socijalno stanje objedinjujući pojedina prava i smanjujući njihovo administriranje na koje se vrlo često tuže naši građani, a isto tako treba povećati kontrolu isplata. Reforma mora imati smjernice, a lokalnoj samoupravi treba prepustiti da donosi odluke te dodatno osnažiti njene fiskalne kapacitete.

Nada Čavlović-Smiljanec smatra da država nije stvorila pretpostavke za porezno rasterećenje gospodarstva i hrvatskih građana. Hrvatsko gospodarstvo je preopterećeno raznim parafiskalnim nametima kojih ima negdje u registru pobrojenih oko 240, a ukinuto je tek nekoliko. Gospodarstvo je preopterećeno i visokim doprinosima, mirovinskim i zdravstvenim. Potrebno je rasterećenje rada jer gospodarstvo s toliko nameta nije i ne može biti konkurentno u Europi. U Hrvatskoj se prije svega oporezuje rad, a imovina gotovo se uopće ne oporezuje. Potrebno je i stimulirati reinvestiranje dobiti u razvoj i na taj način destimulirati izvlačenje i transferiranje te dobiti iz Hrvatske, naglasila je.

Marija Lugarić naglasila je potrebu popravljanja loše kvalifikacijske strukture stanovništva i osposobljavanja ljudi da mogu stvarati nove vrijednosti i razvijati i kompanije koje su temeljene na znanju. To je tek onda društvo znanja. Obzirom na hrvatska zaostajanja u financiranju obrazovanja treba uložiti dodatne financijske napore kako bismo dostigli zemlje članice Europske unije. Također, donošenje Nacionalnog kurikuluma obrazovne programe treba rasteretiti zastarjelih i nepotrebnih sadržaja, a ključna ulaganja u obrazovanju trebaju biti u ljude, učitelje i nastavnike. Upozorila je na sramotno niske plaće nastavnika i učitelja te iznijela još niz konkretnih prijedloga za poboljšanja sustava obrazovanja.

Mario Habek je među ostalim upozorio da je regionalnom politikom ove Vlade dopušteno da “pobjegne” velik dio financijske pomoći Europske unije iz pretpristupnih fondova. Postavlja se pitanje sposobnosti i političke volje ove Vlade i što se čekalo skoro pet godina da se Zakon o regionalnom razvoju usvoji i počne primjenjivati, pošto je prvi draft Strategije regionalnog razvoja bio gotov još u listopadu 2005. godine! No ni sadašnji zakon nije dobar, jer financijska podrška regijama i županijama i dalje ide po političkoj podobnosti. Kada SDP dođe na vlast promijenit ćemo takvu politiku raspodjele državnog novca i decentralizirati ga. To znači da ćemo pomagati županijama, općinama i gradovima prema razvojnom indeksu, a ne prema političkoj podobnosti – ustvrdio je Habek te ukazao i na nužnost jačanja Fonda za regionalni razvoj i razvoja prekograničnih projekata sa susjednim državama.

Mirando Mrsić upozorio je na žalosno stanje u zdravstvu koje se i dalje pogoršava, pa se za neke preglede treba čekati i po 300 dana! Ponovno je naglasio da se SDP zalaže da svi imaju pravo na zdravstvenu zaštitu, da je svima ta zdravstvena zaštita treba biti jednako dostupna, a da primarna zdravstvena zaštita treba odgovoriti na ono za što je i plaćena tj. da preko 80% stvari treba riješiti u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i da domovi zdravlja postanu pravi domovi zdravlja. Upozorio je i na činjenicu da se neke bolnice favoriziraju po političkoj podobnosti dok druge trpe. Potreban je sustav domova zdravlja koje će biti primarna mreža za prihvat pacijenata, treba racionalizirati mreže bolnica, ulagati u nova znanja i tehnologije, definirati košaricu ili listu osnovnih usluga da znamo što plaćamo i upravljati sredstvima za zdravstvo u maniri dobrog gospodara, a to znači ići na decentralizaciju sredstava, ustvrdio je Mrsić.

Tonino Picula iznio je usporedne pokazatelje za Hrvatsku i države Europske unije. Primjerice, cijene u Hrvatskoj izjednačene su sa cijenama u EU, ali prosječna plaća u našoj zemlji iznosi svega jednu trećinu prosječne plaće u EU. Uz još samo dvije zemlje, Hrvatska u Europi ne bilježi znake gospodarskog oporavka. Konkurentnost hrvatskog gospodarstva nalazi se na rangu srednjeazijskih zemalja i to ne svih, a sve zemlje okruženja pretekle su Hrvatsku. Citirao je priopćenje MMF-a koji je dao ocjenu da se u Hrvatskoj ne provode nužne strukturne reforme. Izdvojio je i dva sektora gospodarstva koji kronično opterećuju i angažirano stanovništvo i brže zaključivanje pristupnih pregovora s EU: poljoprivredu i brodogradnju. U njima se posebno vidi nesposobnost provedbe nužnih reformi. Sektori su to koji “gutaju” milijarde i milijarde proračunskih kuna, a uvozimo sve više hrane i radimo sve manje brodova, što je tragično.

Željko Jovanović smatra da gospodarski bankrot, i daljnji moralni pad Hrvatske politike i društva mogu spriječiti samo novi izbori i neke nove generacije političara bez obzira iz koje stranke oni dolazili. Dokaz ovoj tvrdnji je Prijedlog proračuna za 2011. koji ima samo jedan cilj, sačuvati fotelje vladajuće koalicije. Proračun koji HDZ nudi neodrživ je i potpuno promašen, on nastavlja agoniju Hrvatskog gospodarstva nastavlja rasipničko trošenje a već 1. siječnja 2011. godine Hrvatska će biti u minusu 15 milijardi kuna! Iznio je podatke o smanjenju sredstava za zdravstvo predviđenih ovim Prijedlogom proračuna. Umjesto da se sredstva povećavaju, ona se smanjuju, što znači da se opet štedi na zdravlju naših građana te je to očita poruka da od nove Sveučilišne bolnice u Rijeci neće biti ništa.

Romana Jerković upozorila na nedostatak razvojnih programa pri čemu razvojni kapaciteti ostaju neiskorišteni. Gotovo 30 tisuća radno sposobnih ljudi će ostati bez posla do kraja ožujka, što bi značilo da će stopa nezaposlenosti dosegnuti 19 posto! Proračun ne sadrži konkretne mjere podrške, kao što su šire sagledavanje prioriteta u industriji, u poljoprivredi, u turizmu, u malom i srednjem poduzetništvu i na drugim područjima osobito onim koja mogu biti važna za povećanje izvoza. Potreban je i dugoročni plan razvoja hrvatske sa vizijom, sa konceptom, sa strategijom, sa politikama kao i promjena odnose prema krizi, da mi njome upravljamo, a ne ona nama – smatra Jerković.

Biserka Vranić je u izlaganju posvećenom uglavnom regionalizaciji ustvrdila da u zemljama koje su mnogo razvijenije, čija je fiskalna situacija daleko bolja, koje su brojem stanovništva jače od nas i s niz drugih pozitivnih parametra Vlade donose restriktivne odluke, provode reforme, rade u interesu dugoročnog planiranja države, pa makar bilo i veliki broj ljudi na ulicama i buđenje određenih skupina, pa i kad se ide prema gubitku vlasti, ali računa da je to nužno da bi se opstalo i da bi se država pripremila za ono što nas čeka u budućnosti. Mi imamo Proračun bez promjena, ali on i dalje nudi neravnomjeran razvoj regija. Bojimo se ukidanja i županija i usmjeravanja i određenih jedinica lokalnih samouprava u određenom pravcu, još uvijek imamo veliki broj jedinica lokalnih samouprava koje žive od novaca države, koje same ništa ne mogu stvoriti i na žalost povlače u provaliju sve nas zajedno koji se imalo možda trudimo da živimo od svojih sredstava i od svog rada.

Brankica Crljenko je kroz izlaganje posvećeno sustavu socijalne skrbi iznijela podatke Studije Svjetske banke, koja kaže sustav socijalne skrbi u Hrvatskoj ne potiče ljude da sudjeluju na tržištu rada. Ako se maksimalno iskoriste sve naknade koje sustav pruža, slabije obrazovanim roditeljima u peteročlanoj obitelji ne isplati se raditi. Osim toga, Hrvatska ima izrazito visoku razinu sive ekonomije, među najvišima u Europi. Mnogi se prijave kao nezaposleni, primaju naknadu,a zapravo normalno djeluju u sivom sektoru. Kako bi riješila problem velikog porasta troškova za nezaposlene Vlada je odlučila smanjiti prava na naknade. No, rezanje bez ozbiljne reforme ne znači ništa. Naknade treba fokusirati na starije, siromašne, samohrane. Treba ukinuti socijalnu pomoć kakvu poznajemo. Umjesto toga treba omogućiti svima koji mogu raditi da pronađu posao i zarađuju više nego što im država može dati. Iznijela je još niz zamjeri na organizaciju i neučinkovitost sustava socijalne skrbi.