S ministrom financija Borisom Lalovcem razgovarali smo u četvrtak popodne, na dan kad je počela primjena zakona koji je odredio pravila za konverziju kredita iz švicarskog franaka i kad je HDZ predstavio svoj izborni program. Iako je na liniji s bankama napeto, prvo je pitanje bilo što misli o gospodarskom dijelu programa iz kon  kurentskog tabora.

– Dosta smo u zadnje vrijeme slušali o gospodarskim programima, prvo je bio neki koji je pisan u Münchenu, pa gospodarski program koji je pisao njihov partner HSLS, a nudio je smanjivanje javne potrošnje. Prije toga je bio jedan u kojem su se gradili tuneli za povezivanje otoka, što je ponovno značilo javnu potrošnju i javni dug. U ovom konačnom programu naglasak je na potrošnji kroz naknade iz proračuna, kroz mirovine, porodiljne naknade… U početku su zajedno s Nijemcima govorili o smanjivanju javnih rashoda, sada daju obećanja kojima će se ti izdaci povećati.

Kad se vratimo unatrag četiri ili pet mjeseci, i iz Vlade i iz HDZ-a se govorilo o strukturnim reformama. Ni jedni ni drugi više ne spominjete reforme, nego dajete obećanja?

– Nije tako, mi smo izabrali sporiji put smanjenja rashoda i to smo od početaka govorili, da nećemo lomiti preko koljena, ali da ćemo smanjivati deficit. Podaci od 30. rujna ove godine dokazuju da imamo najmanji deficit od 2009. godine, odnosno da imamo primarni suficit od 1,8 milijardi kuna.

Onda platimo kamate pa smo u dubokom minusu?

– Da, platimo kamate, ali znamo zašto su kamate, one su i zbog HŽ Carga i HZ Putničkog prijevoza i HŽ Infrastrukture, HAC-a, HC-a, javnih poduzeća. Centralna država je u minusu zbog mirovinskog sustava. Kad znate koliki je to minus, država još dobro i stoji. Ona je u problemima i zbog preuzetih dugova brodogradnje od devet milijardi i preuzimanja pet milijardi duga iz zdravstva. Središnja država bila je 30. rujna u deficitu od 7,1 milijardu kuna. U rebalansu je planiran deficit od 12, 5 milijardi kuna, ali ako do kraja godine svaki mjeseci bude u minusu milijardu kuna, to je oko deset milijardi kuna deficita središnje države. Deficit konsolidirane države ovisit će i o tome kako će se pojedine stvari tretirati po europskom modelu, ali bit će ispod 15 milijardi.

To je ispod pet posto BDP-a, ali je i još uvijek daleko od onoga što nam je Komisija postavila u Proceduri prekomjernog deficita?

– Da, ali ako gospodarski rast u trećem kvartalu bude oko tri posto i ako se to nastavi, te ako materijalni rashodi budu manji od planiranog, a vjerujem da hoće, imamo dobru početnu bazu da u 2016. godini nastavimo smanjivati rashodovnu stranu proračuna. Nikada nismo govorili o radikalnim rezanjima rashoda, uvijek smo govorili da smo izabrali sporiji put koji neće »rasturati« društvo. A ipak smo s tri-četiri milijarde kuna primarnog deficita došli do primarnog suficita, što je bitno jer to traži i Komisija. Ima prostora za daljnju racionalizaciju u velikim sustavima, poput MUP-a ili obrazovanja. Morat će biti još značajnijih promjena u javnim poduzećima. Otvorit će se pitanje refinanciranje dugova Hrvatskih cesta, morat će se zaustaviti u potpunosti davanje jamstava za HŽ Cargo, HŽ Putnički prijevoz i ostala javna poduzeća. Otvoreno je pitanje i dalje je mreža škola i bolnica, no to su osjetljiva područja i tu se promjene ne rade za jedan mandat.

Je li vas strah posljedica »zakona o konverziji«, barem po prvim reakcijama na tržištu novca?

– Ne. Smatram da je pravedno da se ljude izjednači s onima koji su digli kredit u eurima i da se ta agonija završi.

Vlada je poručila da ljudi mogu riskirati kod ulaganja, sklapati ugovore za koje misle da su za njih bolji, pa ako se pokaže drukčije, država će poništiti te ugovore.

– Nije tako. Radi se o tome da su brojne institucije zakazale kad je »Švicarac« ulazio u zemlju. Austrijska nadzorna tijela su građane upozoravala, povlačila neke poteze, a u Hrvatskoj je to bio dobar proizvod. Ne želim nikoga prozivati za ono to je prošlo, ali država mora štititi svoje građane. Građani nisu špekulirali, ne možete to tako okarakterizirati. Banke nisu imale izvor u »švicarcu«, nisu unijele taj novac u Hrvatsku. Imali su valutnu zaštitu putem izvedenica, ali nisu imali izvornu valutu, ljudi su dobili kune.

Posljedica konverzije bi mogla biti rast eura i problem za još 200 tisuća zaduženih u toj valuti?

– HNB ima instrumente za reakciju. Mi dobivamo novi izvor za eure iz europskih fondova. Tu je dobra turistička sezona, ovih je dana bila uplata BAT-a za TDR. Nitko me ne može uvjeriti da trenutno eura nema, kako se to želi prikazati.

Ne bojite se da ste ovim otvorili Pandorinu kutiju i da je pitanje kakve će biti posljedice sljedećih mjeseci, možda i godina?

– Pandorina kutija je sto njihovih prijatelja koji su dobili šest milijardi kuna kredita i ne vraćaju ih, ali oni o tome ne govore.

To je druga priča. Time ne možete dokazivati da je Vladina odluka bila dobra.

– To je najvažnija priča. Jedna od banaka Hrvatskoj »ispusti« četiri milijarde minusa, šest milijardi »ispuste« samo na sto građana, preko dvije milijarde kuna kredita dali su tvrtkama s nepostojećim prihodima i bez zaposlenih. To su problemi, pa se ja pitam zašto oko toga ne dramatiziraju jednako kao oko građana koji i dalje žele uredno plaćati svoje kredite. Kad je »švicarac« ulazio u Hrvatsku, nitko nije spominjao pitanje tečaja, nitko nije govorio kako je to utjecalo na tržište. Nešto se trebalo događati i kad je franak ulazio u Hrvatsku.

Možda zato što se to nije događalo preko noći, nego u deset godina?

– Da, ali tada nitko nije govorio o utjecaju na tečaj, a valjda ga je trebalo biti ako su banke unijele sav taj »švicarac« na tržište.

Ako banke dobiju ustavnu tužbu, država će se suočiti s plaćanjem odštete.

– To bi bilo zanimljivo da Ustavni sud kaže, iako još ne znam ništa o tim tužbama, da je sto posto saborskih zastupnika bilo u krivu i da nijedan ne poznaje Ustav. Neka Ustavni sud radi svoj posao, to zapravo neću komentirati, ali ako se u bitnome promijeni ovaj zakon, ići ćemo drugim instrumentima. To može biti porez na kreditnu aktivu banaka, ali to će u konačnici biti puno skuplje za banke.

Zamislite situaciju u kojoj Ustavni sud sruši zakon ili on padne na međunarodnoj arbitraži, banke traže obeštećenje i za pola godine imamo kaos?

– Kaos vlada šest godina i netko je morao uvesti reda. Ako bismo se vratili na takvo stanje, građani bi taj kaos plaćali 15 do 20 godina. Mi smo ponudili rješenje za taj kaos. Ako nastanu bilo kakvi pravni problemi sjest ćemo i ponovno donijeti rješenje u korist građana.

Ali tada možda nećete biti na vlasti da provedete to pričuvno rješenje?

– Onda će vjerojatno HDZ u nekom svom gospodarskom programu naći rješenje i za to. Ja ga nisam dosad vidio.

Znamo da vam je oštro pismo poslao austrijski ministar financija. Je li bilo pritužbi iz talijanske Vlade, s obzirom na to da iz te zemlje dolaze vlasnici naših najvećih banka?

– Nisam od njih dobio nikakvo pismo, niti su do mene došle bilo kakve poruke njihove Vlade. S kolegom iz Austrije ću razgovarati u ponedjeljak na ECOFIN-u. Moraju shvatiti da sam ja hrvatski ministar i da ću maksimalno braniti interese hrvatskih građana.

Malo ste posljednjih dana pretjerali s tim napadima na banke?

– Nisam.

Poruke o zločestim bankama koje iznose novac iz Hrvatske zvuče baš kao najprozirnija demagogija.
– Na žalost zvuče kao istina, a ne demagogija. Čak sam bio blag.

Nije li vas malo ponijelo predizborno vrijeme, ili prebacilo, kako kažu u vašoj Dalmaciji?

– Ne, uvijek govorim onako kako mislim.

Banke su tu da svojim vlasnicima stvaraju profit, to je realnost, nisu banke socijalne ustanove.

– Ne bi trebale biti ni lihvarske ustanove.

Zar su naše banke u nekom trenutku bile lihvarske?

– Apsolutno, i građane od toga nitko nije godinama štitio. Na to je upozorio i kardinal Josip Bozanić, na određeni dio lihvarenja, a oni su mu odgovorili da pazi što govori. Pametnome dosta.

Niste vi svećenik. Vi ste ipak ministar financija, morate razumjeti i ulogu banaka.

– Razumijem ja to, ali ako je zemlja u krizi kakva se ne pamti, onda ne možete iznijeti deset ili 12 milijardi kuna, a da na ljude koji ne mogu plaćati kredite gledate kao na statistiku. I pri tome ubirete bonuse. To je meni neprihvatljivo, ali to ne znači da ne razumijem da banke imaju svoju važnu ulogu i pravila poslovanja.

Kolik bi bio porez na aktivu banaka? Kao u Austriji?

– Oni imaju taj porez u promilima, mi bismo počeli s brojkom jedan. To je dugoročan porez, ne znam koliko im je to dobro.

Zašto niste išli na to rješenje koje nitko ne može srušiti?

– To je puno skuplje za banke. To je onda obveza za svaku godinu. Ovo je model koji nosi jednokratni trošak.

Ugroženih građana i socijaldemokracije sjetili ste se naglo pred izbore.

– Nije istina, pa od 2012. godine smo dva puta intervenirali kad je »švicarac« u pitanju, i fiksnom kamatom i fiksnim tečajem. Sad smo čekali da banke nešto učine ili ponude dogovor, ali oni su samo čekali izbore. Obveza Vlade je bila da reagira. To nije predizborna demagogija.

Prošli vikend ste »grmili« na skupu SDP-a baš protiv banaka. Jeste li vi to novopronađeno lice socijaldemokracije?

– Koliko puta moram ponoviti da to nije novo lice. Ono je stalno tu.

Možda zakon s tako jakim posljedicama, koliko god rješenje bilo potrebno i popularno, niste trebali donijeti na kraju mandata?

– Nisu to tako jake posljedice, kako se želi predstaviti. Na tržištu ima eura. Oni namjerno rade pritisak na tečaj. Mi izvlačimo građane iz loše pozicije. To je posao Vlade. Godinu dana smo pregovarali. Dali smo im zakonom o porezu na dobit da sami definiraju socijalne kategorije, dakle da sami odrede kome će pomoći i iskoristiti poreznu olakšicu. No, za njih je socijalni kriterij izbacivanje iz stanova. Tražili smo da nam daju OIB-e da vidimo tko su ti ljudi, imaju li jednu ili pet nekretnina, ali su rekli da ni to ne žele. Kad se počeo primicati srpanj i kolovoz, iz njihovih redova stizale su nam poruke: »Odlazite s vlasti i mi se nećemo s vama dogovarati«.

Hoćete li biti na listi za izbore?

– Ne znam još. Vidjet ćemo što će odlučiti vrh stranke i kako ćemo se dogovoriti.

Onda ćete sljedeće četiri godine sjediti u Saboru umjesto u Ministarstvu. Ima li vladajuća koalicija ikakve šanse na izborima?

– Imamo dobre šanse. Dobro smo odradili neke stvari. Promjene su se ipak dogodile u restrukturiranju poduzeća, naplati poreznih dugova, uređivanju sustava. Četiri godine brzo prođu, dobri rezultati nekih stvari na kojima smo četiri godine radili tek će se vidjeti. To ipak čovjeku daje snagu da želi raditi još bolje. Jesmo li mogli napraviti neke stvari bolje i više? Jesmo.

(Novi list; razgovarala Jagoda Marić)