11 godina nakon smrti Ivice Račana, prvog predsjednika SDP-a, bivšeg premijera i  čovjeka koji je u kolektivnoj svijesti ostao poznat kao nositelj možda najvažnijih demokratskih promjena u našoj zemlji, čini se važnijim nego ikada ranije podsjetiti na njegovu sliku Hrvatske.

Iako se na prvi pogled možda i činilo neobičnim što je Račan, kad je govorio o svojoj slici Hrvatske, rekao da  je to za njega osmijeh djeteta, kroz svakodnevne životne stvari, male i velike, Račan je dao svoju viziju buduće Hrvatske, kakvu bi on htio da ona postane.

“Osmijeh koji govori da mu u školi nije dosadno i teško, osmijeh koji jasno kaže da tete u vrtiću uvijek imaju vremena za njega. Osmijeh kojim pozdravlja svoje roditelje, zadovoljne što su mogli kupiti veći stan u kojem ono ima svoju sobu. Osmijeh jer djed ima poštenu penziju i mogu ići zajedno na utakmicu bez straha od nereda. Osmijeh djeteta koji živi u jednoj normalnoj zemlji i zna kad poraste i počne putovati svijetom, nigdje mu neće biti neugodno, sa svima će se lako sporazumjeti i moći će ponosno reći: “Hej, ja sam iz Hrvatske”, riječi su čovjeka kojeg njegovi politički istomišljenici, ali i protivnici,  pamte kao poštenog i nepokolebljivog borca za demokraciju.

Hrvatska danas, nažalost, nije ostvarila svoj puni kreativni i razvojni potencijal, no SDP Račanovu političku ostavštinu nastavlja baštiniti. Našim politikama, trudom i zalaganjem nastavljamo živjeti istinsku socijaldemokraciju i ustrajemo u borbi za one slabije, siromašne i one čiji se glas ne čuje.

Davor Bernardić, predsjednik SDP-a:

“Račanova vizija ostaje naša vizija zato jer danas 600.000 ljudi u ovoj zemlji živi na rubu siromaštva, od čega je njih 40 posto potvrdilo da su ponekad sami bili gladni kako bi nahranili svoju djecu. Tek tri posto djece iz siromašnih obitelji u Hrvatskoj upisuje fakultete. Ima li većeg dokaza da u Hrvatskoj nemamo osiguranu jednakost šansi. Moj životni projekt je osigurati perspektivu i budućnost za svako dijete u ovoj zemlji.”