Grbin za Jutarnji: Borimo se protiv korupcije, za bolji standard građana i ljudska prava. Mi Hrvatskoj donosimo promjene!

Predsjednik SDP-a Peđa Grbin poslao je snažnu poruku Ustavnom sudu da se ne igra mogućnošću poništavanja izbora, objasnio kako bi funkcionirala buduća vlada, naveo zašto se Alka Vuica našla na listi SDP-a i rekao o čemu bi započeo razgovore s papom Franjom. U nastavku donosimo njegov intervju za Jutarnji list.

Je li moguće da Ustavni sud, s obzirom na sadržaj svojeg upozorenja, na kraju poništi izbore?

Ako Ustavni sud misli da u ovom izbornom procesu postoji nešto što ga je do te mjere kompromitiralo da rezultat izbora ne može zaživjeti, onda neka to kažu danas ili neka šute zauvijek. Sve drugo će značiti uplitanje u volju građana. Demokratska smo zemlja, odnosno mi se na ovim izborima borimo da to ostanemo, a takva odluka Ustavnog suda značila bi pretvaranje Hrvatske u Bjelorusiju ili Rusiju. To nije nešto čemu stremimo. Neka dobro razmisle jer, ako to naprave, SDP na izborima koji bi uslijedili praktično ne bi morao ni voditi kampanju jer bi pobjeda bila izvjesna. Građani ove zemlje su, kada je to bilo potrebno, pokazali da znaju jako dobro kako obraniti sebe i svoje pravo da biraju i izaberu onoga za koga misle da bi trebao voditi Hrvatsku u budućnosti. Poništiti rezultate izbora je nespojivo s demokracijom.

Predsjednik Republike Zoran Milanović je svaki dan u predizbornoj kampanji.

Ako bilo tko smatra da je predsjednik Republike prekršio Ustav, onda neka otvori taj Ustav i pogleda koja je procedura za njegovo razrješenje. Osim toga, ne bih rekao da su nastupi predsjednika bitno drugačiji nego ranije, samo što ga svi sada promatraju kroz drugačiji objektiv i s povećanim interesom.

Hoćete li nakon izbora, ako vaša koalicija pobijedi, biti predsjednik Sabora?

Ne znam. To će ovisiti o koalicijskim razgovorima.

Tko će sastavljati Vladu, vi ili mandatar?

Ustav je jasan. Vladu sastavlja mandatar, a u pripremi za sastav Vlade konzultira se i razgovara s onima koji tu Vladu trebaju podržavati, a to je parlamentarna većina. S obzirom na to da će SDP biti najjača stranka buduće Vlade, a da sam ja njen predsjednik, naravno da ću u tim razgovorima sudjelovati.

Tko bi imao glavnu riječ u takvoj Vladi? Premijer koji nema saborski mandat ni stranku, ili predsjednik stranke koji nije premijer? To još nismo imali.

Jesmo, za vrijeme Vlade Tihomira Oreškovića, a podsjetio bih i da živimo u parlamentarnoj demokraciji.

Ali ta Vlada nije dugo izdržala.

Nije, zato što Tomislav Karamarko nije bio spreman dopustiti da se o bilo čemu odlučuje mimo njega niti je bio spreman za kompromise i razgovore. Moj dragi kolega Lars Klingbeil je supredsjedatelj SPD-a, a kancelar u Njemačkoj je Olaf Scholz. Nedavno sam s njim razgovarao kako to funkcionira i rekao mi je da razgovaraju. Fascinira me opčinjenost u Hrvatskoj time tko će imati glavnu riječ, tko će lupiti šakom o stol. Ja funkcioniram drugačije – razgovaram. Razgovor je u Hrvatskoj podcijenjen, a umijeće dogovora i kompromisa zaboravljeno. Brojne probleme koje smo kao društvo imali puno bismo bolje riješili da smo razgovarali nego da je došao japa i lupio šakom o stol.

Upravo je to dalo zamah SDP-u – angažman predsjednika Milanovića, koji ima taj gard “jape”. Ljudi mu na grubu i neprihvatljivu retoriku aplaudiraju sa stavom “nek im je rekao”.

Mnogi ne poznaju Milanovića onako kako ga ja poznajem. Vjerujem da o tome smijem govoriti, a da ne kršim upozorenje Ustavnog suda jer je riječ o nečem starom desetak godina. Milanović je čovjek s kojim se može razgovarati i nevjerojatno je spreman prihvatiti argumente. Ali kao što ja tražim od nekoga tko osporava moj stav da mi potkrijepi zašto misli da bih ga trebao promijeniti, tako to traži i on.

Kažu da ste tvrdoglavi?

O, da!

Tko je tvrdoglaviji, vi ili Milanović?

To je ocjena koju prepuštam drugima. Ali tvrdoglav jesam.

Postoji li formula za popuštanje?

Postoji. Treba me argumentima uvjeriti da promijenim stav. Ako mi se pokaže da sam u krivu, ispričam se i postupim onako kako se pokaže da je ispravno.

Percepcija je da bi u odnosu vas i Milanovića glavnu riječ imao Milanović.

Briga me za percepciju.

Vaš kandidat za mandatara Vlade ukinuo bi Ustavni sud, a ako za to ne bi dobio podršku dvotrećinske većine, eutanazirao bi ga neizborom sudaca pošto im istekne mandat. Kakav je vaš stav o tome?

Drago mi je da ste pitanje postavili na ovakav način jer ono pokazuje svu suludost rada Ustavnog suda u trenutnom sazivu. Vi smijete govoriti o Zoranu Milanoviću kao mandataru, smijete postavljati pitanja o tome što on planira napraviti, HDZ ga zbog toga smije napadati, Tomašević i Možemo! smiju reći da će ga podržati, a zbog načina kako je Ustavni sud koncipirao svoje upozorenje ja na ovo vaše pitanje ne smijem konkretno odgovoriti. A ja ću, jer ne volim izbjegavati odgovore, pokušati odgovoriti na njega tako da ne kršim upozorenje Ustavnog suda. Dakle, ustavno sudovanje u Hrvatskoj je u mandatu Miroslava Šeparovića, a nije ni Jasna Omejec bila puno dalje od toga, dosegnulo svoje dno i pravno i etički. Ako se sjetimo vremena Jadranka Crnića, ovo sada je sramota za ono što je Ustavni sud nekada bio. Zato moramo dobro razmisliti hoćemo li promijeniti model ustavnog sudovanja. O tome se mora voditi ozbiljna rasprava u koju će i drugi biti uključeni. Osobno sam najbliži francuskom modelu ustavnog vijeća.

Na dan našeg razgovora naslovnicama svih novina dominirale su vijesti o ubojstvu dviju žena u Zagrebu. Kakav osjećaj to izaziva?

Grozan. Naše je društvo iznevjerilo žene. Mora se shvatiti da puko pooštravanje kazni za počinitelje bez aktivnog provođenja drugih mjera nije dovoljno. Građanski odgoj bi pridonio tome da se smanji svako nasilje u društvu, pa tako i ono koje je rodno uvjetovano. Pooštravanje kazne je nešto što dolazi na kraju. Kao društvo propuštamo činiti ono što treba prethoditi: prevencija, uočavanje problema, reagiranje na vrijeme. Tu je i činjenica da još uvijek živimo u društvu u kojem su brojni ljudi spremni okrenuti glavu u stranu kada vide da se događa nasilje, a istovremeno neki drugi otvoreno ponavljaju kako su žene “drugotne”.

Je li korijen doma?

Nije samo doma. U cijelome je društvu i nije dovoljno samo podići kazne i misliti da je time oprana savjest. Svi mi imamo odgovornost prema našim majkama, sestrama, kćerima…

Je li vas iznenadio Dalibor Matanić, koji priznaje seksualno zlostavljanje žena?

Nije me iznenadio Dalibor Matanić nego oni koji mu lajkaju objave što ih je napravio tek kada se sve otkrilo.

Iznenađuju vas žene koje to rade?

Nebitno je lajkaju li muškarci ili žene. Ne razumijem kako netko ne shvaća da to nije bila iskrena isprika, nego reakcija na to što je uhvaćen.

Otkud Alka Vuica na kandidacijskoj listi SDP-a za zastupnike u Saboru?

Alka Vuica je već nekoliko godina članica SDP-a. No impresionirala me kada je vrlo meritorno počela govoriti o položaju umjetnika u hrvatskom društvu. Ima onih koji, poput nje, imaju nekoliko stotina pjesama i mogu živjeti od autorskih prava, ali i čitav niz umjetnika koji stvaraju hrvatsku kulturu, a to rade iz potpunog entuzijazma ili u nekom trenutku odustanu jer se ne mogu financirati baveći se samo kulturom i umjetnošću. Ona ukazuje i na neravnopravan položaj autora u odnosu na diskografe, odnosno velike kompanije, na to da su, kada se podvuče crta, brojni umjetnici zapravo prekarni radnici. Zbog toga mnogi od njih kada dođu u mirovinu završe na prosjačkom štapu. Alka Vuica je uvjereni socijaldemokrat i zašto ne bi dobila šansu?

Ne bojite se da će vam ljudi reći kako se brinete za Alku Vuicu, a što je s onima koji moraju napuštati Hrvatsku ili s umirovljenicima?

Mi u SDP-u da se ne brinemo o umirovljenicima?! To bi mogao reći samo netko zlonamjeran ili onaj tko živi ispod površine političkih zbivanja. SDP sustavno, posebno za vrijeme inflacije, govori kako poboljšati status umirovljenika. Za razliku od nas, HDZ, koji je na poziciji moći, nije prstom mrdnuo da bi nešto napravili, nego povremeno daju dodatke, i to u predizborne svrhe.

SDP umirovljenicima obećava prosječnu mirovinu od 750 eura, a to obećava i HDZ. U čemu je razlika?

U tome što je SDP mjesecima radio na tome, analizirao proračune, proračunska kretanja, rast BDP-a, te koliko su umirovljenici izgubili za vrijeme mandata Andreja Plenkovića. SDP je prije više od pola godine predstavio program za mirovine, napravio izračun na koji se način može kompenzirati ono što je Plenković u osam godina ukrao umirovljenicima. Definirali smo da to ide kroz izmjenu načina obračuna mirovine, uvođenje trajnog dodatka koji će umirovljenicima ostati bez obzira na to je li na vlasti Andrej, Peđa ili netko treći, a ne kao božićni ili uskrsni poklon. A HDZ je prije tjedan dana shvatio da nema apsolutno nikakav program za umirovljenike pa, kao što kradu milijarde iz Ine ili željezo s gradilišta, tako je ukrao SDP-ov program. Toliko su nesposobni da nisu shvatili kako je iznos od 750 eura bio aktualan prije dosta mjeseci, u trenutku kada smo mi to računali, a da ga je zbog inflacije trebalo korigirati. No lopovluku u HDZ-u ravna je jedino nesposobnost.

A što biste sa zdravstvom? Možete li smanjiti liste čekanja i osigurati pravovremenu zdravstvenu zaštitu?

Možemo i znamo kako jer smo to već napravili 2015. godine. Imali smo niz programa poput Programa plus koji je bio usmjeren na liste čekanja i smanjio ih u nepunih godinu dana. Potom program 72 sata za rano otkrivanje karcinoma i njegovo brzo liječenje. Standardi u zdravstvu su da se kod ranog otkrivanja i tretiranja bolesti šanse za ozdravljenje i spašavanje ljudskih života drastično povećavaju. A HDZ je, kada je došao Nakić, sve to ukinuo, a njegovi nasljednici Kujundžić i Beroš nisu napravili ništa osim što su umjesto modernizacije bolnica brojnim privatnicima financirali nabavku skupe opreme i preusmjerili velik broj pacijenata iz javnog u privatno zdravstvo.

Prvi put od kada je Andrej Plenković na čelu HDZ-a biskupi su u predizbornoj kampanji otvoreno stali na stranu HDZ-a. Kako to tumačite?

Crkva i država su odvojene. Bojim se da to nije svima jasno i smiješno mi je gledati kako nekoga prozivaju za kršenje Ustava a istovremeno nisu u stanju pročitati što u Ustavu piše o tome da je Hrvatska sekularna država i na koji način bi to trebalo u praksi funkcionirati. Međutim, moglo bi se debatirati o tome koliko su biskupi stali na stranu Plenkovića ili nisu. Ako sam dobro poslušao, rekli su da birači ne bi trebali podržati ni jednu stranku koja se ne bori protiv korupcije. De facto su svakom vjerniku rekli da ne smije glasati za HDZ jer je to stranka koja se grčevito bori za korupciju, a ne protiv nje. Ali svatko neka to ocijeni za sebe.

Ipak, Plenković ranije nije imao pretjeranu naklonost klera.

Kao političar koji je pritom ateist u situaciji kada biskupska konferencija Iustitia et pax ovako reagira ističem da Crkva i država moraju biti odvojene, i najavljujem da će to, kada preuzmemo vlast, biti provedeno uz potpuno uvažavanje svakog vjernika i njegovih vjerskih potreba.

Što to znači? Izbacivanje vjeronauka iz škola ili nešto drugo?

Pravnik sam i jako dobro znam što znače ugovori i na koji se način oni moraju provoditi, poštovati ili mijenjati. Prije 30 godina takozvani Vatikanski ugovori sklopljeni su tako da ih Hrvatska ne može jednostrano raskinuti. Jedino što je po tom pitanju moguće je sjesti sa Svetom Stolicom i razgovarati o njihovoj reviziji. A to nije jednostran, nego dvostran postupak i duboko sam uvjeren da je nakon 30 godina došlo vrijeme da se započne. Kako će se voditi i završiti u ovome času nitko ne može prognozirati.

Kakav je vaš dojam i stav o papi Franji?

Dojam je da brojne stvari koje govori slabo dopiru do ušiju barem jednog dijela hrvatskog svećenstva poput, primjerice, biskupa Košića.

Biste li željeli s njime razgovarati?

Ne bih imao ništa protiv toga. U politici razgovarate s onime tko se nalazi s druge strane stola.

Ilegalne migracije su veliki problem, a Most bi stavio vojsku na granicu.

Mi ne bismo.

A što ako biste formirali Vladu s Mostom?

Za čuvanje hrvatske granice daleko je bolje obučena policija. Oni se za to pripremaju na puno adekvatnije načine. No mi bismo osigurali da ljudi koji rade na granici budu bolje opremljeni, bolje obučeni i bolje plaćeni. Drugo je, a o čemu ne govorim samo u Hrvatskoj nego i kada se susrećem s kolegama iz socijaldemokratskih stranaka ili premijerima velikih država poput Njemačke ili Španjolske, da moramo tražiti veći angažman i veću podršku EU. Ne samo Hrvatska nego Španjolska, Italija i Grčka su ostavljene uvelike na cjedilu od sjevernoeuropskih zemalja koje nemaju kopnenu vanjsku granicu EU i umnogome su prepuštene same sebi. Sjever Europe mora podijeliti teret koji podnosi jug Europe kada je u pitanju čuvanje vanjskih granica Unije.

Na koje biste ideološke kompromise bili spremni ako mandati ljevice i lijevog centra ne bi bili dostatni za formiranje Vlade, nego biste morali pozvati i Most?

Nama su nulta točka, polazište za bilo koji razgovor, tri stvari: beskompromisna borba protiv korupcije, beskompromisna borba za standard hrvatskih građana – veće plaće i veće mirovine – i treće, beskompromisna borba za ljudska prava i činjenicu da svi koji živimo u ovoj zemlji i poštujemo zakon moramo imati isti položaj i ista prava bez obzira na to koje smo vjere, koje smo nacije ili koga volimo.

Znači li to kako gej parovima ne možete čvrsto obećati da biste im, ako dođete na vlast, zakonski omogućili usvajanje djece?

Upravo sam rekao kako je polazna točka za pregovore poštovanje ljudskih prava. Što se tiče toga hoće li gej parovi moći posvajati djecu, odluke europskih sudova su takve da to nitko u našem društvu ne može spriječiti ni zaustaviti.