U raspravi o Prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o medicinskoj oplodnji, u ime Kluba zastupnika SDP-a govorio je Mirando Mrsić, ustvrdivši na početku: Upozoravali smo prije dva mjeseca da će se ovo desiti i da će se Zakon mijenjati nakon dva-tri mjeseca. Očito da je se nešto desilo u ova dva mjeseca. Ne znam da li sam živio u nekakvom filmu ili sam prespavao ovo vrijeme, ali očito da se u društvu nije ništa promijenilo, a niti dva mjeseca nakon što smo donijeli zakon izglasan većinom HDZ-a, mijenjamo zakon. Mijenjamo ga, ali opet ne mijenjamo na način kako bi ga trebali mijenjati. Ne mijenjamo ga na način da hrvatski građani od ovog zakona imaju korist. Naime, svake godine prema procjenama liječničke struke oko tisuću žena s partnerom ili bez njega ne mogu začeti prirodnim putem, a htjeli mi to priznati ili ne, situacija je da u ovom trenutku, u mjesec dana, preko 50 parova odlazi izvan zemlje i sve više i više će ih odlaziti izvan Hrvatske tražeći tu pomoć, a želeći dobiti toliko željeno dijete.

Mrsić je nastavio, obrazlažući: Kad govorimo o struci onda se moramo bazirati na europskoj, a ne samo na hrvatskoj struci i tako da ja plediram ministra da konzultira i strane stručnjake u ovom području, jer očito da naši stručnjaci mijenjaju svoje mišljenje kako vjetar puše. Ako u Hrvatskoj imamo problem sa strukom koja je rekla sada ovako, sad onako, moj prijedlog je: tražite drugo mišljenje u Europi, ima dosta stručnjaka koji će moći dati relevantan odgovor na ovo pitanje. Što kaže Europska federacija? Kaže da je u Hrvatskoj samo 1,3% djece rođene uz pomoć medicinski potpomognute oplodnje i na dnu smo, od 15 europskih država. Na prvom mjestu je Danska, s 4,2%. Na drugom mjestu Slovenija, s 3,5%. Svi kolege iz Slovenije su učili ovu metodu u Petrovoj bolnici i prenijeli je u Sloveniju, koja nije imala ovu metodu, a sada su bolji nego mi.

Pozdravili smo da je u Hrvatskoj izjednačena bračna i izvanbračna zajednica. Jedino objašnjenje bilo je da su brakovi trajniji, da je veća sigurnost da će djeca biti odgojena u zajednici muškarca ili žene. Sada nam se nudi objašnjenje. Kaže radi se o usklađenju s Obiteljskim zakonom. Nisam baš vidio da smo mijenjali ili sam ja propustio neku raspravu, gdje su mijenjali Obiteljski zakon. A da ne kažem primjer iz sudske prakse, gdje su jedan izvanbračni drugovi su otišli u sud ozakoniti taj dio po zakonu, onda ih je sudac pitao, molim vas a gdje je oporuka, jer je mislio da je netko umro, pa je sada to rasprava o stečevini u izvanbračnoj zajednici. Objašnjavali smo da će ovaj članak pasti na Ustavnom sudu. Sada opet kažete da će pasti na Ustavnom sudu. Pa zašto donosite neustavan zakon? Jer kako to da je sada ovaj zakon, govorili ste da tko nije za brak, nije ni za djecu, kako to sada da ovaj zakon je i za one koji je za brak i za nije, ali ipak je za djecu.

Upozoravali smo vas i da zbog nedostatka zakonske regulative nemamo banaka sperme. Naravno da nema, jer je bio loš zakon, a tako smo i rekli, ako dopustimo da se dozna identitet darivatelja, nećemo imati banaka sperme u Hrvatskoj i ta djeca neće biti rođena. I to ste promijenili. Vjerojatno ćemo ipak u Hrvatskoj imati mogućnost da imamo banke sperme i jajnih stanica tako da omogućimo onim građanima Republike Hrvatske koji imaju potrebu za time, da ostvare to svoje zakonsko pravo. Međutim, ostali ste tvrdokorni u nečemu što je suština i bit ovog zakona. Zabranjujete zamrzavanje zametaka i dozvoljavate da se zametak zamrzne u posebnim slučajevima, što je minimalni napredak u zakonu. Ali što će se dogoditi ako tijekom postupka se oplodi tri jajne stanice, a žena pristane samo na jedan transfer? Naime, zakon dopušta da se oplode tri jajne stanice i navode da se svi zameci moraju vratiti ženi u maternicu. To je kao što struka kaže vrlo rizično, zbog mogućnosti višeplodnih trudnoća. A prema objašnjenu koje smo dobili iz Ministarstva zdravstva, žena će pred posebnim povjerenstvom morati reći koliko želi zametaka da joj se vrati u maternicu. Ako želi samo jedan, onda se može oploditi samo jedna jajna stanica. Napravili smo administraciju i stavili žene u vrlo neugodan položaj da odlučuju što je u svijetu nešto sasvim normalno i vrlo jednostavno. A europska preporuka je da se u onom centrima koji imaju dobar uspjeh u ovom području, samo jedan zametak vraća u maternicu žene. Ne samo da smo stavili žene u nezavidnu situaciju, stavili smo i embriologe u nezavidnu situaciju, jer se oni onda igraju Boga. Jer moraju odlučiti tko od tih 6,7,8,9 ili 10 jajnih stanica, koje tri će oploditi, kojih će 6 ili 7 zamrznuti. Kriterij ne postoji, bez obzira što smo poslali embriologe na dodatnu edukaciju, ali ne mogu ih se educirati koje stanice oploditi, a koje ne. Prema statistikama od 10 jajnih stanica, njih će se 7 oploditi, a tek 1,3 embrija će se moći vratiti u maternicu. Žene će pred povjerenstvom reći da žele da im se vrate tri zametka u maternicu, sa željom da imaju to željeno dijete. U tom slučaju imate opasnost višeplodnih trudnoća. I opet podsjećam na preporuku Europskog društva za humanu reprodukciju i embriologiju, da je u onim centrima koji imaju dobru uspješnost moguće i treba transferirati samo jedan zametak. Ali zamrzavanje jajnih stanica nigdje u svijetu nije prvi izbor liječenja neplodnosti. Ako me netko uvjeti i pokaže mi podatke da je to prvi izbor u liječenju neplodnosti, ja ću s ove govornice priznati, bio sam u krivu. Zamrzavanje jajnih stanica nije prva metoda liječenja neplodnosti i dajmo građanima Republike Hrvatske ono što je najbolje u svijetu, da mogu izabrati što i kako će se sa svojim zamecima odnosno jajnim stanicama.

Ako dajemo ženi mogućnost da odabere da li će joj se vratiti jedan zametak ili tri zametka, gospodo, zašto im ne možemo dati mogućnost da odaberu ja hoću da mi se zamrznu jajne stanice ili hoću da mi se zamrznu zameci. To je isto. Sada zbog nečega ovdje kažem ovdje može, ali ovdje zato ne može. Tražite drugo mišljenje, jer kaže struka, daj Bože da ubrzo tako napredujemo i da će tehnologija zamrzavanja jajnih stanica biti odlična i da ćemo imati trudnoće i iz odmrznutih jajnih stanica. No to naprosto nije najviši standard. Ono što je do danas znanost utvrdila i 90% zemalja prihvatilo, je zamrzavanje zametaka, što je u koliziji s našim zakonom. Procjenjujem da će nam zbog toga uspješnost postupaka pasti sa sadašnjih 30 do 40% na 22%. To kaže profesor doktor Velimir Šimunić, u 6. mjesecu ove godine.

Mrsić je upozorio i na jednu od predrasuda ili dogmi vezanih uz ovaj zakon. Naime, nije točno da je dovoljno oploditi tri jajne stanice za uspješnost izvantjelesne oplodnje. Istina je da uspješnost ovisi o ženi i dijagnozi, ali samo kod mladih, zdravih žena s najboljom prognozom kad je uzrok muška neplodnost, dovoljan je mali broj jajnih stanica da postupak bude uspješan. Ako je žena starija, ako je uzrok neplodnosti kod nje, treba puno veći broj jajnih stanica. Iz tog razloga niti u jednoj europskoj zemlji nije ograničen broj jajnih stanica koje je dopušteno oploditi u jednom postupku. Nije točno da je svaka oplođena jajna stanica dijete. Kad se pozivamo na struku, a pozovimo se na medicinu, istina je da je preko 50% oplođenih jajnih stanica, ako su žene preko 40 godina, i do 90% često nezdravo, budući da imaju pogrešan broj kromosoma. To je danak naše
civilizacije, danak našeg života. I zato se ti zameci prestaju razvijati i završe kao rani spontani pobačaj i ono što mi u medicini zovemo biokemijska trudnoća. Čak i zdraviji embriji imaju samo 60 do 70% izgleda za implementaciju u maternicu, znači nemaju 100%. Mi smo vrsta koja ima najmanji fertilitet od svih vrsta koje žive na ovoj zemlji. I sada s ovom metodom mi to još smanjujemo više nego što je. Laž je da je zamrzavanje embrija ubojstvo. Zamrzavanjem embrija se omogućava ženi da izbjegne ponovni hormonalni tretman i vađenje jajnih stanica budući da se svi ne moraju istovremeno vratiti u maternicu. Izbjegavaju se višeplodne trudnoće koje su opasne za ženu i dijete. Priča o oko 100 i nešto djece, koja se rode iz zamrznutih embrija je točna, a isto je točna i ministrova da je to samo 30. A zašto? Zato što više u Hrvatskoj nemamo tu metodu. To je razlog zašto imamo manji broj trudnoća i zamrznutih embrija.

Parovi koji su mogli dobiti dijete i prisiljeni su podvrći se ovom skupom i mukotrpnom procesu zaslužuje barem jedno: Ako već nisu imali sreće da dobiju tako željeno dijete i moraju se podvrći ovom postupku, najmanje što im možemo omogućiti da izaberu da li žele da im se zamrznu jajne stanice i da li žele da im se zamrznu zameci. Prepustite tu odluku onima koji će sve učiniti da dobiju tako željeno dijete. Iz tih razloga, iako su u zakonu unesene izmjene koje je SDP predlagao, ukoliko se ne unesu odredbe koje bi dopuštale zamrzavanje embrija, SDP neće podržati ove izmjene zakona, jer ovaj zakon je napisan na način koji stavlja parove u ponižavajući položaj i definitivno ne nudi dobro rješenje, a niti rješenje koje preporučuje struka – zaključio je Mrsić svoje izlaganje u ime Kluba zastupnika SDP-a.