U nastavku rasprave o rebalansu Proračuna, zastupnici SDP-a iznijeli su brojne nedostatke ovog dokumenta, ističući kako je riječ samo o kresanju pojedinih proračunskih stavki odnosno oduzimanju sredstava resorima znanosti, zdravstva, socijalne skrbi te smanjenju plaća zaposlenih u javnim službama. Ovim oduzimanjem Vlada je stvarno pokazala svoju “veliku socijalnu osjetljivost” i “želju da Hrvatska postane društvo znanja”. Osim toga, zastupnici SDP-a ukazali su na nepravde u poreznom sustavu, jer oni koji žive od kapitala i imovine ne plaćaju poreze, ali oni koji teško žive od svoga rada ih plaćaju. Ukazali su i na brojne slučajeve korupcije povezane s vlašću.
Gvozden Flego ustvrdio je da Proračun smatra starim. Kriza može biti prilika da se nešto učini, drugačijim instrumentima nego što je to dosad činilo. Rebalans je potpuno neadekvatan za situaciju u kojoj se nalazimo. Neprekidno se govori da je znanost jedina koja nas može izvući iz krize. A upravo je znanost i obrazovanje, uz zdravstvo, resor kojem je oduzeto 900 milijuna kuna. Smanjena su sredstva za rad s darovitim učenicima, za prevenciju ovisnosti u školama, za knjižnice. Izobrazba učitelja je na 50 posto planiranog iznosa. Centri izvrsnosti su, u vrijeme kad trebamo proširiti suradnju s europskim znanstvenim ustanovama, ukinuti. Stipendije za poslijediplomske studije su svedene na nulu. Zagrebačko sveučilište, najproduktivnije u Hrvatskoj, najviše pada u odnosu na planirana sredstva. Socijalna osjetljivost je ovim rebalansom zaista znatno smanjena. Plaće zaposlenima u javnim službama, koji trebaju održavati standard života i uvesti nas u bolju budućnost, bit će smanjene. Visokoobrazovani ljudi, koji trebaju obrazovati ljude, bit će ponovno po visini plaće 15 posto ispod prosjeka države, koja ima samo 11 i pol posto visokoobrazovanih.
Arsen Bauk rekao je da je očekivao preraspodjele od pet milijardi kuna, ali imamo samo rezanje od pet milijardi kuna jer nema prihoda. Sve rupe u Proračunu uvijek plaćaju građani. A kad je cijena benzina visoka, plaćaju čak i povećanje proračuna za 3 milijarde kuna, kao što je bilo prošle godine. Naveo je niz stavaka u Proračunu koje su smanjene, a tiču se razvoja otoka i priobalja, izgradnje komunalne infrastrukture na otocima, izgradnje ribarske flote, povezivanja otoka s kopnom i mnogih drugih. Pad sredstava o kojima izravno ovisi život na otocima iznosi 45 posto, samo 233 milijuna kuna. Ustvrdio je da krećemo na put za nigdje, to se može zaključiti prema izjavama da smo u banani, bankrotu i tome slično. Do kraja godine očekuju nas još 2 rebalansa, vaši ispravci navoda i osiromašenje naroda, zaključio je.
Mario Habek smatra da Proračun potpuno ignorira krizu. Vlada je uštede ostvarila tako da je smanjila plaće zaposlenima u javnim službama, učenicima, liječnicima, službenicima. No, kriza ne pogađa sve jednako, budući da HDZ ima 4 milijuna kuna da si kupi novi BMW. Proračunski novac ne troši se na razvoj nego na neproduktivnu infrastrukturu, ali vlada ne odustaje od njegove izgradnje, vjerojatno zato što ljudi bliski vladi stoje iza stranog fonda koji je kupio zemlju na Pelješcu, kao i u Istri, nakon donošenja Zakona o golf igralištima. Stalno se pozivate na Račanovu vladu, a za vrijeme te vlade imali smo 5-postotni gospodarski rast i uspjeli sanirati većinu vaših dugova iz 90-ih. Drugi put u 10 godina državu ste doveli pred bankrot, pa se nadamo da će građani na idućim izborima pokazati što misle o tome.
Nadica Jelaš ustvrdila je da je Proračun trebao građanima osigurati egzistenciju i sigurnost. Stanje u Hrvatskoj je vrlo ozbiljno. Broj nezaposlenih raste, proizvodnja pada. Nelikvidnost raste, a gubici koji se stvaraju prijete gašenjem velikog broja tvrtki. Dok građani stenju pod teretom krize i jedva spajaju kraj s krajem, premijer si kupuje BMW za 4 milijuna kuna. Znamo da je BMW uvijek bio statusni simbol. Od koga se on mora štititi u blindiranom automobilu? Nadamo se ne od vlastitih građana.
Sonja Šimunović govorila je o potpunoj nesposobnosti Vlade da se suoči s krizom i povuče prave poteze. Prvo se govorilo da krize nema, pa onda da će ipak trebati rebalans od 1 do 3 milijarde kuna, a onda ovaj rebalans, koji je opet samo rezanje troškova, među ostalim kroz plaće javnim djelatnicima. Ovu Vladu krasi neprepoznavanje i negiranje realnosti, nedostatak samokritičnosti, stalno govorenje da im se nešto podmeće, nanošenje boli i patnje drugima oko sebe. Kad bi osoba s takvim osobinama došla liječniku, bila bi odmah privremeno hospitalizirana i bila bi joj oduzeta poslovna sposobnost. Poruka je više nego jasna: Gospodo, odstupite s vlasti, jer stanje koje proizvodite je neodrživo.
Tatjana Šimac-Bonačić podsjetila je da je SDP ponudio čitav niz antirecesijskih mjera, kroz zakonske prijedloge. Vlada i HDZ su ih sve odbili, ali su donijeli zakone o golfu i o poljoprivrednom zemljištu, kako bi pogodovali svojim, posebnim interesima. Svi promašaji, od ratnog profiterstva i privatizacijske pljačke, lome se i danas preko leđa naših građana. Navela je brojne afere HDZ-ove vlasti, po kojima se vidi karakter vlade HDZ-a. Osim stvaranja afere, Vlada uzima novac najsiromašnijima i onima koji joj se najteže mogu oduprijeti. Upozorila je i na zabrinjavajuće stanje u turizmu i da bi ova turistička sezona mogla biti vrlo loša.
Marin Jurjević ustvrdio je da u Saboru uvijek problemi nastaju kad se tvrdi da u Hrvatskoj stanje nije dobro. Kad se to pokuša reći, onda se kaže da se u prošlosti živjelo još lošije, primjerice za vrijeme Turaka i Mlečana. A rast BDP-a je na razini gdje je bio pred desetak godina. Kupovna moć neprekidno pada, a Hrvatska je na 30. mjestu u Europi po razini kupovne moći! Nevjerojatno je da se svaki put kada je konstatira da je stanje loše i da ga treba mijenjati, to doživljava kao nedopustiva kritika. To je kao da idete liječniku i udarite ga šakom u glavu, ako vam kaže da ste bolesni. Postavio je pitanje gdje je novac iz Brodosplita, pet milijuna dolara. Pa tko to plaća? Nije li i to oblik poreza, a ministar nam kaže da neće biti novih poreza? A što je sa Sunčanim Hvarom? Očito ta maca koja je popapala novac iz Brodosplita, papa i dalje, i nadebljala se. Ali možda to nije krađa, nego junačka otimačina, kakva je postojala u hajdučkoj tradiciji i narodnoj poeziji? Pa ni najveći ljubitelji životinja ne bi više štitili tu mačketinu koja u Hrvatskoj stalno ždere novac građana. Ovaj rebalans je samo mrvica, s obzirom na hrpu smeća koja nikako da se pomete, zaključio je Jurjević.
Nada Čavlović-Smiljanec upozorila je na činjenicu da je proračun planiran nerealno. Znalo se da prihodi neće biti na razini planiranih. Govoreći o situaciji u Virovitičko-podravskoj županiji, ustvrdila je da se gospodarstvo nalazi u velikim problemima. Drvna industrija radi s 50 posto kapaciteta. Situacija je teška i u industriji nemetala i u ostalim industrijama. Pitanje je dokada će gospodarstvo izdržati bez pomoći države. SDP je predložio niz konkretnih, antirecesijskih mjera, koje su sve odbijene. Gospodarstvu se već moglo i trebalo pomoći, prije nego doživi potpuni kolaps.
Zvonimir Mršić podsjetio je da puko kresanje proračunskih sredstva nikad nije donijelo razvoj. Da je bilo imalo volje za raspravu od strane HDZ-a, imali bi raspravu, a ne igranje ispravcima navoda. No, rebalans Proračuna čekao je tri mjeseca od dolaska blindiranog BMW-a u središnjicu HDZ-a. Nije se moglo ići u rebalans dok BMW nije stigao i novinari shvatili da je tu, jer onda se ne bi mogla “zamagliti slika” oko rebalansa Proračuna. Više nitko ne smije sumnjati u socijalnu osjetljivost HDZ-a, pošto su prvo smanjili plaće svim zaposlenima u javnim službama, a onda premijer sjedne u auto od 4.2 milijuna kuna i onda, u toj laboratorijskoj atmosferi razmišlja i raspravlja o teškoćama vanjskog svijeta. Puno je to lakše doživjeti, nego u uvjetima običnog auta ili tramvaja. Vjerojatno mu je tu i pala ideja o promjeni zakona, kako sindikati ne bi mogli ostvariti pravo na plaću iz kolektivnog ugovora. Premijer je riješio stvar i pokazao socijalnu osjetljivost, jer će prodati metalik plavi BMW i zamijeniti ga metalik crnim.
Dragutin Bodakoš postavio je pitanje kako djeluju premijerove izjave, u kojima on govori o dobrom rebalansu ili bankrotu, na stres jednog poljoprivrednika ili profesora u školi ili na sveučilištu? Ovo nije rebalans, ovo je kresanje, jer prihoda u Proračunu nedostaje. Ali nema promjene filozofije premijera i njegove ekipe, da se država mora pokriti onime što ima. Premalo rada i previše trošenja nije posljedica globalne krize. Dilema u Hrvatskoj nije između dobro rebalansa i bankrota, nego između dobrog rebalansa i nove vlade. Ili napravite kvalitetan rebalans ili odstupite, zaključio je Bodakoš.
Josip Leko upitao je kome je koristila ekonomska politika HDZ-a, od 1993. godine do danas, jer je suštinski jednaka. Prvo, na pretvorbi i privatizaciji, koja je uništila 400 tisuća radnih mjesta. Na uvozu, koji se financira kreditima u inozemstvu. Na toj politici ne može se promijeniti situacija u Hrvatskoj nabolje. Treće, na pogodovanjima posebnim interesima, kao recimo u Sunčanom Hvaru. Je li kriza u Hrvatskoj stvarno posljedica samo svjetske recesije? Nije. Pa nije ona kriva za 40 milijardi eura vanjskog duga, 250 tisuća nezaposlenih već 15 godina ili milijun ljudi koji imaju plaću 2 ili 3 tisuće kuna. To je naš proizvod i neće se promijeniti, ako vlada ne povuče rezove koji bi osigurali razvoj, a to sigurno nije moguće ako se resoru znanosti oduzima 900 milijuna kuna ovim kresanjem Proračuna.
Luka Denona iznio je kronologiju proturječnih izjava oko nedostatka sredstava u Proračunu. Vidi se da nedostaje više od 10 milijardi kuna, a problem je prvo bio u milijardu i 800 milijuna, koliko će se uštedjeti na plaćama javnih djelatnika. Što se tiče Pelješkog mosta, treba ga graditi, ali kad bude novca. Zaposliti građevinsku operativu moglo se i izgradnjom KBC-a Rijeka, za što je u ovom rebalansu oduzeto 180 milijuna kuna. Citirao je izjavu premijera Sanadera po kojoj ako pada vlada, pada i država. Pa zar je država toliko slaba da pada s padom Vlade?! Vlada treba pasti ako je loša, ali država ostaje. Činjenica je da novca ima, te da se uštede mogu naći.
Željko Jovanović ustvrdio je da je vrijeme da igrokaz padne, i da veliki iluzionist prizna da je sve ovo igrokaz, koji je počeo s koalicijskim sporazumom, a nastavio se Proračunom. Koalicijski partneri služe kao smokvin list Sanaderu. Hrvatska je pod Sanaderovom palicom postala država tri B: od blagostanja je došla banana, pa bankrot. A sad je došao i četvrti B: BMW. Pitao je ministra Šukera koliko bi takvih BMW-a stalo na Pelješki most, a možda je BMW i kupljen provizijom od izgradnje mosta. Štedi se na fondu skupih lijekova, pa neki pacijenti zaista moraju umrijeti, ali ministar koji je svojom politikom odgovoran za to, ostaje na funkciji i diči se svojom reformom. Novac se uzima na pozicijama skrbi za djecu s poteškoćama u razvoju, na liječenju osoba s psihičkim poteškoćama i nizu drugih kategorija koje pokazuju da je ministar zaboravio da je ministar socijalne skrbi. Pokazuje se potpuna socijalna neosjetljivost vlasti.
Vesna Škulić rekla je da suosjeća s kolegama iz HDZ-a, koji brane neobranjivo ispravcima navoda i tako cijeli dan. Upitala je da li je socijalno osjetljivo prepoloviti iznos za naknadu za upotrebu javnih cesta invalidima? Da li je socijalno osjetljivo što nije ukinuta carina za uvoz vozila civilnim invalidima? Ili da premijer ima auto za čiju bi cijenu mogla živjeti 651 obitelj punih mjesec dana? Programi usmjereni djeci i odraslima s invaliditetom umanjeni su za 10 milijuna kuna. Fond za socijalnu rehabilitaciju i zapošljavanje ostao je bez više od 4 milijuna kuna. Uzeto je čak 2 milijuna i 400 tisuća za uklanjanje barijera u državnim ustanovama, koje smetaju osobama s invaliditetom! Zbog svih sredstava koje su uzeli, zamolila je vladajuće da ubuduće ne pokazuju toliku “socijalnu osjetljivost”.
Slavko Linić podsjetio je da je Proračun bio donesen sa zakašnjenjem. Nisu se slušali savjeti ni poslodavaca niti ekonomskih analitičara, a kamoli opozicije. Sad se, koncem ožujka, donosi rebalans, a nemamo nijednu procjenu kakvo će biti punjenje Proračuna, kolika će biti nelikvidnost, koliko će tvrtki zabilježiti gubitak ili ugasiti se. Što će od izvoznih grana biti ugroženo zbog naših problema s neplaćanjem i situacije u svijetu? Ulazimo u nešto nepoznato krajem prvog kvartala ove godine. Koje će biti posljedice recesije na pravne subjekte i građane? Nemamo nijednu projekciju. Pa kako ćemo onda štititi radna mjesta? Ministar nam kaže da ne može dirati 90 posto Proračuna koje čine plaće, mirovine i ostala stečena prava. Kako onda djelovati? Promjenama porezne politike, kojima bi smanjili pritisak na zdravstvo i gospodarstvo. Nudili smo konkretne mjere. Ako ne možemo mijenjati stečena prava, mijenjajmo porezni sustav. Odteretimo one koji jedva preživljavaju i oporezujmo one koji su stekli enormna bogatstva od imovine. To je i poruka i praksa Europske unije, koja smatra da treba uzeti više od 20 posto poreza. Iznio je primjere Čovića, Prke, Lukovića i drugih koji uzimaju milijunsku zaradu u dionicama, kako bi izbjegli plaćanje poreza. Preraspodjela proračuna bila je obveza ove vlade, ali ona nije izvršena i zato ga ne treba poduprijeti. (Petar Kurečić)