Hrvatski sabor je raspravio Konačni prijedlog zakona o policiji. U ime Kluba SDP-a govorio je Igor Dragovan. Podsjetio je da donošenje ovog zakona nije uvjet za zatvaranje Poglavlja 23. u pregovorima s Europskom unijom niti je ikad spomenut u tom kontekstu. Zakonom se želi zadržati postojeća kadrovska struktura u policiji, ocijenio je Dragovan. Donosimo važnije dijelove izlaganja u ime Kluba:

Čini se da je ili prema mišljenju europskih stručnjaka depolitizirana policija za mandate ove Vlade opet ocijenjena politiziranom ili nam netko opasno podmeće i hoće prodati rog za svijeću, pa izgovarajući se Europom želi zacementirati postojeću rukovodnu policijsku strukturu. Točno je očito i jedno i drugo. Europi se šareni celofan više ne odmotava jer proizvod kako god bio upakiran ne valja, a i hrvatskim građanima strpljenje je pri kraju.

Zakon koji predlaže Vlada i to ponavljam po hitnom postupku ima u ovom trenutku za Vladu samo jedan najbitniji cilj: zadržati na duži rok u vrhu policije rukovodeće kadrove koji su na te dužnosti došli po političkoj liniji HDZ-a. Sama hitnost postupka na kojoj je inzistirao vladajući HDZ govori o tome da se ne želi osigurati šira politička rasprava o ovom prevažnom zakonu kojim se reguliraju i građanska prava i ovlasti represivnog aparata, te da se želi na brzinu i bez puno buke progurati sustav koji će stanje u policiji iskrojiti onako kako to odgovara HDZ-u. Kako drugačije shvatiti pokušaj da se upravo pod izlikom donošenja novog zakona sada u zadnjoj godini mandata bira novi glavni ravnatelj policije i to na mandat od pet godina? A HDZ je u proteklih sedam godina promijenio pet ravnatelja. Zakon ne predviđa da nekoga možete smijeniti jer primjerice loše obavlja svoj posao. Da li je to normalno, to će građani sami zaključiti. Je li normalno i da sigurnosne agencije imaju kakav takav nadzor na mjerama tajnog prikupljanja podataka, a to su prisluškivanje, praćenje, lociranje mobitela, a da ih policija nema. I da se u ovim izmjenama i dalje ne predviđa nikakav nadzor, prije svega civilni, građanski nadzor. Građanskog nadzora nema, nego bi osobe imenovane od ministra trebale kontrolirati rad policije. Rješenja da rad policije nadziru samo tri osobe, dva člana nevladinog sektora i jedan policajac kojeg imenuje ministar zapravo nije nikakav civilni nadzor, nego samo zadovoljavanje forme koju od nas traži Bruxelles.

Zakonskim prijedlogom želi se ukinuti davanje mišljenja županijskih skupština na imenovanje načelnika policijskih uprava. I to mišljenje je bilo neobvezujuće. I umjesto da se ovo rješenje dodatno razradi u smislu obvezujućeg, ukida se i davanje mišljenja osobi koja će biti odgovorna za stanje sigurnosti na području upravo te županije koja bi to mišljenje trebala dati. Čega se to i koga boji ministar Karamarko? Praksa je proteklih 10 godina pokazala da je svega u jednom ili dva slučaja to mišljenje bilo negativno. Kome je to smetala dobra suradnja policije i lokalne zajednice? Suradnja na rješavanju svakodnevnih problema u domeni sigurnosti, izgradnja međusobnog povjerenja, što je jedna od ključnih stvari za uspješno obavljanje policijskog posla.

Nikako se ne možemo složiti ni sa koncepcijom po kojoj se integralna zakonska materija, a to je policija, dijeli na dva zakona, Zakon o policijskim poslovima i ovlastima, i Zakon o policiji. Čudno je da se represivne mjere koje su bit policijskog posla razdvajaju od prava i obveza ljudi, i organizacije koje bi trebali provoditi te mjere. Demokratskom društvu primjerenije je da su i policijski poslovi i prava na jednom mjestu, kako bi bilo jasno da dobar dio tih prava proizlazi iz posla koji rade.

Ovaj Zakon o policiji uvodi dva načina popunjavanja radnih mjesta u policiji, radna mjesta nižih i viših policijskih službenika popunjavaju se radnim natječajem, a rukovodećih službenika internim natječajem. Na taj način Vlada želi zaštititi rukovodeća mjesta od propisanih procedura, pa umjesto transparentnog sustava javnog natječaja koji vrijedi za obične policajce, za visoke i rukovodeće kadrove predviđa se samo interna procedura, podložna političkoj podobnosti. Zakonom se uvode i dvije vrste policijskih službenika, policijski službenik prema Zakonu o policijskim ovlastima, poslovima i ovlastima, i policijski službenik ministarstva koji obavlja poslove usko povezane s policijskim poslom. Nejasno je tko ima kakve ovlasti, i tko za što odgovara. Ako se već pribjeglo dvostrukom definiranju policijskih službenika, onda je sve ove druge trebalo u cijelosti definirati, ili je ovo opet riječ o izmišljenim funkcijama za zbrinjavanje svojih.

Kako bi se javnosti pokazalo da ovaj zakon predstavlja depolitizaciju policije, uvodi se zabrana članstva u političkim strankama za sve policajce. Istodobno, ministar unutarnjih poslova Karamarko formalno nije član niti jedne političke stranke, ali unatoč tome jedan od najistaknutijih lica koji iskaču iz tekstova o novim licima s kojima HDZ kreće sutra na izbore.
Politizacija policije je, kada se politika petlja u rad policije, politizacija je kada se traži da pojedini novinari ne pišu a da se drugima diktiraju tekstovi, politizacija je kada se miješa javna i nacionalna sigurnost, i dok god zastupnici u Saboru od ministra unutarnjih poslova zahtijevaju da treba provesti istragu prema nekim političkim neistomišljenicima, a ministar javno izjavljuje da će to napraviti, dotle će Hrvatska policija biti politizirana.

Usvajanjem i stupanjem na snagu ovog Zakona o policiji, u cijelosti će prestati važiti Zakon o policiji usvojen u Saboru 2001. godine, u kojem je na jednom mjestu su regulirani i organizacija prava, i obveze policajaca, kao i ovlasti i poslovi policije. Taj zakon je donijet u dva čitanja, širokim konsenzusom, i samo uz par ruku protiv. Sada se novi zakon donosi na silu, bez dogovora. To mu ne osigurava ni kvalitetu, vjerojatno ni trajniji rok primjene. SDP neće podržati ovaj zakon, zaključio je Dragovan.