Loše socio–ekonomske prilike snažno negativno utječu na ostvarenje ljudskih prava, standard građana/ki u Hrvatskoj značajno opada i upravo su žene izložena kategorija kada je socijalna isključenost u pitanju. Činjenica je da u Hrvatskoj raste stopa siromaštva i da u riziku od siromaštva živi 20% stanovništva, a da su starije osobe i osobito žene te jednoroditeljske obitelji najviše pogođene siromaštvom i socijalnom isključenosti. Nejednakost u primanjima žena i muškaraca u Hrvatskoj se povećava, a žene su podzastupljene na rukovodećim pozicijama. Posljedično žene u Hrvatskoj ostvaruju manje mirovine, pa se s pravom može reći da je siromaštvo u Hrvatskoj ženskog roda. Diskriminacija prilikom zapošljavanja je i dalje prisutna. Kršenje radnih prava, nesiguran rad, mobbing, imperativ „produktivnosti i fleksibilnosti na radnom mjestu“ kao sintagma prikrivenog krajnjeg izrabljivanja…sve to je samo dio slike položaja žena u svijetu rada. U Hrvatskoj su žene i dalje zbog trudnoće izložene otkazima, degradiranjima ili nemogućnosti napredovanja.
Teret neplaćenog kućnog rada i nadalje leži na ženama – briga o djeci, briga o domu, briga o ostalim ovisnim članovima obitelji, ograničen pristup socijalnim uslugama. Žene i nadalje nose teret slabe dostupnosti i teške priuštivosti institucionalne skrbi.
Raste jaz između načina života u urbanim i ruralnim područjima, što u osobito težak položaj dovodi ruralne žene i stavlja ih u poziciju startno smanjenih šansi.
Činjenica je i da smo postali društvo govora mržnje, diskriminacije, društvo nasilja, društvo u kojem vlada zakon jačega, odnosno i fizički i financijski moćnijega, što žene ponovno stavlja u nepovoljan, točnije, rizičan položaj. Prakse dvostrukog privođenja u slučaju rodno utemeljenog nasilja, neprepoznavanje prava žene kao žrtve kaznenog djela nasilja, traljavo pravosuđe, porast femicida, zastare postupaka, recidiv nasilja, nemogućnost adekvatne pomoći u nedovoljnim skloništima, neosjetljivost institucija…niz je pre dug. Ekonomska ovisnost žena o nasilniku dodatno onemogućava borbu protiv rodno utemeljenog nasilja.
Gušenje reproduktivnih prava, pravo na zdravstvo bez nasilja, loša ili nikakva informiranost o zahvatu i potrebi za liječenjem, pre skup pobačaj koji se vrti u začaranom krugu – žene se za pobačaj odlučuju zbog financijske nemogućnosti uzdržavanja djeteta, pritisak konzervativizma na liječničku struku, novo je bojno polje kojim se status žena pokušava vratiti više od pola stoljeća unatrag.
Izlaz iz situacije nemoguće je pronaći bez obrazovanja djece i mladih i ulaganja u edukaciju kako ih učiti o značaju ljudskih prava, nenasilju i kako ih naučiti da budu dio građanski svjesnog društva. Teško, dok kurikuli koji to područje reguliraju kao međupredmetnu, dakle, manje bitnu materiju.
Ovo je samo dio ružne i crne priče o ženskim ljudskim pravima u Hrvatskoj.
Promjene su spore, nevoljke i iznuđene, a jačanje tendencija polarizacije društva, retradicionalizacije i konzervativizma ne pruža razlog za optimizam. Hrvatskoj treba brza, značajna i snažna promjena – promjena političkog smjera za izliječenje društva.