Hrvatski sabor je ovotjedno zasjedanje započeo raspravom o Prijedlogu za utvrđivanje Nacrta promjena Ustava Republike Hrvatske. U ime Kluba zastupnika SDP-a, o Prijedlogu je govorio predsjednik Zoran Milanović. U svom izlaganju dotaknuo se ozbiljnosti karaktera samih promjena Ustava, kompromisa koji je postignut oko izbora zastupnika koji će predstavljati državljane s prebivalištem izvan Hrvatske, izbora sudaca Ustavnog suda, unošenju odredbi o obrazovanju do prve kvalifikacije u Ustav, mogućnosti unošenja zabrane diskriminacije s izborom na spolnu orijentaciju u Ustavne odredbe te se založio da ustrojstvo Ureda predsjednika Republike ne određuje Hrvatski sabor, kako piše u sadašnjem Ustavu, nego da Sabor određuje proračun Ureda, a da Predsjednik sam odlučuje o veličini i ustrojstvu vlastita Ureda. Govor predsjednika Milanovića donosimo u cijelosti.

Odradili smo dosada dosta posla, čeka nas još malo i vjerujem da će i dogovori oko ovih nekoliko još prijepornih, ali manje prijepornih točaka nego ranije biti mogući i ostvarivi u kratkom vremenu.

Ovo je važan posao, važan postupak, vremena smo imali dovoljno, truda smo uložili. Kažu je li to vrijedno truda, vremena i energije? Vrijedno je. Ako treba i 2 i 3 puta više jer Ustav je nešto što se, a možda se ne mijenja jednom u 100 godina, možda se mijenja i češće, možda se mijenja i prečesto, ali kada se mijenja treba jako dobro i oprezno izmjeriti pa onda još jednom izmjeriti i tek na kraju rezati bez obzira što su i škare i sukno u našim rukama, to je proces u kojem se lako porezati.

Prije kratkog vremena dogovorili smo se o jednoj od prijepornijih točaka rekao bih u ovim Ustavnim promjenama to je glasovanje hrvatskih državljana koji nemaju prebivalište u RH.

Jedan proces koji je po našem sudu godinama unosio i nered i nejasnoće u Hrvatski izborni proces, njega se može urediti kako se želi.

Biračko pravo se može urediti kako se želi u pogledu vlastitih državljana. Iskustva su različita, pravila su različita, kriterij prebivališta je različit on varira od države do države, od Europe, Kanade, Novog zelanda, prema tome svako rješenje koje mi usvojimo a koje ne proturječi nekim temeljnim baznim načelima međunarodnog prava odnosno među civiliziranim narodima, svako takvo rješenje je naše rješenje, ono je prihvatljivo, ono je dobro ukoliko nam omogućava da u nekakvoj razumnoj ravnoteži živimo i radimo jedan broj godina, 10, 20, 30, 5 sasvim svejedno. I čini se da smo do takvog rješenja došli.

Ono na što bih želio ukazati kada je riječ o glasanju izvan Republike Hrvatske, s obzirom da smo se prilično jasno i pred javnošću očitovali i dogovorili na što smo mislili, to ću još jednom ovdje ponoviti.

Dakle, SDP, HNS, IDS, HSU smo inzistirali na tome da su cilju uvođenja reda glasovanje izvan Republike Hrvatske ograniči na sjedišta diplomatsko-konzularnih predstavništava, a onda smo se na sjedišta, naglašavam tu riječ jer je važna jer je u zadnjih nekoliko dana bilo lepršavih interpretacija, i molim da se oko toga jasno razumijemo, jer premijerka i ja smo se oko toga jasno razumjeli, a onda smo se dogovorili i oko kvote. Nije bitno čiji je to prijedlog bio, dogovorili smo se oko kompromisnog rješenja na negdje pola puta da to budu fiksno tri propisano u Ustavu osobe s prebivalištem izvan Hrvatske države, izvan teritorija Hrvatske. Taj dogovor je baziran odnosno utemeljen na premisi od 150 zastupnika u Hrvatskom saboru. To se podrazumijevalo i vjerujemo da to tako ostaje i zato moram ovdje iskoristiti priliku i reći da određene najave, razgovori, signali zadnjih dana o tome kako će se možda pristupiti, ili će se pristupiti izmjenama Izbornog zakona nisu naprosto dio tog razgovora, nisu dobri, ja ću o tome tražiti i tražim ovdje jasno očitovanje odgovornih osoba to je prije svega predsjednica Vlade. Dakle, postoji li namjera da se na bilo koji način, a naročito radikalniji način, ali na bilo koji način redigira, promjeni ili konceptualno izmijeni izborni zakon.

Kao što znamo to je moguće samo prema posebnim ustavnim odredbama, samo unutar godinu dana dakle nije moguće unutar godinu dana prije redovnog roka za raspisivanje izbora, što znači da je moguće još određeni broj mjeseci. Dakle, molit ću vaš stav o tome, ali isto tako ću reći i naš stav. Izborno zakonodavstvo je, sam Ustav govori zašto je to tako osjetljivo, i zašto ga se i kako ga se i u kojem kontekstu ga se smije i kada ga se smije mijenjati ali to je nešto što bi trebalo trajati. Koliko god nesavršeno bilo, ako nije izravno štetno. Pa gledamo države kolijevke demokracije, koje već stoljeće i pol glasaju po istom sistemu koji je rekao bih nepravilan, ali je to faktor stabilnosti i legitimnih očekivanja. Hrvatska je u svojih 20 godina iskušala nekoliko izbornih modela, neki su možda metodski demokratski čak i bili nešto reprezentativniji od ovoga koji je sada na snazi, ali ovaj koji je sada na snazi, omjeri koji su na snazi već 10 godina omogućavaju da se izbori koliko toliko normalno i predvidivo održavaju i kao što vidimo sa različitim ishodima. On osigurava određenu razumnu čistu reprezentaciju stranaka u odnosu na broj glasova koji su dobili u općoj populaciji i naravno što se tiče samoga rasporeda izbornih jedinica on je nesavršen ali opet vodi računa da u svakoj jedinici bude plus minus 10 ili 5% jednak broj birača. U tom smislu predložit ćemo da se u ovoj Ustavnoj odredbi koja je prošla na Odboru, a prošla je dakle naši kolege su tamo glasali za naprosto u cilju dobre volje i ubrzanja procesa, da neke stvari pojasnimo da se u članku 45. još doda da se glasa u sjedištima diplomatsko-konzularnih predstavništava da stvar bude potpuno jasna, dakle ovdje se radi o načelima, za koje smo se zalagali, za koje smo jasno definirali i koje kao takva nema razloga da ne budu jasno stipulirana u Hrvatskom ustavu.

Što se tiče obrazovanja, već pola godine, o tome razgovaramo i čini mi se dakle odredbe o obaveznom i besplatnom obrazovanju u Hrvatskom ustavu to je članak 65. koji bi se ovdje trebao mijenjati i glasiti nešto drukčije. Ovaj prijepor o kojem slušam, teško mi se kao predsjednik stranke i predsjednik Kluba postavljati kao arbitar, smatram da su naši argumenti bili i jasni i dobronamjerni, ali isto tako smatram da je ovo jedna od rijetkih tema nema onog klasičnog političkog odnosa nadmetanja u kojoj jedna strana želi nešto postići onda kroz Ustavnu ili zakonsku formulaciju to prikriva na manje ili više vješt način.

Ovdje se, siguran sam, obostrano radi o tome radi dobre namjere i o tome da se danas ili sutra, dođe li do promjene vlasti, tko god bio na vlasti, postigne najbolje zakonsko rješenje kojemu Ustav neće smetati. I zato mislim da je i danas još moguće sjesti i o tome razmisliti te stvari jer vjerujem da tu više nego igdje postoje dobre intencije koje će omogućiti naknadno dobar i pravedan, socijalan, općenit jedan zakonodavni okvir.

Izbor Ustavnih sudaca, ta kao i neke druge odredbe proizvod su razmišljanja i promišljanja u SDP-u rekao bih, to je bio naš prijedlog, naš amandman je bio da se Ustavne suce bira dvotrećinskom većinom, kao i to da se proračun donosi većinom svih zastupnika kao akt povjerenja prema jednoj politici koja mora biti testirana barem jednom godišnje, i to ste prihvatili. Dakle, izvorno stajalište evo reći ću HDZ-a ili vladine koalicije bilo je da se Ustavne suce nastavi birati na način na koji su birani proteklih godina. Po nama loš način, po nama način koji je omogućio da tamo na tom časnom mjestu sjede ljudi koji nisu kvalificirani za taj posao, koji ispunjavaju samo minimum kriterija formalnih, to nije dobro, zato ovaj prijedlog o dvotrećinskoj većini.

Taj prijedlog omogućava, to je jedan kompliciran proces, ali omogućava sutra da se onemogući svatko onaj tko misli da se običnom saborskom većinom može u Ustavni sud ubaciti bilo koga. To daje moć kontrole, sutrašnje opozicije tko god to bio, to je bila naša intencija, to je bio naš amandman. Netko može reći da je politički naivan, ali ja smatram da demokratski da je dobar i da je srednjoročno ali naročito dugoročno da je dobar za Hrvatsku i da će naprosto nametnu volens nolens najviše standarde Ustavnom sudu i da se nitko neće usuditi predložiti i zastupati bilo koju kandidatkinju ili kandidata koji nije najviše klase.

Tome, takvoj odredbi koja je SDP-ov prijedlog, SDP-ova amandman je u zadnjih nekoliko tjedana dodan još jedan dio, jedna zavisna rečenica koja kaže da će u slučaju da se ne postigne dvotrećinska većina, mandat aktualnom sucu kojem je istekao mandat biti produžen u nedogled. To nije bio naš prijedlog.

Ja sam vidio da se u tu raspravu pa i kroz medije uključio i jedan mali dio ustavnih sudaca, što smatram da nije dobro. Radnici znaju: sud zna pravo, ali ga ne propisuje. Toga nema ni u američkom vrhovnom sudu, toga nema nigdje. Radilo se tu o ustavnim izmjenama tehničke prirode, statusne prirode, ideološke prirode, nacionalne prirode, ustavni suci, vrhovni suci moraju imati neovisnost, status, koji proizlazi iz načina na koji su birani ali ne bi trebali i ne smiju sudjelovati ni na koji način u procesu izmjena Ustava. Javnost može i treba, ne vladine organizacije mogu i trebaju, crkva, udruge, da, političke stranke prije svih jer donose tu odluku u Saboru. Ustavni suci ne.

I na kraju riječ dvije o samoj ideji da se sucima produlji mandat, to nije dobra ideja. Mi smo za to, to smo rekli jasno i na odboru. Prema tome, kada sucu istekne mandat ne vidim opasnost da se dovede u pitanje funkcioniranje suda. Pritisak je i odgovornost na političkim strankama i njihovim vodstvima da u jednom transparentnom, kvalitetnom procesu odaberu kandidata dvotrećinskom većinom. I uvjeren sam da će tom pritisku javnosti i struke popustiti i da neće zavlačiti sa izborom kandidata nego da će se lako dogovoriti oko kvalitetnog kandidata dvotrećinskom većinom.

Ukoliko prihvatimo predloženu odredbu, postoji mogućnost, a vi znate da ljudi nastupaju u životu sa raznih pozicija i raznim motivima, postoji mogućnost da onaj tko ne želi promjenu u Ustavnom sudu, a ima manjinu u Saboru naprosto u nedogled opstruira odabir nove sutkinje ili novog suca. To nije dobro. I nemojmo se tu pozivati na mišljenja Venecijanske komisije od prije 13 godina, jer ako ćemo se baš pozivati na ta mišljenja koja su mi jako dobro poznata kao tada mladom diplomatu, u njima također stoji, to je jedna labava preporuka na temelju iskustva samo jedne države tada, a to je Portugal. Ukoliko se ne može postići dogovor, onda u najgorem slučaju treba sniziti kvorum, dakle pristupiti izboru običnom većinom.

I vraćamo se na početak priče, izbor običnom većinom. Prema vašem prijedlogu vi želite. Niste predlagali amandman. Mi smo ga predložili. Ostanimo kod tog prvotnog prijedloga i nemojmo se, možemo se pozivati, ali nemojmo inzistirati na neobvezujućim mišljenjima pravnim debatnim forumima od prije 13 godina. I nemojmo ovo je naprosto apel, nema drugog instrumenta, da ga ne bi netko protumačio kao pritisak na pravosuđe, ovo je proces u kojem sudjeluju svi osim onih koji tumače prava. Oni moraju biti nepristrani, neovisni i distancirani.

I još dvije stvari o kojima smo također u zadnjoj fazi razgovora ponešto rekli. Spolna orijentacija i Ured predsjednika Republike.

Spolna orijentacija. Dakle, naš prijedlog je bio da se u hrvatski Ustav nakon što je to uređeno Organskim zakonom o suzbijanju diskriminacije, također kao jedna od osnova za sprečavanje i izbjegavanje diskriminacije, uvede i spolna orijentacija. Naime, to je jedina odrednica koja postoji u organskom zakonu u njegovom članku 1., a nema je u hrvatskom Ustavu. Može ostati tako načelno. Dakle, zaštita je osigurana Organskim zakonom.

Bilo je dosta bure oko donošenja toga zakona. Međutim, to bi po našem sudu bila dobra poruka svima onima koji misle i smatraju da je nasilno i diskriminirajuće ponašanje moguće i da se tolerira, da tako nešto predvidimo hrvatskim Ustavom.

Mislim da su se i predstavnici udruga, ovdje govorim prije svega u ime SDP-a, da su se predstavnici udruga vrlo jasno očitovali o onome što možda brine neke protivnike unošenja zabrane spolne diskriminacije u Ustav, a to je na posvajanje djece i pravo na brak i mogućnost da se potpuno drugačije definira brak.

Dakle, prema onome što čujemo u javnosti takvih očekivanja i zahtjeva nema. Unošenje takve odredbe u Ustav, a unijeli ste je vi dame i gospodo u Organski zakon prije godinu i nešto dana, unošenjem takve odredbe u Ustav, poslali bismo poruku nasilnicima i onima koji smatraju i žive u 19. stoljeću. Razmislite malo o tome. Nema opasnosti za nekakvo šire tumačenje, jer to je osjetljivo društveno pitanje i mi smo svjesni toga.

Ured predsjednika, ali o ovome danas i “Sapienti sat”. Više tu ne želimo biti kako da kažem zastupnici, mislim da o tome mogu i moraju još razgovarati možda i Vlada i predsjednik Republike.

Dakle, Ured predsjednika je prema Ustavu uređen zakonom koji donosi Hrvatski sabor. Hrvatski sabor u 10 godina ne da nije donio taj zakon, ne da ga Vlada nije nikada predložila, nego se o tome nije nikada ni razgovaralo, pa je bivši predsjednik uredio svoj ured svojom odlukom koja je neustavna, nema je u Ustavu. Ustav govori o zakonu i o pravilniku.

Naš stav je, nemamo mi što uređivati strukturu ureda predsjednika, strukturu. Što bi pisalo u tom zakonu? To da je predsjednik direktno biran, da može biti muškarac ili žena i da ima ured i da se ured uređuje pravilnikom.

Ono što je ključni instrument kontrole, a on mora postojati i postojat će uvijek, dok je ovog sabora, to je financijska kontrola, kako nad sudovima, kako nad upravom, kako nad Vladom, tako i nad Uredom predsjednika. Pa ako predsjednik želi imati 50 savjetnika, neka si nađe proračun od 500 milijuna kuna. Ovaj Sabor mu daje 50 milijuna kuna. I uvijek će to biti predmet političkog razgovora i razuma. Ali sam zakon bi trebao sadržavati što? 5 članaka. Reći možeš imati savjetnika za poljoprivredu, ali ne možeš imati savjetnika za nuklearne podmornice ili za obranu. To neka predsjednik odredi sam i to je prijedlog.

Mislim da je nakon 10 godina neaktivnosti ova norma odumirala, da više nema nikakvu društvenu, političku osnovu. Vidite. O tome očekujem u krajnjoj liniji očitovanje zainteresirane strane. Mi ambicija to uređivati nemamo, posebno.

Kolegice i kolege hvala vam u nadi da je dogovor oko ovih nekoliko važnih ali otvorenih pitanja, nakon dogovora o nekim jednako važnim ili možda malo važnijim pitanjima, ako ne važnijima, onda neuralgičnim pitanjima moguć, ja vam se zahvaljujem na pozornosti i na prekoračenju vremena se ispričavam – zaključio je predsjednik Milanović.