U cjelodnevnoj raspravi o prijedlogu rebalansa Državnog proračuna, zastupnici SDP-a upozoravali su na pogrešne i dugoročno neodržive poteze HDZ-ove Vlade, navodeći niz primjera nedosljednosti i nemogućnosti pružanja kvalitetnih odgovora na izazove ekonomske i financijske krize s kojima je Hrvatska suočena.

Donosimo neke rasprave:

Milanka Opačić ustvrdila je da su se, suprotno tvrdnjama Vlade, negativna gospodarska kretanja itekako mogla predvidjeti i prilikom donošenja proračuna. Govorili smo i tada da proračun neće izdržati ni do ljeta. Tada smo vam govorili, ako nećete slušati nas, slušajte gospodarstvenike. Inače, gospodarstvo rebalansom neće dobiti ni lipe. U mandatu ove vlade nema toliko potrebne decentralizacije, a nema ni reda u javnim financijama. Mi nismo htjeli uvesti nove poreze, nego porez onima koji zarađuju milijune, a na to ne plaćaju ni lipe poreza. To su oni koji jako dobro žive primjerice od spekulacija kapitalom i prodaje nekretnina. Njih kriza neće pogoditi. Istodobno, u Hrvatskoj postoje čitave kategorije stanovništva koje žive na rubu egzistencije. Postoje krajevi u kojima djeca u školi kažu da im je najljepše što im se događa je hrana. Ljudi krajem mjeseca skupljaju sitan novac, da kupe kilu kruha. Ti ljudi su nažalost za sustav potpuno nevidljivi. Umjesto da se njima pomogne, u sustavu socijalne skrbi ne rade se nikakve reforme. Predložili smo niz antirecesijskih mjera, da ublažimo situaciju, ali ste ih sve odbili. Premijer je prošli tjedan rekao da nam, ako ne znamo upravljati javnim financijama, slijedi raspad sustava i bankrot. No, ljude ne treba plašiti takvim izjavama. A ako ste nesposobni upravljati javnim financijama, maknite se, jer u ovoj državi sigurno ima onih koji su za to sposobni. Građani su inače jako osjetljivi na dvostruke kriterije, jer s jedne strane imamo veliko trošenje novca, a drugi moraju stezati remen. Hrvatskoj su zaista nužne krupne promjene, ali ne mogu biti ostvarene na način da neki ne plaćaju ništa, a sirotinja mora platiti poreze do zadnje lipe – zaključila je potpredsjednica Opačić.

Gordan Maras podsjetio je da Sabor danas raspravlja o najvažnijem dokumentu, koji će odrediti kako će hrvatski građani živjeti, te koliko će nas kriza pogoditi. Kriza će trajati, a o našoj sposobnosti ovisi kako ćemo je prebroditi. Nikakva rasprava o EU i NATO-u nije bitnija od toga kakav ćemo standard pružiti hrvatskim građanima. I stoga je premijer trebao biti ovdje. Nažalost, ne raspravlja se o tome koliko će se povećati broj radnih mjesta i standard, nego koliko ćemo ih spasiti. Gospodarstvo je u dubokoj recesiji, 500 ljudi dnevno ostaje bez posla. Gospodarski rast će biti negativan. Gospodarstvo je pod strašnim pritiskom, a za to je odgovorna Vlada, koja nas je dovela korak do bankrota. Vanjski dug je premašio iznos godišnjeg BDP-a, a svaki građanin dužan je u prosjeku 70 tisuća kuna. Država treba stati iza svog gospodarstva i građana, pa i deficitom pomoći da se ublaži udar na gospodarstvo i na pad standarda. Umjesto toga, Vlada čak ne želi ni priznati da se proračun punio na temelju uvoza, da nije napravljena nijedna reforma. Iz proračuna se ne vidi ni da će se one raditi u narednom razdoblju. Od 2002. g. i mirovinske reforme, nijedna reforma nije napravljena. Samo se pokušava uštedjeti, i to preko leđa građana, umjesto da se kroz ulaganja sada u budućnosti postignu uštede i napredak. Ono što najviše smeta je nepravda, jer oni koji od kapitala zarađuju milijune i dobivaju razne managerske bonuse, ne plaćaju porez, a oni koji zarađuju malo moraju plaćati poreze, a sada im još i smanjujete plaće. Što dulje je ova Vlada na vlasti, kriza će dulje trajati, a u Hrvatskoj će se živjeti sve lošije i lošije, zaključio je.

Mirela Holy odgovornost za krizu najvećim dijelom vidi u nesposobnosti vlasti. Proračun je potpuno nepopravljiv. Pred pet godina predali smo državu koja je bila na dobrom putu, pozitivnih gospodarskih trendova, rastom proizvodnje i BDP-a, te sređenih javnih financija. Onda se ovoj zemlji ponovno dogodio HDZ, pa opet imamo negativne trendove u gospodarstvu, porast vanjskog duga, pad standarda, i državu pred bankrotom. Hrvatski građani su potpuno prevareni, jer ništa iz HDZ-ove jamstvene kartice iz 2003. g. nije ostvareno. Proračun je povećan za gotovo 50 posto, a ostvareno nije ništa. Država ne napreduje, nego nazaduje. Posebno u ovom tzv. rebalansu žalosna smanjenja sredstva za zaštitu okoliša. Umjesto da se u krizi iskoristi prilika i potakne razvoj ekoloških “zelenih” djelatnosti, kao što su ekološka poljoprivreda, turizam i razvoj industrija i tehnologija koje koje podižu ekološke standarde i energetsku učinkovitost. Ali mi nećemo osmisliti nikakvu strategiju razvoja zemlje, u pravcu korištenja obnovljivih resursa te proizvoditi malene količine kvalitetnih proizvoda, čija proizvodnja ne iziskuje mnogo energije i ne proizvodi mnogo otpada. Hrvatska vlada je ili gluha na upozorenja o predstojećoj globalnoj ekološkoj krizi, ili je potpuno nesposobna nositi se s izazovima koji nam slijede. U pitanju je vjerojatno ovo drugo, zaključila je Holy.

Željka Antunović ukazala je na činjenicu da u Saboru danas nema rasprave, jer jedna strana raspravlja, a druga ispravlja netočne navode. Ministar ima ulogu glasnogovornika HDZ-a i treba se zapitati da li je moguće da on stvarno vjeruje u ono što govori. Iznijela je primjer Estonije, čiji predsjednik izlaz iz krize vidi u tome što je Estonija u svojim najboljim godinama 30 posto BDP-a stavljala na stranu, te sad država ima sredstva da gospodarstvu i građanima pomognu lakše prebroditi krizu. U Hrvatskoj se nažalost vlada posljednjih pet godina samo zaduživala, a ne da je novu vrijednost štedjela. Vlada je uspjela spiskati svu novu vrijednost stvorenu u Hrvatskoj, a proračun je narastao za preko 30 milijardi kuna. Netko tko vodi državu valjda je trebao imati viziju da će doći i teška vremena, kad-tad. Koliko god se sad štedjelo, ne može se postići efekt. Nelikvidnost je već prošle godine porasla 20 posto. Rebalans ne predviđa povećanje potpora gospodarstvu, a tisuće ljudi ostati će bez posla. Primjerice, narudžbe u drvnoj industriji su pale 50 posto! Poslodavci neće čuvati radna mjesta, jer morat će čuvati interes tvrtki, da ne propadnu. Netko mora osigurati očuvanje radnih mjesta, a to je država. Rebalansom je trebalo olakšati položaj gospodarstva. Na mjestu ove vlasti, trebalo bi se itekako bojati vojske otpuštenih ljudi, čiji će položaj biti sve teži.

Gordana Sobol podsjetila je da je i premijer rekao na sjednici Vlade da se ne treba vraćati u prošlost, pa je stoga iznijela stanje Hrvatske danas: gospodarska kriza, rast nezaposlenosti, europske integracije zaustavljene. Unutarnja nelikvidnost, proračunski deficit, turizam u padu. Proračun baziran na potrošnji a ne proizvodnji. Prosto je nevjerojatno kako ste uspjeli zaustaviti sve pozitivne tokove u proteklih pet godina. No jasno je i zašto, jer reforme ne izazivaju pljesak, nego su bolne. A vaš premijer iznad svega voli pljesak. Pa se trošilo i kupovalo na sve strane. Kažem vaš premijer, jer da je i naš premijer, premijer svih nas, onda bi danas bio u Saboru, makar na početku rasprave. Upozoravali smo na krizu, predlagali niz konkretnih mjera za borbu protiv recesije, no kad se misli da si najpametniji, ne možeš prihvatiti nijednu mjeru. Kad smo govorili o krizi u Saboru, raspravljajući o SDP-ovim prijedlozima zakona, smijali ste se. Tad se govorilo o rupi u proračunu od 2 milijarde kuna. Sad kad je ta rupa 10 milijardi kuna, više se ne smijete. Što se dogodilo? Kako smo sad pred bankrotom? Kad je pred tri mjeseca donesen proračun, koji je “razvojan, socijalan i uravnotežen”. U koja radna mjesta se ulaže ovim rebalansom, kako ćemo se izvući iz krize?! Nekoliko mjeseci nepovratno je izgubljeno jer niste htjeli poslušati upozorenja. Nikakve promjene u strukturi proračuna nema, samo su se smanjivala pojedina sredstva, prevelika zbog dosadašnje rastrošnosti. Rebalans će ionako trajati samo do poslije lokalnih izbora, a onda će se rezanja preliti u lokalne proračune.

Ingrid Antičević-Marinović ustvrdila je da proračun podsjeća na konstrukciju koja će se rezati dok god proračuna uopće bude. Kad god su kod kuće problemi, premijera nema, nestao je. Situacija ponovno podsjeća na 1999. g. Ponovno je, osim krize, zamagljen i europski put. Ali volje za provedbom reformi, nema. Nije je bilo ni prije. Prihodi proračuna neće biti ni približno onakvi kakve je Vlada planirala. Standard pada, broj nezaposlenih raste, plaće se isplaćuju sa zakašnjenjem i sve više ljudi radi a ne prima plaću, raste nelikvidnost, povećava se dug, smanjuje se potrošnja, a povećava deficit. Vlast je istodobno potpuno socijalno neosjetljiva, jer štiti najbogatije. Tako je bilo 1999., a tako je i 2009. g. Vlast je nesposobna povući prave rezove. Nema kapitala za gospodarstvo jer je država uzela sav kapital za krpanje rupa. Hrvatska je već godinama bila u naznaci krize, jer se trošilo mnogo više nego što se stvaralo, a sad je kriza uzela maha. Novac za Pelješki most, egizibiciju koja neće vratiti uloženo i koja služi za kupovinu glasova na izborima, mogao se iskoristiti za otvaranje 20 tisuća novih radnih mjesta! Kriza se prvo mjesecima negirala, a sada su mjere koje se donose uglavnom namjere i potpuno su neadekvatne za borbu protiv krize. Uštede u neproduktivnoj potrošnji moglo se prebaciti u realni sektor. Jedino u čemu je premijer bio dosljedan u proteklih pet godina je bilo stvaranje iluzije. Narodu je ostalo samo nadanje da pošto u Hrvatskoj pod HDZ-om ne može ništa uspjeti, valjda neće ni ova kriza.

Dragica Zgrebec upozorila je na ustavnu kategoriju prema kojoj treba oporezivati sukladno ekonomskoj snazi. Oni koji zarađuju mnogo od kapitala ili imovine trebaju plaćati veće poreze. Upravo je proračun sredstvo kojim se, kroz porezni sustav raspodjeljuju sredstva da bi se postigla veća socijalna jednakost. Ovaj rebalans mijenja određene makroekonomske pokazatelje i planiran je na bazi negativnog gospodarskog rasta od 2 posto, inflaciji 2.6 posto, te deficitom 1.4 posto. To je trenutna situacija. Gospodarski rast će biti negativan preko 4 posto ako se nastave trendovi. Krizu se mjesecima negiralo, a ni sada nema konkretnih mjera za borbu protiv recesije. Ljude se plaši bankrotom, kako bi se lakše privoljelo neke socijalne skupine na kresanja njihovih prava, a jedina konkretna mjera koja je donesena je smanjenje plaća državnim i javnim službama, koja i nije službena antirecesijska mjera! Zbog svih negativnih trendova, životni standard građana drastično pada, broj nezaposlenih stalno raste i sad je prešao 14 posto, a 68 posto zaposlenih ima primanja koja ne zadovoljavaju ni osnovne potrebe četveročlane obitelji. Ni proračun ni ovaj rebalans nisu realni u prihodovnoj strani i zato su potpuno neodrživi.

Igor Dragovan poručio je vladajućima da njihova priča o tome što se radilo u naše četiri godine, nasuprot ovih HDZ-ovih 15 godina, jednostavno “ne pije vodu”. Istina je da su u te četiri godine bila otvorena vrata NATO-a, a Hrvatska je bila četiri godine daleko od Europske unije. Sada, pet godina kasnije, ponovno smo četiri godine daleko od EU. Proračun, donesen s mjesec dana zakašnjenja, bio je potpuno neodrživ. To su znali svi osim valjda premijera i njegovog nesposobnog ministra financija. Premijer je odjednom ustvrdio da smo “u banani”. Istodobno se govorilo stalno da nema recesije, ni krize. Nedavno je premijer rekao i da smo pred bankrotom, a u međuvremenu su se izmjenjivale izjave premijera i ministara, koje su demantirale jedna drugu. U ovih pet godina, poskupila je hrana, struja, plin. Ljudi štede na hrani i žive sve lošije. Predlagali smo niz konkretnih mjera, ali su odbačene samo zato jer ih je predložio SDP. To pokazuje potpunu socijalnu neodgovornost i neosjetljivost vlasti. Ovaj rebalans nudi i ono što se očekuje od HDZ-a, uštede na zdravstvu i smanjenje plaća. Zapitao je i gdje je u Hrvatskoj najteže? Upravo u Slavoniji i Baranji. Vladi su puna usta regionalnog razvoja, ali u Slavoniji i Baranji kriza ne prestaje. Razlike između razvijenog dijela Hrvatske i Slavonije i Baranje sigurno će iznositi i više od 3 i pol puta, koliko su sada. Naveo je podatke o stopi nezaposlenosti u županijama Slavonije i Baranje, te ustvrdio da je upravo tamo najteža situacija u Hrvatskoj. U pojedinim krajevima roditelji nemaju novaca ni da djeci plate prijevoz do škole. Ali ova Vlada zato ima 69 državnih tajnika, 154 razne agencije, preko 60 raznih povjerenstava. I sve to plaćaju građani. I tako je od svih obećanja HDZ-a, sadržanih u onih 3 puta 7, ostao je samo most “opelješić”, premijerov BMW 7-ica te 7 postotna inflacija.

Romana Jerković podsjetila je da je SDP cijelo vrijeme upozoravao da je proračun neodrživ i da prihodi koji su planirani neće biti ostvareni, kao i na mogućnost da neće biti novca za plaće i mirovine, te da gospodarstvu treba olakšati teret krize. Proračun je bio potpuno nerealno planiran, a sada je jedino što se vidi to da Vlada nema apsolutno nikakvu viziju izlaska iz krize. Rashodi u proračunu mogu se smanjivati, ali to ne znači da će se riješiti ijedan problem u Hrvatskoj, poput odnosa prema stranim bankama ili problema u zdravstvu. U siječnju je ministar govorio da rebalans neće biti ni potreban. Umjesto da se planiralo, da se sustavno radilo, mjesecima se ne nude nikakvi odgovori na probleme koji su sve veći. Konfuzija se vidi kod stalnog mijenjanja stavova kad su u pitanju topnički dnevnici, rad nedjeljom, potrebe za rebalansom, izjava o banani i bankrotu i mnogih drugih. Vlada naprosto ne da nalazi rješenje za probleme, nego probleme za svako rješenje. Građani bi puno lakše podnijeli teret krize, kad bi postojala vizija gdje će Hrvatska biti 2010. ili 2011. godine. Izrazila je nadu da će građani na lokalnim, a zatim i na parlamentarnim izborima staviti ministra koji se neprekidno čudi s koje pozicije u proračunu uzeti novac, u poziciju koja mu pripada, u opoziciju.

Nenad Stazić ukazao je da proračunom vlada iz godine u godinu pokazuje kojim smjerom država ide. Proračun je osobna iskaznica vlade. Ako građani žive sve bolje, onda vlada valja. A ako ne, vlada ne valja. Mišljenja su podijeljena, jer građani misle da žive sve lošije, a 66 zastupnika HDZ-a misle da žive sve bolje, te ispravcima krivim navodima to govore. Odgovorne vlade, kad vide da ne rade dobro, odstupe, a neodgovorne kupuju blindirane aute. Premijer se očito osjeća nesigurnim i sumnja u sebe, pa si povećava sigurnost. Kako HDZ osjeća odgovornost? Ministri kupuju stanove i sele se u sve veće prostore, a građanima se smanjuju plaće. Srezane su plaće učiteljima, liječnicima i medicinskim sestrama, carinicima, policajcima, zaposlenicima u kulturi i drugim javnim djelatnicima. Što bi se desilo Sarkozyju da ovako u Francuskoj smanjuje prava građanima. Francuzi sigurno ne bi stajali i gledali niti mu dali im se obraća na ovaj način. Ne znam za nijednu vladu koja ovako smanjuje prava građanima, dok premijer kupuje blindirani automobil – ustvrdio je Stazić. Na proračun nismo podnosili amandmane, jer smo znali da je nerealan. I tada ste ispravljali krive navode, govoreći da je proračun realan i uravnotežen. I sada branite rebalans istim tim navodima, koji su za sačuvaj Bože! Dok mi razgovaramo o državnim financijama koje se tiču građana i njihovih života, vi govorite da je povreda poslovnika ako netko kaže da je ministar nesposoban. Pa kao da u poslovniku piše da je sposoban. Sami ne znate, a pametnije od sebe poslušat nećete. Ići ćete iz rebalansa u rebalans, jer ste nesposobni. I onda ćete opet ispravljati krive navode. Stazić je citirao niz premijerovih izjava u kojima stoji da krize nema i da neće biti smanjenja plaća. Te izjave pokazuju da se ne snalazi. Jedino što Vlada može učiniti za izlazak Hrvatske iz krize, je da odstupi. Time će pomoć biti najbrža i najbolja. (Petar Kurečić)