Dodijelimo odličja heroja Domovinskog rata herojima koji su nas obranili

Hrvatski sabor nastavio je ovotjedno zasjedanje raspravom o Prijedlogu zakona o dopunama Zakona o odlikovanjima i priznanjima Republike Hrvatske, čiji je predlagatelj zastupnik SDP-a Ante Kotromanović. Na početku je zamolio zastupnike da se u raspravi fokusiraju na raspravu o samom prijedlogu Zakona, a ne na ideološka prepucavanja, te rekao da unaprijed zna da pokušava napraviti nešto što neće proći, pošto je Vlada dala negativno mišljenje na prijedlog Zakona.

Iznio je prijedlog Zakona, ukratko podsjetivši na prava herojstva u Domovinskom ratu, u kojem su najveći doprinos iznijeli oni koji su se stvarno borili, na prvim crtama bojišnice, oni koji su jurišali na tenkove, koji su iza neprijateljskih linija radili diverzije. To su pravi borci. To su oni koji su obranili Hrvatsku. Neki od njih su poginuli, neki su preživjeli. Hrvatska vojska ima odličja za hrabrost, koja se zovu Domagoj i Šubić, ali nažalost njih nose i mnogi koji nisu ni bili na bojištu. Ustanovljenjem odličja „Heroj Domovinskog rata“ ispravila bi se nepravda prema tisućama branitelja koji su svojim junaštvom, stradavanjem i žrtvom omogućili stvaranje neovisne i samostalne Republike Hrvatske. Stoga treba uspostaviti novo odličje, heroja Domovinskog rata, koje bi se dodjeljivalo prvenstveno poginulim pripadnicima Hrvatske vojske, koji su više puta činili herojska djela, jer oni su najzaslužniji i što mi danas sjedimo ovdje – rekao je Kotromanović. Oni bi odličja dobili odmah, a živi heroji za najdulje dvije do tri godine. Pozvao je Vladu da promijeni mišljenje i da prihvati ovu inicijativu, te je pozvao i predsjednika Sabora da ovo postane inicijativa cijelog Sabora. Ova inicijativa neće uvesti nove podjele. Neće ni mnogo koštati, a u moralnom pogledu dobit ćemo puno. Nabrojio je ljude za koje smatra da trebaju dobiti odličje odmah, spomenuvši imena Josipa Jovića, Blage Zadre, njegova sina Roberta Zadre koji je poginuo na Kupresu jurišajući na tenkove, Ivana Režića, Andrije Matijaša zvanog Pauk, Predraga Matanovića, Damira Tomljenovića, Alfreda Lisice i mnogih drugih, za čija imena nismo ni čuli, a najveći su junaci Domovinskog rata. Pozvao je, u ime ovih ljudi i svih onih koje nije spomenuo, da se prihvati ovaj prijedlog Zakona, te da se pravim herojima oda zaslužena počast.

U ime Kluba SDP-a, o prijedlogu Zakona govorio je Davorko Vidović. Iznio je primjer kako su nekad svi, pa i djeca znali za narodne heroje, a danas za heroje Domovinskog rata ne znaju ni saborski zastupnici, a kamoli obični građani. Tako pred nekoliko godina jedna saborska zastupnica nije znala nabrojati ni tri heroja Domovinskog rata. Hrvatska je izgleda jedina zemlja koja je vodila obrambeni rat, nakon kojega nema heroja. Tko danas zna je li netko nositelj Domagoja ili Trpimira? Ljudi ne znaju tko su heroji, što su u ratu napravili, ne znaju ni u kojoj su postrojbi bili. Upravo bi vremenska distanca trebala biti pozitivan faktor koji bi omogućio jednom stručnom, neovisnom povjerenstvu da ocijeni koji su to heroji Domovinskog rata. Nije točno da heroja nema, a teza da smo svi heroji, može značiti da i nitko nije heroj. Inflacija odličja i kriteriji po kojima su se dijelila, omalovažili su mnoge prave heroje, a najviše one koji su poginuli u borbi za Hrvatsku. Nije točna teza da nema heroja. Ponajviše su to bili obični ljudi koji su došli sa svojih radnih mjesta, te su pokazali nevjerojatnu hrabrost. Ustvrdio je da se ponosi sudjelovanjem u Domovinskom ratu i onime što je činio, ali i da sebe ne smatra herojem. Isto tako, rekao je da može nabrojati svoje suborce, koje smatra herojima. Pošto će vladajući odbaciti prijedlog, jer dolazi iz oporbenih redova, pozvao je Vladu da barem ozbiljno pristupi ovoj problematici, te izradi svoj prijedlog, da se vidi tko su pravi heroji. Ljudi, a posebno mladi, u Hrvatskoj, ne znaju ni tko su naši neprijatelji, pa kažu Srbi. To je uvredljivo, jer se mi nismo borili protiv srpskog naroda, nego protiv jedne politike, koja je bila genocidna i osvajačka. Zbog povijesnih činjenica, potrebito je i to reći, kako se pogrešna uvjerenja ne bi prenosila na mlađe generacije. (Petar Kurečić)