Punih 10 godina HDZ nije prihvaćao raspravu o potrebi revizije kao ni zakon o reviziji pretvorbe i privatizacije. Čelni ljudi Fonda za privatizaciju i ministarstvo privatizacije nisu osigurali kontrolu koju je omogućavao zakon, niti su postupali po nalazima Državne revizije, što se sad najbolje vidjelo na primjeru kuponske privatizacije. Tek nakon dolaska koalicije na vlast 2001., u Saboru je donesen Zakon o reviziji pretvorbe i privatizacije i tako ispunjeno jedno od predizbornih obećanja SDP-a. Provedenom revizijom dobili smo i službenu potvrdu onoga što su radnici godinama govorili – dok su se privilegirani pojedinci bogatili, mali čovjek je završio na ulici i socijalnoj pomoći.

Na to su u ovotjednoj raspravi upozoravali zastupnici SDP-a.

Pročitajte stavove Kluba zastupnika SDP-a iznesene za saborskom govornicom tijekom ovotjedne rasprave o reviziji pretvorbe i privatizacije.

Tko je pogođen nezakonitom pretvorbom i privatizacijom?

“Teško je onima koji su nekad imali dobar posao, a danas su već 10 godina bez posla i žive od socijalne pomoći ili naknade sa zavoda za zapošljavanje, objasniti zašto nitko nije sankcioniran zbog protuzakonitih radnji u pretvorbi i privatizaciji. Zašto je njihov direktor sada novokomponirani tajkun?

Teško je onima koji su s posla otišli u rat, objasniti da su se neki u zavjetrini u međuvremenu obogatili i iza sebe ostavili zaključana i upropaštena poduzeća. Umjesto na posao ratnici su se vratili na burzu. Iako su štitili naše domove i živote, propustili smo zaštiti ih od njima do tada nevidljiva neprijatelja – lopova i kriminala u pretvorbi i privatizaciji.

I danas se pitaju isto, i stoga im danas treba jasno poručiti: sve ove godine nije bilo dovoljno političke volje i potpore u ovom domu da se donesu rješenja koja će obračunati sa lopovlukom u privatizaciji.”

HDZ deset godina izbjegava raspravu o pretvorbi

“Punih 10 godina HDZ nije prihvaćao raspravu o potrebi revizije kao ni zakon o reviziji pretvorbe i privatizacije. Čelni ljudi Fonda za privatizaciju i ministarstvo privatizacije nisu osigurali kontrolu koju je omogućavao zakon, niti su postupali po nalazima Državne revizije, što se sad najbolje vidjelo na primjeru kuponske privatizacije. Tek nakon dolaska koalicije na vlast 2001., u Saboru je donesen Zakon o reviziji pretvorbe i privatizacije i tako ispunjeno jedno od predizbornih obećanja SDP-a. Provedenom revizijom dobili smo i službenu potvrdu onoga što su radnici godinama govorili – dok su se privilegirani pojedinci bogatili, mali čovjek je završio na ulici i socijalnoj pomoći. Da su se uništavavala poduzeća i radna mjesta kako bi se mogla prodavati atraktivna zemljišta. Gledali ste film „Crvenu prašinu“ koji o tome priča vrlo emotivno – nažalost taj isti film gledamo i dan danas.”

Samo četvorica kažnjenih za protuzakonitu privatizaciju

Prema završnom izvješću Državne revizije u procesu pretvorbe i privatizacije izgubljeno je gotovo 400 tisuća radnih mjesta. Od svih osoba koje su prijavljene pod sumnjom da su protuzakonito obavile privatizaciju, samo su 4 osuđene i to dvije uvjetnom kaznom i dvije novčanom. Kako nakon ovoga objasniti građanima da se kriminal ne isplati? Oni pošteni su ostali na cesti, a oni pokvareni s debelom lisnicom. Pojedinci uistinu pod policijskom tjeralicom negdje na nepoznatom u inozemstvu, ali to nije utjeha stotinama tisuća radnika koji su izgubili svoje budućnosti.

Izvješće Državnog odvjetništva potvrđuje da je u potpunosti izostalo sankcioniranje takve štetne politike.

Nitko od nas ne traži izgovore za izostanak pravih sankcija za lopove, međutim, koalicijska vlast u periodu rada Državne revizije borila se s negativnim učincima privatizacije: nelikvidnost, insolventnost, 420 tisuća nezaposlenih, 30 tisuća blokiranih poduzeća, negativna stopa rasta, 150 tisuća zaposlenih bez redovitih plaća, stečajevi i likvidacije poduzeća koja su fiktivno postojala.

Sve inicijative za sankcioniranjem nezakonitosti – pale u vodu

Nakon prvog izvješća Državne revizije koje je potvrdilo nezakonite i nemoralne radnje u tom procesu, koalicijska Vlada mijenja Kazneni zakon tako da produžuje zastarne rokove i uvodi nova kaznena djela iz područja gospodarskog kriminaliteta koja su izbrisana 1996. Zar vam taj podatak ne govori i o sramotnom udjelu tadašnje većine u Saboru koja je takve promjene izglasala. A sada neki od tih istih ljudi se predstavljaju kao najveći zagovornici revizije i pravde.

Nakon toga uslijedila je još jedna Izmjena Kaznenog zakona u kojoj su bitnije pooštrene kazne i proširena djela gospodarskog kriminala. Taj zakon je HDZ srušio na Ustavnom sudu zbog nekvalificirane većine kojom je zakon donesen. Ako se prisjetimo rasprava u saboru onda je jasno da je pravi razlog u tome što je zakon bio preoštar u sankcijama, za ukus HDZ-a. Bio je prvi pokušaj da se poprave rupe u zakonima kroz koje je iscurilo 400 tisuća sudbina, no i to nije moglo proći. Kako ćete sada spriječiti razočarane birače da kažu: Onaj tko je krao, taj je i pisao zakone.

Koalicijska Vlada predložila je i Zakon o jednokratnom porezu na imovinu stečenu u procesu privatizacije za koju se ne može dokazati način stjecanja. Zakon je podržao samo SDP i Libra (prosinca 2002). To je bio jedan od pokušaja da ukoliko su izostale kaznene sankcije, da se barem naplati jedan dio oduzetog novca od onih koji su uništili gospodarstvo. Zakon smo dali i drugi puta u srpnju 2004. kada je ponovno odbijen. Svaka inicijativa da se sankcionra lopovluk pala je u ovom domu. I to ne uvijek i jedino zbog izostanka podrške HDZ-a, interesi u privatizacij su očigledno nadrasli stranačke podjele. U najboljoj namjeri promijenili smo zakone, otvorili neke procese, ali sve to nije bilo dovoljno. I zbog toga samo dijelom i kažnjeni, gubitkom izbora 2003. godine jer nismo ispunili velika očekivanja naših birača da ćemo lopove u privatizaciji staviti tamo gdje im je mjesto.

Nema političke volje za primjenu sankcija

HDZ je odgovoran za stvaranje političkog okruženja koje je omogućilo negativni tijek pretvorbe i privatizacije. No, manje nam je možda bitno ono što se događalo u prošlosti, već ono što se događa danas. Današnji način privatizacije je nastavak HDZ-ovog politički usmjerenog procesa privatizacije iz 90-tih. Čak su nam je donedavno vodili isti ljudi koji su drmali privatizacijom 90-tih. Da nije došlo do raslojavanja u HDZ-u, vjerojatno bi gledali i ostale aktere te velike pljačke, danas ugledne građane, koji su sve radili po zakonu. To što su zakoni bili nemoralni, nije bitno.Danas ponovno procese privatizacije vode isti zainteresirani pojedinci ili skupine kao i do 2000., a Vlada jedino i isključivo pod pritiskom javnosti „ODLUČNO“ odustaje od namještenih poslova i natječaja. O štetnim posljedicama takvih odluka za gospodarstvo i poduzetničku klimu, ne moram ni govoriti, iako bi trebalo jer izgleda da je Vladi svejedno. Tema revizije pretvorbe i privatizacije otvorena je u Saboru onog trena kad je otvorena afera Liburnija. Prije samo dva mjeseca ta ista Vlada, Vlada Ive Sanadera, ne nekog drugog ili neka druga Vlada, je završno izvješće Državnog ureda za reviziju popratilo zaključkom: «Izvješće se prihvaća» i ništa više. S punim pravom su građani odlučili dići glas protiv netransparentne predaje Liburnija hotela profiterima kuponske privatizacije Ostoji i Eltzu. Istima koji su po treći put zaradili na leđima prognanika i ratnih stradalnika. Nije bilo dovoljno što su u agresiji izgubili sve, potom i radna mjesta u privatizaciji, nego su ih i treći put prevarili nagovorivši ih da darovane dionice prodaju po desetorostruko manjim cijenama. I ti se isti Ostoja i Eltz usuđuju nama drsko pisati o tome kako su prognanici nazalost prerano prodali dionice – a tko ih je na to nagovarao – torbari tih istih fondova.

Mi u SDP-u nismo zadovoljni onim što smo učinili u sankcioniranju protuzakonitih i nemoralnih radnji u privatizaciji, ali treba još jednom ponoviti da su svi pokušaji koalicijske Vlade zaustavljeni ovdje u Saboru. Zbog toga nemojmo nuditi ljudima iluziju, jer ovdje nema političke volje da se nešto riješi.