Izmjene Kaznenog zakona neće poboljšati položaj radnika, niti kazniti one koji nelegalno posluju, smatra potpredsjednica stranke Ingrid Antičević Marinović.

U intervjuu objavljenom u Novom listu, zastupnica Antičević Marinović izražava nezadovoljstvo najavljenim izmjenama Kaznenog zakona, smatrajući ih kudikamo lošijima od onih predviđenih novelom KZ-a iz 2003. godine.

“Žalosti, a ujedno i zabrinjava da se odustalo od istinske reforme kaznenog zakonodavstva koju je omogućavala novela kaznenog zakona iz 2003. godine. Danas dvije godine nakon toga kazneni zakon mijenja se po treći put, a opet ne u mogućnosti sankcioniranja onih ponašanja koja su izazvala opću osudu, opći društveni prijekor, omogućava se tako počiniteljima da bezbrižno uživaju u svom plijenu.”

Mislim prije svega na sankcioniranje gospodarskog kriminaliteta koja djela je u toj Noveli tako minuciozno, a na tragu njemačkog kaznenog zakonodavstva uobličio naš prof. Novoselec, teoretičar i praktičar europskog glasa. Javnost, sasvim logično ne prihvaća situacije u kojima netko može nekažnjeno poslovati na način da ne plaća vjerovnike, ne isplati radnike, a ako ga ikako stekne građanska odgovornost, umakne ovrsi likvidacijom poduzeća. Ova ga je vlast još nagradila time da može »hitro« osnovati novo poduzeće ostajući tako dužan i državi i radnicima.

Je li problem bio u nepostojanju propisa na temelju kojih bi se gonio gospodarski kriminal, koji su ostali gotovo nedirnuti 15 godina ili izostanku volje da se i na temelju vremena neprimjerenih propisa ipak stane na kraj nekažnjenoj otimačini?

Nevoljkosti pravosuđa da se suočava s gospodarskim kriminalitetom imala je doskočiti znatno podignuta razina zastarnih rokova u našem ukinutom KZ-u, ali odustajanjem i od toga, možda još godina ili dvije, i više neće biti niti teoretske šanse za zadovoljenjem minimuma pravde. Upravo je to najviše razočaralo građane i suzilo prostor entuzijazmu da su moguće istinske promjene na bolje, a otvorilo prostor apatiji i bezvoljnosti i sklonosti razmišljanju da se ništa i ne da učiniti. Međutim, to je rana koja još nije zacijelila, to je slabost koja je opterećivala bivšu vlast, ali ova u tomu ne vidi nešto zbog čega bi se trebalo posebno zabrinjavati i logično je da ne želi stvoriti takav zakonodavni okvir za njihovo sankcioniranje, kad im je u svojoj prvotnoj vladavini sve to i omogućila. Ako se novim propisima u potpunosti nije moglo obuhvatiti pljačku u pretvorbi zakonodavac bi morao poslati jasnu poruku da se divlje ponašanje u poslovanju više neće tolerirati.

Kao razlog za izostanak podrške vašim izmjenama tadašnja opozicija isticala je dekriminalizaciju droge, zašto je onda u njihovim sadašnjim izmjenama opet propušteno osuvremenjivanje odredbi o gospodarskom kriminalu?

Već onda je bilo jasno, a sada je potpuno očito da ondašnja opozicija, a sadašnja vlast, nije glasovala za novelu, ne iz razloga kako je to tvrdila zbog »dekriminalizacije lakih droga«, nego jer se uplašila toga da se otvara mogućnost sankcioniranja onih koji su djelovali pod njihovim visokim pokroviteljstvom. Ali taj nedostatak svaka će vlast nositi sa sobom kao istočni grijeh i pečat manje vrijednosti. Zato ne smijemo dozvoliti da sve padne u zaborav, jer tu zaborava nema, niti ga može biti. To je nešto što je kao i agresija traumatiziralo čitavu naciju na dugi rok. Nevolja je u tomu što ova vlast djeluje jedino kad je pritisnuta izvana, a niti Europu, niti svijet zanima što se dogodilo s našim radništvom. Sigurnost pravnog poretka interesira ih samo glede sigurnosti vlastitog kapitala. I to nije niti mora biti nešto sporno, ali žalosno je što mi niti radniku niti građaninu ne pružamo sigurnost. Recentni slučaj velike gospodarske prijevare u američkoj velikoj tvrtci i kazna za odgovorne u visini od 25 godina zatvora zainteresirala je opću javnost i dočekana je s velikim odobravanjem. Nisu mi poznati detalji slučaja, ali kod ovakvog stanja stvari kod nas, pitanje je bi li takvo ponašanje u nas uopće imalo obilježja bilo kojeg kaznenog djela.

Prešli smo davno na tržišnu ekonomiju, a naša kaznena djela gospodarskog kriminaliteta odgovaraju još uvijek više socijalističkom gospodarenju i potpuno su neprilična novim uvjetima gospodarskog djelovanja. To javnost s pravom ne prihvaća, jer radi se o vrlo opasnim društvenim djelima koja moraju naći adekvatno mjesto u kaznenom zakonu. Mi ne bismo smjeli dodatno razočarati naše građane.

Što je s provedbom Zakona o kaznenoj odgovornosti pravnih osoba koji se temelji na ukinutim izmjenama KZ-a?

Taj je Zakon donesen za vrijeme koalicijske vlasti i savršeno je korespondirao s novelom. Sada, dvije godine nakon njegovog donošenja, ne znam je l i jedan pravni subjekt ili odgovorna osoba po njemu odgovarao, nemamo nikakvog izvješća da se taj zakon uopće primjenjuje. Ovu vlast to uopće ne zabrinjava, niti u tome vidi nešto sporno. Mislim da je to ono što je zabrinjavajuće. Istina je da se niti uz najbolji kazneni zakon ne mogu ispraviti niti najveće nepravde, niti potpuno spriječiti u buduće slična ponašanja, ali same državne strukture trebale bi im biti najveća brana, a ne one koje stimuliraju i omogućavaju takva djelovanja.

Kakvo nam kazneno pravo treba?

U stabilnim demokratskim društvima, kazneno zakonodavstvo i općenito, kazneno pravo više je koncentrirano na zaštitu čovjeka pojedinca, njegovih prava i sloboda, a ne države. Nama je potrebno dodatno jačanje državnih institucija upravo na toj zaštiti, a ne obrnuto. Međutim, upravo u vremenu navještaja društvenoekonomske krize, sterilnosti i nesposobnosti vladajućih, njihovog straha za svoju vlast, »opći interesi« postaju glavni zaštitni objekt. To je uvijek, baš uvijek, bio siguran znak da se ulazi u krizna vremena, da se nema odgovore na važna društvena pitanja, pa tako ni izmjena kaznenog zakona tu nije izraz racionalne kriminalne politike, nego više izraz uplašenog poretka. Nama treba kazneno zakonodavstvo koje će zaštititi radnika, pružiti građaninu i njegovoj imovini sigurnost, koje će pružiti posebnu zaštitu svim onima koji rade na procesu otkrivanja i sankcioniranja počinitelja kaznenog djela. Potrebno nam je posebno kazneno djelo »ometanja pravde«, gdje će se napadom na sud smatrati i svaki utjecaj na svjedoke, ali s druge strane i uvođenje kaznenog djela »kršenje zakona od strane suca« po kojem ga se štiti od svakog, pa i šikaniranog napada, ali s druge strane pojačava njegovu odgovornost od nezakonitog djelovanja. Sve je to Novela iz 2003. sadržavala, a vrijeme i gotovo svakodnevni događaji potvrđuju da smo imali u tom pravcu dobra rješenja. Ne ono koje će od društva koje želi u što većoj mjeri postati liberalno i demokratsko napraviti noćobdijsku državu u kojoj se težnja za zaštitom prava povrijeđenih i slabih smatra terorističkim činom i napadom na državu.