Gordan Maras govorio je o pokazateljima u gospodarstvu, koji će za posljednji kvartal prošle godine biti izuzezno loši, možda i negativni. Gospodarski rast za ovu godinu, planiran na 2 posto, gotovo sigurno neće biti ostvaren. SAD i Europa rade i primjenjuju svoje planove za oporavak vlastitih gospodarstva, a hrvatska Vlada ne čini ništa, ignorirajući recesiju. Čak ni ne priznaje da smo u recesiji. SDP predlaže ukupno 25 mjera za spas hrvatskog gospodarstva, a Vlada ne čini i ne predlaže ništa, valjda čekajući da američki predsjednik Obama kao spasitelj spasi i hrvatsko gospodarstvo.
Milanka Opačić ustvrdila je da pokušavamo raspravljati o temama koje najviše pogađaju naše građane, ali ignoriranje krize iz vladajućih redova, i odbacivanje svih prijedloga oporbe kao zlonamjernih i nepotrebnih, ne šalje dobru sliku o nama. Ako već ne želite čuti nas, zašto ne poslušate građane ili primjerice predsjednika Hrvatske gospodarske komore, koji kaže da će nam za izlazak iz krize trebati možda i cijelo desetljeće, da trebamo smanjiti proračun i novac usmjeriti u poticanje gospodarstva? Statistički pokazatelji vezani za gospodarstvo su za posljednje tromjesječje 2008. g. negativni, u kojem je bilo 18 200 ljudi više na Zavodu za zapošljavanje. Neprekidno opada zaposlenost, bilo ih je 25 tisuća manje u posljednjem tromjesječju 2008. g. Imamo krizu i po svim parametrima smo u recesiji. Glavni imperativ Vladi mora biti očuvanje radnih mjesta, kroz pomoć gospodarstvu da preživi ovu krizu. A ova Vlada ulaganja u gospodarstvo tretira kao trošak, a ne kao ulaganja u buduće punjenje proračuna! To samo pokazuje da Vlada uopće ne shvaća bit. Ako ne želite slušati nas, poslušajte građane i gospodarstvenike, recite već konačno da problem postoji i idemo zajedno nešto raditi da se ona što manje osjeti, zaključila je Opačić.
Davor Bernardić govorio je o europskom planu za spas gospodarstva koji se fokusira na pomoć gospodarstvu, poticanje potrošnje i restrikcije u troškovima uprave. Ništa od toga u Hrvatskoj se ne radi, jer Vlada u potpunosti ignorira krizu. Rekao je i da se u SDP-u ne ljutimo zbog toga što nitko od ministara nije prisutan pri raspravi o antirecesijskim zakonima, ali se ljutimo jer je u posljednja tri mjeseca prošle godine 11 tisuća ljudi ostalo bez posla. Čak se nećemo ljutiti ako uzmete naše prijedloge, prepišete ih i usvojite kao svoje, jer je bitno da se nešto napravi za spas gospodarstva, zaključio je.
Gvozden Flego posebno je upozorio na dva elementa iz paketa od 25 mjera SDP-a za borbu protiv recesije. Prvi je reinvestirana dobit, kojom države koje se uspješno razvijaju stimuliraju razvoj koji onda dovodi do još veće dobiti. Drugi je odgovornost prema građanima, i briga za njih. Nekad se razlikujemo u metodama, i u tome je razlika između vlasti i opozicije. Ali, posebno u vremenu krize, pokušajmo zajedno iznaći optimalna rješenja za izlazak iz krize, zaključio je Flego, pozvavši vladajuće da ne ocjenjuju prijedloge po tome otkud dolaze.
Nenad Stazić zapitao je hoće li utješne riječi dr. Hebranga da naši građani imaju genijalnu Vladu pomoći onima koji su posao izgubili jučer, danas ili će ga izgubiti sutra. Građani s pravom imaju oči uprte u Vladu i njene poteze, ali ta Vlada šuti, kao da nema ništa s tim istim građanima. Mi iz SDP-a javili smo se s 25 antirecesijskih mjera, da se pomogne gospodarstvu. Vladajući to odbijaju uljepšavanjem stvarnosti i promatraju ljude koji svakodnevno gube poslove, koji će ostajati bez svoje imovine zbog toga jer će im banke uzeti imovinu. Zašto su ljudi digli kredite? Jer su vjerovali obećanjima HDZ-a i njegovih partnera o gospodarskom rastu i stabilnosti, ali kako vidimo, očito su prevareni. Uspjesi ove Vlade su pad proizvodnje i gospodarskog rasta, pa će nas vjerojatno opet prije idućih izbora ostaviti kao što su nas ostavili i 1999. g., s negativnim gospodarskim rastom. Kriza u Hrvatskoj posljedica je nesposobnosti vlasti u posljednjih pet godina, a ne globalne krize, što pokazuje i podatak da je kruh u posljednjih pet godina poskupio 57 posto! A sada, kad treba poticati gospodarstvo, kažu da je 2 i pol milijarde kuna skupo, ali im istodobno najmanje 6 milijardi kuna koliko se godišnje u Hrvatskoj izgubi zbog korupcije nije skupo.
Slavko Linić smatra da podatke o gospodarstvu, koji datiraju u rujan i listopad 2008., možemo ocjenjivati alarmantnima ili nealarmantnima, ali evidentno je da nisu povoljni i da Vlada mora učiniti korake da smanji posljedice negativnih trendova. Najmoćnije oružje koje je imala bio je Državni proračun za 2009. g., ali ništa nije učinjeno, jer je praktički jednak kao lanjski. Sad su pokazatelji još lošiji nego pred četiri mjeseca, a sami gospodarstvenici već vape za pomoć države jer se neće moći nositi s recesijom. Trebaju barem pet milijardi kuna, a čak se govori i o 15 milijardi kuna. Učinci posljednjih pet godina vidljivi su po tome što su 2003. g. troškovi plaća javnog sektora bili su 14,3 milijardi kuna, a sada su 23 milijarde, što pokazuje koliko su narasli troškovi uprave. Ono po čemu se razlikujemo vi iz vlasti i mi iz oporbe su konkretni odgovori na krizu. Mi poticanje gospodarstva kroz oslobađanje od poreza na reinvestiranu dobit smatramo ulaganjem za spas gospodastva, a vi troškovima za proračun, koji ionako neće biti ostvaren, zaključio je Linić. (Petar Kurečić)