Sabor je raspravio Izvješće o državnim potporama za 2010. g. U ime Kluba SDP-a govorio je Davor Bernardić. Donosimo dijelove izlaganja D. Bernardića u ime Kluba SDP-a.

Na početku je ustvrdio da potpore definitivno ne smiju biti politički transfer ili smokvin list za tržišni neuspjeh, kako uglavnom danas jesu. Način na koji se raspolaže s njima danas u Hrvatskoj je da one crpe hranu za zdravi organizam. U tome je i ovo Izvješće de facto pregled tog objektivnog stanja i solidan osvrt na strukturu i način alociranja tih državnih sredstava. Ali kada je riječ o alociranju državnih sredstava onda treba zapravo naglasiti da se kroz tu alokaciju vidi politika jedne zemlje, politika jedne vlade i da ta alokacija odnosno fiskalna politika predstavlja u ovom trenutku veliki problem, a pogotovo kroz desetljeće zanemarivanja, problem Hrvatske države i strukture hrvatskog gospodarstva.

Alokacija državnih sredstava je takva da su u 2010. godini te potpore iznosile 9,4 milijarde kuna što je s obzirom na 2009. godinu rast od 8%. Dakle, umjesto da smanjujemo taj trend mi ga de facto povećavamo i na taj način produbljujemo određeni jaz. I ako se uzme u komparaciji sa proračunom oni su 7,8% rashoda proračuna, što znači da je svaki zaposleni u Hrvatskoj dao šest tisuća 800 kuna za potpomaganje, uglavnom tržišnog neuspjeha. Svaki stanovnik Hrvatske je dao dvije tisuće 132 kune. I sada dolazimo do ključnog dokumenta koji je Europa zacrtala kao onaj koji će osigurati progresivnost rasta ali i ono što je najvažnije konkurentnost u europskom gospodarstvu u odnosu na američko i na japansko. Jer poznato je da Amerika i Japan definitivno su zemlje sa najvećim inovacijskim potencijalom ali upravo zbog toga što je ulaganje u istraživanje i razvoj u tim zemljama daleko veće nego u Europi. I onda je tu bila jedna čitava Strategija Europa 2020 koja je de facto to stavila kao cilj upravo da bi se u toj tržišnoj utakmici Europa mogla nositi sa konkurentnosti. To je jednostavno tako. I upravo da bi kroz sustav potpora koji se veže na ovu jednu strategiju kao nezaobilazan dio mogla povećati direktno u ulaganje u istraživanje i razvoj.

I onda dolazimo do šokantnih u biti realnih ali takvih podataka za Hrvatsku u kojoj mi de facto izdvajamo za infrastrukturu, prometnu infrastrukturu, HŽ 850 milijuna, Croatia airlines 280 milijuna, Jadrolinija 300 milijuna, preko milijarde i za brodogradnju i za HRT. Dolazimo do podatka da je u Europi postotak potpora za istraživanje i razvoj 18%, a u Hrvatskoj svega 3%, što znači da smo šest puta smo lošiji od europskog prosjeka. Kada bi morali analizirati ovo izvješće i reći koja je glavna poruka izvješća, moramo reći da smo šest puta lošiji od europskog prosjeka, onog društva zemalja gdje želimo biti. I tako to iznosi i ide. Ako sve pojedete za ručak, za večeru nemate što jesti a pogotovo ako se sljedeći dan probudite gladni onda nemate što pojesti za doručak. A bez energije ne možete naprijed. I stoga je ja bih rekao kada je u pitanju ovo izvješće o državnim potporama ono svojevrstan pregled strukturalnih hrvatskih problema.

Uzmimo npr. brodogradnju, koja je redovno dotirana, koja nije restrukturirana, gdje su mnogi obećavali ali realno nije napravljeno ništa i to moramo priznati, pa i Hrvatske željeznice. 20 godina smo izgubili, nogometnim rječnikom rečeno izgubili smo čitavo jedno poluvrijeme, možemo to gledati kao na poluvrijeme, možemo gledati kao na određenu drugu minutažu i ono što moramo napraviti je moramo se konsolidirati i sa tračkom optimizma jer razloga za prevelik optimizam nema, ali tračak optimizma mora postojati je zaigrati sljedeću uspješniju dionicu igre i pokušati ovaj strukturalni problem koji je vidljiv tako jasno kroz državne potpore, barem u dijelu preokrenuti. Samo stopa rizika aktiviranja državnih jamstava na nju je utjecala brodogradnja enormno. Evo npr. podatak za 2009. godinu, znači ukoliko imamo stopu rizika aktiviranja državnih jamstava bez sektora brodogradnje, znači to je u trenutku ako se nešto dogodi pa će se onda rizik aktivirati, u 2009. ta stopa je iznosila 8%, a ukoliko se uključi i brodogradnja ona se penje na vrtoglavih 80,7%. Tu je onaj problem hrvatske povijesti i kulture jer kad jedan složeni proizvod poput broda koji se u Hrvatskoj proizvodi otkad se brodovi proizvode, otkad se proizvode općenito brodovi u svijetu, ako to ugasimo nikada više tu proizvodnju nećemo pokrenuti. I zato to ne smijemo ugasiti jer to je jedan od najsloženijih proizvoda u svijetu i jedan od proizvoda koji de facto i na nekim drugim osnovama puno konkurentnijim može ovoj zemlji u dijelu donijeti prosperitet.

Horizontalne potpore, kako ih vidi EU, pogotovo kad je u pitanju regionalni razvoj, pokazuju da je samo šest posto sredstava uloženih u regionalni razvoj od strane državnih potpora, dok je u EU taj postotak četiri puta veći. Dakle, ukoliko želimo ravnomjerni razvoj Hrvatske onda moramo za regionalni razvoj osigurati puno više novca što znači da to treba biti i početi biti instrument hrvatske fiskalne politike. I na kraju možda slikovito, potpore bi u sportskom ili medicinskom žargonu trebale biti poput energetskog napitka. U Hrvatskoj su danas one poput respiratora, zaključio je Bernardić.