U Hrvatskom saboru u tijeku je rasprava o Prijedlogu izmjena i dopuna Poslovnika Hrvatskog sabora, koja će se provoditi u dva čitanja. U ime Kluba SDP-a govorio je Nenad Stazić. Donosimo važnije dijelove izlaganja Nenada Stazića.

Klub SDP-a, promišljajući ove predložene izmjene našeg Poslovnika polazi od činjenice da Sabor nije samo zakonodavno nego i vrhovno predstavničko tijelo građana. U Saboru nisu zastupljene samo različite političke opcije koje izlaze na parlamentarne izbore, različiti svjetonazori nego su predstavljeni i svi građani, svaki pojedinačni građanin koji je izašao na izbore i glasao. Zbog toga, štiteći dostojanstvo Sabora, mi štitimo dostojanstvo građana i to nam mora biti na pameti kada mijenjamo ovaj naš Poslovnik o radu jer ovdje radeći, govoreći, nastupajući, mi predstavljamo one koji su za nas glasali. O tome prvenstveno moramo voditi računa i svjesni smo činjenice da ove izmjene Poslovnika su motivirane upravo tom željom da se popravi slika Sabora koja nažalost u javnosti nije dobra. Kada ne bi bilo zloupotreba određenih instituta koji u Poslovniku postoje ne bi bilo ni potrebe da se taj Poslovnik mijenja. Nažalost, ne shvaćaju svi zastupnici na jednak način ovu potrebu očuvanja dostojanstva Sabora pa je zbog toga potrebno mijenjati Poslovnik. Bilo bi dobro da smo u tome konsenzualni, da ovo predstavlja jedan dogovor izabranih od strane građana. No i ako ne bude tako, ako u raspravi prevladaju politikantski elementi to nas neće obeshrabriti da ipak ove izmjene donesemo većinom glasova s najboljom namjerom.

Zanimljiva su neka promišljanja kolege Lesara koji kaže da bismo trebali po uzoru na Europski parlament uvesti novčano kažnjavanje zastupnika koji ne dolaze na sjednice, ne sjede u Sabornici, pogotovo ako ne dolaze na glasanje. Međutim, Europski parlament nije klasični nacionalni parlament s odnosom većine i manjine iz koje onda proizlazi nekakva europska vlada. Tamo se uglavnom stvari rješavaju konsenzusom. Kad bismo uveli ovo pravilo kažnjavanja onda bismo oporbi, manjini parlamentarnoj izbili jedan snažan adut, a to je rušenje kvoruma. Neprestano propitivanje da li parlamentarna većina, da li ona uopće jest većina ili nije većina. A neka Vlada proizlazi iz nekog nacionalnog parlamenta kao Vlada samo zbog toga što ima parlamentarnu većinu. Onog časa kad tu većinu izgubi makar za jedan glas ona više nije Vlada, ona više nema legitimitet. Pa bismo mi kroz institut obaveze dolaska na glasanje zapravo opoziciji naštetili.

Kolega Pupovac je dao jedan zanimljiv prijedlog i jedno dobro razmišljanje o tome kako bi trebalo povećati ovlasti predsjednika Parlamenta kao čuvara Poslovnika. Možda bi to bio bolji put nego ovako kroz Poslovnik nastavljati izolirati svaku od mogućih situacija. Ali, kad bismo već krenuli tim putem onda bi nas vjerojatno manjina napala da želimo od predsjednika stvoriti faraona. Osobno mi se taj prijedlog dopada, osobno mislim da bismo morali imati povjerenje u čelništvo Sabora, u one koji vode sjednicu, jer često puta nemamo drugi izlaz ni poslovnički i događat će nam se situacija da nećemo imati poslovnički izlaz jer je nemoguće sve zapisati u Poslovniku što može riješiti autoritet predsjedavajućeg.

U prošlom sazivu Sabora vodio sam Odbor za informiranje, informatizaciju i medije. Dogodilo se da je administrativna tajnica otišla u mirovinu i bivši tajnik mi je na razgovor poslao dvije osobe koje su tada bile neraspoređene od strane tih stručnih službi da je uzmemo na rad u odbor. Obavio sam razgovor s njima, pitao sam ih kako su se i kada zaposlili u Saboru. Prva mi kaže preko Kluba HDZ-a. Uzeo ju je Klub HDZ-a, kad je ostvarila pravo na stalni radni odnos onda su je prebacili u neki odbor. To je bio model zapošljavanja, a gospodin Đakić napada rješenje po kojem će se moći i dalje zapošljavati u klubu, ali neće moći ići u radna tijela, moći će ostati jedino u klubu.

Sad nešto o ispravku navoda i njegovoj zlouporabi. Kako su izgledali ispravci navoda? Nije točno da ova Vlada ne valja, točno je to da je prošla Vlada valjala, a dokaz za to je taj da Vlada Ivice Račana nije valjala ništa. To su ispravci, najčešće. Kada kažemo da hoćemo vratiti dostojanstvo Sabora, hoćemo to izbjeći. Hoćemo to onemogućiti jer to ljudima ide na živce. Evo netko je spomenuo bivšega našeg kolegu Kovačevića sa tisuću ispravaka netočnih navoda. Nitko se u ovom Saboru nije i neće proslaviti kroz ispravke netočnih navoda. Dobar ili loš zastupnik ste po svojim govorima, pojedinačnim govorima, a ne po tome koliko često ispravljate nečiji navod zloporabeći taj institut. Sigurno nećete se dopasti ni javnosti niti ćete si time osigurati dodatni mandat. Priprema za raspravu, kvalitetna rasprava to je ono što se od zastupnika očekuje i to je ono što nekog zastupnika može proslaviti ili ne proslaviti. Postoje pojmovi koji se nalaze u odnosu subordinacije pa viši pojam u sebi obuhvaća i sadržaj nekoga nižega pojma. U takvom odnosu subordinacije nalaze se pojmovi replike i ispravka netočnog navoda. Replika uključuje i ispravak netočnog navoda. Nekome replicirajući mi možemo njemu ispraviti i navod. Prema tome apsolutno ne stoji tvrdnja, deset puta je ovdje sad ponovljena, da ukidanjem ispravka netočnog navoda mi smanjujemo pravo govora. Ne smanjujemo jer ostaje viši pojam i umjesto ispravka navoda se može replicirati i predlagatelju kojem se dosada nije moglo replicirati.

Što je slijedilo iza ispravka netočnog navoda koji to uopće nije bio? Slijedila je u pravilu povreda Poslovnika. Niti je Poslovnik povrijeđen nego zastupnik naprosto nije htio otrpjeti repliku na koju ne može odgovoriti pa je nakon jedne zloupotrebe slijedila druga zloupotreba. Najprije je zloupotrijebljen ispravak netočnog navoda, a odmah iza toga je zloupotreba povrede Poslovnika. Ispravljajući Poslovnik to želimo onemogućiti, te zloupotrebe. Što dobivamo najavom? Evo u ovom sazivu Sabora možda prije 10, 15 dana dvoje potpredsjednika Sabora je najavilo, prijavilo je nekakvu povredu Poslovnika pa je najavilo da će tražiti od Odbora za Ustav i Poslovnik ocjenu da li je Poslovnik povrijeđen. da li je Poslovnik povrijeđen, nisu to tražili, a potpredsjednici su doma, čuvari Poslovnika nisu to tražili. Znate zato nisu? Pa zato što Poslovnik nije povrijeđen vrlo jednostavno i oni to znaju, oni to znaju jer su dugo godina u Saboru i dobro poznaju taj Poslovnik, te stvari želimo izbjeći.

Nemoguće je sve stvari urediti Poslovnikom, nemoguće je predvidjeti sve situacije i zbog toga bi možda bilo dobro da razmislimo i o uvođenju kodeksa ponašanja zastupnika npr. koji bi regulirao to da li će predstavnici istog kluba replicirati jedan drugome? Što znači uopće replika, jer smo čuli i takva tumačenja da replika ne znači osporavati nečije mišljenje, ali to je jedno originalno lingvističko tumačenje koje ako netko poželi objaviti možemo mu se potruditi da mu to izdamo, jer će sasvim sigurno predstavljati jedan novum u lingvističkoj teoriji pa možemo kao o trošku Sabora i takva razmišljanja objaviti. Svakakva rješenja se domišljaju, ali na način da se zloupotrebljava Poslovnik. Razmislimo prema tome o jednom kodeksu, probajmo li ga donijeti konsenzusom, on je u interesu nas, u interesu izabranih zastupnika, ali u interesu Parlamenta samoga, a ako je nešto u interesu Parlamenta onda je to i u državnom interesu i interesu građana koji su nas izabrali.

Ako budemo razmišljali na taj pozitivan način, onda se nalazimo na dobrom putu da popravimo ovaj Poslovnik i na bolji način uredimo naše međusobne odnose u Saboru, odnose većine i odnose manjine s tim da je pravo na govor, bilo i ostaje najvažnije od prava koje zastupnici imaju. Zastupnik koji nema prava govoriti zapravo i nije zastupnik, on ne može onda predstavljati nikoga pa ni one koji su ga izabrali, zaključio je Stazić.