Hrvatski sabor raspravio je danas podnesenu ostavku Ive Sanadera na mjesto predsjednika Vlade Republike Hrvatske. U ime Kluba SDP-a govorio je predsjednik Zoran Milanović. Ustvrdio je na početku izlaganja da je dosad manje-više sve rečeno. Svima je manje-više sve jasno. Ova ostavka je ostavka bez presedana. Hrvatska je demokracija, i sa svim svojim nedostacima, ipak je demokratska država. I nigdje, ali nigdje se u demokraciji nije dogodilo da osoba na čelu izvršne vlasti, koja crpi mandat iz parlamenta, ode bez ikakvog obrazloženja.

Neću pozivati Sanadera da dođe u Sabor. Njegovo je građansko pravo da ne dođe, da se kreće slobodno. Nije pobjegao. Imao sam svoje mišljenje što bi bilo da se kandidirao za predsjednika Republike, da li bi to bila neka vrsta bijega. Otišao je iz politike, i to je njegovo građansko pravo. No, običaj je da, kad netko odlazi, kaže zašto. Jer ovo nije osobna stvar, ova dužnost je javna dužnost, javni poziv. Kad je s premijerske pozicije odlazio Tony Blair, to je bilo najavljeno. Kad je odlazila Margaret Thatcher, bilo je posve jasno zašto odlazi i bili su najavljeni razlozi. Ovdje nismo čuli nikakvo obrazloženje. Razlika je i ta što su tamo postojale velike parlamentarne većine, a ovdje takve većine nema. Ovdje je većina vrlo tanka. HDZ je na posljednje izbore išao i pobijedio sa svojim predsjednikom. Formirali su Vladu, u skladu sa zakonom, okupili su partnere, pošto su dobili 50 tisuća glasova više. Ono o čemu se ovdje radi je pitanje političkog legitimiteta. Jer možda je moguće okupiti istu većinu, ali pitanje je postoji li politički mandat i postoji li volja građana – upozorio je.

Točno, pravo je svakog da veliko breme odgovornosti i krize prikaže kao osobnu stvar i ode. To je njegovo pravo. No nas čekaju veliki problemi, u krizi smo. I oprostite mi ako osoban, ali osoba koju se planira predložiti za premijersku poziciju nema tu razinu političke autonomije. Stoga je ta odluka tehnički moguća i zakonita. Ali to je vrlo loša politička odluka..

Svaka politička zajednica počiva na konsenzusu. Imali smo u Hrvatskoj dosad dva konsenzusa, konsenzus o neovisnosti i konsenzus o euroatlantskim integracijama. Ovaj drugi nije do kraja ostvaren, ali je postojao i postoji. Sve srednjoeuropske i istočnoeuropske nacije, izašle iz sustava jednoumlja, imale su te konsenzuse. Stvorili su države, a dio njih ušao je i u Europsku uniju. Treći konsenzus je konsenzus razvoja i snage, ali u tome su uspjeli samo rijetki. Ova vlada kapacitet za taj konsenzus nema. Moguće je tehnički formirati novu Vladu, ali politički takva Vlada taj kapacitet nema. Druga mogućnost nisu izvanredni, nego prijevremeni parlamentarni izbori, prijevremeni jer se sazivaju u razdoblju ranijem od četiri godine. I oni nisu ništa jako neuobičajeno. Postoje skandinavske države, u kojima nisu mogući prijevremeni izbori, pa stranke moraju slagati i manjinske vlade i voditi zemlju odgovorno do termina redovnih izbora. Mi još nismo na toj razini političke odgovornosti da uvedemo takvu praksu.

Nama su potrebni prijevremeni parlamentarni izbori, kao izraz političke volje hrvatskih građana, o tome kako i što dalje u ovoj kriznoj situaciji. U Europskoj uniji gospodarstva i BDP svih država padaju. Jedino Poljska ima neki rast, jer je dovoljno veliko tržište, a gospodarstvo je još uvijek u fazi razvoja. A i mi isto padamo, jer smo okrenuti prema van, malo smo gospodarstvo, ovisni smo o drugima, ovisni smo o turizmu. Stoga, poštovanje svima, ali vrijeme je za prijevremene parlamentarne izbore. Ostavku premijera ćemo prihvatiti, ali novu premijerku nećemo prihvatiti – zaključio je predsjednik Milanović.