Predsjednik SDP-a Zoran Milanović na samom početku 5. sjednice Glavnog odbora pozvao je sve potencijalne partnere na nacionalni razvojni konsenzus. „SDP želi voditi taj proces promjena, SDP za to ima snage, volje i energije, ima morala i okupljat će. To je naša misija i naš cilj – treći hrvatski konsenzus razvoja“, istaknuo je predsjednik SDP-a dodavši “Moramo i hoćemo okupiti oko sebe sve one koji imaju ideje, volje i drskosti da stvari pokrenu naprijed. Takvi ljudi se već u velikom broju okupljaju oko SDP-a. Nikoga ne odbacujemo, svakome su vrata otvorena”.

Milanović je ocijenio da je nakon lokalnih izbora počeo puhati novi vjetar promjena koji se najbolje vidi u krajevima Hrvatske koji su do sada bili temelj predrasude nedodirljivosti, a sada, dolaskom SDP-a ili kandidata uz potporu SDP-a, postaju baza i kovitlac promjena koje će zahvatiti Hrvatsku u najskorijem vremenu.

U svom uvodnom izlaganju Zoran Milanović komentirao je i odluku Ustavnog suda kojom se po drugi puta ukida zabrana rada nedjeljom istaknuvši da je donošenje zakona o zabrani rada nedjeljom primjer kako ne treba raditi i kako se neće raditi u Hrvatskoj koju će voditi SDP. 

“To je primjer jednog lošeg i nerazumnog kompromisa koji je u ovih pola godine uzrokovao gubitak radnih mjesta, koji se u ovom trenutku ne može ustanoviti, koji je prouzrokovao nesigurnost i nakon što je Ustavni sud po drugi puta rekao što je ustavno i što je neustavno netko sada za tu štetu, za nastale gubitke, za izmaklu dobit, za izmakle nade i šanse treba odgovarati” rekao je Milanović. Ocijenio je da ćemo zbog sve većeg pritiska konkurencije svi trebati raditi sve više i sve bolje. “Jedini izlaz je da se pošten i težak rad pošteno plati, a SDP jamči za to”, istaknuo je Milanović. 

Komentirajući smjenu Vladimira Fabera s mjesta ravnatelja policije, predsjednik SDP-a smatra kako će uskoro u Hrvatskoj jedna od većih kletvi biti “Da bog da bio unaprijeđen”.

Smatra da je takva vrsta unaprijeđenja zapravo politička čistka u vrlo osjetljivom segmentu državne vlasti. 

“Svakome je jasno što se ovdje dogodilo. Dogodila se politička korupcija u kojoj jedan visoki državni službenik na čelu jednog osjetljivog aparata naprosto nije želio slušati diktat dnevne politike u kadrovskom smislu, u profesionalnom smislu u smislu istrage”, napomenuo je Zoran Milanović. 

Na zatvorenom dijelu sjednice članovi Glavnog odbora SDP-a raspravljati će o rezultatima lokalnih izbora, utvrditi prijedlog kandidata SDP-a za predsjednika Republike Hrvatske te donijeti odluku o osnivanju osam općinskih organizacija SDP-a. 

Govor predsjednika SDP-a Zorana Milanovića prenosimo u cijelosti: 

“Pozdrav svima, esdepeovcima i esdepeovkama, članovima Glavnog odbora, županjskim čelnicima, gradskim čelnicima, kandidatima, pobjednicima i onima koji to nisu bili i onima koji će to biti, a možda još uvijek ne znaju.

 Lokalne izbore smo uglavnom apsolvirali, mada ćemo o njima još razgovarati i izvlačiti pouke na stranačkim tijelima i na Predsjedništvu i danas na Glavnom odboru. Počeo je puhati jedan novi vjetar promjena koja se najbolje vidi u krajevima Hrvatske koji su do sada bili temelj predrasude nedodirljivosti, a u stvari su samo rubni, nažalost rubni, krajevi naše domovine koji dolaskom SDP-a, njegovih kandidata ili kandidata uz potporu SDP-a postaju ona baza, kovitlac i vrtlog promjena koji će zahvatiti Hrvatsku u najskorijem vremenu. Želimo biti dio tog procesa i želimo voditi taj proces. Danas ćemo razgovarati o lokalnim izborima, danas ćemo na Glavnom odboru donijeti važnu odluku o tome tko će biti SDP-ovi kandidati na izborima za predsjednika Republike i posredno tko će biti sljedeći predsjednik Republike Hrvatske.

U tom jedinstvu za promjene vrata su otvorena svima onima koji smatraju da je vrijeme za promjene došlo. Našim partneri, na koje apeliram da u danima, tjednima, mjesecima koji su pred nama, još intenzivnije razgovaramo i da se dogovorimo oko baze tih promjena pa i oko zajedničkih predsjedničkih kandidata. Mislim da je to važno za Hrvatsku, da je to važno za one koji smatraju da ova zemlje ide u krivom smjeru i da imamo snage, energije i znanja da odredimo i poručimo što je to novi smjer.

U zadnjih skoro 20 godina naše države imali smo do sada dva konsenzusa, dva nacionalna konsenzusa oko kojih se u kritičnim, važnim trenucima okuplja cijela nacija dominantnom i zaglušujućom većinom. Prvi je bio prije 20 godina i ticao se hrvatske države. Skoro da nema onoga koji nije bio za to, onoga tko na referendumu nije glasao za to i onoga tko u praksi, na ovaj ili onaj način, srcem razumom, oružjem, nije dao svoj doprinos za taj cilj. Oko toga smo se okupili, ali oko toga su se okupljale i neke druge države i to je nekako prirodan put. Drugi veliki konsenzus oko kojega smo se praktički svu u Hrvatskoj okupili ili velika većina je EU. To je cilj koji još uvijek nije ostvaren, ali je tu pred nama na dohvat ruke i pitanje je godine kada ćemo ga ostvariti. U tome se bitno ne razlikujemo od većine država koje su izašle iz jednopartijskog sustava, prihvatile demokraciju, rad i život po njezinim pravilima. To nije nešto što hrvatsku izdvaja od drugih, to nije nešto što bi Hrvatsku činilo drukčijom ili posebnijom .

I nakon skoro 20 godina Hrvatske neovisnosti dolazimo do trenutka u kojem je definitivno, neizbježno potreban konsenzus broj tri. To je razvojni konsenzus. Oko tog konsenzusa još se nismo okupili, rješenja ne postoje, volja ne postoji, kapacitet za reforme ne postoji. Taj tim, tu Hrvatsku, SDP želi okupiti i u nju pozivamo sve one koji su s ove naše strane političkog spektra kao i sve one koji trenutno možda u najboljoj namjeri služe odnosno sudjeluju u radu ove Vlade koju držimo duboko neuspješnom da razmisle, u interesu Hrvatske, da li je to pravi put i može li se na ovakav način dalje. Da razmisle jesu li to pravi partneri, ima li potencijala za reforme, ima li prostora da Hrvatska postane moćna i jaka, žilava, uspješna, kompetentna mala i još uvijek mlada država. Taj proces i traje neko vrijeme, od danas, okupljamo na njemu i oko njega sve one koji vjeruju da mogu dati tome doprinos. SDP želi voditi taj proces promjena, SDP za to ima snage, volje i energije, ima morala i okupljat će. To je naša misija i naš cilj – treći hrvatski konsenzus razvoja. Konsenzus koji Hrvatsku odvaja od niskog prosjeka, koji Hrvatsku čini jakom. Ali za to će trebati donijeti neke važne i teške odluke. Odluke koje će respektirati jednu razinu društvenog i socijalnog razvoja do kojeg smo došli, činjenicu da u ovoj zemlji još uvijek ima mnogo onih koji ovise o državi i tu nit nećemo i ne možemo prekidati. To nije naša politika. Ali isti tako moramo i hoćemo okupiti oko sebe sve one koji imaju ideje, volje i drskosti da stvari pokrenu naprijed. Takvi ljudi se već u velikom broju okupljaju oko SDP-a. Nikoga ne odbacujemo, svakome su vrata otvorena. Ali priča koja slijedi – priča je o razvoju, priča o snazi, priča o stvaranju, ne priča koja se tiče isključivo potrošnje. O partnerima sam rekao već, svi su dobrodošli. To su oni koje se standardno smatra našim partnerima istomišljenicima, ali želimo te ideološke razlike, u ovom teškom trenutku, postaviti na nove osnove. Vrata su otvorena, neka svi razmisle – dobrodošli su.

Jučer smo vidjeli da je po drugi puta u zadnjih šest ili sedam godina na Ustavnom sudu Republike Hrvatske srušena jedna odluka koja je upravo primjer kako ne treba raditi i kako se neće raditi u Hrvatskoj koju će voditi SDP i partneri. Primjer jednog lošeg i nerazumnog kompromisa koji je u ovih pola godine uzrokovao gubitak radnih mjesta, koji se u ovom trenutku ne može ustanoviti, koji je prouzrokovao nesigurnost i nakon što je Ustavni sud po drugi puta rekao što je ustavno i što je neustavno netko sada za tu štetu, za nastale gubitke, za izmaklu dobit, za izmakle nade i šanse treba odgovarati. To je također politika. Ova odluka Ustavnog suda je samo primjer koliko smo bili u pravu kad smo govorili da je temeljni kriterij poštena plaća za pošteni rad i sposobnost države da provede zakone i norme koje donosi, a ne da se od njih sakrije i da zabranom slobodnog poduzetništva i rada gura glavu u pijesak. Naravno da bi smo bili sretni kada bismo mogli raditi, jer rad je težak, a naročito rad u trgovini. Kada bi ljudi mogli raditi četiri ili pet dana u tjednu. S obzirom da su izazovi takvi, da je pritisak konkurencije takav, da će trebati raditi sve više, sve bolje i pametnije jedini izlaz, i prije pet godina i danas, je izlaz da se pošten rad, težak rad još poštenije plati. Hrvatska država treba jamčiti za to, SDP jamči za to. Povlačenja nema!

I za kraj još jedan događa koji najzornije karakterizira i opisuje sliku Hrvatske u kojoj se nalazimo danas. Jučerašnja smjena odnosno unaprjeđenje ravnatelja policije vladimira fabera, mislim da će uskoro u Hrvatskoj jedna od većih kletvi biti ” Da bog da bio unaprijeđen”. Takva vrsta unaprjeđivanja, jasno ne predstavlja unaprjeđivanje nego političku čistku u jednom jako osjetljivom segmentu državne vlasti u represivnom aparatu u kojemu nikoga ne želimo uzdizati i glorificirati, ali je činjenica da se u tom području u zadnjih pola godine nešto radilo i postiglo, da su postavljeni neki standardi koji su isključivo rezultat rada struke a to je vrlo osjetljiva struka, to je struka iz društva iz ulice iz međuljudskih odnosa. Sada se to bez ikakvog obrazloženja prekida i ponovno vraća u zagrljaj i okrilje dnevne politike odnosno političke stranke. Svakome je jasno što se ovdje dogodilo dogodila se politička korupcija u kojoj jedan visoki državni službenik na čelu jednog osjetljivog aparata naprosto nije želio slušati diktat dnevne politike u kadrovskom smislu, u profesionalnom smislu u smislu istrage. Stvar je u principu tako dalje ne može. U četiri godine mandata esdepeove vlasti stvari tako nisu funkcionirale i obećajem stvari ni u buduće neće tako funkcionirati. Političke korupcije kao najozbiljnijeg oblika korupcije neće biti. Naravno ni financijske. Pred nama je važan dan u kojem ćemo donijeti neke zaključe i odluke koje će dosta odrediti sudbinu Hrvatske u godinama koje su pred nama. Od odgovornosti za to ne bježimo! Nismo ni do sada! Vrijeme je da se prihvatimo posla da zasučemo rukave, da vjetar promjena koji je nezaustavljivo počeo puhati od Vukovara preko Dubrovnika i Šibenika pretvorimo u kreativnu a ne u destruktivnu energiju. U tome se razlikujemo!”