Premijer Sanader nije dao niti jedan konkretan odgovor na pitanja esdepeovaca na aktualnom prijepodnevu na današnjoj sjednici Sabora. Jedini komentar na premijerov nastup je: Premijeru sjedi, jedan!

Nije znao odgovoriti na pitanja o broju studenata koji  plaćaju školarinu i visini njihovih školarina, o novcu koji je uzet osobama s invaliditetom rebalansom proračuna i visini najviše invalidnine u Hrvatskoj, iznosu novca koji je uzet prosvjetarima smanjenjem plaća, poslovanju Hrvatskih pošta, provedenim antirecesijskim mjerama, SDP-ovom prijedlogu Zakona o posebnom porezu na kamate, dosad naplaćenom novcu od participacija u zdravstvu, padu prometa u trgovini na malo, umirovljeničkoj potrošačkoj košarici, broju radnika koji u Hrvatskoj rade bez plaće, broju nezaposlenih u Hrvatskoj i trendu rasta nezaposlenih, iznosu i porastu vanjskog duga Hrvatske, cijeni metra kubičnog plina i cijeni kilovata elekrične energije za kućanstva.

Premijer nije ponudio odgovor na nijedno postavljeno pitanje, nego je pričao o temama koje nisu imale veze s postavljenim pitanjima, što je najbolji pokazatelj njegove pripremljenosti, kao i brige za građane.

Donosimo pitanja SDP-ovih zastupnika premijeru: 

Daniel Mondekar postavio je pitanje: Predsjedniče Vlade, Znate li koliko studenata u Republici Hrvatskoj mora plaćati školarinu i koliko iznose njihove školarine? Nakon što premijer nije dao odgovor na pitanje, nego ponavljao fraze o tobožnjem “društvu znanja” i pozivao se na ministra Primorca koji “zna statističke podatke”, Mondekar je ustvrdio: Vi niste uopće odgovorili na moje pitanje. Vi zapravo ni ne znate odgovor na moje pitanje. Žalosno je da u državi u kojoj studenti prosvjeduju već 30 dana, Vi uopće ne znate zašto oni prosvjeduju! Vas očito boli briga za studente. U šest godina HDZ-ove vlasti školarine su rasle svake godine, a broj studenata koji plaćaju školarinu udvostručen je i iznosi više od 50 posto. Prosječna visina školarine danas je oko 8000 kuna i po tome je Hrvatska jedna od najskupljih država u Europi. Vaša politika “društva znanja” dovela je do toga da je znanje i visoko obrazovanje izrazito skupo i neefikasno. Da ste htjeli riješiti taj problem, mogli ste ga riješiti pred godinu dana. Ovo što govorite je čista demagogija.

Vesna Škulić pitala je: Znate li koliko je država rebalansom proračuna za 2009. g. ukrala novaca osobama s invaliditetom i znate koliko iznosi najviša invalidnina u Hrvatskoj? Nakon što nije dobila nikakav smisleni odgovor, Škulić je ustvrdila: Gospodine premijeru, vidim da uopće nemate pojma što se događa u resoru koji bi trebao brinuti o osobama s invaliditetom. Odlukom vaše Vlade o rebalansu Državnog proračuna za 2009.g. osobe s invaliditetom oštetili ste za više od 80 milijuna kuna. Stvorili ste popriličnu konfuziju među udrugama osoba s invaliditetom i doveli u pitanje ostvarivanje njihovih prava. Mnoge udruge nisu dobile novac predviđen za njihov rad, a projekti su im obustavljeni. Nacionalna strategija se ne provodi, Zakon o zapošljavanju i profesionalnoj rehabilitaciji se također ne provodi, novac iz Fonda se troši netransparentno i nenamjenski, pedagoški standardi su ” zastali” na asistentu u nastavi, zaustavljena je prilagodba pristupačnosti zdravstvenim ustanovama. Niste donijeli Zakon o dodatku na najtežu invalidnost, niti Zakon o osobnom asistentu. Čak se ni radne grupe ne sastaju. Do kada ćete obmanjivati javnost i osobe s invaliditetom? Na kraju, samo da znate: najviša invalidnina u Hrvatskoj iznosi 1.250 kuna i od toga mnogi invalidi moraju preživjeti cijeli mjesec. Da li je i to za vas još jedno manje važno pitanje?!

Marija Lugarić postavila je pitanje: Za koliko ste novca smanjili prosvjetarske plaće? Pošto nije dobila odgovor na pitanje, Marija Lugarić je premijeru rekla: Gospodine premijeru, u školi biste za ovaj odgovor dobili: sjedni, jedan, jer uopće niste odgovorili na moje pitanje. Šest posto smanjenja plaća u prosvjeti iznosi ukupno 329 milijuna kuna, za 130 milijuna kuna manje od populističkog i predizbornog projekta podjele besplatnih udžbenika svoj djeci, protiv čega ste, ako se ne varam, i Vi sami. Lako meni što Vama ministar Primorac radi iza leđa, puno je veći problem što je njegova najava podjele besplatnih udžbenika svoj djeci suprotna zakonu kojega je on sam predložio prije pet mjeseci. Molim vas pisani dopunski odgovor, jer uopće ne odgovarate, jer ne znate odgovore. Kako ćete kazniti ministra Primorca zbog ponašanja suprotnog Zakonu, ponašanja suprotnog politici Vaše Vlade i ponašanja suprotnog politici koju je utvrdio Hrvatski sabor?

Mirela Holy postavila je pitanje: Znate li kojom se djelatnošću bave Hrvatske pošte i jesu li poslovale s dobitkom ili gubitkom? Sanader ponovo nije odgovorio na pitanje, pa je Mirela Holy ustvrdila: S obzirom da ste na prošlim sjednicama bili revoltirani što vam ne postavljamo pitanja, sad vam postavljamo pitanja. Pošto vi ne znate odgovor, ja ću vam reći. Između ostalog, Hrvatske pošte se trebaju baviti i dostavom klasičnih pisama, poštanskih pošiljki lakših od 100 grama. Po Zakonu nitko drugi nema pravo to raditi osim pošte i tako je to u čitavoj EU. Međutim, kod nas je dostavu pisama, protivno zakonu, obavljala privatna tvrtka City Express, a danas Pošta kupuje tu tvrtku. Zbog čega, nikom nije poznato, ali je poznato da je Hrvatska pošta prošlu godinu završila u gubicima. Sve mi se čini da se ovdje radi o prelijevanju velike količine državnog novca u privatne džepove.

Gordana Sobol postavila je pitanje: Gospodine predsjedniče Vlade, molim vas recite građanima Hrvatske, koje ste antirecesijske mjere ostvarili? Nakon izostanka odgovora na pitanje, Gordana Sobol je ustvrdila: Gospodine premijeru, opet niste točno odgovorili, ovaj put na moje pitanje. Jedina antirecesijska mjera koju ste proveli je rebalans proračuna, i to rebalans proračuna baziranog na greški, jer ste uporno govorili da će rast BDP-a biti 2 posto, iako je niz domaćih i međunarodnih institucija govorio kako će on biti i veći spominjući minus od tri i četiri posto. I tko zna koliko će još rebalansa proračuna biti potrebno, jer niste slušali što vam se govorilo. Kažete nam da smo se pripremili za kviz, i to je točno. To je kviz u kojem ste upravo Vi najslabija karika, kviz u kojem se postavljaju konkretna pitanja. Kviz u kojem se ne priznaju greške, u kojem ako ne znaš, ne igraš dalje. Možda je vrijeme da i Vi prestanete igrati, pošto ne znate nijedan odgovor.

Zoran Milanović postavio je pitanje o SDP-ovom prijedlogu Zakona o posebnom porezu na kamate: Poštovani kolega Sanader, 12.,13. i 14. ovog mjeseca ste nekoliko puta na skupovima, u Kninu, Zadru, Šibeniku, govorili da je SDP predložio Hrvatskom saboru zakon o posebnom porezu na kamate kojim bi se oporezivale banke koje ubiru kamate na kredite građana. Pošto je SDP uputio taj zakon, molim Vas da nam kažete nešto o tome Zakonu, upućenom u vremenu krize koja našim građanima donosi sve teže uvjete otplate kredita. Nakon što Sanader u odogovoru nije rekao ni riječ o onome što ga se pitalo, Milanović mu je odgovorio: Poštovani kolega, zadovoljan sam vašim odgovorom jer je upravo onakav kakvog sam očekivao. Vi očito ne znate znate što se dešava u državi koju vodite ili ne znate što je u saborskoj proceduri. Pošto očito ne znate što je SDP predložio, reći ću Vam da smo predložili Zakon kojim bi se oporezovao ekstra profit banaka, koje u ovoj krizi zarađuju na našim građanima. Koristim i priliku da Vam čestitam na izbornim rezultatima u Splitu, Dubrovniku, Zagrebu i Rijeci. Dobri su, a bit će još i bolji. Pozivam Vas i da ne izmišljate da će SDP ukinuti vjeronauk i da ne izmišljate zakone koji ne postoje. Da ne šaljete svoje suradnike u Bleiburg da drže govore ljudima koji dijele ovaj narod, i da više ne izmišljate neistine, jer tako se ne vodi zemlja.

Željko Jovanović pitao je: Predsjedniče Vlade, koliko je do danas novca naplaćeno od participacija u zdravstvu? Nakon što je Sanader umjesto odgovora na pitanje pričao o Bleiburgu i Hebranogovom govoru, Jovanović je rekao da ovakvu uvredu saborskog zastupnika Sabor još nije doživio. Ustvrdio je: Premijer nije rekao nijednu riječ o postavljenom pitanju i pokazao je da mu je Bleiburg, uz dužno poštovanje svim žrtvama, daleko važniji od bolesnih ljudi u Hrvatskoj. Radnici svaki dan gube radna mjesta. Ne dobivaju plaću. Participacija je harač na bolest pacijenata. Zdravstvo ne služi liječenju pacijenata. Naplata participacije i prisilno “dobrovoljno” dopunsko osiguranje ne može se nazvati drugačije nego harač na bolest. Oni zbog kojih zdravstvo i postoji, pacijenti, ali i liječnici, u ovoj reformi su se izgubili, a hrvatsko zdravstvo postalo je po ovome jedinstveno u svijetu, služi krpanju proračunskih manjkova. Hrvatska je, zahvaljujući ovakvom premijeru, mala, skupa, neefikasna i korumpirana, a radnici svaki dan ostaju bez posla. Zaista idete dalje! Ja vam izručujem pozdrave iz Rijeke, gdje je 60 posto građana u prvom krugu izbora izabralo gradonačelnika Vojka Obersnela.

Ranko Ostojić pitao je: Predsjedniče Vlade, znate li koliki je pad prometa u trgovini na malo u prvom tromjesečju ove godine? Nakon što je Sanader pričao o izbornim rezultatima u Splitu, Ranko Ostojić mu je odgovorio: Ja sam siguran da vaš kandidat neće proći u drugom krugu u Splitu. A što se tiče pada standarda građana, on pokazuje i Vaše nesnalaženje u situaciji krize. To je problem. Treba štititi naše radnike i naše trgovine. Uveli ste neradnu nedjelju u trgovinama. Sada su nedjeljom zatvorene kvartovske trgovine, ali je omogućeno širenje prodaje prehrambenih proizvoda na benzinskim crpkama. Umjesto da štitite naše radnike i njihova radna mjesta, protežirate benzinske pumpe u rukama stranaca. Radnici i dalje preko tjedna rade do kasnih noćnih sati. Njih niste zaštitili. Ljudi su sve više siromašni, te pad u trgovini na malo od 17 posto pokazuje koliki je pad standarda građana, koji jednostavno nemaju novca ni za osnovne životne potrebe.

Davorko Vidović postavio je pitanje: Predsjedniče Vlade, znate li koliko novca je potrebno za jednu umirovljeničku potrošačku košaricu i koliko se dana može živjeti s tom košaricom? U odgovoru je Davorko Vidović rekao: Nisam toliko nezadovoljan odgovorom, koliko sam tužan. Ono što vi ne znate, ja znam. Umirovljenička potrošačka košarica iznosi 3 574 kune, a sindikalna košarica za četveročlanu obitelj iznosi 6 600 kuna. Umirovljenička košarica iznosi. To je oko 56 posto prosječne plaće. Dvoje umirovljenika iz Siska, kojeg i vi spominjete, mi je dalo kalendar da vam na njemu pokažem, koliko dana u mjesecu se može preživjeti s mirovinom. Pokazao je kalendar za mjesec svibanj, na kojem je gotovo polovina dana bila prekrižena. To su naime oni dani kad umirovljenici moraju staviti “zube na klin”, jer nemaju od čega pokriti ni osnovne životne potrebe, koje su iskazane u umirovljeničkoj košarici.

Tonino Picula je pitao: Premijeru, vjerujem da ćemo se složiti da su za našu ekonomiju loše sve tri pošasti, nezaposlenost, rad na crno i rad koji se ne plaća. Ne zna se koja je pošast od ove tri za nacionalnu ekonomiju gora. Znate li možda koliko radnika u Hrvatskoj radi, a za svoj rad ne prima plaću? Tonino Picula je u odgovoru podsjetio premijera da treba krenuti od činjenica, da preko 50.000 radnika svakodnevno odlazi na posao, a za svoj rad neki i mjesecima ne primaju plaću. To treba multiplicirati s brojem članova njihovih obitelji, pa se vidi koliko ljudi nema prihode. Razlog tome u velikoj je mjeri nelikvidnost koja u Hrvatskoj uzima sve više maha. Među neuredne platiše ubrajaju se država, državne i javne tvrtke, a među njima prednjače HAC, HŽ, HEP, INA, JANAF. Državna poduzeća obveze plaćaju u rokovima od 8 do 10 mjeseci. Možda je izlaz za ovaj veliki problem i u SDP-ovu prijedlogu, kojim bi se neisplata plaća proglasila kaznenim djelom. Pozivam vas da razmislite i o tome, zaključio je Picula.

Željka Antunović pitala je: Predsjedniče Vlade, znate li koliko radnika u Hrvatskoj dnevno ostane bez posla? Nakon još jednog nesuvislog odgovora premijera, Željka Antunović je ustvrdila: Niste mi odgovorili na pitanje, nego ste me uputili na statistiku, koja vam očito nije jača strana. U Hrvatskoj dnevno 426 radnika ostane bez posla, što mjesečno iznosi 12 809 radnika. To je otprilike veličina Grada Trogira ili Grada Garešnice. Možda će vas to podsjetiti da za njih niste učinili apsolutno ništa. Puno je ovdje danas bilo pozdrava, crvenih i plavih, s lijeve i s desne strane. Ja ću vam zato izručiti pozdrave od 265 tisuća nezaposlenih i 800 tisuća članova njihovih obitelji, koji vjerojatno nisu izašli na izbore, jer se svakodnevno bore s time kako preživjeti – zaključila je Antunović.

Mario Habek pitao je: Predsjedniče Vlade, znate li za koliko je povećan vanjski dug otkad ste vi predsjednik Vlade i koliko on trenutno iznosi? Nakon što nije dobio odgovor na pitanje, Mario Habek je rekao: S obzirom da ne želite odgovoriti na ovo pitanje, ja ću vam odgovoriti. Vanjski dug Republike Hrvatske prešao je 40 milijardi Eura. Kad ste preuzeli vlast 2004. godine iznosio je 20 milijardi Eura. U pet godina udvostručili ste vanjski dug, a stanje u gospodarstvu je nikad gore. Gdje je završilo dodatnih 20 milijardi Eura neka građani ove zemlje prosude sami. Građani će prosuditi sami, i nemojte misliti da se pri tome neće sjetiti vaših skupih satova, vaših stanova ili autića koje ste kupovali za 4 i pol milijuna kuna. Konačno, šaljem vam pozdrave od župana Varaždinske i Krapinsko-zagorske županije.

Nadica Jelaš pitala je: Predsjedniče Vlade, znate li koliko košta kubični metar plina za kućanstvo? Sanader nije odgovorio na pitanje, pa je Nadica Jelaš ustvrdila: Postavila sam vam vrlo jasno pitanje na koje po tko zna koji put niste dali odgovor. Cijena prirodnog plina od 1. siječnja iznosi 2,43 kune. Pretpostavili smo da to znate jer je do 1. siječnja cijena plina iznosila je 2 kune po kubiku. Vi ste u ovo recesijsko vrijeme podigli cijenu plina za više od 20%. Puno je lakše podignuti cijene nego smisliti mjere kojima bi se zaštitio standard građana. A i plaće radnicima ste smanjili. Kako će hrvatski građani u ovo vrijeme preživjeti, jer ste eventualno povećanje plaća odgodili tek za listopad 2010. godine. Kako će građani preživjeti, to vas očito ne zanima. Tko u Hrvatskoj preživi, preživi, to je očito za vas tako.

Brankica Crljenko pitala je: Predsjedniče Vlade, znate li koliko danas košta jedan kilovat sat električne energije? Pošto Sanader opet nije znao odgovor na pitanje, Brankica Crljenko je ustvrdila: Gospodine premijeru, vrijeme je da naučite da vi ovdje niste da postavljate pitanja, nego da na njih odgovarate. Meni je jasno da vi ne znate odgovor, kao što ne znate ni da cijena struje u Hrvatskoj stalno raste, te da stalno raste i broj nezaposlenih osoba. Podsjetit ću vas da su Šibenik i Šibensko-kninska županija prvi u Hrvatskoj po broju primatelja stalne socijalne pomoći. Zato će građani Šibenika i Šibensko-kninske županije u drugom krugu izbora izabrati SDP-ove kandidate.