Azbest u Hrvatskoj je široko rasprostranjena opasnost za zdravlje

Mirando Mrsić je u ime Kluba SDP-a pozdravio donošenje Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu. Izmjenama ovog Zakona predviđa se usklađivanje s europskom zakonodavnom praksom te uspostava nove institucije koja će integrirati zaštitu zdravlja i sigurnost na radu objedinjavanjem poslova Hrvatskog zavoda za medicinu rada i dijela djelatnosti Odjela zaštite na radu Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva. Zakono se dakle rješavaju pitanja iz važnog područja medicine rada, koja je od 1995. g. pa dosad gotovo potpuno uništena. Dobar dio liječnika koji se bavio medicinom rada otišao je u primarnu zdravstvenu zaštitu, te su i zaboravili ono čime su se uspješno bavili, a sad nam se ovdje prodaju priče o nekakvom sazrijevanju zdravstvenog sustava, ustvrdio je Mrsić.
Naglasio je da su loši radni uvjeti i loša medicina rada, posebno prevelik broj pacijenata po jednom liječniku (što je dakako propisivala država) uzrok što imamo najveću stopu bolovanja među europskim državama. Kao primjer katastrofalne zdravstvene zaštite na radu naveo je radnike tvornice Salonit u Vranjicu, oboljele od azbestoze, koji još uvijek ne mogu ostvariti svoje pravo na liječenje i na zaštitu, kao i na odštetu zbog tragičnog oboljenja. Također, upozorio je na činjenicu da je azbest daleko veća i raširenija opasnost od jedne tvornice u Hrvatskoj, koju se stalno spominje, te će predstavljati trajni i sveprisutni zdravstveni rizik kojim se ozbiljno treba baviti i zaštita zdravlja na radu – zaključio je Mrsić.

Davorko Vidović upozorio je na problem azbesta kao iznimno opasnog za ljudsko zdravlje. Već se skoro 50 godina zna da je azbest kancerogena materija, a pred samo dvije godine ministar zdravstva Ljubičić je potpisao ono što je ministar Vukelić tada od njega zatražio, da se proizvodnja u tvornici azbesta Salonit može nastaviti, te da se ne radi o opasnoj proizvodnji za zdravlje ljudi. Nisu bili ugroženi samo radnici, nego i 200 tisuća stanovnika Splita i okolice, ali je proizvodnja bila i dalje dopuštena, a znalo se kako azbest utječe na ljudsko zdravlje.
Rajko Ostojić ustvrdio je da će tadašnji ministar zdravstva Ljubičić ući u povijest paradoksa jer je 2006. g. podzakonskim aktima dopustio proizvodnju azbesta, i to u državi koja želi ući u Europsku unijiu, azbesta čija je proizvodnja zabranjena u svim europskim državama. U SAD-u postoji zakonska obveza da na zgradama koje sadržavaju azbest mora stajati ploča na kojoj se navodi koliko azbesta sadržavaju, a kod nas se azbest i nakon 2006. legalno proizvodio!
Bruno Kurelić iznio je podatke da se u Hrvatskoj zbog nezgoda rada izgubi milijun radnih dana godišnje. Broj ozljeda na radu mnogo je veći od službenog podatka jer se dio ozljeda ne prijavljuje. Poslodavci ne prijavljuju ozljede radnika, jer se boje inspekcija, a radnici se boje otkaza pa ne prijavljuju ozljede. Također, prisutan je i raširen rad na crno. Stanje zaštite na radu u Hrvatskoj s obzirom na sve probleme vjerojatno i nije toliko loše koliko se misli. No potrebna je svakako daleko veća briga oko zaštite na radu.
(mr. sc. Petar Kurečić)