Biljana Borzan, SDP-ova europarlamentarka i zastupnica u Odboru za unutarnje tržište i zaštitu potrošača Europskog parlamenta, uputila je pitanje Europskoj komisiji naglašavajući potrebu zaštite najmlađih potrošača na zajedničkom tržištu od nesigurnih igračaka, nedostataka sustava uzbunjivanja i agresivnog reklamiranja.
Povjerenica za zaštitu potrošača, Vera Jourová, nedavno je objavila izvješće Europskog sustava za uzbunjivanje, tzv. RAPEX-a za 2014. godinu koje jasno pokazuje kako među opasnim proizvodima na tržištu čak 28 % čine igračke. Borzan je u raspravi istaknula da bez obzira na to što se Komisija voli pohvaliti kako RAPEX izvrsno djeluje, treba uzeti u obzir da tek nakon što neka djeca kupe i koriste proizvod, on bude povučen. Primjerice ako dijete bude izloženo kemikaliji iz odjeće ili igračke, ili pak jede štetnu dječju hranu, šteta je već učinjena.
Kada proizvod ima i prepoznatljivu CE oznaku za tehnički ispravnost, ona nije jamstvo da je on siguran i kvalitetan jer tom oznakom proizvođač jamči za sigurnost svoga proizvoda, ali ne jamči da je testiran od neke neovisne institucije. Takve oznake se često krivotvore, a i stavljaju se uglavnom samo igračke. Borzan je u svom govoru snažno naglasila potrebu bolje regulacije marketinga usmjerenog prema djeci.
“Premda je crna lista nepoštenih trgovačkih praksi zabranila izravnu prodaju najmlađim potrošačima, djeca su i dalje zasipana oglasima, a u trgovačkim centrima ih se povlači za rukav. Marketinške aktivnosti su se pomaknule od jednostavnog direktnog uvjeravanja da je proizvod najbolji do tzv. “simboličkog oglašavanja” kojim se djecu pokušava uvjeriti da vrijede koliko vrijedi kupljeni proizvod tako da se proizvodi stavljaju u filmove sa superjunacima, ili se u reklamama pojavljuju popularni pjevači, i zakonodavstvo se tomu treba prilagoditi.”
Takvo indirektno oglašavanje nije regulirano, a cilja sve mlađu populaciju kako bi se, među ostalim, stvorila vjernost određenom brandu. Procjenjuje se da je djeca imaju sve veći utjecaj na kupovinu. Podaci iz 2012. pokazuju da samo u SAD-u djeca godišnje dobiju oko 40 milijardi dolara džeparca, ali njihov utjecaj na kupnju odraslih iznosi 700 milijardi dolara i upravo zato se sve više djece pojavljuje u reklamama za automobile ili kućanske aparate.
“Rasprava da li je prodaja najmlađima obmanjujuća trgovačka praksa je bespredmetna, jer je očito da djeca, posebice najmlađa, nisu u stanju prepoznati cilj marketinške aktivnosti. Marketinške firme vole prebacivati odgovornost na roditelje, međutim sada je raspon njihova djelovanja toliko širok da su roditelji nemoćni. To je kao da prebacite odgovornost na roditelje što propisom niste odredili da automobili ne smiju juriti oko škole,” zaključila je Borzan.
