U ime Kluba SDP-a govorio je Mirando Mrsić. Ustvrdio je da su slijepe i slabovidne osobe nažalost najviše hendikepirane osobe. Čak 80 posto informacija ljudi primaju putem vida. Primjerice, ne mogu gledati svoj najdraži film, ne mogu ni zamisliti kako izgleda npr. zelena boja, samo mogu imati svoju najdražu pjesmu i slušati je. Ali mnogi od njih sposobni su raditi i žele raditi. Deplasirano je i licemjerno stoga govoriti da postoji diskriminacija u sustavu koja diskriminira invalidne osobe, ako mi danas donesemo ovaj Zakon o doplatku na sljepoću. Slijepe i slabovidne osobe ne mogu raditi na laptopu, ne mogu saznati informacije ako im ih mi koji vidimo ne prenesemo. Krajnje je licemjerno od Vlade i HDZ-a govoriti o diskriminaciji koja bi se uvela ovim Zakonom. 5 806 slijepih i slabovidnih osoba u Hrvatskoj o kojima govorimo žele da se prema njima ophodimo bez sažaljenja. Doplatak na sljepoću nije nešto što im mi dajemo iz sažaljenja, nego nešto čime samo kompenziramo njihov nedostatak, jer koliko god žele, ne mogu izvršavati sve funkcije, trebaju tuđu pomoć. Primjerice njihov laptop i njihov mobitel koštaju mnogo skuplje nego najskuplji modeli za ljude koji vide. Moraju kupovati posebne satove i budilice, a najveća nagrada im je kad dobiju psa vodiča.
Doplatak na sljepoću u Francuskoj iznosi 715 eura, u Sloveniji 250 eura, u Albaniji 80 eura, a u BiH, Srbiji, Crnoj Gori 175 eura. U Hrvatskoj je taj doplatak svega 38 eura! Što se može uopće danas kupiti za taj novac? Klub SDP-a stoga će apsolutno podržati prijedlog Zakona, da doplatak bude oko 2 100 kuna, iako je i to dakako premalo.
Pošto Vlada ne želi, neke lokalne zajednice pomažu slijepim i slabovidnim osobama. Gradovi Zagreb, Rijeka, Koprivnica, Požega, u kojima je SDP na vlasti, imaju programe pomoći slijepim i slabovidnim osobama, s posebnim naglaskom na obuku pasa vodiča. Također, u gradskim upravama slijepe osobe rade na mnogim mjestima u upravi, ne samo kao telefonisti.
Na državnoj razini očito se ne radi dovoljno, jer se Zakon pokušava donijeti 10 godina. Sad će vjerojatno prijedlog Zakona opet biti odbijen, pa ćemo čekati šest mjeseci, pa ćemo opet pokušati. Opstrukcija na prijedlogu Zakona ide iz nekih izvora koji su zabrinuti za svoju poziciju. Ovo bi trebao biti početak rješavanja problema osoba s invaliditetom krovnim zakonom. Vlada tvrdi da će to riješiti, ali to se neće desiti ni 2010. g. Cijeli sustav socijalne skrbi se skrbi ponajviše o sebi, a najmanje o onima kojima bi trebao. Hendikepiranim osobama stalno se birokratski režu prava, kako bi se uštedjelo. Kad bi se donio Zakon o socijalnoj skrbi, ne bi se moglo diskrecijski nekima dijeliti prava, a nekima ih uskraćivati.
Vjerojatno će se stoga Zakon o socijalnoj skrbi i klasifikacija tjelesnih oštećenja donijeti u zadnji čas i pod pritiskom iz Europe. Na kraju, Mrsić je pozvao Hrvatski savez slijepih da se obrati Europskom savezu slijepih i preko Europske komisije pokuša ostvariti ono što im vladajući ne žele omogućiti.
Vesna Škulić je u ime predlagatelja iznijela koje je sve napore učinio Hrvatski savez slijepih osoba od 2004. g., kad je Vlada obećala da će početi izjednačavati prava svih osoba s invaliditetom, bez obzira na način i razlog stjecanja invalidnosti. Napravljena je peticija koju je potpisalo preko 40 tisuća osoba. Predstavnike slijepih osoba nije primio premijer, iako oni to traže već godinama. Povjerenstvo Vlade kojim predsjeda potpredsjednica Vlade Kosor nije sazvala nijednu sjednicu od 2004. g. Slijepe osobe ne žele riješiti samo svoj problem, pokrenuli su inicijativu za sve osobe s invaliditetom, ali ih nitko nije slušao, pa su krenuli samostalno rješavati probleme ali i dalje žele da se riješi problematika svih osoba s invaliditetom.
Dragica Zgrebec postavila je pitanje kako je moguće da države u našem susjedstvu, koje su u daleko lošijem ekonomskom položaju, mogu osigurati mnogo veće doplatke na sljepoću od Hrvatske. Podsjetila je da se radi o osobama s najtežim stupnjem invaliditeta, kojima svaki izlazak iz njihova doma znači opasnost. Ako takvim osobama ne možemo osigurati barem život imalo dostojan čovjeka. Kako ćemo im reći da ne možemo u 2009. g. osigurati 102 milijuna kuna u Državnom proračunu od 130 milijardi kuna, kad će se samo dok kraja ove godine od prihoda PDV-a zbog inflacije sliti 1.3 milijarde kuna više? Iznijela je primjer udruge iz Međimurja koja okuplja 208 potpuno slijepih osoba, koje se međusobno pomažu i imaju zajedničke korisne aktivnosti kojima si pokušavaju olakšati život.
Nenad Stazić ustvrdio je da je mislio da se o Zakonu neće morati ni raspravljati niti ga braniti jer brani sam sebe. Neshvatljivim je ocijenio da u Hrvatskoj postoji ijedna osoba koja može slijepim osobama uskratiti veću novčanu pomoć. Potpredsjednica Vlade Kosor svake godine se na Dan bijelog štapa, 15. listopada, slika sa slijepim osobama i smješka u kamere, a kad im treba pomoći, odbija ih. Opravdanje je plod potpuno bolesne logike, da se želi pomoći svima, pa onda ne treba pomoći nekima. Isprike su da ne postoje klasifikacije osoba s invaliditetom, pa je postavio pitanje što Vlada radi pet godina? Govori se stalno da bi se ovime uvela diskriminacija, no u Hrvatskoj postoje osobe koje za jednaku invalidnost primaju 280 kuna i one koje primaju 3824 kune, to je diskriminacija. Ovaj doplatak na sljepoću bi samo omogućio slijepim osobama da si primjerice kupe sat ili telefon prilagođen sebi. Samo to i ništa drugo. Žalosno je slušati izmotavanja i isprike Vlade i većine u Saboru, te zaključio da se boji kad sutra ovaj prijedlog Zakona bude odbijen, biti jedan od najsramotnijih dana u povijesti Hrvatskog sabora.
Tatjana Šimac-Bonačić upozorila je na velike razlike među doplacima za sljepoću, koje iznose čak 14 puta u Hrvatskoj, a oni najniži doplaci su od 280 do 400 kuna, što je sramotno. Taj doplatak nije milostinja, nego samo olakšavanje života osobama čija pomagala su skupa, a nužna su im. Ovo nije milostinja prema slijepim i gluhoslijepim osobama, nego samo pokazivanje empatije s njima. One trebaju biti članovi našeg društva, a ne trebaju biti diskriminirane od države, pa i od cijelog društva. Krše im se osnovna ljudska prava.
Zdravko Ronko pozvao je Vladu da prestane biti licemjerna kad su u pitanju prava slijepih osoba. Uvođenje doplatka na sljepoću nikako ne može biti ocijenjeno kao diskriminacija. Postavio je pitanje što bi bilo da je Vlada slijepa, bi li onda čekala 10 godina da riješi ovo pitanje. Pravdaju se da nemaju novaca, a kad trebaju plaćati svoje pogreške, onda nađu novac.
(Petar Kurečić)