Hrvatski sabor je raspravljao o Prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini. Njima se ozakonjuje uredba Vlade sa zakonskom snagom, donesena u ljeto ove godine, samo dva tjedna nakon što je počeo vrijediti Zakon o trgovini, kad su se pokazale potpuno nelogične i štetne odredbe Zakona, koji je ograničio radno vrijeme trgovina do 21h, što je u turističkoj sezoni posebno na našoj obali izazvalo velike štete. Sada se ozakonjuje uredba kojom je Vlada, nakon što je vidjela što je Zakon proizveo, ostavila mogućnost jedinicama lokalne samouprave da same odrede radno vrijeme trgovina, maksimalno do 24h.
U ime Kluba SDP-a govorila je Ingrid Antičević-Marinović, potpredsjednica Kluba zastupnika.
Ustvrdila je da ova Vlada, koja se uporno predstavlja najodlučnijom Vladom, po tko zna koji put najodlučnije mijenja svoju vlastitu odluku. Premijer Sanader se usred ljetnih odmora, pojavio kao Bog i eto velikodušno omogućio trgovinama da rade dulje.
A govoreno nam je da je izrada ovog Zakona trajala punih pet godina. Kako je onda moguće da je jednom uredbom poništen petogodišnji rad na izradi ovog Zakona? Vlada se čak pokušala opravdati time da je neki činovnik u Ministarstvu gospodarstvu u tekstu prijedloga Zakona napravio tipfeler! Nakon ovakve prakse, normalno je da je Udruga poslodavaca najavila Ustavnu tužbu, jer Vlada po tko zna koji put svojim odlukama izluđuje i poslodavce i zaposlene. Nakon što je unijela potpuni kaos, kao Poncije Pilat pere ruke i prepušta jedinicama lokalne samouprave da same odrede radno vrijeme!
Ono što nam i dalje ostaje nakon ove zbrke, temeljni su problemi zaštite radnika, zaštita njihovih radnih prava i vikendom i nedjeljom. Kako je moguće da mi u 21. stoljeću imamo roblje 21. stoljeća, radnu snagu, prvenstveno žensku, čija se prava sistematski krše i obespravljena je. Ti ljudi boje se uopće tražiti zaštitu svojih prava, jer se osjećaju toliko slabima da se boje tražiti zaštitu svojih prava, jer zaštita ne dolazi niotkuda. A uloga države bi upravo trebala biti u zaštiti slabih i da zaštiti radnika i njegova prava. Često se postavljaju pitanja je li Zakon o radu dobar ili ne? Kamo sreće da se barem primjenjuje i da ga se neprestano ne krši. Je li može biti normalno da radnik koji radi 8 ili 10 sati dnevno bude socijalni slučaj i da stoji u redu za socijalnu pomoć? To je hrvatska sramota, jer bi trebao ne samo moći od svoga rada namiriti svoje potrebe, nego i potrebe svoje obitelji. Država je ta koja bi trebala natjerati poslodavce da poštuju Zakon i da plate radnika i ne izrabljuju ga, ali ona je nažalost socijalna samo po slovu Ustava, a ne po stvarnosti.
Ako je već Vlada prebacila odgovornost za radno vrijeme trgovina na jedinice lokalne samouprave, neka se barem pobrine da radnici budu plaćeni. Poslodavci sistematski izrabljuju radnike i trpaju u svoje džepove ekstra profit, a država ne čini ništa da bi to spriječila. Takvi društveni odnosi razaraju i obitelji radnika, ali razaraju i sveukupne društvene odnose, no ovoj Vladi je to očito potpuno svejedno, zaključila je.
Gordan Maras postavio je pitanje zbog čega sad donosimo izmjene Zakona o trgovini, a zašto nismo ovakve odredbe ugradili u Zakon prije ljeta kad se je upozoravalo kakve će učinke Zakon proizvesti.
Gordana Sobol upitala je tko će nadoknaditi štetu trgovcima zbog izgubljene zarade preko ljeta, a neki od njih su i dobili naloge da plate visoke kazne zbog prekoračenja radnog vremena, jer su u onih 15-ak dana koliko je Zakon bio na snazi uhvaćeni da rade iza 21h, što bi trebalo biti posve normalno, pogotovo u turističkoj sezoni.(Petar Kurečić)
