U raspravi o Izvješću o provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama za 2008. g., u ime Kluba SDP-a, govorio je Nenad Stazić. Ustvrdio je da ovo Izvješće predstavlja točan zbroj netočnih podataka, zato jer svako tijelo javne vlasti Središnjem državnom uredu za upravu dostavlja podatke, koji mogu i ne moraju biti točni. Nitko ih ne provjerava, i onda od tih podataka Središnji državni ured napravi ovakvo Izvješće, koje predstavlja običnu falsifikaciju stvarnosti. U njemu nema podataka o broju, strukturi i riješenosti pritužbi.
Upozorio je i da bi trebalo promijeniti odredbu prema kojoj se tijela javne vlasti ne moraju odazvati i dostaviti informacije ako se onaj tko ih traži izričito ne pozove na Zakon, jer građani ne moraju znati da postoji ovaj Zakon, ali moraju imati pravo ostvariti pravo na pristup informacijama. Naveo je slučaj novinarke Jelene Berković, koja je tražila od Vlade da joj se dostave podaci o dnevnim redovima zatvorenih sjednica Vlade, na kojima se dijele i preraspodjeljuju na deseci milijuna proračunskih sredstva, kako god i kome god to članovi Vlade žele. Novinarka Berković dobila je i presudu Upravnog suda, po kojoj joj Vlada treba dostaviti informacije, no nije ih dobila ni danas. O tom slučaju, kao i o mnogim drugima, u ovom Izvješću nema ni slova. GONG za Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta ima četiri žalbe u svojoj evidenciji, zbog nepoštivanja rokova za odgovor na upite. Za Ministarstvo vanjskih poslova imaju tri žalbe. Ni to se u ovom Izvješću uopće ne spominje.
Kad smo na sjednici Odbora za informiranje, informatizaciju i medije pokušali s predstavnicima GONG-a vidjeti što je sve u tom izvješću lažno i koje je cijeli civilni sektor proglasio falsifikatom, onda su neki članovi Odbora iz HDZ-a, kolega Markovinović recimo, postavili pitanje da tko je uopće GONG, što oni nama imaju govoriti o Izvješću i poštivanju zakona. To je odnos HDZ-a prema civilnom sektoru, koji bi trebao kontrolirati kako vlast radi, ustvrdio je Stazić.
Možemo shvatiti da je Zakon relativno nov, i da mu možda trebaju promjene, ali ga se treba poštivati, a ne u Izvješće unositi lažne podatke. No, kad bi informacije bile dostupne, ne bi se moglo sakriti korupciju. Što se tiče mogućih promjena Zakona, možda bi i političke stranke trebale prema Zakonu o pravu na pristup informacijama biti obvezne dostavljati podatke. Građani bi mogli pitati predsjednika HDZ-a je li istina da je nedavno kupio stranački auto, blindirani BMW, za 4.2 milijuna kuna. I onda bi predsjednik HDZ-a Sanader morao odgovoriti da je kupio taj auto i da će kupiti još veći i još skuplji, te bi im rekao: Smanjili smo vam sad plaću, pa bit će novaca!
Stazić je zaključio da bi bilo potrebno, da bi se nešto u ovoj zemlji pokrenulo, prvo odbiti ovo Izvješće, te pokazati da je moguće od Vlade tražiti i dobiti informacije, te da je u Hrvatskoj već dosta prikrivanja korupcije i falsificiranja stvarnosti. (Petar Kurečić)
